Kako su kazale obje na početku razgovora, svi su u Crnu Goru došli kako bi našli mir. Ovdje su, zbog ove situacije, postali još bliskiji – odlučili su da se drže zajedno i pomognu svom narodu.

Kada su i zvanično počela borbena dejstva na Ukrajinu, Olesya ni u jednom trenutku nije imala nedoumicu – njena misija je da pomogne zemljacima. I sama je 2015. godine, bježeći od rata, na svojoj koži osjetila ono što sada preživljavaju milioni izbjeglica.

„Zbog svega što se dešava u mojoj zemlji, među prvima sam na svom facebook nalogu rekla ljudima da sam tu, svima stojim na raspolaganju. U stalnoj sam komunikaciji sa šeficom UNHCR-a koja pomaže izbjeglicama, kao i sa direktoricom Crvenog krsta. Za ovih pet dana sam potpuno zaboravila na svoj posao, imam svoju poslastičaru, ali mi sada ni najmanje nije do torti. Telefon mi neprestano zvoni, dobijam preko 50 zahtjeva dnevno, ne spavam… Odlučna sam u tome da pomognem drugima, da ispunim svoju misiju“, priča Klepa za radio Bar i Bar Info.

Ona je skrenula pažnju Crnogorcima, ali i Rusima i Ukrajincima koji žive ovdje da u ovim trenucima budu obazrivi i da se trude da komentarima ne pokreću međusobne sukobe.

„Mi Ukrajinci smo sada posebno osjetljivi, dosta rodbine nam je tamo, skroz smo ranjivi i svaka riječ nas boli. Nisam slučajno pokrenula ovu priču. Prijateljica mi je ispričala da su joj zbog ruskih tablica slomili staklo na autu, a u stvari je ona Ukrajinka, ali se slučajno tog dana zatekla u tom vozilu. Takođe, u Budvi su na dva automobila ruskih tablica probušili gume“, upozorila je Klepa na ozbiljnost situacije.

Istakla je da su uvijek bili prijatelji i jedni drugima pomagali, te da ne bi voljela da se sad to pokvari.

„Kod Crnogoraca postoji sad strah i razmišljaju, da ako prime Ukrajince, ne izbije međusobni rat. Zato svakome pričam da vode računa, da ne dižu tenzije i provokacije. Mi smo ovamo došli za mirom – svako od nas, i Rus, Bjelorus i Ukrajinac većinom su došli jer im se nisu sviđale tamošnje vlasti. Politika neka ostane politika, mi smo ovdje došli da nađemo mir, da uživam u ovoj zemlji i prirodi. Kćerka mi ide u šesti razred i nju su djeca prije par dana pitala zašto komuniciraš sa Rusima kad oni ubijaju ljude u tvojoj zemlji. Crna Gora u ovom sukobu drži neutralitet u politici, pa tako i mi treba da radimo i da održavamo mir“, poručila je Klepa.

Olga Fedoseeva u Baru živi već 15 godina. U Moskvi je radila na televiziji kao novinar i urednik za kulturu, a kod nas je došla, kako kaže, kao „klimatski emigrant“. Ovdje je upoznala dosta svojih zemljaka i svih ovih godina živjeli su kao jedna velika porodica.

„Ruska dijaspora – tako zovemo ljude koji pričaju ruski jezik i nije bitno da li su oni Ukrajinci, Bjelorusi, Kazahstanci, Jermeni ili Gruzijci… Mi smo slavili praznike zajedno, naša djeca su se družila, išla u istu školu sa crnogorskom djecom i imali smo baš dobar kolektiv koji je mogao da pomogne drugome. Ako je neko imao porodične ili finansijske probleme, zajedno bismo ih rješavali. Sada je ovakva situacija, naravno, veoma je teško pričati o tome, ali mi smo tu da pomognemo i naša pomoć je veoma važna“, istakla je Fedoseeva.

Olesya u Ukrajini ima majku i sestru, koja već 15 godina radi u vojsci, te zbog toga sada ne može da napusti zemlju.

