Iako je riba lav odavno zabilježena u crnogorskim vodama, učestalost ulova izaziva zabrinutost među stručnjacima i ribarima. Sve češće se nalazi u vršama i na ostima podvodnih ribolovaca.

Ona je na sreću dosta lak plijen ronilaca, o čemu svjedoči i način na koji je ulovljena.

„Bila je sama u vodi, na dubini od devet metara. Vrlo graciozna, sporo se kreće, kao da zna da nema prirodnog neprijatelja. Iako je bila manja, nijesam mogao sigurno da joj odstranim otrovne bodlje, pa je nijesam kačio na nisku sa ribom“, kazao je Krivokapić za Bar Info i Radio Bar, uz žaljenje da baš toga dana nije uz sebe imao kameru da je snimi u svoj prirodnom okruženju.

Ona će vjerovatno završiti na roštilju, jer je njeno meso u ravni sa škarpininim.

Krivokapić je podsjetio da je barski ronilac Sergej Orahovac, poznat po atraktivnim snimcima podvodnog ribolova, još u novembru 2024. godine, snimio i ulovio ribu lav.

Taj vam snimak danas i prezentujemo:

Riba lav je egzotična riba prepoznatljiva po dugim, otrovnim bodljama i crveno-bijelim prugama. Prirodno stanište ove vrste su tropske vode Indijskog i Tihog okeana, ali je zbog ljudske nepažnje dospjela u druge ekosisteme, gdje sada predstavlja ozbiljnu prijetnju autohtonim ribljim populacijama.

Ova vrsta je izuzetno prilagodljiva i brzo se razmnožava – jedna jedinka može proizvesti do dva miliona jaja godišnje. Osim toga, skoro da nema prirodnih predatora u vodama gdje je postala invazivna, što joj omogućava nesmetano širenje.

Prvi put je primijećena u Atlantskom okeanu krajem 20. vijeka, a danas je velika prijetnja ekosistemima Kariba, Meksičkog zaliva i obala SAD-a. Njen dolazak u Sredozemno more zabilježen je 2012. godine, a sada se brzo širi istočnim dijelovima Jadrana.

Riba lav je izuzetno proždrljiva i hrani se manjim ribama i račićima, ugrožavajući lokalne vrste i narušavajući ekološku ravnotežu. Njeno prisustvo može smanjiti populaciju komercijalno važnih riba, čime indirektno utiče na ribarstvo i turizam.

Ona posjeduje snažan neurotoksin u svojim dugim bodljama na leđnim, prsnim i analnim perajama. Iako njen otrov nije smrtonosan za ljude, ubod može izazvati jake bolove, oticanje, crvenilo, pa čak i mučninu, vrtoglavicu i probleme sa disanjem kod osjetljivijih osoba. 

Prva pomoć kod uboda:

*  Izvaditi preostale bodlje – Ako su ostale u koži, pažljivo ih ukloniti pincetom. 

* Potopiti ubodeno mjesto u toplu vodu (40-45°C) na 30 do 90 minuta – toplota pomaže razgradnju toksina i smanjuje bol. 

* Dezinfikovati ranu kako bi se spriječila infekcija. 

* Uzimati ljekove protiv bolova ako je potrebno (ibuprofen ili paracetamol). 

* Potražiti medicinsku pomoć ako se pojave ozbiljniji simptomi. 

Važno je napomenuti da, iako su bodlje otrovne, meso ribe lav je potpuno bezbjedno za jelo i vrlo ukusno.

The post VIDEO: Otrovna riba lav ponovo ulovljena kod Bara first appeared on BARinfo.

Kako dolaze i zašto su opasne?

Invazivne vrste, ili alohtone vrste, kako ih još nazivamo, organizmi su koji se unose u nova područja izvan svog prirodnog staništa. Njihova sposobnost brzog razmnožavanja i prilagođavanja novim uslovima čini ih izuzetno opasnima za lokalne ekosisteme. Glavni putevi njihovog dolaska su:

Balastne vode brodova: Ogromni teretni brodovi, prevozeći robu širom svijeta, u svojim balastnim vodama prenose i brojne morske organizme. Kada se te vode ispuštaju, organizmi se oslobađaju i mogu započeti kolonizaciju.

