RB/BI: Kao čovjek od nauke, kako posmatrate školstvo na prostoru bivše Jugoslavije i smatrate li da je potrebno veće ulaganje u nauku?

Dašić: Mislim da bi trenutni koncept školstva trebalo izmijeniti. Nauka i industrijski razvoj su toliko napredovali da je u zadnjih deset godina stvoreno više novih proizvoda nego u cijeloj istoriji čovječanstva. Ako je takvo trenutno stanje, to znači da planove i programe moramo mijenjati svake godine, što nije slučaj. Koncept se mora prilagoditi ovoj trenutnoj brzini. Svi smo svjesni da kad pošaljemo dijete u prodavnicu da kupi telefon, možemo da mu damo pare da kupi najnoviji model, ali vrlo brzo izlazi novi model. To treba pratiti. Ja, na primjer, predajem programiranje CNC mašina, koje se koriste u digitalizovanim, robotizovanim fabrikama. I ove mašine i roboti pronađeni su, jedni početkom, drugi krajem šezdesetih. Velika je evolucija od tada do danas napravljena. To znači da čovjek koji predaje taj predmet svake godine mora obnavljati.

RB/BI: Vjerovatno imate savjet što bi bilo korisno, kako formirati nastavni program, da se stvori osnov, koji bi bio koristan za dalji rad?

Dašić: Po meni, svaki tehnički fakultet, a i mnogi drugi fakulteti, u prvoj godini moraju imati matematičku logiku. To je osnov svega. Kad vi imate matematičku logiku, možda čak i životnu logiku, onda vi razvijate dodatni intelekt da u novonastaloj situaciji možete vrlo brzo da se snađete. Na primjer, ako radite u firmi i ona kompletno, u nekom periodu, sve mašine zamijeni novim, da vi možete vrlo brzo da se snađete, da i te nove prihvatite i programirate.

RB/BI: Kao međunarodno priznato ime, mogli ste da odete u inostranstvo. Zašto niste?

Dašić: Ja sam 1985. godine, sa 27. godina, magistrirao na Mašinskom fakultetu u Beogradu i poslije toga sam dobio dosta ponuda da odem vani, jedna je bila da budem saradnik Tehničkog univerziteta u Beču. Ipak, odlučio sam se za Srbiju, za Balkan. Ja sam još nostalgičan za onim starim vremenima i ja Balkan posmatram kao jednu cjelinu i mislim da ovaj prostor ima dušu. To je jedan od razloga što sam ostao. Novac nije veliki problem, jer mi na Balkanu smo priviknuti da stvaramo sa malim sredstvima. Prije četrdeset godina Bijelo dugme otpjeva jednu pjesmu „sve ovdje mogu kupit’, prijatelje, slavu, sjajne snove za dolar, prodaje se sve“. Ja volim prijatelje sa dušom.

RB/BI: Sa stanovišta laika, najprijemčivije zvuči naslov treće knjige – „Naučno tehnološki trendovi i predviđanja“. O čemu se u njoj radi?

Dašić: Sve tri knjige su, u stvari, retrospektiva mog rada. Prva i druga knjiga imaju po četrdeset radova iz oblasti pouzdanosti tehničkih sistema, a druga iz matematičkog modeliranja tehničkih sistema. Prvu knjigu bi dosta ljudi trebalo makar da pogleda, da pročita uvod i predgovor, da se upozna sa pojmom pouzdanosti. Jer, pouzdanost svih sistema je vrijeme u kom određeni sistem radi bez kvara. Izražava se u procentima. 100 posto, totalno pouzdan sistem je samo sistem koji je nov, čim počne da radi, on već nema pouzdanost 100 posto. Ja svojim studentima odmah objasnim da pouzdanost nije ista kod svih sistema – pouzdanost nuklearne centrale mora da bude 99,99 posto, a pouzdanost traktora može da bude i 99 posto. Knjiga „Naučno tehnološki trendovi i predviđanja“ sadrži 16 mojih radova. To je neka retrospektiva kako sam ja, na primjer, predviđao primjenu CNC mašina prije 35 godina. A one su sad hit. Nema srpskog dnevnika gdje se ne pominje Industrija 4-0, digitalizovane, pametne fabrike, CNC mašine i programiranje tih mašina. A ja sam ih programirao prije 38-40 godina. Tu su i vrlo interesantna dva rada iz nano tehnologije, to je već sada ogromno, a što nas očekuje još interesantnije. Zahvaljujući bumu u informatičkim naukama, stigli smo do društva znanja. Tu nam ne treba računanje. Evo, na primjer, kolega kaže da ga studenti ne slušaju. Pa naravno da ga ne slušaju, kad još uvijek koristi kredu i tablu, a oni samo kliknu „diferencijalna jednačina“ i dobiju rezultat. Njegov posao je sada da ih nauči što je vrijednost koju dobiju.

