RB/BI:Pretposlednjeg dana 2023. u Skupštini Crne Gore, usvojen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o PIO. Koje su to osnovne novine koje predviđa ovaj zakon?

Aligrudić: Dvije su osnovne novine. Jedna je da se popuni pravna praznina koja je nastala nakon odluke Ustavnog suda koji je poništio član 17, stav 1, Zakona o PIO, a koji je regulisao prava na penziju u različitim uslovima, za žene i za muškarce. Bilo je 64 godine za žene, 66 godina za muškarce, sada, s novim izmjenama i dopunama zakona o PIO, ta granica je 65 godina i za žene i za muškarce. To je ključna novina. I druga je: povećanje najniže penzije na 450 eura. To je krucijalna stvar iz razloga što je nekih 74.000 korisnika penzije obuhvaćeno upravo ovom izmjenom Zakona PIO.

RB/BI: Dakle, žene i muškarci su izjednačeni, ipak ima li kakvih olakšica kad je u pitanju ovaj takozvani nježni, odnosno slabiji pol? Prije svega to mislim zbog rađanja djece?

Aligrudić: Kako da ne, i do sad su bile na snazi prelazne odredbe vezane za uslove za penzionisanje, kada su u pitanju žene. Uslov da žene mogu poći u penziju prije ovog roka od 65 godina (koji je dat za žene i za muškarce), jeste da žene mogu poći u penziju sa navršenih 62 godine i devet mjeseci u ovoj kalendarskoj godini i najmanje 15 godina staža, odnosno, sa navršenih 37 godina i devet mjeseci staža, i najmanje 57 godina i devet mjeseci života.

Za muškarce prijevremena starosna penzija, znači sa umanjenjem, za svaki mjesec života koji imaju manje od zakonom propisanih uslova, a koji su sada 65 godina života (umanjenje je 0,35 odsto), uslov je da u ovoj godini imaju 62 godine i 10 mjeseci života i najmanje 15 godina staža. Da ne zaboravim da je izmjenama i dopunama Zakona o PIO ostala na snazi Odredba da korisnici mogu poći u penziju ukoliko imaju navršenih 40 godina staža osiguranja, ali najmanje 61 godinu života. Pritom, dodat je još jedan stav koji kaže da osiguranici, znači žene i muškarci koji imaju 40 godina efektivno provedenih staža osiguranja, mogu poći u penziju bez obzira na godine života. Znači, tu nema ograničenja kada je u pitanju starosna dob.

RB/BI: Dobio sam sijaset pitanja kada sam najavio da ćete biti gost u „Promenadi“. Evo jednog: kad žena koja danas ima 35 godina radnog staža i 58 godina života, može da ode u prijevremenu penziju?

Aligrudić: Za žene nema prijevremene penzije. Znači, ovi uslovi o kojima sam govorio kao prelaznim odredbama, to nije prijevremenost nego je prelazni period kada žene mogu da pođu u penziju prije ispunjenja ovih opštih uslova. Za muškarce je prijevremena penzija i ona podrazumijeva umanjenje, u startu, 0,35 odsto za svaki mjesec, od propisanih godina života. Znači, ova gospođa je daleko od ostvarenja prava na starosnu penziju i po godinama staža i po godinama života. Moraće da radi još najmanje tri ili četiri godine. Ja sam pomenuo uslove, a da pomenem sad ovaj dio koji nju možda interesuje. U konkretnom slučaju: 37 godina i devet mjeseci staža i najmanje 57 godina i 9 mjeseci života u ovoj godini. Dogodine je to za tri mjeseca više, a odnosi se i na jedan i na drugi uslov. Tako je i one sledeće, dakle za još tri mjeseca više; ona bi morala da prati, da vidi kad bi to stiglo, kad bi se otprilike ispunili ti uslovi, a neće biti u narednih tri, četiri godine.

Slušateljka: Htjela sam samo da pitam, pod kojim uslovima, žena u slučaju smrti supružnika može da naslijedi njegovu penziju?

Aligrudić: Po sada važećim propisima, supruga umrlog korisnika penzije može da ostavi pravo na penziju ukoliko ima navršenih 52 godine života.

RB/BI: Dvoje naših Amerikanaca pitaju šta im treba od dokumenata da bi imali penziju za ono vrijeme za koje su radili u Crnoj Gori. Imaju 12, odnosno 13 godina radnog staža u Crnoj Gori. Mogu li da dokupe koju godinu radnog staža ili nešto slično?

Aligrudić: Nažalost, ako je tačno da oni imaju 12 ili 13 godina, neće moći da ostvare starosnu penziju. Mi sa Amerikancima nemamo sporazum o socijalnom osiguranju, a 12 godina ili 13 godina nisu dovoljni da bi mogli da ostvare pravo na starosnu penziju. Da imaju 15 godina ili da imaju iz neke druge države s kojom imamo sporazum, još te tri ili četiri godine, onda bi mogli da ostvare pravo na srazmjerni dio penzije za ovaj dio staža. Ovako, nažalost, nemaju pravo.

RB/BI: Sad pitanje za jednog čovjeka kojeg prilično dobro znam. Taj čovjek ovog ljeta puni 65 godina, a ima 37 godina radnog staža. Sa 65 godina može da ide u penziju, a može da radi do 66 godina. Ovo prvo je po Zakonu o radu, a ovo drugo je po Zakonu o PIO. Da li mu se umanjuje penzija ako produži da radi još godinu?

Aligrudić: Potpuno ste u pravu, zakon o PIO reguliše pravo na penziju, starosnu, invalidsku, porodičnu, čak i ovu prijevremenu. A Zakon o radu i državnim službenicima i namještenicima reguliše prestanak radnog odnosa po sili zakona, 66 po Zakonu o radu, 67 o Zakonu o državnim službenicima i namještenicima. Još uvijek to nije usaglašeno kao starosna dob, ali to su propisi koji regulišu pitanje prestanka. Zakon o PIO propisuje pravo na penziju i to kao mogućnost. Ovih 65 godina sada propisanih, znači da osiguranik koji radi može, kad ispuni taj uslov, da pođe u starosnu penziju, ali ne mora. Može da ostane da radi. Inače, intencija nadležnih ministarstava, Vlade, Fonda PIO, jeste da ljudi što više i što duže ostanu na tržištu rada. Veći su nam doprinosi za PIO, znate da kod nas važi sistem međugeneracijske solidarnosti, i da sada zaposleni iz tih doprinosa se isplaćuju penzije penzionera koji su ranije pošli u penzoiju. Tako da nam je stalo da što više ljudi uplaćuju doprinose za PIO. A umanjenje penzije za tih 12 mjeseci ako ne produži rad je zanemarljivo malo.

RB/BI: A ona žena koja treba da čeka još tri ili četiri godine do penzije, da li može da prekine radni odnos i da doplaćuje do penzije te godine još koje joj nedostaju, pa da na osnovu toga poslije stekne pravo na penziju?

Aligrudić: Otkupa staža nema. To je bilo u jednom periodu kad smo imali velikih problema, kad su firme bile u problemima pa su prestajale sa radom, otvarao se stečaj, gasile se firme, pa je tada država omogućavala otkup staža. Toga odavno nema u sistemu PIO. I neće ga sigurno ni biti.

RB/BI: Da li onaj ko ima 40 godina staža osiguranja, a manje od 65 godina života, može nastavi da radi i do kada?

Aligrudić: Može da nastavi da radi poštujući Zakon o radu i Zakon o državnim službenicima i namještenicima, do 66 odnosno do 67 godina života. I da kažem još jedan benefit koji bi imao taj osiguranik. Fond PIO, shodno zakonskim propisima, uvećava staž ostvaren preko 40 godina za 40 odsto.