Klimatske promjene: Globalno zagrijavanje mijenja temperaturu mora, čineći Jadran pogodnim za vrste koje su ranije preferirale toplije vode.

Suecki kanal: Otvaranjem Sueckog kanala, vrste iz Crvenog mora dobile su direktan pristup Mediteranu, a time i Jadranu. Te vrste se nazivaju i lesepsijanske vrste, nazvane po Ferdinandu de Lessepsu, francuskom diplomati koji je najzaslužniji za probijanje Suecskog kanala.

U prošlom tekstu smo predstavili alge roda Caulerpa i atlantskog plavog raka. Danas ćemo vas upoznati sa otrovnim došljacima – ribom lav i četvorozupkom.

***

Riba lav, Pterois miles, je egzotična riba prepoznatljiva po dugim, otrovnim bodljama i crveno-bijelim prugama. Prirodno stanište ove vrste su tropske vode Indijskog i Tihog okeana, ali je zbog ljudske nepažnje dospjela u druge ekosisteme, gdje sada predstavlja ozbiljnu prijetnju autohtonim ribljim populacijama.

Ova vrsta je izuzetno prilagodljiva i brzo se razmnožava – jedna jedinka može proizvesti do dva miliona jaja godišnje. Osim toga, skoro da nema prirodnih predatora u vodama gdje je postala invazivna, što joj omogućava nesmetano širenje.

Prvi put je primijećena u Atlantskom okeanu krajem 20. vijeka, a danas je velika prijetnja ekosistemima Kariba, Meksičkog zaliva i obala SAD-a. Njen dolazak u Sredozemno more zabilježen je 2012. godine, a sada se brzo širi istočnim dijelovima Jadrana, posebno duž obala Crne Gore i Hrvatske. 

Riba lav je izuzetno proždrljiva i hrani se manjim ribama i račićima, ugrožavajući lokalne vrste i narušavajući ekološku ravnotežu. Njeno prisustvo može smanjiti populaciju komercijalno važnih riba, čime indirektno utiče na ribarstvo i turizam.

Riba lav u Mediteranu nema mnogo prirodnih neprijatelja, što je jedan od glavnih razloga njenog brzog širenja.

Tu nam ni klima ne može mnogo pomoći, jer se zna da riba lav može preživjeti temperaturu mora iznad 10 stepeni.

Ona najbolje uspijeva u toplim vodama između 24°C i 30°C, što objašnjava njeno prisustvo u tropskim i suptropskim morima. 

Kada temperatura padne ispod 15°C, riba lav postaje letargična i može uginuti samo ako se dugotrajno izloži još hladnijim temperaturama. 

Jadransko more, posebno južni dijelovi, imaju temperaturne uslove koji omogućavaju preživljavanje ribe lav, ali hladnije zime na sjeveru Jadrana mogu ograničiti njeno trajno naseljavanje u tim regijama. 

S obzirom na to da prirodni predatori nisu dovoljni, a more je sve toplije, najbolja strategija za kontrolisanje populacije ove ribe ostaje intenzivni podvodni ribolov i konzumacija. U mnogim zemljama, poput SAD-a i Meksika, organizuju se takmičenja u lovu na ribu lav, a restorani je promovišu kao delikates. Sličan pristup mogao bi se primijeniti i u Jadranu.

Riba lav posjeduje snažan neurotoksin u svojim dugim bodljama na leđnim, prsnim i analnim perajama. Iako njen otrov nije smrtonosan za ljude, ubod može izazvati jake bolove, oticanje, crvenilo, mučninu, vrtoglavicu, pa čak i probleme sa disanjem kod osjetljivijih osoba. 

Prva pomoć kod uboda:

*  Izvaditi preostale bodlje. Ako su ostale u koži, pažljivo ih ukloniti pincetom. 

* Potopiti ubodeno mjesto u toplu vodu (40-45°C) na 30 do 90 minuta – toplota pomaže razgradnju toksina i smanjuje bol. 

* Dezinfikovati ranu kako bi se spriječila infekcija. 

