RB/BI: Zamoliću Vas da našim slušateljkama i čitateljkama portala objasnite šta je zapravo karcinom dojke?

Dr Čolaković Popović: Dojka, kao organ, ima žljezdano tkivo koje je dominantno i ima svoju funkciju i dio koji pripada vezivnom, masnom tkivu. Međutim, najčešći maligniteti kod dojke su upravo oni koji se dešavaju i potiču iz žljezdanih struktura dojki.

RB/BI: Karcinom dojke je u Crnoj Gori najčešće maligno oboljenje kod žena. Kako to objašnjavate?

Dr Čolaković Popović: Nije samo u Crnoj Gori, već je to najčešći malignitet kod ženske populacije gledano i globalno. Kako da to objasnimo? Možda ako Vam ispričam da je to bolest koja je najrjeđa u Japanu i drugim dalekoistočnim zemljama. To se tiče njihovog načina života i režima ishrane. Ali, kada Japanke dosele i žive, recimo u Sjedinjenim Državama (o tome je napravljena studija), učestalost karcinoma dojki kod Japanki, koje žive dovoljno dugo na teritoriji SAD-a, ne razlikuje se od učestalosti tog karcinoma u odnosu na ostale stanovnice SAD-a. To se može objasniti tamošnjim stilom života i navikama.

RB/BI: Koji su mogući simptomi i znaci raka dojke?

Dr Čolaković Popović: Kao i svi maligniteti, ni karcinom dojke nema neke tipične simptome i znake, pa u organu dugo boravi, razvija se i buja ta teška i ponekad smrtonosna bolest, a da žena to prosto ne osjeća. Kada nešto primijeti, to je, najčešće, nekakva kvržica na dojci koju napipa. Osim toga, na bolest može da ukazuje i iscjedak iz bradavice, poseban oblik bradavice (mi to zovemo „malinasta“ bradavica, koja se možda malo više peruta nego što je to slučaj sa drugom). Takođe, može se desiti da se na tkivu dojke, odnosno dijelu koji se ne tiče zone bradavice, pojavi mreškanje kože koje, na drugim djelovima tijela izgleda kao pomorandžina kora i podsjeća na celulit, a uopšte nije ni slično tome, već ukazuje na nešto vrlo zlokobno što se dešava ispod kože. Simptomi i znaci su vrlo diskretni. Kada je uznapredovao, onda to bude neka rana na dojci koja ne zarasta, ili jednostavno crvenilo praćeno bolom u dojci. Tada se radi o odmaklom karcinomu, koji ide i sa otokom u pazuhu sa iste strane, tako da ono što mogu reći je da je ta bolest najčešće asimptomatska.

RB/BI: Nije svaka promjena koju opazimo, maligni tumor. Koje se još promjene na dojkama dešavaju i koliko one treba da izazovu zabrinutost?

Dr Čolaković Popović: Druge promjene na dojci, takođe, mogu da se napipaju. Neke od njih uopšte ne treba da izazivaju zabrinutost. To su obično cistične promjene koje mogu da se pojave i nestanu, od zavisnosti od veličine, a mogu da se saniraju i hirurškim putem. Radi se o fibrocističnim promjenema, koje su kod žena najčešće povezane sa hormonalnim disbalansom. Ono što treba da zabrinjava, a za to treba da postoji patohistološka potvrda (doktor to treba da vidi i uzme uzorak) su nekakve hiperplastične promjene (hiperplazija sa atipijom). One su „alert“ da to više ne smije da boravi u dojci, jer će kroz neko vrijeme da tvori karcinom, ili su to papilarne izrasline (koje, opet, zahtijevaju patohistološku dijagnozu, pri čemu doktor uzima isječak).

RB/BI: Da li preporučujete operativno tretiranje i benignih promjena na dojkama?

Dr Čolaković Popović: To u zavisnosti o kakvoj se promjeni radi. Neke mogu da se prate, a neke zahtijevaju da budu odstranjene, iako su benigne.

RB/BI: Koje su mjere prevencije, kako preduprijediti i da li je to uopšte moguće, da se karcinom razvije?