RB/BI: Osiguranik, žena, stiče pravo na starosnu penziju izuzetno od osnovne odredbe kada navrši 40 godina staža osiguranja, pa tako u ovoj godini, žene koje imaju 37 godina i 9 mjeseci staža osiguranja, i 57 godina 9 mjeseci života, mogu ići u starosnu penziju. Ukoliko iskoriste to pravo, za koliko će im penzija biti manja od one koju bi primile za puni radni staž?

Aligrudić: Mi više nemamo klasični puni radni staž, to smo uzimali žargonski, to je bilo nekih 40 godina. Ranije, do 2003. godine je bio drugačiji način izračuna penzije, a sada smo prešli na bodovni sistem i na švajcarsku formulu izračuna visine penzije, gdje su tri osnovna parametra. Prvi parametar je dužina staža, znači generalno, što duži staž – to bolja penzija. Pričamo, recimo o dva osiguranika koji imaju identične ostale podatke, ali se ovdje razlikuju, ovaj koji ima malo duži staž, pa makar neka je jedan jedini dan duži, on će imati sa 0,0000 ne znam koliko, imaće veću penziju. Znači dužina staža bitno opredjeljuje visinu penzije. Drugi dio su lični koeficijenti. Lični koeficijent je vaš odnos, vaše plate, u odnosu na prosječnu platu na nivou Crne Gore iz tih godina, i onda se uzima prosjek za godine koje se uzimaju za penzijski osnov. Znate i vi da se jedna četvrtina najnepovoljnijih godina sada izuzima iz izračuna penzijskog osnova. Od ovih ostalih se pravi prosječan lični koeficijent i on se utvrđuje po drugom parametru, to znači, što bolja plata, što veća ulaganja, znači što više odbijanja od doprinosa za PIO, je mnogo bolje za visinu vaše penzije. I treći parametar je vrijednost penzije za jedan lični bod, a on je jednak za sve. To Upravni odbor Fonda PIO donosi odluku, na osnovu koje se utvrđuje koliko ta vrijednost penzije za granični bod iznosi.

RB/BI: Šta znači poseban staž, i zbog čega je on važan?

Aligrudić: Sad možete da primijetite da je u našim propisima i definisano kao uslov, staž osiguranja. Imate penzijski staž, i staž osiguranja. To su dva različita instituta. Staž osiguranja je onaj za koji je plaćen doprinos. Poseban staž je staž za koji nije plaćen doprinos, ali se priznaje iz nekih razloga značajnih za društvo, državu, korisnika osiguranika, poseban staž za žene. Žene dobijaju po šest mjeseci za svako rođenje djeteta, to je poseban staž. Ranije je to bilo poseban staž ostvaren u onim ratnim rezervama ’91, ’92, u onoj ratnoj NATO rezervi ’99 godine, ratnom zarobljeništvu, poslije rata.

RB/BI: Da li se u poseban staž računa što sam bio u vojsci, iako nisam bio zaposlen u to vrijeme?

Aligrudić: Nema to nikakve veze, računa se kao poseban staž za muškarce, to je pravljena određena kompenzacija, jer je ženama dato ovo što sam pomenuo po osnovu rođenja djeteta šest mjeseci za svako rođeno dijete. Znači, kad se stekne uslov po opštim propisima onda se dodaje ovaj staž za izračun penzije i u svakom slučaju taj koji ima poseban staž, njemu će penzija biti povoljnija po osnovu toga da li ima godinu recimo vojske ili ima dvoje, troje ili četvoro djece pa po osnovu toga ima šest, 18, 20, 24 mjeseca…

RB/BI: Kad zaposleni po sili zakona mora da ode u penziju?

Aligrudić: Sad moramo da napravimo razliku jer ovakvo pitanje ne ide. Penzija se ne ostvaruje po sili zakona. Prestaje radni odnos po sili zakona. Penzija je lično pravo. Da li će neko kad stekne uslov za penziju da ga iskoristi, to je stvar njegove dobre volje. Znači, on može od onoga momenta kad ostane bez posla da se naljuti na Fond PIO, na državu, na mene lično, i da kaže: „Neću u penziju.“ Znači, to je u stvari lično pravo, od njegove volje zavisi. Prestanak radnog odnosa po sili zakona reguliše Zakon o radu, i Zakon o državnim službenicima i namještenicima. Pravo na penziju vam omogućava da ostvarite pravo na penziju, a ovu distinkciju sam pomenuo jer moramo da pravimo razliku, nisu je pravili čak ni mnogo stručniji ljudi vezano za odlazak u penziju sudija, prestanak sudijske funkcije. Ne vodeći računa da je Ustavom propisano da jedan od uslova prestanka funkcije za sudije (za sudije čak i Ustavnog suda) jeste ispunjenje uslova za starosnu penziju. Znači, tamo su sa jednom neprecizno definisanom odredbom vezali to za ispunjenje uslova za penziju i tako se kaže ne odlazi u penziju, nego „prestaje funkcija“. Što je velika razlika. I ti ljudi su po pravilu mogli da ostanu u tim institucijama do ispunjenja ovih uslova, 66 po Zakonu o radu i 67 državni službenici, odnosno namještenici. Međutim, to se odmah povezivalo sa ispunjenjem uslova za penziju i sa odlaskom u penziju. I bukvalno su ti ljudi poslati u penziju, a nisu trebali. Trebalo je samo da im prestane funkcija na koju su imenovani, a da onda oni traže neko svoje pravu u okviru institucije u kojoj su radili.

RB/BI: Malo komplikovano, ali idemo dalje. Kako će se obračunavati porodične penzije, da li će se, kao i do sada, umanjivati kao postotak po broju članova domaćinstava, ili i one ne mogu da budu manje od 450 eura?

Aligrudić: Zakon garantuje i korisnicima porodičnih penzija, ukoliko njihova porodična penzija bude manja od 450 eura, da im se isplaćuje iznos od 450 eura. Znači, kao i do sada, jedan član porodičnog domaćinstva ako ima pravo na porodičnu penziju, ima pravo na 70 odsto od penzije pokojnika.

Najnižu penziju od 450 eura primaće 74.000 penzionera. Ali, zakonom je precizirano da se korisnicima najniže penzije na dan 1. septembra 2023. godine, znači kada je najniža penzija bila 296,35 eura, neće uvećavati penzija u naredne dvije godine. A penzija u intervalu od 296,35 do 450 će se uvećavati, ali će im se isplaćivati 450 eura sve do onog trena dok sa uvećanjem oni ne pređu taj iznos.

Slušalac: Evo već 15 godina radim u jednoj firmi, s tim što su mi dvije godine uskraćene od strane njihove agencije u Podgorici. Šta da radim?

Aligrudić: Morate da znate da Fond PIO priznaje samo onaj staž za koji postaje dokazi da je uredno plaćen doprinos. Znači, ukoliko te dvije godine nisu uplaćene, vi morate to da regulišete, naravno i uz pomoć državnih organa: Inspekcije rada, Poreske uprave, ali se to mora regulisati. Obveznik uplate doprinosa je firma u kojoj ste radili. Morate vidjeti sa firmom s kojom radite da vam se taj doprinos uplati ili taj staž izmiri.

Slušalac: Od svoje 24. godine radim kao trgovac. Sa 26 godina staža, da li imam pravo za penziju? Imam 40 godina života.

Aligrudić: Ne, još ste daleko od starosne penzije. I po godinama staža i po godinama života, nemojte da žurite.

RB/BI: Ima li Fond PIO para da 20. februara isplati sve ove penzije od 450 eura za 74.000 penzionera?