* Uzimati ljekove protiv bolova ako je potrebno (ibuprofen ili paracetamol). 

* Potražiti medicinsku pomoć ako se pojave ozbiljniji simptomi. 

Važno je napomenuti da, iako su bodlje otrovne, meso ribe lav je potpuno bezbjedno za jelo i vrlo ukusno, pa ćemo priložiti jedan recept:

Pečena riba lav sa začinskim biljem

Potrebno:
– dva fileta ribe lav 
– maslinovo ulje
– sok od jednog limuna 
– dva čena bijelog luka (sitno sjeckana)
– grančica ruzmarina i svežanj majčine dušice 
– So i biber po ukusu 

Priprema:

1. Zagrijati rernu na 200°C. 
2. Filete ribe lav posoliti i pobiberiti, zatim preliti maslinovim uljem i limunovim sokom. 
3. Dodati bijeli luk i začinsko bilje, ravnomjerno rasporediti po površini ribe. 
4. Staviti u pleh obložen papirom za pečenje i peći 15-20 minuta, dok meso ne postane mekano i lako se odvaja viljuškom. 
5. Poslužiti uz povrće na žaru ili pire krompir.

***

Četvorozupka, Lagocephalus sceleratus, poznata i kao srebrna napuhača, posljednjih godina se ubrzano širi Mediteranom, predstavljajući ozbiljan ekološki i ekonomski problem. Ova riba, porijeklom iz Indo-Pacifika, ušla je u Sredozemno more kroz Suecki kanal.

Kod nas je bilo zabilježnih ulova, ali je na sreću još uvijek rijetka. Prvi put je ulovljena u Sredozemnom moru početkom 2000-ih, kod nas 2008. godine, a danas je posebno rasprostranjena u istočnom Mediteranu, uključujući obale Turske, Grčke, Kipra i Izraela. Kako se temperatura mora povećava zbog klimatskih promjena, napuhača nastavlja širiti svoj areal prema zapadu. 

Zašto je napuhača opasna

Napuhača sadrži tetrodotoksin, izuzetno jak neurotoksin koji može biti smrtonosan za ljude ako se konzumira. Ne postoji poznati protivotrov. 

Zbog svoje toksičnosti, većina predatora izbjegava ovu ribu.  Nema poznatih prirodnih neprijatelja. Napuhača grize i uništava ribarske mreže i mamce, što uzrokuje velike ekonomske gubitke lokalnim ribarima.  Uz to, ova vrsta je proždrljiva i može značajno uticati na populaciju autohtonih riba u Mediteranu. 

Turska i Grčka su posebnom pogođene najezdom ove ribe, pa kako se one bore protiv nje?

Turska je uvela nekoliko mjera kako bi smanjila broj napuhača u svojim vodama: 

– Otkupljivanje napuhača od ribara: Vlada Turske je pokrenula program u kojem ribari dobijaju novčanu naknadu za svaku uhvaćenu jedinku.. 

– Istraživanja mogućnosti upotrebe otrova: Naučnici u Turskoj istražuju načine kako bi se tetrodotoksin iz napuhače mogao koristiti u medicinske svrhe. 

– Podizanje svijesti: Pokrenute su kampanje kako bi se stanovništvo informisalo o opasnostima konzumacije ove ribe. 

Grčka je takođe preduzela korake kako bi kontrolisala populaciju napuhače: 

– Edukacija ribara i turista: Ribari su obučeni kako da prepoznaju i pravilno rukuju napuhačom, dok se turistima savjetuje da izbjegavaju konzumaciju ove ribe. 

– Istraživanje predatora: Naučnici u Grčkoj istražuju mogućnosti uvođenja prirodnih neprijatelja koji bi mogli smanjiti broj napuhača. 

– Eksperimenti sa preradom mesa: Razmatra se mogućnost uklanjanja otrovnih dijelova ribe kako bi se meso učinilo jestivim, slično japanskom „fugu“ specijalitetu. 

Napuhača predstavlja ozbiljan problem u Mediteranu, ali zemlje poput Turske i Grčke aktivno rade na kontroli njene populacije. Iako je njena potpuna eliminacija gotovo nemoguća, kroz mjere poput otkupa ribe, edukacije i naučnih istraživanja moguće je ublažiti njen negativan uticaj. 

