Predstavite sebe: ukratko Vaša biografija, gdje ste i šta studirali, gdje sada radite i kakvi su Vaši dalji profesionalni planovi?

Ja sam Tara Miranović, master Digitalnog biznisa i ekonomije, i konsultantkinja za digitalnu transformaciju u kompaniji Eurolink. Moj akademski put započeo je interdisciplinarnim studijama Digitalnog društva na Univerzitetu u Mastrihtu. Ovaj program me uveo u svijet digitalizacije putem usvajanja znanja iz kompjuterskih, društvenih i humanističkih nauka. Moje dalje usavršavanje – podržano od strane Univerziteta stipendijom „UM Academic Achievement“ za izuzetno akademsko dostignuće – nastavilo se pomenutim master programom, Digitalni biznis i ekonomija. Ovdje je moje znanje o digitalnim tehnologijama bilo upotpunjeno ekonomskim i strateškim dimenzijama digitalizacije i praktičnom primjenom tehnologija poput vještačke inteligencije, blockchain tehnologija i virtuelne realnosti u biznis kontekstu.

Univerzitet u Mastrihtu je poznat po svom internacionalnom i multikulturalnom okruženju, okuplja studente i predavače iz preko stotinu zemalja. Uz to, Univerzitet je posvećen istraživačkom radu koji je umnogome inspirisao moje vannastavne aktivnosti i angažmane. Tokom studija sam radila kao asistent u nastavi na Odsjeku za naučno-tehnološke studije i Odsjeku za organizaciju, strategiju i preduzetnišvo, bila sam fakultetski i univerzitetski ambasador i učestvovala u Honours i drugim istraživačkim programima.

Trenutno radim u kompaniji Eurolink, gdje kao partner i konsultant pomažem organizacijama da procijene i primijene tehnološka rješenja koja unapređuju njihovo poslovanje, s posebnim naglaskom na etičke standarde i društveno odgovorno korišćenje tehnologije. Uz angažman u Eurolinku, moj rad obuhvata i saradnju sa internacionalnim tehnološkim kompanijama na razvoju i strateškoj implementaciji vještačke inteligencije.

Planiram da nastavim rad u oblasti digitalizacije. Želja mi je da kroz istraživanja, konsalting i edukativne inicijative unaprijedim konkurentnost crnogorskog društva u oblasti tehnoloških inovacija i digitalne ekonomije, podstičući primjenu naprednih tehnologija, jačanje digitalne pismenosti i usvajanje održivih rješenja koja povezuju lokalne potrebe s globalnim standardima.

Kako vidite mjesto i ulogu vještačke inteligencije u današnjem vremenu?

Vještačka inteligencija (AI) je postala sveprisutan i neizostavan dio savremenog društva. Ali, ono što treba naglasiti jeste da AI nije od juče – decenije istraživanja i razvoja bile su potrebne da bi ova savremena tehnologija dostigla trenutnu popularnost i značaj. Dok su prve verzije AI iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka bile ograničene na osnovne matematičke modele i jednostavne logičke zadatke, današnja AI koristi napredne neuronske mreže i mašinsko učenje kako bi analizirala ogromne količine podataka i rješavala kompleksne zadatke. Od autonomnih vozila i automatizacije proizvodnih procesa do personalizovanih iskustava na društvenim mrežama, sa sigurnošću možemo reći da je AI primarna tehnologija trenutnog talasa industrijalizacije. Medicina, pravosuđe, kreativne industrije, obrazovanje – svi ovi sektori prolaze kroz promjene koje mijenjaju način na koji živimo, radimo, komuniciramo i stvaramo. Sama priroda rada je promijenjena, naše shvatanje produktivnosti i relevantnosti u profesionalnom i društvenom kontekstu su promijenjeni.