RB/BI: I profesor mora da se prilagođava vremenu?

Dašić: Pa sjećate li se prije, na Balkanu, diplomirao, magistrirao, doktorirao – gotovo više. Ne, tek tad počinje.

RB/BI: Sada ćemo čuti pjesnika Šekija Musića, koji je organizator ove promocije. On će nam reći nešto više kako je došlo do saradnje sa dr Dašićem i ko će sve govoriti na promociji.

Musić: Udruženje „Umjetnost bez granica“ iz Bara, „Zenit“ iz Podgorice sa odjeljkom u Baru, čiji je predsjednik pjesnik Miladin Trifović, izdavačka kuća „Jerusalim“ iz Bara, glavni i odgovorni urednik Dragiša P. Šoć, hadžija, zajedno smo organizovali promociju uvaženog akademika, koji je naš prijatelj, član našeg udruženja, naš zemljak iz Berana.

Na promociji će govoriti Vesna Leković, predsjednica udruženja književnika „Umjetnost bez granica“, prof. dr Domeniko Guida, sa Univerziteta u Salernu, prof. dr Branislav Dragović sa Univerziteta CG, prof. dr Milun Lutovac, ispred Balkanskog naučnog centra i Ruske akademije prirodnih nauka, prof. dr Dušan Jelić sa Međunarodne tehnološko-menadžerske akademije u Novom Sadu, profesor Slavko Dašić, Milan Rajović, predsjednik udruženja književnika „Zenit“ iz Podgorice i moja malenkost, kao predsjednik Skupštine udruženja književnika „Umjetnost bez granica“. Tu će, u ulozi moderatora biti i književnik Miladin Trifović i voditeljka Vesna Pločić.

Htio bih ovom prilikom da se zahvalim direktoru Kulturnog centra, Erolu Marunoviću, direktorici Muzeja Anastaziji Miranović, Blažu, Nenu i ljudima zaduženim za tehniku, i naravno, vama iz  Radio Bara koji nam uvijek izlazite u susret kad imamo ovako značajne i važne goste.

RB/BI: Nema na čemu, mi smo javni servis i nastojimo da sugrađane obavijestimo o svim događajima koji se dešavaju u gradu, pogotovo kada su u pitanju nauka i kultura.

Dašić: Za sve slušaoce Radio Bara, pročitao bih šta sam prije 15 godina napisao i stavio u predgovor treće knjige. Imao sam ideju da nađem sponzore i sto knjiga odštampam i dam velikoj većini novinara, sa osnovnim ciljem, da ovu stranu moraju da pročitaju. Ovo je za sve slušaoce, novinare i sve ljude koji nešto odlučuju: Živimo u vremenu kada je teško procijeniti da li čovjeka pogađa zagađenost njegovog prirodnog, životnog okruženja u kome egzistira ili zagađenost društvene sredine i zagađenost duha svakog pojedinca. Zbog toga riječ, kao božiji dar, ima značajnu ulogu u oplemenjavanju ljudskog bića i njegovom prosvećenju. Ili suprotno-njegovom sunovratu. Od skupa riječi stvaraju se rečenice koje imaju značenje i koje mogu predstavljati pozitivnu ili negativnu informaciju. Postoje dvije vrste riječi i rečenica-napisana riječ i izgovorena riječ. Izgovorena riječ momentalno zapljusne one do kojih dopre i odleti u etar. Izgubi se i nestane u vazduhu u koji smo uronjeni. Naša čula nisu u stanju da je ponovo prime, da je zadrže i zaustave. Ona trenutno dejstvuje, kao prasak groma, iza koga ostaje još samo eho i to vrlo kratko, a zatim sve prekrije tišina. Izgovorena riječ, lijepa ili ružna, laka ili teška, uvijek je lepršava i traje koliko jedan tren. Napisana riječ je stamena, trajnija i čvršća od granita. Ne može se uništiti, pokušavali su svi, ali nisu uspjeli. Traje i ne mogu joj nauditi ni vrijeme, ni ljudi-neljudi, koji su je uništavali na razne načine, sve do spaljivanja na lomačama. Izgovorena i napisana riječ sa pozitivnim predznakom je svjetlost, sunčani zrak u najdubljem mraku. Ona je putokaz u beznađu i bespuću, dok je riječ, izgovorena ili napisana, sa negativnim predznakom totalni mrak u najsvjetlijem danu.

The post U subotu promocija trilogije naučnih knjiga Predraga Dašića first appeared on BARinfo.