„Majka me je prije nekoliko dana probudila pozivom i kazala da je počela velika pucnjava, tada me je obuzeo neopisiv strah. Prvo sam pitala da li mi je sestra dobro, jer kada je rat, prve na meti su vojne baze. Baza je u dva dana ostala prazna, sve što je bilo od oružja vojska je dala narodu kako bi se branio Kijev. Moju sestru su, s obzirom da ima dvoje maloljetne djece, za sada pustili kući. Meni je svaki minut kada ne mogu da ih čujem užasan, počnem da se tresem, nerviram se, plačem…”, kroz suze je kazala Olesya.

Zbog situacije u kojoj su joj se našle majka i sestra, Olesya je odlučila da bude volonter i pomaže svom narodu. Do sada je, prema njenim riječima, u Crnu Goru ušlo oko 300 ljudi.

„Telefon mi radi 24 sata. Ljudi me zovu kada prelaze granicu, brinu da li mogu samo sa pasošem da pređu… Oni koji su prvih dana izbjegli, ponijeli su sve sa sobom, a oni koji sada kreću u ovom novom talasu došli su bez ičega, sa jednim rancem. U Budvu je stigla žena koja ima šestomjesečnu bebu, a bez ičega, njoj treba posebna hrana, pelene… Kada pređu granicu, prvo ih vodim na registraciju, kako bi dobili azil. Zovu me sa svih strana, pa smo se podijelili – jedna ih raspoređuje u Herceg Novi, druga u Budvu, a ja sam se angažovala za Bar. Ali što se tiče azila, kao jedini registrovani azilant iz Ukrajine, sva pitanja primam ja“, istakla je.

I Olga ovih dana prima mnogo poziva iz Rusije od prijatelja koji žele da napuste zemlju iz straha od militarizacije.

„Ako Rusija riješi da zatvori granice i uvede ratni položaj, tu najgore prolaze majke, jer brinu za svoju djecu koja moraju da idu i služe vojsku, iako ne žele. Zato bježe, jer ne žele da ratuju sa Ukrajinom. Rusija za ove dvije nedjelje sigurno ostaje bez svega što je imala. Bukvalno ne proizvodi ništa, zavisna je od cijelog svijeta… Većina hrane je dolazila iz inostranstva, i sada ostaje bez svega, to može da bude već u toku ovog mjeseca, vidjećemo kakva će biti situacija… Zbog toga Rusi koji ovdje žive ili imaju nekretnine ovdje, žele da ostanu, jer ne žele da žive u ratnom području. Mi smo svi ovamo zbog mira“, objasnila je Fedoseeva.

Ona je istakla da se ovdje svi odlično slažu i da su uvijek bili jedna zemlja. „Mi smo rođeni u Sovjetskom savezu. Za mene je Crna Gora mirna zemlja, zato sam je izabrala. Majka sam, imam kćerku i hoću da raste u psihički dobroj situaciji. Ovdje je mirno, ima odličan odnos sa vršnjacima iz škole. Ona ima prijatelje koji su pošteni i kulturni i za mene je to baš važno. U Moskvi toga nema, ne druže se, jer je situacija opasna, a mi svi želimo najbolje za svoju djecu, da budu bezbjedna“, poručila je.

Klepa je pozvala sve stanovnike Crne Gore da pomognu narodu Ukrajine u ovom teškom trenutku.

„Htjela bih sve da zamolim, kao Ukrajinka koja je došla kao azilant zbog rata, prvenstveno da mi se jave oni koji izdaju stanove na duži ili kraći period. Sada je veliki talas ljudi koji dolaze ovamo – dolaze majke sa djecom praznih ruku, bez ičega, nemaju ni dokumenta, a kamoli ljekove, hranu… Molim svakog ko ima mogućnosti da nam pomognete u ovom teškom periodu. Dosta Ukrajinaca je dolazilo ovamo, kupovalo je zemlju i dolazili su na odmor, dosta para su ovdje ostavili. Sad, u ovom teškom periodu, molim vas da im pomognete, barem sa jednom kafom ili litrom mlijeka“, plačnim glasom zamolila je Olesya.