Aligrudić: Za Fond PIO, za menadžment Fonda PIO, za mene lično, velika je sreća da je država garant isplate penzija. Mi smo u ovoj prošloj godini imali jako dobar ostvaren prihod po osnovu izvornih prihoda Fonda, po osnovu doprinosa za PIO. Znači, više smo nego iznenađeni da se stvarno radi o velikom iznosu koji je ostvaren putem doprinosa za PIO. Ovdje imam podatak koji ću iznijeti: 520 miliona i 224 hiljade eura je faktički izvorni prihod Fonda PIO. To je 91,97 odsto od potreba Fonda PIO vezano za isplatu penzija. Deficit Fonda PIO, ono što je faktički uzeto iz državnog budžeta, jeste 45 miliona i 448 hiljada, odnosno 8,3 odsto. Ako znamo da je u pretprošloj godini bio 17,4, a da je u onoj godini tamo bio 21,4, ovo je nikada bolji ili nikada manji deficit Fonda PIO. Mi smo planirali sa Ministarstvom finansija i rada i socijalnog staranja budžet za ovu godinu i on je drastično uvećan, iznosi 743 miliona eura. U odnosu na 569 miliona, koliko je bio u prošloj godini, nakon rebalansa od 25 miliona, to je drastično uvećanje. Penzioneri ne moraju da brinu, što se tiče para biće penzija, jer još jednom ponavljam: država je ta koja ih garantuje.

RB/BI: Znači, biće i 20. marta, i 20. aprila, itd. A moram da Vas pitam ovo, kako prvi čovjek Fonda PIO reaguje na povremene konstatacije da je ova mjera malo i diskriminatorska u odnosu na one koji su, recimo, imali penziju 465 eura, odnosno da su ih stigli oni sa penzijom od 200 i nešto eura? Kako vi to komentarišete?

Aligrudić: Ja ću se ponoviti sa pozicije koju obavljam: moram da se radujem svakom povećanju penzija, bez obzira kako je ono bilo definisano i koji odsjek penzionera obuhvata. Znači, radujemo se svakom povećanju penzija. Mi ovo ne bi nazvali diskriminacijom, jer radi se ipak o 74.000 penzionera, odnosno 2/3 ukupno penzionera u Crnoj Gori kojima se ovom mjerom poboljšava standard. Tako da ne možemo reći da je riječ o diskriminaciji, ali da se pravi određeni nesklad, pravi se. Jer, ipak dalo se povećanje jednoj kategoriji penzionera, a opet drugi nisu dobili ništa ili su makar mogli dobiti u nekom manjem iznosu. Međutim, šta je tu je, mi smo u obavezi da primjenjujemo ovu normu. I među ovom grupom penzionera ima onih koji imaju ono što mi žargonski kažemo „puni staž“. Nažalost, to su bili ljudi koji su radili u propalim firmama, firmama koje su pošle rano u stečaj, firmama kojima je Vlada povezivala staž ili one isplaćivale na minimalac.

Ne možemo govoriti o diskriminaciji, ja to tako ne bih nazvao, ali razumijem i ljutnju onih kojima su se bukvalno približili ovi koji imaju mnogo manje staža, da su manje godina ulagali ili manji iznos ulagali u Fond PIO.

RB/BI: A gdje su tu majke sa troje ili više djece?

Aligrudić: Majke sa troje ili više djece nam se sada vraćaju. Nekih 4.200 majki je od prošlog 1. aprila napustilo Fond PIO i prešlo na novčanu naknadu (tada i sada iznosi 326 eura), sad sa ovih 450 eura to je drastična razlika u korist penzije. Sve one nam se vraćaju, ili su nam se već vratile. Pravo na penziju je lično pravo, stečeno pravo, niko im ga ne može oduzeti, one mogu da raspolažu sa iznosom, one su samo obustavile isplatu penzija, sad se vraćaju i traže da im aktiviramo tu isplatu penzija i mi to već radimo.

RB/BI: Pretpostavljam da ni tu nema nikakve diskriminacije – majke koje su bile na birou nekih 30 godina i podizale djecu i ove majke koje su radile 30 godina, isto podizale djecu, a sad su barabar s penzijama?

Aligrudić: Tu ću se suzdržati od komentara, jer to nije dio sistema PIO. Riječ je o naknadi, to je u nadležnosti Centara za rad i Ministarstva rada i socijalnog staranja, nije moje da komentarišem. Neću iznositi lični stav. I Ustavni sad je jednom dao ocjenu svega toga, ja sam negdje ugrabio da vidim da je ponovo pokrenuta inicijativa za ocjenu ustavnosti i ovog novog Zakona o obeštećnju za majke sa troje ili više djece. Njihove se naknade ne uvećavaju, što je malo simptomatično. Te naknade ostaju na istom, morate da znate da se i nekoliko onih koje su bile u penziji i prije ovog uvećanja penzija već vraćalo u penziju, upravo iz razloga što nisu mogle da ostvare pravo na kredit, na neke subvencije, na odmor i oporavak koji koriste penzioneri, itd. Tako da nisu bile baš mnogo privilegovane. A da je i tu bilo mnogih nelogičnosti, bilo je. Evo vi ste pomenuli jednu od njih, te koje su bile na biroima rada, krajnje neobično, ali to je tako.

RB/BI: Možemo li na kraju da konstatujemo da se status penzionera popravlja, i da se našim dragim sugrađanima tzv. „trećeg doba“ polako vraća dostojanstvo?

Aligrudić: Ja mislim da su ovo pokazatelji da i Vlada CG, naravno Ministarstvo, Fond PIO, vode računa o najstarijoj kategoriji, najranjivijoj, najosjetljivijoj… Tu se sve radi o zaslužnim građanima, koji su svoj radni vijek proveli ovdje, utkali veliki dio sebe u razvoj i državne i društvene zajednice. I mislim da su to i čak najredovniji građani Crne Gore u izvršavanju svojih obeveza. Kad prime penziju, mislim da prvo što rade to je da izmire svoje zakonske obaveze. Oni su najredovnije platiše i mi u Fondu PIO imamo prema njima poseban odnos. U prethodne dvije i po godine 33 miliona eura jednokratne pomoći podijeljeno je penzionerima sa najnižim primanjima. Nikad se nije desilo u ranijem periodu da se toliki iznos novca podijeli najugroženijim penzionerima. A još jedan dokaz da vodimo računa, jeste nešto što je sada već pretvoreno u tradiciju. U maloj Crnoj Gori imamo 16 korisnika, korisnica penzija, koji imaju preko 100 godina. I mi smo, evo treću godinu zaredom, pred Novu godinu, tim korisnicima dodijelili jednokratnu novčanu pomoć u iznosu od 250 eura, čisto kao znak pažnje, jer ipak nismo očekivali da imamo toliki broj penzionera preko 100 godina. I kuriozitet: među tih 16 je šest iz Nikšića i četiri iz Herceg Novog. Znači, vrlo specifično i možda za neku sociološku analizu – kako baš u tim opštinama ima tako dugovječnih penzionera? Poželjeli smo im dugo zdravlje, evo i sad da im kažem da ne štede Fond PIO. U Baru je bio poznati slučaj Pera Šoća, on se uzima kao reper, koji je preko 50 godina koristio penziju. Želim da je što više stogodišnjaka – penzionera.

RB/BI: Rekli smo da nećemo pričati ni o čemu drugo osim o penzijama, odnosno o ovoj problematici, ali mogu samo da konstatujem da je bilo lijepo kad smo pročitali na društvenim mrežama, kad su bile neke turbulentne teme u vezi s našim Baraninom, koji je vd direktora Fonda PIO Crne Gore, kakvu je nepodijeljenu podršku dobio i koliko je lijepih riječi bilo o njemu napisano. U odjavi ove emisije mogu samo da kažem da mi je drago što je pravi čovjek na pravom mjestu.

The post Ranko Aligrudić: Penzioneri ne treba da brinu, država garant isplate penzija first appeared on BARinfo.

