Među antiknim slikama, škrinjama i artefaktima obrađenim dekupažom, uz zvuke gitare i pjesmu, odvijala se sasvim neobična promocija za koju nije bilo plakata, niti pozivnica, i koju je novinar Radomir Petrić nazvao “Sedamnaest u osamnaest“, aludirajući na 17 gostiju i vrijeme početka programa.

Domaćica nesvakidašnjeg okupljanja, galeristkinja i nekada novinarka Jovanka Ljubenko Matunović, istakla je da njeguje specifičan odnos sa autorom.

„Mi jesmo kolege, ali nismo generacija, i ne postoji ništa u čemu se nas dvoje slažemo. I zbog toga ga neobično volim. Ne razumijem njegove naslove, ni njegov način pisanja, ali to je valjda generacijski jaz, osjećam jedino da je to urbano i avangardno i da u svakoj ovoj knjizi živi onaj neobični Bar, alternativni“, rekla je.

Objasnila je da se u galeriji nalaze stvari koje pokušava da spasi od zaborava i propadanja, a prisjetila se davnašnjeg neočekivanog poklona – u vrijeme kada je rušen hotel “Agava”, željela je da otkupi crveni kamen kojim je građen, ali nije imala dovoljno novca. I kad se pomirila sa tim da joj se želja neće ispuniti i da neće sačuvati nikakvo materijalno sjećanje na hotel, dobila je neobičan poklon – veliki komad kamena iz zida, kojeg i danas čuva. Milović ga je, potencirala je, donio na dar sasvim slučajno, ne znajući za njenu želju.

Književno veče je, navela je Ljubenko-Matunović, ujedno bila i proslava povodom 25 godina rada galerije „Vega“. Prvu izložbu imao je ovdje Dado Ćetković u vrijeme kada je bio student, a u međuvremenu ih je bilo još 18.

Milović je objasnio da petoknjižje čine naslovi „Pseudologia Phantastica“, „Čini se da mozgovi crni pišu poeziju“, „Murali nevidljivog“, „Bar(bar)ski brevijar“ i „O prozirnim ženama i drugim vilinskim bićima“.

„Sve su ove knjige uobličene još u prvoj polovini devedesetih, kad smo u okviru Udruženja književnika ‘Ars Antibari’ bili izuzetno pjesnički plodotvorni. Pravili smo poetske projekte – filmove, u raznim žanrovima, priklonjeni raznim strujama, u tom trenutku sigurno najavangardniji u tadašnjoj Jugoslaviji. Tako su nastale i ove knjige, svaka je film za sebe. ‘Brevijar’ je zbirka zapisa razgovora sa Bogom, ‘Prozirne žene’ su očekivano ljubavne, ‘Murali’ su knjiga meditativne poezije u prozi, ‘Čini se’ sam počeo da pišem 1986, još nisam imao 18 godina, prava darkerska poezija, a ‘Pseudologia Phantastica’ je načinjena skupa sa Slavkom Strahinjom, to je duetska knjiga o pretjerivanju. Sve su pjesme uglavnom štampane u originalnoj verziji, vrlo malo je botoksa upotrijebljeno da izgledaju savremeno“, rekao je Milović.

Istakao je da su sve knjige tada bile spremne za štampu, „i moje i drugih iz Udruženja ‘Ars Antibari’“, ali jednostavno nije bilo novaca za to: „Zato su ostale u hibernaciji, na žalost. Da su izašle kad je trebalo, pokazao bi se urbani iskorak kojeg smo imali u odnosu na ostatak Crne Gore, da ne idemo dalje“.  

Nenad Šonko Darmanović, jedan od članova ovog Udruženja, kazao je da su ga formirali entuzijasti „ludih i mračnih devedesetih godina“ i da su bili „jedina iskra urbanog“. „Bilo nas je tridesetak, sa izvanrednim dopisnim članovima. Izdali smo tri zbornika – ‘Zvona ispod mora’, ‘Izgleda da će jugo’ i ‘Da li da ti kažem ko te je ubio, Gea?’”. Složio se sa Milovićem da, „ako je poezija ikada živjela u ovom gradu, onda je to bilo tada“.

Književnik Savo Markoč je objasnio zašto mu se najviše dopada knjiga „Pseudologia Phantastika“: „Iako je pjesnički najzrelija knjiga ljubavne poezije, ‘Pseudologia fantastika’ je nešto nevjerovatno i posebno, jer je pisana namjerno da izgleda naivno. Iskrena je i lažljiva i efektna i smiješna i puna skrivenih poruka – sve ujedno“.

Petoknjižje Željka Milovića štampano je u 5×100 primjeraka, koje će biti „isključivo i samo za poklon prijateljima“. Veče je dodatno oplemenio dvojac iz VIS BEŽ (Božidar Gagović i autor knjiga), koji su publici ove nesvakidašnje večeri pjesmom dodatno oplemenili ugođaj.

The post Sedamnaest u osamnaest na nesvakidašnjoj promociji petoknjižja Željka Milovića first appeared on BARinfo.

U uvodnoj riječi, glavni urednik i osnivač „Ferala” Radomir Petrić kazao je da je novinarski tim portala tokom proteklih pet mjeseci istraživao tri teme, o kojima su objavljene tri istraživačke priče.

„Projekat ‘Dajmo šansu moru’ je osmišljen tako da stavi akcenat i da odgovori na nekoliko važnih pitanja zagađenja mora na južnom dijelu Crnogorskog primorja i da iz više uglova pokuša da alarmira stručnu javnost i nadležne institucije da se smanji trenutni nivo zagađenja mora u ovom dijelu Jadrana. Kako su Bar i Ulcinj izrazito turistički orijentisani, ova pitanja odražavaju se direktno i na živi svijet u moru, kao i na zdravlje stanovnika i njihovu poslovnu perspektivu u ove dvije opštine”, kazao je Petrić.

