Sa profesoricom Knežević razgovarali smo o počecima muzičkog obrazovanja u našem gradu, uspjehu, i kako do njega, vrijednostima i onome što je nju rukovodilo u pedagoškom radu dugom gotovo pola vijeka.

RB/BI: Vidjeli smo, učenici, profesori i roditelji, oprostili su se od Vas sa suzama, buketima cvijeća i ogromnom zahvalnošću. Kako Vama danas izgleda višedecenijski rad u Muzičkoj školi?

Knežević: Srce mi je puno. Izuzetno sam ponosna i srećna zbog divnog ispraćaja, ali i osjećaja dok sam na sceni gledala profesore – moje bivše đake i djecu mojih nekadašnjih učenika u Horu. Podsjetilo me to, kao i bezbroj ruža i buketa te noći, na moju „Muzičku baštu“. Puno je ruža bilo, ali i pupoljaka koji će tek da se rascvjetaju, isto kao i ta divna djeca, koja tek počinju i kojima želim da napreduju. Sigurna sam da hoće, ali moramo da se kao društvo potrudimo da im obezbijedimo stabilno okruženje i mir.

RB/BI: Je li Vaš, gotovo pola vijeka dug rad, ličio na „Muzičku“, odnosno čarobnu baštu?

Knežević: Čini mi se da jeste. To je pokazao i koncert, odnosno ispraćaj, na Dan Muzičke škole. Nastojala sam da svaki moj čas bude ispunjen, prije svega, ljubavlju, s radošću sam prenosila znanje, trudeći se da ispoštujem svako dijete, jer sam voljela svu djecu. Pokušavala sam da proniknem u njihov svijet, i mogu Vam reći, da sam zadovoljna. Često mi prilaze učenici i roditelji, što me posebno raduje, i svaki put u tim razgovorima, shvatim koliko sam srećna što sam bila dio njihovih života, i što sam njih učinila radosnim. Na kraju, vredjelo je sve. Mislim da sam izabrala pravi poziv, na što mi je još ukazao moj pokojni učitelj Radule Obradović, koji me često ostavljao da držim čas.

RB/BI : Kakva su Vaša sjećanja na početke Muzičke škole u Baru?

Knežević: Kada sam došla u Bar, radila sam u Gimnaziji i Biotehničkom centru, a direktori su bili Maksim Lutovac i Gavro Spahić. Oni su raspisali konkurs za profesora muzike i ja sam se prijavila. Kada se otvorila Muzička škola, prešla sam u tu ustanovu, koja je radila u okviru Kulturnog centra. Sve je to za mene bilo nalik nekoj bajci. Radila sam sa posebnim entuzijazmom i radošću, posebno u Muzičkoj školi, jer nas nekoliko smo je stvarali, od „prvog papira“, do okupljanja i edukacije djece. Bila su to radna, talentovana djeca, sa kojima smo, uz podršku roditelja, krenuli na zvjezdani put muzike, osvajali nagrade i bili beskrajno srećni. Mi, mladi profesori, bili smo puni elana i želje za radom. 

RB/BI: Je li to tako i danas? 

Knežević: Muzika i odnos prema njoj su odraz vremena. Današnje vrijeme nosi mnogo drugačije stvari, ali i nedavni koncert povodom Dana škole, pokazao je koliko i sada imamo talentovane djece, koja predano i požrtvovano rade sa svojim profesorima, koliko su disciplinovana i vaspitana. Takođe i kolege – moji bivši đaci, ponosna sam na sve to. Moram podsjetiti da je prvi direktor škole bio moj brat, prof. Božidar Rakonjac, koji je tu funkciju obavljao od 1983. do 2003. godine, a nakon toga radio je kao profesor. Takođe, otvorio je Muzičku školu u Ulcinju i bio njen prvi direktor. Bile su to sjajne i uspješne godine, pune nagrada i priznanja, a njegov hor osvajao je prva mjesta na jugoslovenskim takmičenjima. Uz Odjek klavira, gitare, harmonike i flaute, zalagao se i otvorio i Odjek za trubu, violinu i violončelo. Svaki direktor koji je došao, radio je, takođe, u korist djece, ove Muzičke škole i grada.