“Obračun je završen, danas se još obavljaju provjere i kontrole, koliko je sjutra idu pare ka bankama i Pošti. Za 124 hiljade korisnika Fonda PIO biće uvećana isplata za 8,51 odsto”, rekao je Aligrudić u Bojama jutra na TV Vijesti.

On je naveo da će za tu isplatu biti potrebno 47 miliona EUR.

“Sve je pripremljeno, neće biti nikakvih problema”, dodao je Aligrudić.

On je kazao da će najniža penzija sada biti 282,07 EUR, što je povećanje u odnosu na dosadašnjih 259 EUR.

Najnižu penziju prima oko 40 hiljada penzionera.

“To je pozamašan broj, faktički trećina penzionera prima najnižu penziju, to je 35,9 odsto prosječne zarade. Prosječna penzija iznosi 406 EUR, odnosno 51,65 odsto prosječne zarade”, naveo je Aligrudić.

On je kazao da povećanjem penzija nastoje da taj procenat bude što veći i da se dođe do nivoa da prosječna penzija čini 70 odsto prosječne plate.

Na pitanje koliko je to izvjesno, Aligrudić je odgovorio kako misli da se ide ka tom cilju.

“Kada će to biti, ne znam”, dodao je Aligrudić.

Najviša penzija koju neko prima u Crnoj Gori je 2,79 hiljada EUR.

Aligrudić je rekao da penzioneri na jesen mogu očekivati zakonsko usklađivanje.

“Koliko će biti, ne želim da nagađam. Pratimo parametre koje objavljuje Monstat i na osnovu njih donosimo odluku o redovnom usklađivanju penzija”, kazao je Aligrudić.

Na pitanje kada bi se mogla očekivati nova jednokratna pomoć, Aligrudić je odgovorio da će se pratiti da li povećanje penzija prati eventualno povećanje plata.

The post Aligrudić: Sve pripremljeno za isplatu penzija sa povećanjem first appeared on BARinfo.

“Jednokratna pomoć penzionerima biće isplaćena uz novembarsku penziju. Znači 20. decembra biće isplaćena i ova jednokratna pomoć za penzionere”, kazao je Aligrudić u emisiji Link, Radija CG.

Navodi da će pomoć dobiti 115.000 penzionera, ali ne u istom iznosu.

Aligrudić je podsjetio da je raspodjela planirana po nekim parametrima, tako da će po 200 eura pomoći primiti oni čija je penzija do visine prosječne penzije (359,31 eura).

Sto eura pomoći primiće oni čije su penzije u rasponu od 359,32 eura do 450 eura, a 50 eura pomoći oni čije su penzije od 450 eura do visine potrošačke korpe koja je iznosi oko 793 eura.

Aligrudić kaže da će Fond inicirati izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.

“Svi korisnici srazmjernih penzija, koji imaju prebivalište ili državljanstvo u Crnoj Gori, kako odluči zakonodavac u Crnoj Gori, a čiji zbir penzija ne prelazi iznos od 253 eura, da Fond PIO dotira taj dio i da im se isplaćuje ta razlika”, naveo je Aligrudić.

I za te penzionere su, kako kaže, određeni limiti za pomoć.

“Oni čiji iznos penzije iz Crne Gore za novembar ne prelazi 359,31 dobiće po 100 eura pomoći. Svi oni penzioneri u intervalu od 359,32 do potrošačke korpe za novembara (793) primiće po 50 eura. Radi se o preko 13.500 korisnika penzija i za ove svrhe je opredijeljeni 1,5 miliona eura”, naveo je Aligrudić.

Još uvijek nema zvaničnih statističkih podataka o inflaciji, pa Aligrudić kaže da sada ne može reći koliko će iznositi januarsko usklađivanje penzija sa inflacijom.

“Ali svakako od 1. januara očekujemo naredno usklađivanje”, naveo je Aligrudić i dodao da se i u narednoj godini očekuju tri usklađivanja penzija sa inflacijom.

Zbog najavljenog rasta plata u javnom sektoru, Aligrudić kaže da se i u maju očekuje, kako je kazao, “malo veće usklađivanje penzija” po osnovu rasta plata.

On navodi i da su u Fondu PIO više nego zadovoljni predviđenim budžetom za narednu godinu.

“Mi smo dobili 537 miliona 35 miliona više u odnosu na ovu godinu”, naveo je Aligrudić.

Iz uplata po osnovu doprinosa Fond PIO, još uvijek ne može da finansira isplatu penzija, ali kako ističe Aligrudić, ohrabruje pad deficita Fonda.

“Bio je mali deficit za prošlu godinu, mnogo manji u odnosu na planirani biće i za ovu godinu. Za 11 mjeseci ove godine deficit Fonda PIO je 20,95% što je više nego dobro, to je oko 120 miliona, ranije je taj deficit bio oko 30%”, kazao je Aligrudić.

Aligurudić je i kanditad za direktora Fonda PIO.

Kaže da je bilo šest prijava na tu funkciju, na testiranju se pojavilo njeh pet, a kako navodi, prvorangirana na testovima je bivša direktorica Jadranka Milošević, drugorangirani je Jovo Pajović, a on i Damir Gutić (BS) su na trećem mjestu.

The post Aligrudić: Penzionerima 20. decembra isplata jednokratne pomoći first appeared on BARinfo.

Na sjednici Upravnog odbora Fonda PIO je odlučeno da se raspiše konkurs za izbor direktora, a da on ostane vršilac dužnosti do završetka procedure izbora, kazao je Aligrudić za Televiziju Crne Gore.

The post Aligrudić ostaje v.d. direktora Fonda PIO first appeared on BARinfo.

Iz te partije tvrde da je Ranko Aligrudić napadnut jutros na parkingu ispred svoje zgrade u Baru gdje je Aligrudić nastanjen.

Iz policije je nezvanično “Vijestima” saopšteno da im je prijavljen napad, da su Aligrudiću nanijete lakše tjelesne povrede, te da znaju ko je napadač i da je u toku postupanje prema toj osobi.

“Naime, prilikom ulaska u svoj automobil u klasičnoj sačekuši, jedno lice je sa metalnom šipkom napalo direktora Fonda PIO Ranka Aligrudića nanoseći mu povrede po tijelu. Samo zahvaljući brzoj reakciji Aligrudića izbjegnute su teže posljedice, što jasno ukazuje na činjenicu i namjeru ovog lica da ugrozi život direktora Fonda PIO”, saopšteno je iz Pokreta za Promjene.

Na svojoj Fejsbuk stranici su napisali i da prema informacijama sa kojima raspolažu “radi se o licu koje je već jednom u Podgorici ispred radnog mjesta napalo direktora PIO a radi se o suprugu suspendovane službenice i načelnice INO službe u okviru ove državne institucije protiv koje se vodi disciplinski postupak”.

Aligrudić se, prema njihovim riječima, nalazi u prostorijama barskog MUP-a gdje je dao izjavu i podnio krivičnu prijavu, te da se sada očekuje i reakcija nadležnog tužioca koji treba da okvalifikuje ovo krivično djelo.

Od Uprave policije i Tužilaštva su tražimo hitnu rekaciju, “kako bi se ovo lice po hitnom postupku lišilo slobode i privelo pravdi, s obzirom na jasnu namjeru da se radi o klasičnoj sačekuši i pokušaju ugrožavanja života gospodina Aligrudića”.

The post Aligrudić napadnut ispred zgrade u kojoj živi, nanijete mu lakše tjelesne povrede first appeared on BARinfo.

RB/BI: Kako žive crnogorski penzioneri, da li je to život koji možemo okarakterisati kao dostojanstven?