Jedna od tri teme govori o nedovoljnom kapacitetu vodovodne i kanalizacione mreže u popularnom barskom turističkom naselju Šušanj.

Petrić naglašava da je odziv čitalaca, kroz anketiranje, bio neočekivano veliki, odgovori su bili iscrpni, i pomogli su da sve tri priče (druge dvije se odnose na rijeku Bojanu i Port Milenu u Ulcinju) dobiju poseban ugao.    

„Kroz ovaj projekat, cilj nam je bio da podignemo javnu i institucionalnu svijest o ovim pitanjima, da pojačamo angažman zajednice u skretanju pažnje na probleme koji imaju višestruke posljedice, da izgradimo novu publiku, kao i da se pozicioniramo kao medijska platforma u Baru i Ulcinju”, zaključio je Petrić.

Na skupu koji je održan u restoranu „Stela” u Dobroj Vodi, učestvovali su predstavnici medija iz Bara i Ulcinja, nevladinih organizacija i čitaoci Ferala.

The post Okončan projekat Ferala o zagađenju mora first appeared on BARinfo.

Konkurse je raspisao Sektor za informisanje javnosti o EU i procesu pristupanja EU Generalnog sekretarijata Vlade, uvažavajući značaj crnogorskih medija u tom procesu, a kako bi zainteresovao medije da izvještavaju o uticaju procesa na život građana Crne Gore, primjeni evropskih standarda, usvajanju evropskih vrijednosti i podršci EU kroz dostupne fondove i realizaciju projekata.

Najbolje ideje za televizijske priče su, prema ocjeni stručnog žirija, dostavili Bojana Bojović Golijanin, Biljana Rovčanin i Vladimir Utješinović. Oni će na raspolaganju imati mjesec dana da, u skladu sa predloženim i odabranim konceptom, urade i objave svoje priče o tome kako Crna Gora koristi EU fondove i koje sve mogućnosti pružaju IPA sredstava; o uticaju energetske krize na tržište energenata u Crnoj Gori, kao i uticaju procesa evropske integracije na lokalni nivo, odnosno koristima koje opštine i građani imaju od primjene evropskih politika i EU projekata.

Novinarima će, nakon emitovanja televizijskih priča, biti uručene novčane nagrade u iznosu od po 500 eura.

Novinari Radomir Petrić, Jovana Đurišić i Željka Vučinić koji su, prema ocjeni žirija, dostavili najbolje ideje u kategoriji za štampane medije i portale, imaće na raspolaganju tri sedmice da, u skladu sa predloženim i odabranim konceptom, urade i objave svoje priče o značaju EU projekta usmjerenog na sanaciju i konzervaciju nelegalne deponije – smetlišta Ćafe za zaštitu flore i faune u podmorju; o borbi protiv sajber napada, kao i o učešću Crne Gore u Programu „Digitalna Evropa“ koji finansira EU.

Njima će, nakon objave priča, biti uručene novčane nagrade u iznosu od po 300 eura.

Konkursi su realizovani u skladu sa Strategijom informisanja javnosti o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji.

The post Radomir Petrić među nagrađenima na EU konkursu za najbolji članak first appeared on BARinfo.

Prošle jeseni prikupljeno oko 11.500 eura, a obnova krova je nedavno i zvanično završena.

“Hvala svima koji su se odazvali pozivu barskih Lajonsa da se prikupe sredstva za obnovu krova, hvala domaćinu-restoranu ‘Besac’, a posebno hvala Ženama Bara koje su se među prvima odazvale i još jednom pokazale svoje veliko srce. Ovo je akcija za ponos svima nama, objekat ambulante je sada u funkcionalnom stanju. Mogu da ga koriste i mještani i turisti, a zdravstveni radnici Doma zdravlja Bar sada konačno imaju adekvatne uslove da pregledaju i liječe pacijente iz ovog dijela opštine,” kazao je prilikom podjele zahvalnica jedan od pokretača donatorske akcije dr Neven Leković iz LC Bar Antibaris.

Iako dio donatora nije bio prisutan, dr Leković je kazao da će zahvalnice svima ubrzo biti dostavljene.

“U ovoj akciji dao je svako koliko je mogao, i svako je dao od srca, što pokazuje istovremeno i solidarnost, i osjećaj da se pomogne zajednici. To su upravo i vrijednosti koje zastupaju i na kojima su zasnovani i Lajonsi” kazao je Radomir Petrić iz LC Bar Antibaris.

Dr Božika Subašić, u čijem je mandatu v.d. direktora Doma zdravlja Bar okončana rekonstrukcija krova ambulante, zahvalila je Lajonsima i svima koji su priskočili u pomoć i izrazila nadu da će i ubuduće biti sličnih akcija.

Zahvalnice je uručila dr Bojana Vuković, v.d. direktorice Doma zdravlja Bar. Ona je zahvalila Lajonsima i donatorima u svoje i u ime kolektiva Doma zdravlja Bar, i poželjela svima srećne nastupajuće praznike.

U ambulanti na Virpazaru već godinama je, zbog veoma lošeg stanja krova bio maksimalno otežan rad medicinskom osoblju Doma zdravlja Bar, pa je objekat faktički bio van funkcije.

Zbog toga su mještani Crmnice preko cijele godine, a turisti u sezoni, za bilo kakve medicinske intervencije bili primorani da putuju u Bar ili u Podgoricu. Na inicijativu tadašnje direktorice Doma zdravlja Bar dr Branke Purlije, u komunikaciji i saradnji sa Odborom Mjesne zajednice Crmnica, barski Lajonsi su u avgustu 2021. pokrenuli donatorsku kampanju prikupljanja sredstava za obnovu krova, kojoj su se prvenstveno odazvali Crmničani, ali i ljudi dobre volje i kompanije van Crmnice.