Svi koji žele da pomognu ukrajinskom narodu, mogu pozvati direktno Olesiju na broj telefona 068/074-535. Akciji pomoći pridružio se i ‘Mix market’ u Baru u kojem se nalazi posebna korpa za donacije u namirnicama.

The post Ruskinja Olga i Ukrajinka Olesya: Mi smo tu da pomognemo, naša pomoć je veoma važna first appeared on BARinfo.

Ekipa Radio Bara i Bar Infa, obišla je tri najveća trgovinska lanca u gradu i državi i uvjerila se u ozbiljnost situacije. Zbog velike potražnje osnovnih životnih namirnica, marketi su počeli da ograničavaju kupovinu ovih proizvoda. Tako je u “Voliju” i “Idei” kupovina ove tri namirnice ograničena na jedan paket, dok je u HD “Laković” dozvoljeno kupiti najviše po tri kilograma šećera, odnosno tri litra ulja i vreću brašna. U “Ideinim” marketima je čak došlo i do nestašice šećera.

Barani punih kolica napuštaju prodavnice.

Iz kompanije “Voli” za Radio Bar i Bar Info su kazali da ovaj trgovinski lanac raspolaže velikim zalihama, te da nema razloga za zabrinutost.

“Potrošači su zabrinuti i juče smo imali mnogo upita o tome da li je nestašica već počela, imajući u vidu ograničenje prodaje. Od juče je došlo i do enormnog rasta potražnje za brašnom, uljem i šećerom, pa je zbog neracionalne kupovine ona ograničena na po paket navedenih proizvoda, kako bi proces izlaganja tekao kontinuirano. Sinoć se situacija stabilizovala, potrošači su uvidjeli da u ‘Voli’ marketima ima namirnica i racionalizuju trgovinu”, navela je Olivera Lakonić, marketing menadžera kompanije “Voli”.

Iako bukvalno stoje u redu kako bi došli do ulja ili brašna, Barani, ipak, nerado priznaju da prave zalihe.

Hasan Musović kaže da je dobro uvijek imati “malo sa strane”.

„Dovoljno je jedan dan da fali, pa se čovjek uznemiri. Ipak je bolje da imamo malo zaliha, ne mnogo, ali da imamo bar deset kilograma brašna kod kuće. Ne pravim neke velike zalihe. Mislim da ova situacija svakoga zabrinjava, nije svejedno”.

Ratka Vojvodić ne pravi zalihe, te i ovih dana kupuje jednako kao i prije krize.

“Kupim nekoliko litara ulja i nekoliko kilograma brašna, da imamo kući za kiflice, da ne moram svaki čas da idem u prodavnicu jer smo veća porodica, ali neke veće zalihe stvarno je glupo praviti, prvo zbog roka trajanja, a onda i da ne bi stvarali paniku. Ja to  ne radim”, kazala je Vojvodić i dodala da se čitavog života zbog nečega plaši.

“Kada sam imala 15 godina vodio se rat u Dubrovniku, prije toga je bila nestašica goriva i još nekih životnih namirnica, potom 1999. godine, kada sam završila školu, bilo je bombardovanje, uvijek neke sankcije… Čitav život mi prođe u nekim strahovima. Vjerovatno veći strah vlada u porodicama koje imaju malu djecu, jer malom djetetu ne možete objasniti da nečega nema- morate mu obezbjediti i mlijeko i pelene i hranu. Moja su djeca malo veća, imamo drugačiju naviku, mi jedemo više voća i povrća, tako da bez hljeba možemo. Nadam se da će povrća biti, a za brašno me toliko i nije briga, a najbitnije je da bude mira, jer to stanje više utiče na zdravlje nego sama ishrana”, istakla je Vojvodić.

Zalihe ne pravi ni Ljubo Vukoslavčević.