Aligrudić: Volio bih da na ovo pitanje odgovorim krajnje pozitivno, da kažem „kako da ne“, međutim, nažalost vrlo često opominjem da su penzije danas u Crnoj Gori socijalna kategorija, što nikako ne bi smjele da budu. Ovo automatski znači da ne možemo govoriti o dobrom standardu penzionera. Potkrijepiću to podatkom da prosječnu penziju u Crnoj Gori, koja iznosi 299 eura, prima preko 63.000 penzionera, od 128.000, koliko ima korisnika tog prava.

RB/BI: Sa kojim se problemima, osim onih koji se tiču niskih primanja, penzioneri još bore?

RB/BI: Treba imati u vidu da je penzionerska, najranjivija kategorija stanovništva, zbog godina starosti, bolesti koje se podrazumijevaju u tom dobu, da imaju i velikih problema kada su u pitanju i nabavka ljekova, liječenje, oporavak, sticanje određenih prava… Fond PIO nastoji da pomogne, a mislim da je jedan od njegovih ciljeva da, pored redovnog servisiranja prava iz penzijsko- invalidskog osiguranja, nastoji da im poboljša životni standard. Ono što mora biti intencija svih institucija (Vlade, nadležnih ministarstava, Opštine) je da standard penzionera bude što bolji i da imaju više zanimacija, više mogućnosti da  starost provode u aktivnom stanju.

RB/BI: Ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić je najavio da penzioneri od maja mogu očekivati povećanje penzije oko deset odsto. To je jedno od najvećih povećanja primanja za tu populaciju, a vijest koja je dodatno obradovala penzionere je da se na tome neće zaustaviti i, prema njegovim riječima, valja ponovo očekivati neko povećanje i u avgustu. Kako to komentarišete i postoji li bojazan da će ti najavljeni benefiti biti kratkog daha, ima li crnogorska ekonomija potencijal da to izdrži?

Aligrudić: Lično mislim da ima. Ovu tvrdnju zasnivam na tome da smo u prethodnoj godini imali deficit Fonda u smanjenom iznosu. Ranijih godina on je bio u nekih 30%, u prošloj godini  je bio 21,7%, što znači da je, pored ne baš sjajne privredne aktivnosti, Fond PIO ipak uspijevao da servisira isplate za svoje penzionere od izvornih prihoda, a to znači od plaćenih doprinosa u faktički 78%. To je, procjenjujem, vrlo ohrabrujuća vijest i na tome zasnivam optimizam. Kada je u pitanju usklađivanje penzija od 1. maja, koje je ministar najavio, treba reći da su prošle godine usvojene izmjene Zakona. To usklađivanje je zakonska kategorija i ona se ranije svodila na usklađivanje penzija svakog 1. januara u godini. Način usklađivanja je podrazumijevao da se ona određuje na osnovu indeksa rasta zarada i indeksa rasta potrošačkih cijena iz prethodne godine, a te podatke je objavljivao Monstat. Kako je prošle godine usvojen projekat „Evropa sad“, koji je automatski podrazumijevao povećanje plata za više od 17%, bilo je sasvim  očekivano da se to odrazi na kategoriju penzionera. Međutim, usklađivanje je bilo 1. januara za 2,13%, na osnovu podataka koje je Monstat objavio, što ne zadovoljava kriterijume penzionera, naročito nakon vijesti o povećanju plata u datom iznosu. Prošle godine je takođe Skupština usvojila izmjene Zakona o penzijskom gdje je utvrdila da usklađivanje nije više 1. januara, nego i 1. maja i 1. septembra, što znači tri puta u toku godine. Nas sljedeće usklađivanje očekuje 1. maja. Po nezvaničnim podacima, i ministar je to nagovijestio, to povećanje neće biti manje od deset posto. Ranijih godina povećanja nijesu bila veća od jedan ili dva procenta. Hoće li to zadovoljiti interes penzionera, to će sve zavisiti od kretanja inflacije i kakav će biti rast potrošačkih cijena. Ja bih volio da vidim zadovoljne penzionere, jer 1. septembra će takođe da bude novo povećanje. S obzirom da uporedni period nije više prethodna godina, nego prethodni kvartal, sada će usklađivanje penzija pratiti promjene u mnogo kraćem vremenskom roku. Moramo biti svjesni da imamo jako puno korisnika penzija sa najnižim primanjima, koja se, koliko god da ih povećamo, drastično ne povećavaju, pa se zato i daju ova vandredna usklađivanja, Naglašavam stoga da će od 1. septembra sa retroaktivnom primjenom od 1. januara, najniža penzija biti uvećana na 200 eura. Svi korisnici koji sada imaju penziju nižu od 200 eura, primaće razliku od 1. janura (zajedno sa penzijom za septembar). To znači da če im 20. oktobra biti isplaćena razlika, a penzija dovedena na iznos od 200 eura.

RB/BI: Ko ima pravo na invalidsku penziju, koliko ona iznosi i kako se to pravo ostvaruje?

Aligrudić: Pravo na invalidsku penziju ima osoba koja zbog bolesti nije mogla da odradi svoj radni vijek i tada je potrebno da ispuni nekoliko uslova. Jedan je da ljekarska komisija to lice oglasi nesposobnim za rad. Međutim, postoji i druga kategorija- djelimična invalidska penzija. To znači da ljekarska komisija osobu oglasi djelimično nesposobnom za rad, pri čemu bi ona imala 75% pravo na penziju, a 25% (dva sata dnevno) treba da radi. Ljekarska komisija Fonda PIO, nakon što osiguranik podnese zahtjev za penziju, procjenjuje njegovo zdravstveno stanje. Potrebno je, takođe, da toj osobi radni staž pokriva najmanje 1/3 radnog vijeka. Radni vijek se računa zavisno od toga koju školsku spremu ima- ako je osoba sa osnovnom školom, onda od njegove 20-te godine do godina života kada je na komisiji oglase nesposobnim, ako je završila srednju školu, to je od 23 godine života, a ako ima diplomu fakulteta, to je od 26-te godine. Te penzije se automatski usklađuju. Način određivanja visine invalidske penzije je isti kao za ona lica koja ostvare pravo na starosnu, s tom razlikom što se, ako je osoba mlađa od 60 godina, smatra da nije mogla da odradi svoj radni vijek, pa mu se „dodaju“ određene godine staža.  

RB/BI: U Baru je održana Skupština Udruženja penzionera na kojoj su usvojeni izvještaji o radu, Finansijski izvještaj za prošlu, kao i Plan rada za tekuću godinu. Koji su zaključci sa tog sastanka?