The post Lajonsi uručili zahvalnice donatorima za obnovu ambulante na Virpazaru first appeared on BARinfo.

O djelu koja predstavlja značajan doprinos istraživanju ukupnog kulturnog nasljeđa barskog kraja, u moderaciji Radomira Petrića, govorili su autor i akademik prof. dr Šerbo Rastoder, jedan od recezenata knjige.

Mirsad Kurgaš je, između ostalog, osnivač NVO „Broj 19 – Number 19”, sa ciljem promovisanja i afirmacije vjerskog, kulturnog i istorijskog nasljeđa crnogorskih građana islamske vjeroispovijesti kao autohtonog evropskog naroda, a kao rezultat naučno-istraživačkog angažovanja u tim oblastima i aktivnosti na humanitarnom planu bez obzira na rasu, pol, vjeroispovijest kako u Crnoj Gori tako i van nje, objavio je i preko tri stotine članaka.

Podsjećajući na zvaničnu Kurgašovu biografiju, Petrić je, između ostalog, dodao nekoliko ličnih opservacija.

„Za prijatelje, jednostavno i kratko Mirza, neumorni građanski aktivista, iskreni i beskompromisni borac za društvo u kojem će vladati pravo, pravda, a ne sila. Takođe, u svim aspektima svog djelovanja, što je i zabilježeno među koricama ove knjige, veliki je borac za zaštitu i očuvanje životne sredine“, kazao je on.

Na značaj Kurgaševog djela za istraživanje i očuvanje impozantnog broja zadužbina iz različitih vremenskih perioda koje u cijelosti ili djelimično i danas postoje ukazao je i akademik prof. dr Šerbo Rastoder.

„Riječ je o nekoliko stotina lokaliteta u barskom kraju na kojima je autor pronašao česme, tarihe ili natpise koji stoje iznad, na osmanskom ili na našem pismu, pri čemu je svaki ovjekovječen fotografijom i prezentovan u savršenom geografskom redu barskog kraja što je, između ostalog, svjedočanstvo autorove neizmjerne upornosti“, istakao je Rastoder.

Rastoder je iskazao „divljenje prema Mirsadu Kurgašu koji je uložio vanredan napor i ispoljio toliko entuzijazma da nam predoči, opiše i približi brojne hajrate u barskom kraju vezane za česme“, istovremeno ukazujući na dodatne vrijednosti ovoga rukopisa čijim se publikovanjem „gasi žeđ onih koji su željni novih znanja i saznanja“.

U ovaj projekat, Kurgaš je krenuo sa ciljem da ispoštuje vakufe, zadužbinare, bez obzira na one koji će te česme koristiti, ko su im autori ili vlasnici.

„Čuveni putopisac Elvija Čelebija kazao je kako je Sarajevo šeher sa stotinu česama. Mi smo ih, tokom trogodišnjeg istraživanja u barskom kraju pronašli preko 130, a onda držeći hroničara Mula Mustafe i njegove izreke da sve što se pamti zaboravi se, a sve što se zapiše ostane zapisano, riješili smo da to sačuvamo jer smo vidjeli da te česme neumitno propadaju“, kazao je Kurgaš.

Iako narušenog zdrastvenog stanja, Kurgašev neumorni duh i predanost aktivizmu jasno su se oslikavali i na sinoćnjoj promociji.

„Dok smo mi uporno tragali za starim česmama, istovremeno su strani brodovi vršili istraživanje nafte i gasa u našem podmorju. Ne znam ko je bio toliko vispren da daje koncesije na prostor crnogorskog Jadrana tražeći nešto, a zaboravljajući da imamo nešto mnogo vrednije nego što je nafta i gas. A to je pitka voda“, istakao je on.

Kurgaš je pozvao i nadležne institucije da preduzmu nešto na polju zaštite ovih kulturnih dobara.

„Ovoliki broj česama nije zanemarljiv ni sa strateškog aspekta i mislim da bi, pod hitno, trebalo sačiniti katastar česama i staviti ih pod zaštitu. Jednostavno, neophodno je da se nadležne institucije pobrinu i da sačuvaju te bisere koji su neminovno nesporne vrijednosti, sa istorijskog aspekta, ali isto tako i sa geostrateškog“, rekao je Kurgaš na sinoćnjoj promociji djela koje je, inače, pripremljeno i odštampano bez njegovog znanja, od strane porodice, kao svojevrstan poklon i iznenađenje njemu.

***

Barski ljetopis se nastavlja večeras promocijom romana “Blank” bosanskohercegovačkog glumca Feđe Štukana koji je postao jedno od najčitanijih djela na prostoru EX YU u proteklom periodu.

Književno veče će se održati na platou ispred Dvorca kralja Nikole, sa početkom u 21h.

The post Knjiga Mirsada Kurgaša promovisana na Ljetopisu first appeared on BARinfo.

Na promociji, kojoj su prisustvovali brojni Barani, govorili su Radomir Petrić i Sabrija Vulić, urednici i autori monografije i Muharem Muratović, slikar. Moderatorka večeri bila je Maja Tomović, novinarka.

„Jedan od najpoznatijih crnogorskih slikara, čuven po gotovo svetačkim i freskastim likovima žena koje je izlagao širom svijeta, višedecenijski prosvjetni radnik i direktor Osnovne škole „Mrkojevići“, Muharem Muratović nedavno je doživio da mu bude ukazana velika čast. Poštovaoci njegovog djela, ali prije svega prijatelji, Radomir Petrić i Sabrija Vulić publikovali su, povodom 50 godina stvaralašta, monografiju o njemu“, kazala je Tomović na samom početku promocije.