Često govorimo o vještačkoj inteligenciji kao o nečemu apstraktnom, s čim prosječna osoba nema kontakt, ali vrlo je vjerovatno da imate svakodnevne interakcije sa AI sistemima. Otključavate telefon pomoću funkcije prepoznavanja lica? To je AI. Skrolujete TikTokom i algoritam vam nudi sadržaj toliko targetiran i personalizovan da mislite da vas neko prisluškuje? To je AI. Zašto spam mejlovi nijesu došli do vašeg inbox-a? Nijesu došli do njega jer ih je detektovao i blokirao AI sistem. Realnost je da, iako je možda uvijek ne prepoznajemo, vještačka inteligencija je tu, u mnoštvu oblika i primjena.

Dakle, kada govorimo o mjestu i ulozi vještačke inteligencije u današnjem društvu, njeno mjesto je zagarantovano. Ali, ono čime se jednako – ako ne i više – trebamo baviti jeste čovjekovo mjesto i uloga u ovom fundamentalno transformisanom društvu.

Koje su prednosti? Ima li opasnosti?

Zanimljivo je primijetiti da se uz svaki primjer pozitivne primjene vještačke inteligencije može pronaći i nekoliko potencijalnih opasnosti. Pomenula sam AI i medicinu, pa ću iskoristiti to kao početnu tačku. AI unapređuje dijagnoze, smanjuje troškove, poboljšava ishode tretmana i pomaže u razvoju ljekova. Međutim, kome su ove prednosti zaista namijenjene i kome su dostupne? U mnogim slučajevima, inovacije ostaju nedostupne onima koji su najranjiviji, bilo da je to zbog visokih cijena, nedostatka infrastrukture ili nejednakosti u pristupu tehnologiji. Pored toga, tu su i potencijalne opasnosti poput algoritamskih (i prije svega ljudskih) pristrasnosti i predrasuda koje mogu rezultirati netačnim dijagnozama ili nepristupačnim tretmanima. Ovakvih primjera je mnogo. Markoekonomske implikacije vještačke inteligencije nas navode na isti zaključak. AI može biti pokretač rasta i inovacija, ali, kao i sve prethodne industrijske revolucije, podrazumijeva i gubitak radnih mjesta, pogotovo u kategorijama poslova podložnih automatizaciji. Za koga ovaj trend predstavlja prednost, a za koje grupe predstavlja opasnost? Ovakva dinamika može voditi ka tehnokratskom društvu i povećanoj ekonomskoj polarizaciji, gdje prednosti vještačke inteligencije ostaju koncentrisane u rukama malog broja kompanija i razvijenih zemalja.

Kada je riječ o vojnim primjenama, politici i drugim društvenim arenama, isti obrasci prednosti i opasnosti se ponavljaju. Tehnologija koja može unaprijediti odbrambene sisteme i pomoći u preciznijim analizama geopolitičkih podataka istovremeno može dovesti do pojačanih prijetnji po globalnu sigurnost, eskalaciju konflikata i stvaranja oružja koje se otima ljudskoj kontroli. Naučna fantastika je sve bliža nauci, a dalja fantastici, jer se tehnologije koje su nekada bile domen mašte sada aktivno koriste i razvijaju – a znamo da te priče često nemaju srećan kraj po čovjeka. Prema tome, kada govorimo o opasnostima vještačke inteligencije, svakako moramo govoriti i o egzistencijalnim prijetnjama koje ona može predstavljati za cijeli svijet i o tome kako ih zajedničkim naporima možemo izbjeći. Ovo ne znači da treba živjeti u strahu, ali ne znači ni da je ovo tehnologija koja se može ignorisati i prepustiti slučaju.

Često postavljamo normativna pitanja o kategorizaciji vještačke inteligencije kao dobre ili loše, ali ono što moramo razumjeti jeste da ona nije ni jedno ni drugo – ali i da nikada nije neutralna. Ona crpi vrijednost iz načina na koji je dizajniramo i implementiramo. Upravo zbog toga, prednosti i opasnosti AI tehnologija su neraskidivo povezane sa našim uvjerenjima, ciljevima i vrijednostima. Prednosti se lako pretvore u opasnosti kada se tehnologija ne koristi na inkluzivne, transparentne i odgovorne načine.

Na koji način se vještačka inteligencija može upotrebiti za poboljšanje rada u školama, odnosno za povećanje kvaliteta nastave?