Aligrudić: Nije bilo neke velike rasprave, nažalost, penzioneri nijesu naučili da raspravljaju o svojim aktivnostima na način kako sam ja očekivao. Bilo mi je krivo kad sam vidio da je to u Baru toliko izraženo. Da li su se ustručavali, ili je nešto drugo u pitanju, ne znam… Očekivao sam da mi postavljaju pitanja, da se interesuju za sve u vezi sa drugačijom metodologijom rada u Fondu PIO (koju ja pokušavam svojim saradnicima malo da nametnem), da promijenimo dosadašnji način rada i ustaljene prakse kad su penzioneri u pitanju. Penzioneri imaju bukvalno četiri značajne aktivnosti na nivou Saveza i Udruženja penzionera Crne Gore. To su NVO organizacije koje nijesu shvatile da su skinute sa državnog budžeta, pa bi sada trebalo da promijene i svoj način rada. Konkretno Bar je četvrti po broju stanovnika, ima 7.530 penzionera (što nije nimalo zanemarljiv broj- čini 6,63% ukupnog broja penzionera u Crnoj Gori). Prosječna penzija u Baru je 284,50 eura, što je za 4,94% manje od prosječne penzije u državi, a ovaj grad, ipak, spada u bogatije opštine u Crnoj Gori. Očekivao sam da će biti više rasprave, jer je svrha mog dolaska bila upravo ta- da ih malo isprovociram i da vidimo gdje mi sa nivoa Fonda PIO možemo da poboljšamo neke prakse. Naravno, ono što je do sada bilo dobro u radu Udruženja penzionera, Saveza penzionera, nećemo da prekidamo, ali želimo da unaprijedimo rad i otvorimo neke nove mogućnosti. Želim da podcrtam da je budžet u prošloj godini, rashodna strana i prihodna strana, bila skoro oko milion eura. Radi se zgrada u Baru za penzionere, što je vrlo značajno. Oni to ističu kao nešto ekstra, a ja bih to shvatio kao nešto što će u budućnosti da bude sasvim normalno. To je predivna, humana akcija, pokušaj da se penzionerima koji su stvarno u stanju socijalne i stambene potrebe, riješi pitanje krova nad glavom… Penzionerima organizujemo odmor i rekreaciju po povoljnim uslovima, bez kamate, u više rata u našim odmaralištima u Ulcinju i na Žabljaku („Gorske oči“), te u Institutu u Igalu. Naše odmaralište u Ulcinju je na nivou četiri zvijezdice, renovirano, sa bazenom, dvije saune, dvije hidromazažne kade, a radiće preko cijele godine. Objekat na Žabljaku takođe pripremimo, renoviramo, u nastojanju da omogućimo što više sadržaja za penzionere. Obezbjeđujemo i zimnicu- jagnjad i suhomesnate proizvode. To smo prošle godine obezbijedili u saradnji sa Savezom i Udruženjem penzionera, Ministarstvom poljoprivrede, Investiciono- razvojnim Fondom, na način što participiramo u cijeni tih proizvoda. Pokušavamo da ostvarimo dva cilja- da penzioneri dobiju jeftinu zimnicu po povoljnim uslovima i da otkupimo viškove proizvoda. Međutim u protekloj godini tog viška nije bilo, jer je turistička sezona „pojela“ grla stoke… Nama je bio cilj da proizvode otkupimo od naših proizvođača, ali smo prošle godine na taj način mogli da obezbijedimo svega polovinu potrebnih grla. Organizujemo i socio-humanitarnu pomoć koju je Vlada programom utvrdila preko Ministarstva finansija i socijalnog staranja i Fonda PIO prema penzionerima sa najnižim primanjima. Od prošle godine je promijenjena metodologija, pa je Fond PIO u saradnji sa Ministarstvom finansija i socijalnog staranja isplatio jednokratne pomoći za penzionere koji su primali najniže ili prosječne penzije. Jednokratne pomoći su opredijeljene u decembru prošle godine i prije nekoliko dana. Nije moja zasluga, ne želim time da se kitim, zaslužni su Upravni odbor Fonda PIO, nadležno Ministarstvo finansija i socijalnog staranja i menadžment Fonda PIO. U decembru 2021. godine za 4.271 korisnika penzije iz Bara isplaćena je jednokratna pomoć, na način što je za one sa najnižim penzijama (tada je bila 147 eura), isplaćeno po 100 eura, a za penzionere koji su primali od najniže do prosječne (tada je bila 293 eura), isplaćeno je 30 eura. Dakle, od ukupnog broja penzionera u Baru za 56,72% je isplaćena jednokratna humanitarna  pomoć. Ranije je to bilo u jako malom broju, a od iznosa koje su dobijali od Saveza, korisnicima penzija su isplaćivali po 30-tak eura. U ovoj godini, u martu je isplaćeno po 50 eura za 4.712 korisnika do prosječne penzije (sada je prosječna 299 eura), odnosno 62,57% ukupnog broja penzionera u Baru. Mislim da je ovo pravedniji i bolji način, jer je mnogo veći broj korisnika dobio jednokratnu pomoć. Na Skupštini sam rekao da je bolje i da damo onome ko ima neka druga primanja, pa mu ovo ne bi pripadalo po tom socijalnom uslovu, nego da ne dobije ogroman broj onih koji su u stanju socijalne potrebe. Mislim da je čisto pravedniji odnos i da je ovo objektivnije, jer sada nemamo subjektivno pravo da mi to „dijelimo“. Na osnovu objektivnog parametra dobijaju oni čija penzija ne prelazi prosječnu. Naravno, ja to uvijek kažem, taj ljudski momenat treba da prevlada, pa onaj kome nije potrebno može te pare uvijek da pokloni onome kome jeste.

RB/BI: Ima li takvih slučajeva?

Aligrudić: Za sada ne, možda ima i ljudi koji ne žele da se to javno publikuje. Naš narod je vrlo solidaran, a to se vidi kad se pokrenu neke akcije tog tipa. Neophodno i pravilno je da država preko svojih institucija brine o socijalnim kategorijama, pa apelujem sa pozicije direktora Fonda, da je socijalni fond dužan da se napravi razlika između ljudi koji su u stanju stvarne potrebe i onih koji faktički imaju niske penzije, ali ostvaruju primanja po drugim osnovama.

RB/BI: Vratimo se na, kada su barski penzioneri u pitanju, najvažniju aktivnost- rješavanje stambene problematike.

Aligrudić: Javno sam pohvalio inicijativu izgradnje stambene zgrade u Baru i baš mi je drago da će nekoliko barskih penzionera da riješi stambeno pitanje upravo preko tog projekta. Međutim, i na Skupštini u Baru sam pomenuo slučaj Desanke Kandić, koja je bila na rang listi za dobijanje stana. Ona nije imala sredstava, ili nije mogla da obezbijedi sredstva za participaciju koja je nužna, iako se ti stanovi dobijaju po povoljnim uslovima. Ti stanovi se daju ljudima u otkup, opština je dala plac i obezbijedila komunalije, na čemu sam u ime Fonda PIO vrlo zahvalan. Fond PIO, Ministarstvo i Vlada su dali pozamašna sredstva, sklopili su ugovor sa izvođačem da se napravi ta zgrada. Kao što to kod nas obično biva, bila su potrebna dodatna sredstva da se finansijska konstrukcija zaokruži, pa su se radili aneksi i aneksi… Ta gospođa je bila na rang listi, očekivala je stan, ali nije imala sredstava da uplati ratu. Nakon što su je komisija i UO Udruženja penzionera Bara skinuli sa rang liste, uputila je meni, kao direktoru Fonda i UO Fonda predstavku da se žalila na tu odluku. Ja sam taj slučaj uzeo kao paradigmu da nijesmo pogodili suštinu ove akcije- jako je lijepo da se penzionerima pri kraju životnog vijeka, koji se nalaze se u stanju socijalne riješi stambeno pitanje, ali nije dobro što nijesu sve kategorije uzete u obzir. Bilo je važno da mi obezbijedimo za sve, a ne samo onima koji imaju sredstava za učešće u participaciji.

RB/BI: Kako to riješiti?

Aligrudić: Promjenom metodologije prilikom realizacije ovakvih projekata. Mi faktički to preuzimamo, usaglašavamo se sa UO Fonda PIO i nadležnim ministarstvima da promijenimo metodologiju izgradnje tih stanova. To više ne smiju da rade NVO organizacije kao što su savezi Udruženja penzionera. To mora da radi ili Fond PIO kao državni organ, ili Ministarstvo, Vlada ili opština, ili svo troje.

RB/BI: Šta će biti sa gospođom Desankom?

Aligrudić: Mi smo zadužili naš pravni tim da prouči pravnu situaciju u vezi sa tim slučajem. Meni je rečeno da stanova više nema, da je stan koji je njoj bio namijenjen dat nekom drugom, taj neko drugi koji je takođe bio na listi oslobodio je taj stan, i onda je taj stan dat kao kompezacija izvođaču radova za izmirenje tih sredstava. Pitanje je pravne problematike kako i na koji način, je li tu preskočeno nešto u samom postupku. Ona je faktički svojom stambenom situacijom zasluživala da dobije taj stan, nije imala sredstava da učestvuje, nije mogla da obezbijedi za participaciju… Mi moramo da kažemo da stanove nećemo davati u otkup, nego na korišćenje- da ih oni koriste dok su živi. Na taj način bi stan, kada penzioner završi životni vijek, bio vraćen Fondu PIO ili opštini, ili državi. Onda bi ga dobio novi penzioner.