Monografija obuhvata više od 160 stranica na kojima su prikazane su sve faze Muratovićevog stvaralaštva. Predstavljeno je preko 110 reprodukcija najbitnijih Muratovićevih likovnih ostvarenja, njegove  najvažnije izložbe kroz kritike  eminentnih istoričara umjetnosti Crne Gore i regiona, kao i umjetnikove pjesme i razmišljanja o aspektima koji su ga oformirali kao stvaraoca.

Radomir Petrić, novinar i urednik portala Feral.bar i jedan od urednika, istakao je kako je ova monografija najmanje što se moglo prirediti u čast dobrog čovjeka i velikog umjetnika, istinskog ambasadora kulture zavičajnih Mrkojevića, Bara i Crne Gore kakav je Muharem Muratović ukazujući na činjenicu da se radi o stvaraocu koji sticajem okolnosti do sada nije zvanično dobio niti jedno priznanje i da ima prostora da,u vremenu pred nama, makar na nivou zajednice u kojoj je stasao, dobije određenu nagradu.

Kako je kazao Petrić, krajem prošle godine urednički tim sa saradnicima je krenuo u pripremu monografije.

„Naša ekipa, ne brojna, ali sastavljena od profesionalaca iz više oblasti, bila je u samom startu rada suočena sa problemima ozbiljne zdrastvene prirode. Gotovo čitav tim je bio isključen iz igre, ali uspjeli smo da se vratimo na taj kulturni teren početkom ove godine, prije svega zahvaljujući izuzetnom radu Slobodana Slovinića, izvanrednog intelektualca i istaknutog crnogorskog likovnog umjetnika i likovnog kritičara, koji je osjećanje poštovanja koje gaji prema Muharemu Muratoviću utkao u sjajan esej „Genius Loci“ iz kojeg su uslijedile sve aktivnosti tokom narednih pet mjeseci, a koje su na kraju krunisane ovom knjigom“, rekao je on.

Sabrija Vulić, urednik II programa TVCG, predsjednik Savjeta Muslimanskog naroda Crne Gore, pokretač lista „Glas Mrkojevića“ i član uredničkog tima monografije, kazao je da su Bar i, u prvom redu, Muharem Muratović zaslužili jednu ovakvu monografije, ako ne i mnogo više uzimajući u obzir da Muratovićevo stvaralaštvo broji više od hiljadu radova.

„Ima u Mrkojevićima jedan čovjek koji tiho živi, gotovo neprimjetan ali njegovi pečati su toliko jaki da ostavljaju tragove svuda po svijetu. To je bilo ono što me je guralo da krenemo u priču o monografiji na koju sam jako ponosan i svi oni koji je vide shvatiće da je puno truda uloženo, ali da posao u suštini nije bio težak. Iz Mrkojevića smo izvukli Muharema Muratovića koji je uvijek bio tamo i probali da njegovo sveukupno stvaralaštvo predstavimo na ovaj način“, istakao je Vulić.

Posebno interesantan dio monografije čini osam Muratovićevih pjesama nastalih sedamdesetih godina prošlog vijeka koje, kako ističe Radomir Petrić, predstavljaju osobu izuzetnog senzibilteta. Prema njegovim riječima, „kada te pjesme uparite sa imenom, postane jasniji Muharemov stvaralački habitus i njegov svijet mediteranske, pa i univerzalne ljepote koji izranja sa njegovih slika i koji on filigrantski precizno zapisuje“.

Muharem Muratović je rođen u Mrkojevićima i, iako je izlagao širom svijeta, ostao je da radi i stvara, a dugo se bavio i pedagoškim radom, u svom zavičaju. Uz zahvalnost svima, istakao je kako mu sinoćnja promocija godi.

„Ako sam bar nešto radio, da je to neko i primjetio. Mislim da je to zadovoljstvo svakog čovjeka, da njegov rad određuje njegovu sudbinu, njegov karakter, njegovo postojanje na ovom svijetu. Vjerovatno je i mjesto rođenja, sredina i prostor ono što odredi sudbinu i karakter čovjeka. Ja sam imao sreću da sam rođen u prirodi gdje sam imao potok, izvor, čistu vodu, gledao sam procese života onako kao iz praistorije. Imao sam glinu i miris zemlje i to me je na neki način formiralo“, zaključio je Muratović.

***

U nedjelju, 24. jula, sa početkom u 21h, nastavlja se muzički program 35. Barskog ljetopisa. Tom prilikom, na platou ispred Dvorca kralja Nikole, nastupiće Variete trio Montenegro koji čine Dijana Orlandić (flauta) Petar Dobričanin (gitara) i Miroslav Č. Ilić (harmonika).

Pred barskom publikom, trio će izvesti repertoar koji, između ostalog, čine Anantango, Vivaldijeva Zima, , Mađarska rapsodija, Piacolin Libertango, Polka…

Dijana Orlandić, flautistkinja, rođena je na Cetinju 1989. Niže i srednje muzičko obrazovanje je stekla u Kotoru, u klasi prof. Jasminke Terzić i doc. Žane Lekić. Tokom školovanja osvojila je brojne nagrade. Pohađala je majstorske kurseve kod istaknutih flautista: prof. Ljubiša Jovanović, Karolj Maročik, Mishel Debost, Matej Zupan; Felix Renggli; Vinsent Lukas. Kao prva flauta Young Euro Classic orkestra nastupala je u Concert Haus-u u Berlinu, Kaselu, i Splitu, pod dirigentskom upravom Henriha Šifta. Treću godinu studija završila je u Kini u klasi prof. Gouliang Hana. Tokom boravka u Kini, imala je čast da radi sa James Galway-em, najvećim flautistom našeg vremena. Godinu kasnije kao njegov stipendista pohađala je masterclass u Švajcarskoj. Diplomirala je na Muzičkoj Akademiji na Cetinju u klasi profesora Ljubiše Jovanovića. Angažovana je kao profesor u Muzičkoj školi „Vasa Pavić“ u Podgorici.