RB/BI: Dakle, nije tačno da su sve prave vrijednosti izgubljene?

Knežević: Vrijednosti nisu izgubljene, već su negdje sakrivene, i samo ih treba osvijetliti. Trenutno ne obraćamo potrebnu pažnju na njih, odnosno, nisu u prvom planu. 

RB/BI: Da se vratimo onom ključnom pitanju, s početka – kako ste Vi prilazili učeniku, što je potrebno da bi odnjegovali dijete u zrelu, vaspitanu mladu ličnost, sa aspekta profesora, jer prosvjetni radnici obrazuju, ali utiču i na kompletno formiranje čovjeka?

Knežević: Prije svega, iskreno, sa puno ljubavi, razumijevanja i bez trunke laži. To je bio moj način – kao Sunce. Oni su meni bili Sunce, a i ja njima. 

RB/BI: I danas imamo potencijala i puno darovite djece, potvrdili ste. Ali, često naglašavate da talenat nije dovoljan, je li tako?

Knežević: Tačno. On ništa ne znači, ako izostane rad. Za rezultate i uspjeh, neophodni su posvećen rad i trud, i profesora i učenika.

RB/BI: Što je Vaša preporuka mladim kolegama u Muzičkoj školi koji su, ističem, u velikoj većini, Vaši đaci?

Knežević: Da, tačno, gotovo svi profesori su moji nekadašnji učenici. Izgleda da mi je uspjelo da ih na pravi način „zarazim“ muzikom, tom predivnom umjetnošću, uz pomoć koje se na najlakši način može prići i djetetu i odraslom čovjeku. Muzika je sastavni dio života, oni su to shvatili, proživjeli, i zato su danas uspješni pedagozi i umjetnici. Ne samo ovdje, u Baru i Muzičkoj školi, već i u Beogradu, Ljubljani, Čikagu, Londonu, širom svijeta. Moram biti ponosna zbog toga. 

RB/BI : Kako privući djecu da to otkriju i da se okrenu pravim, kako ste kazali, zagubljenim vrijednostima?

Knežević: Bitan je trougao – roditelj, nastavnik, dijete. Samo zajedno. Mojim kolegama i svoj djeci, poručujem da ih volim, poštujem, uvažavam, da sam neizmjerno ponosna na njih. Hvala im na divnoj oproštajnoj večeri i koncertu, hvala i našoj direktorici, Danki Popović. 

I, na kraju, moja poruka je sadržana u onome što sam stalno govorila, odnosno citirala, djeci: “…jer, na svijetu nema ničeg toliko jarosnog, il’ tupog, il’ grubog, da ga ne bi muzika, makar za neki tren, promijenila. U koga nema muzike u duši, kog’ sklad ne dira slatkih zvukova, zreo je taj za podvale, izdajstva i razbojništva, i tupe su kao noć njegovog duha radnje, a mračne u njega sklonosti. Ovakvom, ne vjeruj nikad”- Viljem Šekspir.

Profesorica Ljubinka Knežević, uz muziku provodi penzionerske dane, supruga – nekadašnjeg profesora, kćerku Andrijanu – diplomiranu pijanistkinju, profesoricu, sina Nikolu – magistra pravnih nauka.

Profesorica ističe da rado sluša i gleda unuku Antoniju – Dunju, dok svira klavir.

Zaokružen i srećan život uz, i sa muzikom, baš onako kako je profesorica Ljubinka Knežević učila svoje đake.

The post Muzička bašta profesorice Ljubinke Knežević first appeared on BARinfo.