“Vidim da potrošači kupuju ulje, brašno…, da prave zalihe. To nije prvi put da se izazove vještačka kriza. Nikome nije drag rat, bolje bi bilo da ga uopšte nema, ali je daleko od nas. Vidio sam jutros i red na benzinskoj pumpi, ne znam zaista šta se ovo događa. Nadam se da će se rat što prije završiti i da neće biti problema. Ja ih lično nemam”, kazao je Vukoslavčević.

Kako kaže Marko Giljača, zalihe ne pravi jer se nestašica proizvoda ne može desiti naglo. “Ničeg se ne plašim, ja sam junak, takav sam bio i na ratištu”.

Ništa više od svakodnevne trgovine danas nije kupovala ni Branka.

“Nikakve zalihe ne pravim. Jasno je da je situacija ozbiljna, postoji strah, ali ne pretjerani, nadamo se nečemu boljem. A ako stanje potraje, vjerovatno da će biti nestašice namirnica”.

Istog je razmišljaja i Hazize Liharević.

“Ne kupujem više nego inače, već onoliko koliko mi treba, kao i uvijek. Ne znam da li će ova situacija uticati na nestašicu osnovnih životnih namirnica, tako pričaju, ali ja baš nisam sigurna, mislim da ipak neće biti ništa od toga. Danas sam kupila vreću brašna da nosim na selo roditeljima u Ostros, malo mlijeka i sira jer su oni su stari ljudi”.

Nadu smo zatekli sa kolicima punih hemije.

“Iskreno, došla sam da kupim hemiju, jer mi je potrebna za mjesec i uvijek tako kupujem, ništa drugo. Situacija u Ukrajini uticaće na nas kao i na sve ostale zemlje. Žao mi je ukrajinskog naroda što mora da napusti svoje domove, da bježi i snalazi se. Stavljam se u njihovu situaciju i ne mogu sebe da zamislim da moram da se iselim iz kuće i da budem primorana da svoj komoditet zamijenim nekim skloništem, zbog nepromišljene odluke jednog čovjeka”, iskrena je.

U “Volijevim” marketima najjeftinije brašno je “Montemlin” a njegova cijena je 59 centi, suncokretovo ulje “Tena žito grupa” je 1,49e, dok je od šećera najjeftinije ono proivođača “Sunoko” , pa kilogram košta 79 centi. Na rafovima nije bilo kristal šećera, koji inače košta 69 centi po kilogramu. Od tjestenina, najjeftinija je pasta “Trivela” – 45 centi.

U diskontu “Laković” najjeftinije je “Danubis” brašno i cijena po kilogramu iznosi 75 centi, ulje “Banat” 1, 59e, šećer je 69 centi i “Divela” tjestenina 69 centi.

U “Idei” je najpovoljnije “Senćansko” brašno 59 centi, “Iskon” ulje 1, 39e, a cijena šećera je 59 centi, ali je od juče nema na rafovima.

Podsjetimo, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Aleksandar Stijović je kazao da je samo dan nakon izbijanja sukoba u Ukrajini cijena žitarica, uglja i naftnih derivata značajno skočila.

On je naveo da Rusija i Ukrajina čine 80 odsto svjetskog izvoza suncokretovog ulja, 30 odsto svjetskog izvoza pšenice i 20 odsto svjetskog izvoza kukuruza.

Stijović je kazao i da su robni kapaciteti Crne Gore uništeni, te da oni od 2003. godine ne postoje.

“Vrlo su nam ograničene mogućnosti za dodatne rezerve. Iako imamo finansijska sredstva, možemo da obezbijedimo robu, problem je logistika, gdje to držati i način distribucije. Postojeći Zakon o interventnim nabavkama zavisi od podataka koje će nam dostaviti opštine”, rekao je Stijović.

The post Radio Bar i Bar Info istražuju: Plaše li se građani krize zbog ratnih dešavanja Rusija/Ukrajina? first appeared on BARinfo.