Petar Dobričanin, profesor, ro­đen je u Pod­go­ri­ci gdje je ste­kao osnov­no i sred­nje mu­zič­ko obra­zo­va­nje u kla­si Sr­đa­na Bu­la­to­vi­ća, kod ko­jeg je za­vr­šio i Mu­zič­ku aka­de­mi­ju na Ce­ti­nju. Kao je­da­na­e­sto­go­di­šnjak je odr­žao pr­vi so­li­stič­ki kon­cert i od ta­da ve­o­ma uspje­šno na­stu­pa ka­ko u ze­mlji, ta­ko i u re­gi­o­nu. Dobitnik je brojnih nagrada na tak­mi­če­nji­ma gi­ta­re, a usa­vr­šavao se i na maj­stor­skim kur­se­vi­ma kod emi­nent­nih svjet­skih pro­fe­so­ra gi­ta­re kao što su: Oskar Gi­lja, Ko­stas Ko­ci­o­lis, Edin Ka­ra­ma­zov, Go­ran Kri­vo­ka­pić, Ve­ra Ogri­zo­vić, Ga­e­le So­lal i drugi.

Miroslav Č. Ilić je rođen 1988. godine u Prokuplju. Osnovno i srednje muzičko obrazovanje stekao je u Podgorici (UŠMB „Vasa Pavić“) u klasi prof. Predraga Jankovića, a Muzičku akademiju završio je na Cetinju u klasi istog profesora.

Kao solista i kamerni izvođač, bio je laureat na republičkim i međunarodnim takmičenjima.

Nastupao je na međunarodnim muzičkim festivalima Harmonika fest (Crna Gora), Nei suoni dei luoghi (Italija), Carniarmonie (Italija), koncertima u zemlji i regionu.  Aktivno sarađuje sa Muzičkim centrom Crne Gore u čijoj organizaciji je odsvirao više koncerata, nastupio je i sa simfonijskim orkestrom i istaknutim gitaristom Milošem Karadaglićem. Svirao je koncerte u organizaciji muzicke fondacije „Santa Cecilia“, pozorišne predstave za Crnogorsko narodno pozorište i Gradsko pozorište Podgorica, svečane akademije… Usavršavao se na majstorskim kursevima kod profesora P. Fjenuka, V. Murze i dr. Od 2009. godine radi kao pedagog u školi za osnovno i srednje muzičko obrazovanje „Vasa Pavić“ u Podgorici, na predmetima harmonika i kamerna muzika. Njegovi đaci su laureati i dobitnici prvih nagrada.

The post Monografija Pola vijeka stvaralaštva Muharema Muratovića okupila brojne Barane first appeared on BARinfo.

RB/BI: Rašo, bila je jedna predpremijera, ili kako se to već kaže, predpromocija ove monografije u Mrkojevićima, za interni krug ljudi. Kakvi su utisci bili tada?

Petrić: Kako to Amerikanci kažu „Friends and family“ prezentacija, odnosno promocija, upravo u zavičaju, da ne bismo nekako umanjili ovaj premijerni izlazak pred javnost, večeras na  Barskom ljetopisu u sklopu bARS-a. Ovom prilikom zahvaljujem selektoru bARS-a Željku Miloviću što nas je uvrstio u program. Željko promoviše maksimalno barske stvaraoce i barsku umjetnost i kulturu, one ljude i stvaraoce koji često i nisu, da kažem, na glavnoj sceni. Dakle, da ne bismo, na bilo koji način umanjili značaj glavne promocije, ovo u Mrkojevićima što je bilo priređeno, bilo je prijateljsko druženje i upoznavanje sa knjigom, odnosno sa prvom verzijom knjige, jer je u međuvremenu ona doživjela nekoliko sitnih, ali za oko bitnih promjena o kojima će večeras biti priče. Takođe bih iskoristio ovu priliku da pomenem sve učesnike ovoga projekta koji su, na ovaj ili onaj način, utkali sebe u ovu knjigu, onako kako je Muharem utkao tkaninu u svoje radove i to je zabilježeno na koricama monografije. Izdavač knjige je Savjet muslimanskog naroda Crne Gore, zahvaljujući pregalaštvu Sabrije Vulića koji se zaista potrudio da u tom, uslovno rečeno, logističkom dijelu odradi maksimalno svoj dio posla. Fotografije su djelo Ćazima Petovića, našeg uglednog fotografa, koji je vrhunski odradio svoj posao, mislim da će to i vidjeti svako ko uzme monografiju u ruke. Kompjutersku obradu fotografija potpisuje Damir Lekić, a grafičku pripremu i štampanje Mensur-Meša Taljanović, kojem se posebno zahvaljujem, momak izuzetnog nerva i osjećaja za rad sa ljudima koji nemaju iskustva u ovakvim projektima. Moram da istaknem da je i Sabriji i meni ovo bila prva monografija koju smo radili. Sabrija je imao iskustva sa monografijom gospodina Hodžića iz Rožaja, ali opet da kažem, to nije bilo uređivanje, koliko rešavanje logistike. Administraciju je potpisala Ivanka Leković, a projekat „Pola vijeka stvaralaštva Muharema Muratovića“ realizovan je uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore, kojem se takođe zahvaljujem na podršci i samoj činjenici da su prepoznali značaj ovog jubileja i Muharemovog stvaralaštva za kulturu ne samo Mrkojevića i Bara, već i države Crne Gore. Ako se vratimo tridesetak godina unazad, slike Muharema Muratovića su sredinom osamdesetih godina krasile galerije i privatne kolekcije eminentnih ličnosti Beograda, tadašnje kulturne scene Jugoslavije… Kako sam rekao na prvom predstavljanju, onom  zavičajnom – ovo nije knjiga koju je zaslužio Muharem Muratović. Ta knjiga mora da bude mnogo veća i da bude prevedena na još jedan jezik, ali je polazna osnova za tu knjigu koju zaslužuje.