“Danas slavimo, ne samo Dan škole, već strast, trud i predanost koju profesori i učenici donose u svijet muzike, čiji je jezik univerzalan i sve nas spaja, bez obzira na razlike. Ona ima moć da izrazi ono što riječi ne mogu, da probudi naše najdublje emocije i podsjeti nas na ljepotu življenja. Naša škola je mjesto gdje se ta magija svakodnevno odvija, gdje se note pretvaraju u melodije, a melodije u uspomene koje će trajati vječno. Neka Dan škole bude podsjetnik za sve što smo postigli i sve što još možemo ostvariti. Nastavimo da dijelimo dar muzike sa svima, jer kao što reče velikan : “Tamo gdje riječi prestaju, počinje muzika”, kazala je na svečanosti, koja je počela nastupom Hora škole, pod dirigentskom palicom prof. mr Mira Kruščića, direktorka Danka Popović. Ona se zahvalila i čestitala svim profesorima koji su svoje znanje i vrijeme posvetili napretku učenika i škole, učenicima koji pronose njenu slavu, ali i roditeljima koji su neizmjerna podrška na tom putu.

Ove godine troje sjajnih đaka zavrijedilo je posebnu pažnju i priznanje – Sofija Eleneva – flauta, u klasi profesorice Tamare Stijepović, koja je ponijela titulu “Đak generacije”, Đurađ Ostojić – predmet solfeđo i klavir, u klasi  profesorica Renate Perazić i Jelene Dobrković, i Nikolina Lukšić – klavir, u klasi profesorice Jelene Dobrković. Njima je direktorka Danka Popović, uručila diplome i medalje, a pohvaljeni  su i profesori i učenici koji su, takođe, postigli značajne rezultate u prethodnoj godini: prof. Suzana Pepđonović (Anja Babić, kamerni duo, Arkadij Argirov i Nadežda Vučeraković), prof. Marija Blažević (Mia Drača i Seada Rašketić), prof. Nikoleta Strugar (Nektarija Leković, Sofija Vukosavljević, Staša Kosović i Larisa Pelinković), prof. Jelena Dobrković ( Julija Cicmil, Novak Savić, Elena Mićunović i Minja Banović), prof. Ana Vukazić (Katarina Radosavović), prof. mr Maja Basarab (Marija Makarova, Dunja Pejović i Galina Čerkizova), prof. mr Ivana Cikić (Erik Šabović), prof. Dragan Martinović (Varvara Zaitseva), prof. Stefan Kostić (Konstantin Terešenko), prof. Enes Alković (Dušan Dmitrović i Bojana Đurišić), prof. mr Jakup Mehmedović (Elena Živanović, Jovan Živanović i Jovan Joksimović), prof. Safet Drljan (Andrea Pavlović), prof. Aleksandar Basarab (Adnan Krajina), prof. Igor Novak (Viktor Demirović, Lenka Ćetković i Alisa Sovnoskaja), prof. mr Miro Kruščić (Hor škole), prof. mr Aleksandra Vojvodić Jovović (Janja Tufegdžić, Mihaela Jovović, Teodora Vojvodić), prof. Bojana Pejović (Hana Đuričković i Milena Vukmanović).

Dirljiv i emotivan oproštaj, učenici i profesori škole priredili su omiljenoj profesorici Ljubinki Knežević.

Prof. mr Miro Kruščić, komponovao je i sa Horom škole izveo nekoliko kompozicija, isključivo u čast profesorice Knežević, a zatim su joj svi učenici uručili po jednu ružu.

