Zanimljivo je da je, nakon završenog drugog razreda Gimnazije, direktor Nikola Lekić predložio Rajku kao vrlo nadarenom đaku da tokom raspusta uči i krajem avgusta položi i treći razred, a da u septembru upiše četvrti. Dobio je posebno odobrenje za tako nešto od Ministarstva prosvjete, te je Rajko, na preporuku Nastavničkog vijeća, završio dva razreda u jednoj školskoj godini, što je bio prvi takav slučaj u Baru. Bio je predsjednik Školskog komiteta narodne omladine Gimnazije, i osnovao i uređivao list “Glas mladih” 1961. i 1962. godine, štampan na geštetneru.

ALJO I SAIT

Nekada je bio prva dama (pardon, prvi autobus Bara, mislim… najbolji)!

Za njegovim volanom sjedio je Aljo, a do njega Sait (Sajo).

Svakog dana, ujutro i u podne, punio se “Plavi 9” đacima, koji su bili udobno smješteni, slično sardinama. Ali neka, Aljo je pjevao “Bosno moja poharana”, Sait se svađao s đacima, putnici-đaci provirivali kroz prozor da bi udahnuli malo vazduha i dobili volju za život.

Svako jutro bi zakasnio 10-15 minuta na prvi čas, a i to je veoma važno bilo. Prava divota. Čovjek bi rekao – idila.

A treba napomenuti da je onda “mjesečna” koštala 515 dinara.

Tako su Aljo i Sait vozili đake, svađali se s njima, pjevali i… voljeli ih.

Ali, vrag odnio tehniku. Dođoše “crveni” i to nagrdi “Plavi 9”.

Baš u to vrijeme dođe do jednog pada. Aljo i Sait su i tada vozili učenike – pionire na neki slet. I pali! Nisu bili krivi. Od tada “crveni” su zagospodarili asfaltnim putem Bar – Stari Bar. Vožnja udobna, ali…

“Mjesečna” 1040 dinara.

Ode “Plavi 9” – odoše i pare.

***

Ovih dana “Plavi 9” je opravljen i snažan (ali i dalje onako uzan) i ponovo tutnji drumom. Aljo se uželio vožnje i pjesme. Sait zaboravio da se svađa. Ali polako “ulaze u formu”.

Eto, baš danas su se svađali ko je gospodar kola.

Izgleda – Aljo!

“Ima” – kaže Sait – “pištolj”. “Bereta, 13 metaka”.

Savjetuju mu da “ubode” Alja i onda će biti slobodan.

Sait dobro porazmisli o tome, ali, na kraju neće.

“Zašto?”, pitaju ga.

“A žena, a djeca? Kako da budem slobodan?”

I “tužno” sliježe ramenima.

Opet je “Plavi 9” pun đaka koji su natrpani kao sardine.

Aljo pjeva “Bosno moja”, Sait ga prati i traži “mjesečne”. Nikad se ne razdvajaju.

Ponovo se njih dvojica svađaju ko je gospodar kola.

I ko zna da li će se Sait jednom odlučiti da “ubode” Alja i postane glavni.

No, “mjesečna” i dalje stoji visoko, 1040 dinara.

(“Glas mladih”, 1962)

The post Rajko Nikezić: Aljo i Sait first appeared on BARinfo.