RB/BI: Muhareme, znači li ovo da je tvoje stvaralaštvo došlo do zenita i sad više ono nula dies sine linea ne važi za tebe, dobio si monografiju, ovjekovječeno je za sva vremena tvoje stvaralaštvo, ili tek sad počinje dokazivanje?

Muratović: Malo su čudni ti osjećaji, ne mogu baš da ih izrazim kako treba. Prvo zahvalnost, jer najteže je biti, kako se ono kaže, prorok u svom gradu, ljudi su to prihvatili i dušom i srcem. Odatle sve počinje  – od svojih korijena, od svojih roditelja, od svojeg zavičaja. To je bio moj metod, najteži, koji sam odabrao. Znamo za one koji su pošli i slikali, umjetnici, naučnici, nažalost sa ovih prostora, napolje, gdje su se dokazali i postigli ogromne rezultate. Mi smo ih eto, toliko uvažili da ih sahranimo u zavičajima. Možda i nije mjesto sada, ali moram da kažem, da li je prijatno ili neprijatno, ali jedan moj prijatelj koji je dolazio prošle godine, a svjedok mi je i moj dragi prijatelj Slobodan Bobo Slovinić, htio je da posjeti grob Dada Đurića. Šta se desilo? Pošli su autom, ali nisu mogli da priđu od drače, trave, i da vide taj njegov poslednji spomenik koji mi podižemo. Šta da kažem, mislim da je suvišan svaki komentar. Ovo što je sad napravljeno, to je potvrda nekih stvari, ali nikad ne možete do kraja neke stvari primijetiti. Možda ima Mrkojevića koji me tek sad upoznaju, a čitav život smo proveli zajedno. Jedan moj Mrkojević veli: „Ajde, bogati, pa ti si radio čudo!“ Ja kažem – ti to tek sad saznaješ, a on mi odgovara: „Znaš li ti ono, đavo je crkao čekajući drenjine da sazru.“ Pazite, ovo je upravo tako, treba sačekati nešto baš da sazri. Dopuniću, o tom opažanju, o toj našoj svakodnevnoj percepcij: Ide jedan naš kolega iz Pečurica u penziju, a proveli smo obojica četrdeset godina u prosvjeti. Ja mu kažem: Od ovog platoa, kojim si išao toliko godina i ulazio u školu, kaži mi koliko ima stepenica, za svaku ću ti dati novca koliko tražiš? Stao je, kaže: Ne znam. Zamislite, četrdeset godina gazite te stepenice i ne znate koliko ste ih pregazili. Možda je to isto sa mnom, ja sam gazio to vrijeme, trošio, ali ne znam koliko sam već potrošio toga svega.

RB/BI: Ali mi je drago što za tebe ne važi da ti je dosadno u penziji. Kako čovjeku može biti dosadno u ovom životu koji tako kratko traje, to nikad nisam uspio da odgonetnem?

Muratović: Prvo, ja nemam taj osjećaj da nisam radno angažovan. U tome je problem, ja žalim ljude koji dođu do tog trenutka, jer nastaje jedan takav lom, da oni poslije ne znaju šta će sa tim vremenom koje im je preostalo. Ostao sam u radnoj kondiciji, pokretu, ništa se nije promijenilo, osim što sam se oslobodio, jer dok sam bio u toj nekoj administrativnoj ulozi…

RB/BI: Sad radiš apsolutno ono što voliš.

Muratović: I dalje sam prisutan, pratim neke stvari, srijećem ljude, to je najvažnije. Nisam prekidao te kontakte, uvijek sam bio iskren u nekakvim možda i sudovima prema ljudima. U razgovorima, uvijek sam volio da ljudima kažem nešto što nije dobro, da nisu u pravu u nekim stvarima. To jedno vrijeme koje smo prošli u tim nekim društvenim i političkim previranjima, čini mi se da sam previše nekako to lako skuvao i prešao. I sve te nesreće, budalaštine, tako da kažem, potpuno slobodno, možda će mi neko zamjeriti, ali kroz ono što smo prošli je možda zastiđe jednog društva, no, to je balkanski sindrom. Na nesreću, to se dan-danas dešava. Uvijek gomila ljudi koja gleda unazad, to je najgora stvar, to društvo će se uvijek saplitati i tu nema spasa. Nema spasa. Ja sam prije govorio, mnogi su književnici, ljudi od pera i uma, govorili o tom našem kolektivnom mentalnom sklopu. Baš je to jedna nesreća, ja često kažem da su Frojd ili Jung živi, imali bi još nekoliko tomova o tom našem kolektivnom mentalnom sklopu, tom čudu. Nažalost, moram reći, to što je lijepo kod ljudi, ponekad je veoma lažno. Egoizam, nebriga za neko kolektivno dobro, dovoljno je da vidite kulturu ili misli nekog pojedinca, kad pođete na parking i pogledate kako ostavlja auto. Ja stalno pričam, nekad dosadi, kako u nekim gradovima koje sam posjetio u Evropi, da se čovjek vraća da pomjeri auto dvadesetak santimetara, razmišlja o drugome. U tome je naš najveći problem, nikad ne razmišljamo o drugome, nego egoistički: da ja parkiram auto, da sjednem, da se dobro najedem, da imam dobru apanažu, a ostalo – kako bude. Poslije mene potop. Da. Svakako, nadam se da će mladi ljudi, a treba imati vjeru u budućnost, učiniti da se makar malo nešto mijenja. Mada, što kažu Englezi, treba sedam generacija da bi cilindar dobro stajao na nečijoj glavi, sigurno da će trebati još mnogo, mnogo vremena i generacija.