Dr Čolaković Popović: Mjere prevencije kod karcinoma dojke mogu biti kao i kod karcinoma grlića materice – primarne i sekundarne. Kod karcinoma dojke u primarnoj prevenciji nemamo nešto specifično, neki faktor, kao što kod grlića imamo vakcinu da spriječimo nastanak infekcije. Znači, kod karcinoma dojke se preventivne mjere svode na ono što, eventualno, može da spriječi nastanak karcinoma. Moramo se sada vratiti faktorima rizika, jer su neki od njih u vezi sa genomom, sa polom, pa tako ne možemo uticati da se karcinom spriječi. Na drugoj strani, faktori rizika na koje možemo da utičemo, su gojaznost (preduprijediti je, ili ako je žena gojazna, mora da se potrudi da redukuje tjelesnu težinu, promijeni način ishrane), kao i sedentarni način života kojeg možemo promijeniti fizičkom aktivnošću. U faktore koje ne možemo da preduprijedimo je doba kada je nastala prva menstruacija i kada se završila posljednja, a to zavisi od genetike i fenotipa. Ono čime mogu da utiču, je da žene rađaju djecu, treba da doje djecu, jer multiparitet je obrnuto proporcionalan sa nastankom karcinoma dojke. Karcinom dojke je češći kod žena koje nisu rađale, ili koje imaju samo jedno dijete. Takođe, moderan način života navodi ženu da ostaje trudna i da se porađa poslije 30-e godine. Žena koja se porodila u tom dobu, u većem je riziku od one koja se porodila u 20-im godinama. Sekundarna prevencija, ostavljena za kasniju životnu dob, je skrining koji podrazumijeva mamografiju nakon 50 godina.

RB/BI: Kako je u Crnoj Gori organizovan skrining?

Dr Čolaković Popović: To je zacrtano i osmišljeno u zdravstvenom sistemu i sprovodi se od strane izabranog doktora, na način da žena dobije poziv i uput na pregled mamografom.

RB/BI: Kako se rak dojke liječi?

Dr Čolaković Popović: Trojako. Onako kako u ovom momentu medicina jedino može da liječi maligne bolesti, a u zavisnosti od stadijuma. Ako je rani stadijum, onda se uspješno i dobro rješava hirurgijom ili, eventualno adjuvantnom terapijom (radioterapija ili citostatik). Kod odmaklog stadijuma, prvo se primjenjuju neke druge vrste terapija – hemoterapija, zračna terapija, a ako se bolest povlači očekivanom brzinom i u očekivanom obimu, pristupa se hirurškom zahvatu. Sve zavisi od pacijenta do pacijenta.

RB/BI: Koji je procenat izliječenja od ove bolesti?

Dr Čolaković Popović: Danas u razvijenom svijetu, jer tome težimo, karcinom dojke se otkriva zahvaljujući mjerama prevencije koje se tamo bolje primjenjuju, ili pacijenti više vode računa i, zahvaljujući skriningu, otkriva se u ranoj fazi, a kada se tada otkrije, petogodišnje preživljavanje je 85-90 posto, što uopšte nije malo.

RB/BI: Da li mislite da globalna kampanja „Ružičasti oktobar“ ima efekta koji zavrjeđuje i koji bi trebalo da ima?

Dr Čolaković Popović: Nadam se da ima. Ova kampanja dugo traje. Možda se prije nije baš tako zvala, ali postoji Udruženje „Dona Montenegrina“ i one odavno u oktobru obilježavaju mjesec borbe protiv karcinoma dojke. Uvijek su to bile neke šetnje Podgoricom, podsjećanje ženske populacije na jednu vrlo zlokobnu bolest koja je u zamahu, ne samo kod nas nego i u svijetu, a koja može da se otkrije ako se povede računa i misli na nju. Ljekari predlažu samopreglede kod žena jednom mjesečno, najbolje u danima nakon menstruacije, jer tada žena najlakše može da prepozna eventualnu promjenu. Ako joj to postane navika svakog mjeseca, ako to žena prihvati kao neki ritual, može rano napipati promjenu koja će je odvesti doktoru i tada će biti u rukama stručnjaka. To je način da iz borbe izađe kao pobjednica.