Kontekst je svakako od suštinskog značaja i način na koji ćemo primjenjivati AI u školama zavisi od nivoa obrazovanja (da li su u pitanju osnovne škole, srednje stručne škole ili gimnazije, i o kojim razredima govorimo?), stepena digitalizacije tih institucija, tehnoloških sposobnosti nastavnog kadra i drugih resursa (kao što su finansijska sredstva i pristup obuci i podršci). Na osnovu mog iskustva i znanja o crnogorskom školskom sistemu, jasno je da većina naših škole nije spremna za AI prakse poput alata za analizu učeničkih performansi ili potpunu personalizaciju nastavnog plana. Ali, uz targetirana rješenja, skoro sve škole mogu implementirati makar osnovne aplikacije koje će značajno poboljšati kvalitet nastave.

AI, i u manje digitalizovanim ustanovama, može biti izuzetno koristan alat za podršku nastavnicima, pomažući im da organizuju materijale, smisle ideje za predavanja i unaprijede interakciju sa učenicima. Ono što bih najviše istakla jeste korišćenje AI alata u svrhu razvoja kritičkog razmišljanja učenika i unaprijeđenje njihovih istraživačkih vještina kroz zadatke koji zahtijevaju od njih da rade uporedne analize ljudskog i AI sadržaja, analiziraju pouzdanost informacija, i prepoznaju predrasude ili greške u AI-generisanim rezultatima. Alati poput ChatGPT-a (jezičkih modela koji generišu sadržaj na osnovu postavljenih pitanja ili datih informacija) mogu pomoći učenicima da provjere svoje znanje postavljanjem pitanja vezanih za temu koju proučavaju, ili vizuelizacijama odnosa između različitih koncepata.

Takođe, važno je shvatiti da je vještačka inteligencija već ušla u učionice – učenici je već uveliko koriste, najčešće kroz pomenuti ChatGPT (ili slične aplikacije, kao što su Google Gemini, Hugging Chat ili Meta AI), koji je i postao sinonim za generativnu vještačku inteligenciju i značajno popularizovao ovu tehnologiju. Ovo znači da ne govorimo o narativima budućnosti već o veoma realnim mogućnostima današnjeg vremena. Kao što sam pomenula, znamo da učenici koriste AI, i ukoliko se što prije ne pojavi makar ekvivalentan odgovor od strane obrazovnog sistema, digitalni jaz između učenika i nastavnika će biti sve veći.

Obrazovni sistem mora evoluirati, biti relevantan i prilagođen potrebama savremenog društva i tržišta rada. Pitanja poput: da li je sastav i dalje glavni način ocjenjivanja? i da li je učenje činjenica napamet i dalje relevantno? sada su aktuelnija nego ikada. Znanje koje nagrađujemo, vrijednosti koje njegujemo i vještine s kojima naši učenici izlaze iz škola moraju biti usklađeni s vizijom budućnosti kojoj težimo. Kritičko razmišljanje, kreativnost, emocionalna inteligencija i sposobnost rada u interdisciplinarim timovima, samo su neke od vještina koje dobijaju na značaju.

Etika i vještačka inteligencija. Recite nam nešto o tome.

Etika i vještačka inteligencija su usko povezane teme koje čine temelj multidisciplinarne oblasti poznate kao AI etika. Kao dio šire oblasti, etike tehnologije, AI etika proučava moralne, društvene, pravne i tehnološke aspekte razvoja i primjene AI sistema. Ova disciplina ima ključnu ulogu u promociji odgovornog i održivog razvoja ovih tehnologija.

Među centralnim pitanjima su transparentnost (posebno problem „crne kutije“, gdje ni korisnici ni programeri često ne mogu objasniti odluke koje AI donosi); algoritamske pristrasnosti, gdje ljudske predrasude postaju dio algoritama, što vodi diskriminatornim ishodima; i ekološka dimenzija, koja ukazuje na potrošnju energije i vode potrebne za rad AI sistema. Halucinacije AI sistema, deepfake sadržaji, te pitanja odgovornosti i povjerenja takođe su kritični aspekti kojima se AI etičari bave.