RB/BI: To je, Rašo, ta priča kad razgovaram sa Muharemom za Radio, ja ga pitam za šljive, on odgovara za neko drugo voće, ali razgovor teče. Još samo jednu stvar za kraj. Ti si počeo razgovor, ti ćeš ga i završiti. Šta večeras možemo da očekujemo? Pokazao si mi jedno poglavlje, pjesme, možda i da nam ukratko kažeš o strukturi knjige, prije nego što završimo razgovor.

Petrić: Jedno od meni velikih iznenađenja u pripremi ove monografije bila je pojava Muharemovih pjesama, nastalih prije četrdeset i više godina. Žao mi je, uz ogradu da ja zaista nisam stručnjak za književnost i pogotovo za poeziju, ovdje u ovom studiju su makar dva kompetentnija čovjeka za poeziju od mene, ali…

RB/BI: Ali za „Fotografiju sa osmrtnice“ velikog Vita Nikolića nema većeg eksperta od tebe…

Petrić: Dakle, te Muharemove pjesme svojom lirikom, svojom senzibilnošću bile su u najpozitivnijem mogućem smislu te riječi, šok za mene. Takođe i za Sabriju, koji je znao Muharema kao slikara i čovjeka koji je uložio sebe, sto deset posto, u školu za koju se potrudio da, ako mi je dozvoljeno to da kažem, od jedne seoske škole sa zapuštenim i imidžom i mobilijarom, napravi jednu modernu ustanovu koju je tadašnji ministar prosvete, akademik Backović, nazvao pokaznim primjerom za sve goste koji dolaze u Crnu Goru, da vide kako izgleda jedna škola u ruralnom području. E, iz tog imidža Muharema Muratovića dolazimo do jednog poete, vrlo senzibilne ruke, što bi se reklo. Ne znam da li će biti prilike da neka od tih pjesama bude pročitana večeras…

RB/BI: U svakom slučaju, ova će biti pročitana:

Ne, odavde me ne možete protjerati
Ni strahom, ni bolom
Ni mržnjom, ni lažima
Ni hladnom sumnjom, ni toplim riječima
Ni molbama, ni suzama
Ni vatrom, ni ledom
Ni ljubavlju
Ni obećanjima
Ni bićem ni mačem
Ni zmijama otrovnicama.
Ostajem sam u kamenu misli bez
Vrata i prozora.

Sedamdeset osma godina, prije ravno četrdeset i četiri godine, je li?

Petrić: Jeste. Mislim da je ovo najljepša moguća ilustracija tog Muharemovog senzibiliteta, ljudskog i umjetničkog, tog njegovog habitusa koji je iskazivao i koji će tek da iskazuje kistom. Još samo o strukturi monografije: knjigu otvara taj sjajni esej, moram da istaknem tu riječ, Slobodana Slovinića „Genius Loci“, nakon toga slijede osvrti iz pera eminentnih likovnih kritičara ondašnje Jugoslavije i današnje Crne Gore o Muharemovom stvaralaštvu. Tu su Muharemove pjesme, tu je i Muharemov osvrt na ovih 50 godina, kako je to nazvano „U prvom licu jednine“, u kojem je na sebi svojstven način predstavio taj umjetnički put. Tu su takođe i faksimili objavljenih intervjua i tekstova o Muharemovom stvaralaštvu u domaćoj i regionalnoj štampi za ovih pedeset godina, biografija koja je, mislim, posložena tako da je i Muharemu izvadila neke, ovako, detalje koje je zaboravio. I tu je 110 reprodukcija njegovih najistaknutijih radova, s tim što će, ja se nadam, u sledećoj knjizi, monografiji, koja će biti dopunjeno izdanje ove koja je sada pred nama, biti i reprodukcije nekih djela koja svojim kvalitetom zaista zaslužuju da budu između ove dvije korice, a sticajem okolnosti ovoga puta nisu bile dostupne jer je ipak riječ o privatnim kolekcijama. Tu je, kada su u pitanju određeni kolekcionari, potrebno čak i pregovarati da bi se dobila dozvola da budu objavljene.

RB/BI: Momci, hvala vam na ovom razgovoru. Mnogo sreće večeras. Očekujem spektakl, makar kada je književni segment Barskog ljetopisa u pitanju, jer, ipak je ovo književna priča, bez obzira što je povod slikarsko umijeće našeg Muharema. Očekujem da Barski ljetopis uzleti večeras, ali vidjećemo…

The post Muharem Muratović: Sve počinje od korijena, od svog zavičaja first appeared on BARinfo.

U crnogorskim dnevnim novinama dominantne teme danas su: aktuelna politička situacija, nova sjednica Vlade Crne Gore u vezi sa sancijama Rusiji, cijene nekretnina u Crnoj Gori i privatizacija Svetog Stefana, kao i malverzacije u CKB i stanje u zdravstvenom sistemu Crne Gore.

Radomir Petrić je najprije prokomentarisao dojavu o podmetnutoj bombi u TQ Plaza, naglašavajući da “to, zasigurno, nije dobar marketing za crnogorsku turističku metropolu i da je sreća što su do sad sve takve dojave bile lažne”, podsjećajući da je i Radio Bar nedavno bio dio slične priče u vezi sa “bombom” u skladištu Luke Bar.

Veliku pažnju političke javnosti izazvalo je i pisanje portala Borba o odustajanju SNP-a od projekta manjinske vlade.

“Predsjednik Joković danas demantuje tvrdnje da SNP neće biti dio Vlade u kojoj su SDP i SD, a nakon izbora u Beranama i Ulcinju, priča o manjinskoj vladi ulazi u finalni krug. Mandatar, svakako, što prije mora riješiti situaciju u vezi sa tim, epilog cijele ove situacije imaćemo vrlo brzo”, smatra Petrić.

