Prije desetak dana održana je trka „Podgorička desetka“ na brdu Gorica na kojoj je Ana u generalnom plasmanu zauzela četvrto mjesto, dok je u svojoj starosnoj kategoriji bila druga.

Trčanjem je, kako priča za Radio Bar i Bar Info, počela da se bavi 2014. godine, ali je zbog dvije trudnoće pravila duže pauze.

„Oduvijek sam bila mršava, ali sam u jednom periodu počela da dobijam na kilaži, zbog čega sam, između ostalog, počela da trčim. Uporedo sam išla na još dosta različitih treninga, ali bez uspjeha. Na kraju sam otkrila da imam zdravstveni problem i da sam samoj sebi upravo trčanjem mnogo pomogla. Problem sam riješila i nastavila da trčim sve do danas. Međutim, pravila sam duge pauze, pa mogu reći da se intenzivno bavim trčanjem godinu i sedam mjeseci“, prisjeća se Ana.

Iako joj je u početku to bio samo vid rekreacije, ubrzo je prešlo u nešto mnogo veće, pa je Ani sada trčanje stil života.

„Svoj prvi polumaraton sam istrčala 2014. godine i to bez neke specijalne pripreme. U početku mi je cilj bio gubitak kilaže, a sada već samo prevencija zdravlja“, pojašnjava ona.

Do sada je učestvovala na osam polumaratona i četiri veće trke.

Najbolji plasman ostvarila je na dva Podgorička maratona (oba puta treće mjesto- u novembru 2020. i 2021. godine), dok je najbolje vrijeme imala na Bokeškom polumaratonu, održanom 12. decembra prošle godine.

Na zdravim navikama i sportskom duhu najviše je zahvalna ocu Mišu Lukiću, poznatom i veoma cijenjenom profesoru fizičkog vaspitanja.

„Motivacija mi je moj tata Mišo, koga svi znaju kao osobu koja redovno trenira, pa kad mi se nekad ne ide na trening pomislim- ako može tata, mogu i ja. Pored njega, motivacija mi je i moje zdravlje, kao i osjećaj slobode dok trčim, svakodnevno rasterećenje uma i misli, ali i da svojoj djeci poslužim kao dobar primjer kako se njeguje zdrav stil života, u nadi da će i oni sjutra nastaviti mojim stopama“, istakla je Krivokapić.

Iako po struci diplomirani pravnik i poslom „vezana“ za Opštinu Bar- Sekretarijat za imovinu, zastupanje i investicije, svaki slobodan trenutak koristi za trčanje.

„Kad postoji volja postoji i način, pa najčešće, iako sam umorna trčim poslije posla i trudim se da budem redovna. Nekad mi se čini nemoguće da stignem na trening, ali uz veliku volju i dobru organizaciju, sve je moguće. Naravno da ništa ne bih mogla sama, tu je moja porodica koja mi u svemu pomaže, naročito kad treba da se pričuvaju djeca- četvorogodišnji sin Mihailo i dvogodišnja kćerka Milana. Suprug Žarko i sestra Ivana su moja najveća podrška na trkama, jer me svaki put dočekaju na cilju“, ponosno kaže Ana.

U prosjeku trči pet puta sedmično, ali je treninge trenutno smanjila na četiri.

„Moj trening kreće od kuće, čim izađem iz ulaza, i ne prestaje dok ne uđem u ulaz na kraju. Uglavnom imam svoju rutu dok trčim, nekad to bude i do Sutomora i nazad, a nekad do kraja Šušanja, pa produžim na stadion da odradim intervalni trening“, otkriva Ana.

Naredni cilj joj je da istrči „Beogradski polumaraton“, koji se održava u maju, a kroz osmjeh kaže da će se trčanjem baviti dok je noge služe.

„Ako mi se ukaže prilika, prije polumaratona ću učestvovati na još par trka“, navela je.

Ana ima i veoma motivišuću poruku za naše čitaoce:

„Preporučila bih svim ljudima da, prije svega, budu aktivni i da pobijede sami sebe, tako što će se natjerati da pođu na trening, jer kad se čovjek navikne, onda to prestaje da bude ‘obaveza na silu’ i postaje način života. Probajte, trčanje je besplatno, a korisno! Tek tada ćete shvatiti šta znači sloboda“, poručila je Krivokapić.

The post Ana Krivokapić – trčanjem do zdravlja i slobode duha first appeared on BARinfo.