Profesorica Ljubinka Knežević, jedna je od prvih pedagoga barske Muzičke škole, koja je značajno doprinjela njenom utemeljenju i razvoju. Prije Bara, radila je u Muzičkoj školi u Sarajevu, Bijelom Polju, a u našem gradu, najprije, u Gimnaziji “Niko Rolović”, a zatim u Muzičkoj školi, koja je u početku, radila u okviru Kulturnog centra. Diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, gdje je stekla zvanje profesor muzike, odnosno akademski muzičar. Bila je prva profesorica u Baru sa završenom Muzičkom akademijom. U toku edukacije i profesionalne karijere pohađala je predavanja i seminare kod eminentnih profesora sa prostora ex- Jugoslavije. Sa svojim učenicima učestvovala je na brojnim državnim i međunarodnim takmičenjima, na kojima su redovno osvajali zlatne, srebrne i bronzane lire. Danas, veliki broj njenih đaka su profesori u Muzičkoj školi, poznati umjetnici, ljekari, novinari, advokati, privrednici, direktori javnih ustanova, na što je, kao što stalno ističe, veoma ponosna. Iza nje je 45 godina uspješnog rada, a od oktobra prošle godine, formalno je u penziji.

Profesori, učenici i roditelji, zahvalili su joj se na sinoćnjoj svečanosti, na tome što je bila neizostavni dio svih njihovih pojedinačnih i kolektivnih uspjeha, i što je gotovo pola vijeka, oblikovala duhovni svijet djece na najljepši i najbolji način.

Prof. mr Aleksandra Vojvodić Jovović, poznata sopranistkinja, jedna od brojnih njenih uspješnih učenika i mr Miro Kruščić, zapisali su u posveti: “Uvažena profesorice, hvala Vam na znanju kojim ste nas nesebično darovali i olakšali nam put ka vrhu umijeća. Zahvaljujući Vama, neprikosnoveno smo se kretali, sa puno ljubavi, po magičnim poljima i beskrajnim prostranstvima muzike”.

Ljubav, cvijeće, gromki aplauzi i suze posvećeni su profesorici Ljubinki Knežević, koja je bila vidno uzbuđena i srećna zbog toplih emocija koje su joj prenijeli učenici, kolege i roditelji.

“Hvala od srca svima. Ono što mogu reći  jeste da sam sve radila, uvijek, sa radošću , da svaki čas bude obojen toplinom i posebnom emocijom, da muzika probudi naša čula i dušu na najljepši način. Jednostavno, voljela sam svu djecu kojoj sam predavala, trudila se da proniknem u njihovu dušu,  da otkrijem njihov svijet , i zadovoljna sam. Oni su meni bili Sunce, i ja njima.Reakcije učenika i njihovih roditelja pokazuju da je sve vrijedilo. Srećna odlazim u penziju, posebno kada vidim profesore, moje nekadašnje učenike, i kada vidim djecu u horu, koja su djeca mojih učenika. Ovoliko ruža večeras me podsjetilo na moju prvu Muzičku baštu, a svi ovi pupoljci govore da imamo još ruža koje će da cvjetaju i napreduju, samo da djeci obezbijedimo mir i stabilnost”, poručila je profesorica Ljubinka Knežević.

Na svečanom koncertu, povodom Dana Muzičke škole, uz Hor, nastupili su najbolji đaci, Sofija, Đurađ i Nikolina, Mali orkestar profesora Jakupa Mehmedovića i Safeta Drljana, Veliki orkestar prof. Alaksandra Basaraba,  Stefana Đukića i Sanje Hajduković, kao i Mali hor sa profesoricom Milenom Matunović i korepetitorkom, profesoricom Jovanom Vukazić.

Direktorka škole, Danka Popović, uručila je zahvalnice institucijama i pojedincima, koji su u prethodnom periodu bili snažna podrška ovoj ustanovi na putu njenog uspjeha i napretka – Opštini Bar, Sekretarijatu za kulturu, pomoćniku direktorke Kulturnog centra, Mirku Bujišiću, Turističkoj organizaciji i medijima – Radio Baru i portalu Bar Info, kao i sajtovima Feral i Jedro.  

The post Barska Muzička škola – luča obrazovanja, plemenitosti i duhovnosti first appeared on BARinfo.