Kustoski projekat Milice Bezmarević, istoričarke umjetnosti i kustoskinje Centra savremene umjetnosti Crne Gore, likovnoj publici Festivala predstavio je radove Zdravka Belog Delibašića, Tadije Janičića, Teodore Nikčević, Ivane Radovanović, Siniše Radulovića i Jovane Vujanović.

Dr Anastazija Miranović, selektorka likovnog programa Festivala istakla je na otvaranju da je riječ o postavci koja, shodno svom nazivu, donosi jednu izrazito zanimljivu priču.

„Sam naziv karantin sugeriše i govori o čemu je riječ. Karantin nekako uvijek tumačimo kao mjesto izolacije što i jeste neposredan povod za ovu izložbu. Međutim, pored te izloacije uzrokovane pandemijom svi mi živimo u nekim svojim samoizolacijama, svojim vlastitim karantinima, iako nekada u virtuelnom svijetu, ali i on je negdje u nekim nišama pohranjen i otuđuje nas od onog realnog i stvarnog života“, istakla je Miranović.

Povod za ovu izložbu koja je prvi put prikazana u Centru savremene umjetnosti Crne Gore, prema riječima kustoskinje Milice Bezmarević, bila je aktuelna situacija pandemije Corona virusom, koju nažalost još uvijek živimo i „karantin u kojem smo proveli toliko dugo vremena, sav taj neprestani osjećaj zbunjenosti, konfuzije, straha, neizvjesnosti kroz koji smo prošli“.

„Ideja o izložbi nametnula se u procesu razmišljanja o karantinu kao poziciji, kao nekoj neočekivanoj životnoj situaciji, ali opet ne isključivo u kontekstu pandemije, već na jedan malo drugačiji način na koji svako od nas svakodnevno živi svoje vlastite, intimne karantine, najrazličitije situacije odbačenosti, nepripadanja, usamljenosti, socijalne izolacije i svjesno odabrane samoizolacije“, kazala je Bezmarević.

Kako je istakla Bezmarević, pojam karantin, u širem kontekstu posmatrano, reflektuje daleko sadržajnije procese svakojakih promjena i shodno tome postaje jedno široko polje nepreglednih mogućnosti novih, u ovom slučaju, umjetničkih čitanja i tumačenja.

„Neki od radova nastali su upravo tokom trajanja karantina, i oni su u neku ruku i vizuelno jasniji i određeniji u kontekstu ponuđene teme. Oni drugi su više alegorijski, asocijativni, i njihovo čitanje je možda na neki način zahtjevnije. No, svi oni zajedno, iako sa naizgled različitih pozicija, kao cjelina djeluju sinhronizovano i djeluju u istom smjeru propitivanja i rasuđivanja kompleksnih aktuelnih društvenih i socioloških okolnosti i njihovih umjetničkih rezonanci“, rekla je Bezmarević proglašavajući izložbu otvorenom.

The post Na Barskom ljetopisu otvorena kolektivna izložba Priče iz karantina first appeared on BARinfo.

Ova postavka kustoski je projekat Milice Bezmarević, istoričarke umjetnosti i kustoskinje Centra savremene umjetnosti Crne Gore i obuhvata radove Zdravka Belog Delibašića, Tadije Janičića, Teodore Nikčević, Ivane Radovanović, Siniše Radulovića i Jovane Vujanović.

„Ono što čini povod ove izložbe i njenu ideju jeste promišljanje o karantinu kao poziciji, ali ne isključivo u kontekstu aktuelne pandemije, već i o načinu na koji svaki pojedinac živi svoje vlastite svakodnevne karantine – različite situacije nepripadanja, odbačenosti, društvene i socijalne izolacije i svjesne samoizolacije. Uznemirujući  osjećaji zastoja, anksiozna isčekivanja neke promjene, sve očigledniji raspad uobičajene svakodnevice, samo su neki od opštih utiska karantinski provedenog vremena. Izložba je dakle koncipirana kao neka vrsta sakupljenih utisaka ili uspomena iz doba karantina, ličnog ili pandemijskog, svejedeno, i njihovih umjetničkih refleksija“, zapisano je u tekstu pratećeg kataloga izložbe koji potpisuje kustoskinja Milica Bezmarević, koja će i otvoriti izložbu.

The post U četvrtak izložba radova Priče iz karantina first appeared on BARinfo.