Pored ovih, etičke rasprave nerijetko preispituju uticaj vještačke inteligencije na naš moralni razvoj, empatiju, vještine, međuljudske odnose, i generalni kvalitet života u digitalnom društvu. Postavlja se pitanje hoće li sve veća upotreba AI tehnologija smanjiti našu sposobnost kritičkog razmišljanja, učiniti nas zavisnima od njenih mogućnosti, te umanjiti važnost autentične komunikacije i emocionalne povezanosti.

Pitanja su brojna i značaj etike u razvoju AI je neosporan. EU je odabrala etiku kao centar svoje regulative, a i sve veći broj kompanija i istraživačkih institucija aktivnih u AI polju prepoznaje potrebu i značaj etičkih odbora koji nadgledaju razvoj tehnologija. Ukoliko želimo razvoj AI koji je kompatibilan s ljudskim vrijednostima i koji podržava, a ne ugrožava čovjeka, etika mora postati norma.

Crna Gora i vještačka inteligencija: stanje i perspektive (onako kako Vi to vidite, naravno).

Crna Gora sve više prepoznaje značaj vještačke inteligencije, što se ogleda i u nedavnom potpisivanju Okvirne konvencije Savjeta Evrope o vještačkoj inteligenciji. Iako je to značajan korak ka usklađivanju sa međunarodnim standardima, ono na čemu moramo prvo poraditi jeste svijest i znanja građana o samoj tehnologiji. Istraživanje Instituta Damar objavljeno u januaru ove godine, (Kako građani/ke Crne Gore percipiraju vještačku inteligenciju) pokazuje da je samo 27% građana/ki Crne Gore čulo za ChatGPT, dok je samo 6% ispitanika izjavilo da veoma dobro razumiju ovu tehnologiju. Ovi podaci jasno ukazuju na potrebu za edukacijom i povećanjem informisanosti javnosti. Važno je napomenuti da su godine i nivo obrazovanja ključne varijabile u razumijevanju i prihvatanju novih tehnologija, te da starije generacije i osobe sa nižim nivoom formalnog obrazovanja često imaju manje iskustva s digitalnim alatima, što zahtijeva pružanje adekvatne podrške. Preduslov za razvoj i implementaciju AI inovacija, te za stvaranje konkurentnog i održivog tehnološkog okruženja, jeste temeljno razumijevanje i znanje o samoj tehnologiji.

U poređenju s napretkom drugih evropskih zemalja, gdje AI tržište raste zahvaljujući tehnički obrazovanoj radnoj snazi, povoljnim uslovima za start-up kompanije i sistemskom pristupu digitalizaciji, Crna Gora i širi region Zapadnog Balkana još uvijek se suočavaju s brojim izazovima. Neadekvatan obrazovni sistem, ograničena dostupnost kvalifikovane radne snage, spor napredak u implementaciji digitalnih politika i nedovoljna ulaganja u tehnološku infrastrukturu, neki su od ključnih problema. Budući da je EU usvojila sveobuhvatan regulatorni okvir kroz mjere poput Akta o digitalnim uslugama, Akta o digitalnim tržištima i Akta o vještačkoj inteligenciji, Zapadni Balkan ima priliku da iskoristi „briselski efekat“ za unaprijeđenje vlastitih regulativa.

Neophodno je sistemsko jačanje zakonskih okvira, institucionalna reforma i aktivno učešće svih relevantnih aktera, od vlasti do industrijskih i akademskih zajednica. Ključni korak u tom pravcu je ulaganje u obrazovanje i širenje znanja o vještačkoj inteligenciji, kako bi se stvorila čvrsta osnova za razvoj AI kompetencija. Na ovaj način Crna Gora će moći da efikasno odgovori na izazove digitalnog doba, postane konkurentna ekonomija i iskoristi potencijale vještačke inteligencije za opšte dobro.

The post Tara Miranović: Vještačka inteligencija – gdje smo i kuda idemo? first appeared on BARinfo.