RB/BI: Kakve su povratne informacije na taj predlog?

Aligrudić: Mislim da su povoljne. Ja sam bio na nekoliko skupština i ono što je već recimo praksa u Bijelom Polju jeste da je tamošnje Udruženje penzionera upravo tako radilo- davali su stanove u zakup. To se pokazalo kao vrlo dobar model. Htio bih da sugerišem, ne samo penzionerima i Fondu PIO i Udruženjima, nego i Opštini Bar, da prave stanove za socijalne slučajeve, za penzionere, za neke mlade ljude koji će da dobijaju stanove po povoljnim uslovima u zakup. Plaćali bi minimalnu zakupninu, pa ukoliko stvore uslove da kupe stan na tržištu i oslobode sebe i porodicu plaćanja zakupa, a do tada da znaju da imaju sigurnost i krov nad glavom. Mislim da je Bar idealan za upravo taj način raspodjele. Bar svakim danom ima sve veći broj stanovnika, investitori grade i zarađuju, zakupnine su jako velike, cijena stana je u Baru poprilična. Mi smo imali puno primjedbi u Podgorici u vezi sa izgradnjom stanova. Po nezvaničnim podacima 38% stanova je prije useljenja dato na prodaju, jer su ih dobijali ljudi koji su faktički imali stanove. Oni su zarađivali. Zamislite da dobijete stan po cijeni od recimo 350 eura po metru kvadratnom, a ovdje je cijena stana preko 1.000 eura. Ako taj stan preprodate po cijeni od 800- 900 eura po metru kvadratnom, ogromna je zarada, a suština nije pogođena. Mi moramo da mijenjamo metodologiju i ovo je upravo jedan od načina i tu ćemo sigurno istrajati.

RB/BI: Iako je tome teško stati na put, Vi procjenjujete da nije neizvodljivo?

Aligrudić:  Apsolutno nije neizvodljivo. Najteže je promijeniti neke navike. Na skupštinama penzionera, osjećam određeni otpor prema nekim promijenama i novitetima koje želimo da unesemo. Ovo je 21. vijek, mi nastojimo da što više ljudi ostane na tržištu rada, da što duže ljudi koji su u penzijama budu aktivni, da mogu da se uključe. Mislim da je uzaludna priča ako nemamo aktivnosti, prateće institucije koje će sve ovo da podrže. U Udruženju penzionera, u penzionerskoj populaciji imamo profesore, doktore, ljude koji bi bili spremni da vode državu, pa mi je prosto žao da se ti ljudi malo više ne uključuju upravo u ove institucije. Ovo sada jeste NVO organizacija, promijenjen joj je status, nema više monopol koji je ranije imala. Bilo je sasvim normalno da se Savez penzionera i Udruženje penzionera povežu sa Fondom PIO i obrnuto. Međutim, mi sada moramo da brinemo i o penzionerima koji nijesu članovi Saveza i Udruženja, koji ne plaćaju članarinu. Imamo i Udruženje vojnih penzionera, a mi kao Fond PIO moramo da brinemo o svima njima i kad sklapamo ugovore, sporazume, sklapamo ih u ime svih. O svima vodimo računa, s tim što su članovi Udruženja i Saveza najbrojniji i oni po tom osnovu faktički crpe i najviša prava i sredstava. Ipak, pokušavamo da im malo promijenimo metodologiju. Pitanje je zašto se, recimo, u Baru ne bi radio Dom starih u korelaciji privatno- javnog partnerstva, gdje bi participirali Fond PIO, Vlada, Ministarstvo finansija i Socijalnog staranja, Opština Bar i neko od privatnika koji bi to gradio? Mislim da nam se primiče vrijeme kada mladi o starijoj populaciji ne mogu ili nemaju vremena da vode brigu. Na drugoj strani, starija populacija hoće društvo, aktivnu starost, druženje, pravilan tretman. Penzioneri su najodgovornija kategorija stanovništva, država mora da ima poseban respekt prema njima, oni su prvi u izmirenju obaveza uprkos niskim penzijama. Fond PIO će nastojati da vodi računa o poboljšanju životnog standarda penzionera, i mi to radimo na sve moguće načine.

RB/BI: Kada se po Zakonu odlazi u penziju, koji uslovi se moraju ispuniti?

Aligrudić: Ima nekoliko uslova za penzionisanje- osnovni za žene i za muškarce Za žene je 64 godine života, i najmanje 15 godina staža, odnosno 66 godina života i najmanje 15 godina staža za muškarce. Za žene drugi uslov u ovoj godini jer je klizni, pa se povećava svake godine za po tri mjeseca. Najmanje 37 godina i tri mjeseca staža, i najmanje 57 godina i tri mjeseca života. Za muškarca ima prije vremena starosna penzija- 62 godine i tri mjeseca života, i najmanje 15 godina staža.

RB/BI:  Da li se isplati poći u penziju kada je samo jedan od uslova ispunjen?

Aligrudić: Sve zavisi od toga kolika vam je bila zarada i koliko imate staža. Za obračun visine penzije su u ovoj formuli neophodna tri parametra. Dužina staža, gdje se svaka godina staža računa kao jedan (mi smo nekad računali da je puni staž 40 godina), sad možete poći i sa 60 godina (ko ima benificirani, ko je rano počeo da radi i sa 15 godina staža, što više staža to je bolje za vašu visinu penzije. Lični koeficijent- to je vaša prosiječna plata u odnosu na prosječnu platu na nivou Crne Gore. Od 2020 godine je faktički uvedeno da se ¼ najnepovoljnijih godina izuzima, što je, mislim u zadnjih 10-12 godina najbolje vrijeme za odlazak u penziju. Do kraja 2030. godine važiće ovaj uslov da se jedna  ¼  najnepovoljnijih godina izuzima. Lični koeficijent se dobija tako sto se za svaku godinu koja se uzima za penzijski osnov vaša zarada upoređuje sa prosječnom zaradom na nivou Crne Gore iz te godine- što bolji prosjek to je bolje za vašu penziju. Treći parametar je vrijednost penzije za jedan lični bod koji donosi Upravni odbor Fonda PIO. Objavljujemo ga kao zvanični podatak i on je jednak za sve. Ova tri parametra- što više staža, što bolji lični koeficijent i vrijednost penzije za jedan lični bod, određuju vašu penziju. Penzije nažalost nijesu tako sjajne, to moram da priznam, penzija u Crnoj Gori, sa ovolikim brojem niskih, je socijalna kategorija sto nikako ne bi smijelo da bude. Penzije bi morale da budu odraz vašeg ulaganja u Fond PIO- koliko ste ulagali tokom svog radnog vijeka da toliko dobijate. Nažalost ne može da bude uvijek tako, pojavi se nešto što se zove „lex specialis“, što znači da se za neke kategorije omogućava odlazak u penziju mimo opštih propisa. To nam malo kvari nivo, upravo iz razloga što se tim kategorijama ljudi, za koje zakonodavac i država procijene da su bili od posebne važnosti za državu, omogućava da mogu mlađi da pođu u penziju, pod povoljnijim uslovima, da im se daje jednogodišnji prosjek, startno uvećanje od 20 ili 30% na penziju… To je nešto na šta što zakonodavac ima pravo i možda malo mijenja ustaljeni način kako mi doživljavamo sistem penzijsko-invalidskog osiguranja.