The post Doktor preporučuje – prim. dr Vesna Čolaković Popović: Samopregled dojki treba da postane navika i ritual first appeared on BARinfo.

RB/BI: Možete li ustvrditi da se svijest naših žena mijenja kada govorimo o odnosu i brizi za zdravlje i na koji način možemo uticati na taj proces?

Čolaković Popović: Mislim da se svijest mijenja. Ali, to je proces za koji treba određeno vrijeme. I, to će da traje. Ono što je na nama, jeste da u tome istrajemo. Postoje načini i parametri da “izmjerimo” u kom smjeru taj proces ide. To su tzv. “indikatori zdravlja”. Oni mogu biti primarni i sekundarni, znači, u vezi su sa nejednakostima u pristupu zdravstvenim ustanovama, sa nejednakošću u ishodu zdravstvene zaštite, potom su tu indikatori koji se tiču kvaliteta, efikasnosti, pouzdanosti usluge koja je upućena pacijentu i, na kraju, indikatori koji se odnose na sami zdravstveni sistem – njegovu efikasnost, održivost i na koji način on treba da nastavi da funkcioniše. 

RB/BI: Kakva je situacija što se tiče tendencije ginekoloških tumora, preciznije – da li u posljednje vrijeme mlađe žene češće obolijevaju nego što je to ranije bio slučaj i šta je uzrok tih tendencija?

Čolaković Popović: Nekako se ta granica pomjerila nadolje. Prije 50-ak godina su maligni tumori bili vezani za odmaklu životnu dob. Kada su žene u pitanju, to je postmenopauza. To je bilo biološki lako objasniti, jer svi mehanizmi kontrole ćelijskog ciklusa sa godinama i starenjem organizma slabe, pa je jasno zašto neka kontrola popušta i zašto određeni ćelijski klonovi divljaju u pravcu stvaranja maligne bolesti. Posljednjih dvije do tri decenije primjećuje se da se maligni tumori kod žena, ali i kod muškaraca, javljaju u mlađoj životnoj dobi. To ukazuje da nije u pitanju starenje tih funkcija i ćelijske kontrole, već se radi o uticaju spoljašnje sredine na ljudski organizam i na same te mehanizme. Promijenjen je kvalitet vazduha, vode, zemlje, hrane, a način života je više sesilni (sjedeći, sa manje fizičke aktivnosti). Kada govorimo globalno, značajno utiče i veliko siromaštvo u svijetu, kao i razne vrste zračenja… Sve su to faktori koji, na direktan ili indirektan način, remete fine ćelijske mehanizme koji kontrolišu ćelijske diobe, što dovodi do toga da se ćelija izmakne kontroli, “podivlja” i napravi malignu bolest.

RB/BI: Šta pokazuje Vaše iskustvo, šta su najveći i najozbiljniji protivnici ženskog zdravlja?

Čolaković Popović: Najozbiljniji protivnik ženskog zdravlja, prema velikoj studiji “British Medical Journal”-a iz 2019. godine, jeste siromaštvo. Kada su u pitanju bolesti od kojih žena najčešće pati, odnosno umire (globalno, ne samo kod nas) na prvom mjestu su kardiovaskularne bolesti. Jedna od pet smrti u 2019, vezana za ženski pol, jeste smrt od kardiovaskularne bolesti. Tu spadaju i maligne bolesti dojke, ginekoloških organa (prije svega grlića materice i jajnika), zatim bolesti u vezi sa remećenjem reproduktivnog zdravlja i na kraju, ali ne i najmanje važno, depresija i anksiozni poremećaji. Znamo da od depresije dva puta češće obolijeva ženska populacija.

RB/BI: Da li ćete se složiti da se, iako su, kao što ste kazali, sve češća pojava, depresija i anksioznost u našem društvu ne doživljavaju, niti im se pristupa, dovoljno ozbiljno?