“Što se cijena nekretnina tiče, konkretno, kvadratni metar stambenog prostora u Podgorici košta 1800 eura, pitanje je koliko je to ekonomski opravdano, ali tržište nekretnina ima svoje zakonitosti ponude i tražnje a to se reflektuje na cijenu”, kazao je on.

U vezi sa “Obesmišljavanjem sankcija Rusiji”, Petrić smatra da “Vlada i Ministarstvo inostranih poslova igraju ping-pong, u smislu ko treba da iskaže državni stav prema onome što zagovara evropska zajednica kad su sankcije Rusiji u pitanju”.

Kada je o radu Vlade riječ, kroz naslov “Mnogo htjela, malo započela”, Petrić je poseban naglasak stavio na loš ambijent u kojem rade novinari.

“Priča o CKB banci krenula je”, kaže Petrić, “iz Bara, a nastavljena je u centrali u Podgorici. Na početku je bila izuzetno medijski propraćena, međutim, kako se ide dublje u istragu, informacija je sve manje. Najvažnije je da se obeštete klijenti i da se građanima vrati povjerenje u ovu banku”.

Podsjetio je i na okupljanje građana Bara u znak podrške jednoj od radnica filijale u Baru.

Kad je riječ o Svetom Stefanu i njegovom zakupcu, Petrić je napomenuo da je “neophodno riješiti situaciju sa neplaćanjem poreza. Paradoksalno je da najbogatiji investitori u Crnoj Gori plaćaju najmanje poreze”, tvrdi Petrić.

Na kraju se osvrnuo i na lošu situaciju u zdravstvu, kad je u pitanju dugo čekanje djece na red kod alergologa i fizijatra. Može se to, po njegovim riječima, donekle opravdati posljedicama koje je uzrokovala pandemija COVID-19, ali kao roditelji znamo što znači i koliko je teško čekanje na pregled specijalista, pogotovo kad se o djeci radi.

The post Radomir Petrić: Priča o manjinskoj vladi ulazi u finalni krug first appeared on BARinfo.

LEO klubovi su omladinska, neprofitna, humanitarna, nepolitička i nereligiozna udruženja koja su nastala 1957. pod okriljem Lajons klubova (LCI), najveće svjetske volonterske humanitarne organizacije. U svijetu danas ima 200.000 članova LEO u 15.000 klubova u 140 zemalja, među kojima je od danas i Crna Gora.

Misija LEO je da stvaraju i učvršćuju duh razumijevanja među ljudima svijeta pružanjem humanitarne pomoći i dobrovoljnim služenjem svojoj zajednici kroz međunarodnu saradnju.

Ključni ciljevi djelovanja LEO, kao i Lajonsa, jesu pomoć bližnjima, pomoć slabima i podrška i razumijevanje onima koji to trebaju.

Nakon čarterovanja Leo kluba Bar, u restoranu “Izvor” u Sutomoru organizovana je svečana primopredaja dužnosti predsjednika Lajons kluba Bar Antibaris. Novi predsjednik barskih Lajonsa je Muharem Muratović, koji je preuzeo dužnost od Radomira Petrića.

The post U Baru formiran LEO klub Bar, prvi te vrste u Crnoj Gori first appeared on BARinfo.

Prvi put u istoriji tog preduzeća, ovaj program je bio prenošen u livestreamu na zvaničnom veb sajtu, Facebook stranici i YouTube kanalu Kulturnog centra Bar.

Pod nazivom „Bar 1979-1984-2020“, u sklopu podrške kampanji #Ostanidoma, prikazani su dokumentarni filmovi u produkciji Bakar film i RTV Bor, “Hronika o Baru” iz 1979. i “Bar 84” iz 1984, koje je digitalno restaurirala Crnogorska kinoteka.

Priređen je i video panel u kojem su učestvovali mr Irina Dabović, članica prvog tima Radio-Bara u aprilu 1979. bila, tadašnji opštinski rukovodilac Miloš Šušter i novinar i publicista Željko Milović.

Direktor JP Kulturni centar Bar Erol Marunović istakao je da je cilj programa bio da starije gledaoce podsjeti na aprilske dane borbe sa posljedicama zemljotresa 1979, a da mlađe gledaoce upozna sa značajnim dijelom istorije Bara.

“Prezadovoljni smo odjekom ovog programa u javnosti, imajući u vidu i broj gledalaca i pohvale koje nam od sinoć pristižu sa svih strana. Bilo je bojazni u početku kako će sve proći, s obzirom da je ovo za nas pionirski poduhvat, uslovljen situacijom sa koronavirusom, ali, na kraju je sve prošlo izvanredno. Zahvaljujem Crnogorskoj kinoteci što nas je reparacijom filmova podržala i ovog puta, bez njihovog doprinosa ovaj program ne bismo realizovati. Veliko hvala i učesnicima panela koji su slikovito predstavili to vrijeme, takođe i CB Bar na dozvoli kretanja našoj ekipi u vrijeme zabrane izlaska iz objekta stanovanja. Nastavićemo ovu praksu, već razmišljamo o sljedećem onlajn programu o čemu će javnost biti blagovremeno obaviještena”, izjavio je Marunović.

Ovaj program realizovala je ekipa Kulturnog centra Bar u sastavu režiser Milija Šćepanović, asistent režije Zoran Andrejić, pomoćnik direktora Mirko Bujišić i moderator programa i video-panela Radomir Petrić, uz tehničklu podršku Igora Perčobića.

Kompletan zapis ovog livestreama postavljen je na zvaničnom YouTube kanalu jpkcbar:

The post Kulturni centar premijernim livestreamom obilježio godišnjicu katastrofalnog zemljotresa first appeared on BARinfo.