RB/BI: Šta se dešava ako je, recimo, zaposleni dobio otkaz nekoliko godina pred penzijom?

Aligrudić: Fond PIO priznaje samo onaj staž za koji postoje uredni dokazi da je plaćen doprinos. Što se tiče Fonda PIO tu moramo da budemo jasni- Zakon nam ne omogućava bilo kakvu pomoć. Prestanak radnog odnosa zbog stečaja nema veze sa Fondom PIO, osim ako to nije regulisano sa našim propisima da im je to neka povoljnost za odlazak u penziju prije opštih uslova za penzionisanje.

RB/BI: Kakva je praksa, da li firme u Crnoj Gori poštuju Zakon, da li uplaćuju poreze i doprinose? Šta se dešava kada osoba koje ispunila oba uslova sazna da joj nisu bili uplaćeni doprinosi recimo za cijelokupan radni staž, da ima nekih rupa?

Aligrudić: U Fondu PIO imali smo, nažalost duge periode krize, inflacije, gašenja firmi, pa je bilo teško rješavati socijalne slučajeve i tu kategoriju nezaposlenih, tako da je jako puno ljudi bilo na Biroima rada. Vlada je povezivala nekima staž tamo gdje je uslov za penziju da Fond rada izmiri te obaveze. Jedna od varijanti jeste da firmama koje ne mogu da izmiruju za sve zaposlene, preko agencije za mirno rešavanje radnih sporova, bude omogućeno da pojedinačno rješavaju za one koji su podnijeli zahtjev za penziju, a nijesu im isplaćeni porezi i doprinosi za određene godine.

RB/BI: Na kraju ću Vas zamoliti da uputite poruku penzionerima u Crnog Gori i u Baru.

Aligrudić: Ja ću svima da poželim dobro zdravlje. Kad je u pitanju Udruženje penzionera i penzionerska populacija u Baru, volio bih da ovo bude jedno od najboljih udruženja u Crnoj Gori i da pokušamo da pomognemo koliko se može. Sugerišem da moraju da nađu mnogo bolju kopču sa predstavnicima Opštine, pokušaju da unaprijede svoj život, da se što više ljudi uključi u aktivnosti Udruženja penzionera i, naravno da im, u saradnji sa Fondom PIO omogućimo što ljepšu starost.

The post Aligrudić: Penzioneri imaju pravo na aktivan i dostojanstven život first appeared on BARinfo.

Predsjednik Udruženja penzionera Bara, Rajko Joličić, istakao je na početku da nastoje da poprave težak položaj penzionera.

„U protekloj godini nastojali smo da se što bolje organizujemo u borbi protiv korona virusa i pružimo pomoć našim članovima koji su najteže pogođeni bolešću i nestašicom. Socijalni status najvećeg broja penzionera grijeh je višedecenijski generacija onih kojima je briga bila dostojanstvena starost ljudi koji su svoj radni vijek potrošili u izgradnji svega što danas ima Crna Gora i najvažniji zadatak narednih vlada Crne Gore. Maleni kolač koji smo dobijali od Fonda PIO, Saveza penzionera i Vlade Crne Gore, najviše što se moglo, nastojali smo da što pravičnije podijelimo. Prva stambena zgrada za penzionere u Baru nazvana je ‘Vila primorkinja’. Započeta je sa ciljem da pokrene sve opštine na primorju da isto urade kako bi se ispravljale nepravde prema penzionerima koji su u penziju odlazili bez riješenog stambenog pitanja. Novac su obezbijedili Fond PIO, Vlada Crne Gore, Savez penzionera i Opština Bar“, kazao je Joličić, dodavši da je zahvalan predsjedniku Opštine Dušanu Raičeviću „koji nam je, uz rješavanje komunalnih problema, besplatno dao zemljište“.

Direktor Fonda PIO, Ranko Aligrudić, naglasio je da će ova institucija raditi na unapređenju položaja penzionera, bez obzira jesu li članovi Udruženja ili ne. Podsjetio je da je odmaralište u Ulcinju renovirano, a kako je kazao, nastojaće da tako bude i sa odmaralištem na sjeveru, a ima i predlog kako ubuduće rešavati stambene probleme penzionera. On je podsjetio da je bilo dosta prigovora, kada je u pitanju „najhumanija i najljepše zamišljena akcija“ – stambena izgradnja.

„Radilo se nekoliko zgrada, ali je jako puno bilo primjedbi i Upravni odbor, u kojem su sedmorica članova od kojih su četvorica članovi penzionerske populacije, donio odluku da se stopiraju sva daljnja finansijska davanja, dok komisija ne sagleda kako su utrošena ta sredstva i napravi presjek stanja. Komisija i dalje radi, neophodno je da što prije završi rad da bi se moglo ući u neke procedure. Meni je drago za ovu zgradu u Baru, to kažem kao Baranin, što će određeni broj ljudi riješiti svoje stambeno pitanje. Tu sada otvaram jedno drugo pitanje, ovi stanovi koji su dati, dati su na otkup, nismo pogodili suštinu. Ovo nije rešavanje stambenih pitanja za penzionere, nego rešavanje stambenih pitanja za penzionere koji imaju finansijskih mogućnosti da učestvuju u participaciji za te stanove. Mi razmišljamo o tome da se ubuduće stanovi ne daju da se kupuju, nego da se daju u zakup. To znači da se daju na korišćenje i da oni koji nemaju riješeno stambeno pitanje, podstanari su, mogu da konkurišu i dobiju stan, bez obzira da li imaju sredstava ili ne. Onaj koji ima sredstva, može stan kupiti na tržištu“, smatra Aligrudić. On dodaje da to država i Fond to mogu da iznesu u saradnji sa Savezom i udruženjima penzionera i opštinama.

 „Ne pripada ni Udruženjima, ni Savezu da oni rade stambene zgrade, to pripada da radi ili Fondu PIO, ili državi ili opštini. Mi ćemo u saradnji sa državom i lokalnim samoupravama morati da mijenjamo tu metodologiju“, istakao je on.

Branko Vešović, predsjednik Udruženja Crne Gore, kazao je da su oni najbrojnija nevladina organizacija u Crnoj Gori.

„Naše članstvo broji preko devedeset pet hiljada penzionera. Na nivou Crne Gore imamo u 24 opštine 25 opštinskih udruženja. Imamo 277 mjesnih udruženja i Savez sve to, na određeni način koordinira. Skoro 50% crnogorskih penzionera skoncentrisano je u četiri opštine: Podgorica, Nikšić, Bar i Bijelo Polje, dok u 17 crnogorskih opština ima više penzionera nego zaposlenih “, kazao je Vešović, dodajući da su penzije i ranije, a i sada, bile redovne. Visina članarine, podsjetio je on, nije mijenjana od 2009. godine: za penzije do 200 eura iznosi 40 centi, a preko tog iznosa visina članarine je 60 centi.

Skupštini su prisustvovali i predsjednici Udruženja penzionera Budva – Niko Zec, Cetinje – Radivoje Vujović, predstavnici Udruženja penzionera Ulcinja, te članovi barskih mjesnih odbora.

The post Aligrudić: Razmišljamo da se stanovi za penzionere ubuduće daju u zakup first appeared on BARinfo.

Aligrudić dolazi iz Bara, gdje je u područnoj jedinici Fonda PIO bio na mjestu samostalnog savjetnika za obradu podataka matične evidencije.

Aligrudić je član Pokreta za promjene i funkcioner Demokratskog fronta.

Nakon odlaska u penziju Dušana Perovića, direktorsku funkciju je od septembra prošle godine obavljala Jadranka Milošević, koja je dugo godina prije toga bila pomoćnica direktora. Ovu funkciju obavljala je kao vršilac dužnosti.

The post Ranko Aligrudić, novi direktor Fonda PIO first appeared on BARinfo.