Čolaković Popović: U našem društvu su pacijenti koji imaju takve probleme i koji su upućeni ili samostalno odu kod psihologa ili psihijatra, već unaprijed stigmatizovani. To je jedan dio onog procesa o kojem smo na početku razgovarale. Treba da prođe vrijeme, ali, proći će. Idu mladi naraštaji, oni sve to vide drugačije, na sve, pa i na zdravlje, gledaju iz neke globalne perspektive. Imaju lak pristup stručnim sajtovima, informišu se o situacijama koje se dešavaju u drugim zemljama, pa vjerujem da će se i zbog toga i doživljaj ovog problema sigurno promijeniti. 

RB/BI: Da li i kako žene mogu da pomognu sebi, ne samo u smislu redovnih kontrola i pregleda kod ginekologa, nego, možda i mijenjanjem životnih navika i korekcijom ishrane?

Čolaković Popović: Tako je. To je čitava paleta koja potpada pod definiciju zdravih stilova života – zdrava ishrana, redovna ishrana, redovna fizička aktivnost, borba protiv pušenja, borba protiv alkoholizma i ostalih bolesti zavisnosti, ali i borba za adekvatno porodično, kao i ekološko okruženje, rad na sebi (sticanje novih vještina), inkluzije (sprega sa onim što je u svijetu trenutno aktuelno), razvoj višeg stepena tolerancije i, posebno važno, da brinemo jedni o drugima. Tek kada sve to skupimo i uvežemo, imamo zdrav stil života po svim parametrima. Tada je najlakše da svako od nas osvijesti da li zaista vodimo zdrav život i u kojim segmentima on treba da se poboljša. Kada započnemo taj proces, valja ići korak po korak.

RB/BI: Da li je taj proces komplikovan?

Čolaković Popović: Nije. Zato što treba raditi postepeno. Kada biste, što narod kaže “presjekli na trupicu”, bilo bi teško, jer bi to zahtijevalo da krenete sa svih frontova. Odlučite, recimo: “danas ću popiti dvije čaše vode više nego juče”; “danas ću svom doručku dodati voćku, a svom ručku ću krompir zamijeniti brokulijem”; “danas ću gledanje serije zamijeniti izlaskom i igrom sa djecom ispred zgrade”; “pozvaću prijateljicu sa kojom dugo nisam razgovarala da sjedimo na klupi u parku”, “danas ću, ako se nađem u situaciji, pomoći komšiji da iznese namještaj”…

RB/BI: Koliko često treba posjećivati ginekologa i koje su to nove metode prevencije “ženskih problema”?

Čolaković Popović: To su nove/stare metode prevencije, ali, mi nikako da dođemo do toga da to uredimo na pravi način. Uvijek kada sam u prilici, govorim da svaka žena bar jednom godišnje posjeti ginekologa i odradi kompletan ginekološki pregled, To onda znači da je, za slučaj da nema nikakvih vanrednih okolnosti, ona “mirna” čitavu jednu godinu. Drage slušateljke/čitateljke, samo odredite jedan mjesec u godini i kažite: “u septembru idem kod ginekologa”, “u oktobru idem kod zubara”… Potrebno je samo napraviti raspored za cijelu godinu, pa se ništa neće presokočiti. A, kada je prevencija u pitanju, nema ništa novo što svijet odavno ne koristi. Karcinom grlića materice je kod nas najčešća maligna bolest ginekološke regije i ima najveći mortalitet. Ova bolest se najviše javlja u slabo razvijenim zemljama, pa možete pomisliti gdje se mi to nalazimo, kada smo u vrhu po učestalosti obolijevanja od nje. Postoji način da se ona spriječi i da je svedemo na rijetku bolest. To je vakcinacija protiv HPV virusa, kao primarna prevencija i skrining koji naša država ima (prekinut je sa Covid pandemijom, ali je nastavljen nakon što je pandemija opozvana).

The post Doktor preporučuje – prim. dr Vesna Čolaković Popović: Najozbiljni protivnik ženskog zdravlja je siromaštvo first appeared on BARinfo.