Ovog puta ćemo izostaviti recept, iz razumljivih razloga!

The post Priče talasa: Tihi osvajači Jadrana, drugi dio first appeared on BARinfo.

Dr Ilija Ćetković, saradnik u istraživanju u Laboratoriji za ihtiologiju i morsko ribarstvo kotorskog Instituta, objašnjava da u našem dijelu Jadrana je primijećen veći broj invazivnih vrsta riba, rakova, algi i drugih organizama. Sve te vrste zabilježene su i u vodama drugih jadranskih zemalja.

On ističe da najveći broj invazivnih vrsta ulazi u Mediteran, pa zatim i u Jadransko more, kroz Suecki kanal.

“Ove vrste vode porijeklo iz Indijskog okeana i Crvenog mora, a ovaj fenomen se naziva Lesepsijska migracija i dobio je ime po francuskom diplomati koji je učestvovao u izgradnji ovog kanala. Neke vrste dospiju u Jadran i putem drugih izvora, kakve su recimo balastne vode brodova, koje bivaju prosute u Jadran, a potiču iz nekog drugog regiona svijeta”, objašnjava Ćetković.

Ćetković navodi da je od relativno skoro primijećena riba lav, koja ima otrovne bodlje kojima se brani od predatora.

“I sama je predatorska vrsta i predstavlja opasnost za veliki broj prirodnih stanovnika Jadrana. U slučaju ulova, prilikom rukovanja ovom vrstom, treba preduzeti mjere kako ne bi došlo do uboda. Takođe, tu su i vrste iz porodice napuhača čiji organi posjeduju otrov tetrodotoksin, neurotoksin opasan po čovjeka. Ove ribe se ne smiju koristiti u ishrani ljudi, a treba izbjeći i bilo kakav dodir ili obradu ribe, jer se tako može potencijalno doći u kontakt sa otrovom”, upozorava Ćetković.

Ako se dođe u kontakt sa ribom lav, onda mjesto uboda treba brzo istisnuti koliko se može i nikako ne stavljati led, nego nešto vrelo, uroniti mjesto uboda u vrelu vodu, jer je njen otrov termolabilan, što znači da se na oko 70 stepeni degradira i tako se smanjuje njegovo dejstvo, ističu stručnjaci.

Riba lav razmnožava se tokom cijele godine, a nema prirodnih neprijatelja, zbog čega se brzo i uspješno širi. Od februara 2023. godine do danas zabilježeno je šest nalaza ove vrste u crnogorskim vodama, a očekuje se da će se broj viđenja i ulova povećavati.

Uglavnom se zadržava na stjenovitom dnu, a njen ubod može uzrokovati višednevni bol, znojenje, smetnje u disanju, a u ekstremnim slučajevima i paralizu.

U Hrvatskoj je nedavno uhvaćena riba napuhača, ili fugu riba, na koju upozorava i Ćetković. Sasvim je moguće da je ova vrsta i u našem dijelu Jadrana, pa se preporučuje oprez, ukoliko se primijeti.

Napuhači (naduvači) umjesto da pobjegnu kada su u opasnosti, koriste svoja elastična tijela i sposobnost da brzo unesu ogromne količine vode (pa čak i vazduha kada je potrebno) da se pretvore u gotovo nejestivu loptu nekoliko puta veću od normalne veličine. Neke vrste takođe imaju bodlje na koži da bi bile još manje ukusne. Skoro svi sadrže tetrodotoksin, veoma jak neurotoksin koji može izazvati paralizu nervnog i respiratornog sistema i izazvati smrt.

Ćetković naglašava da većina tih vrsta se još uvijek srijeće relativno rijetko u ovom području, nalazi se sporadično i nema pravila, gdje se i kada mogu sresti.

Što se tiče njihove kontrole i razmnožavanja, kako kaže, postoji problem, jer dio ovih vrsta nema prirodnog neprijatelja u Jadranu, a i oni stanovnici Jadrana koji bi mogli da igraju tu ulogu imaju jako nisku brojnost, uslijed dugotrajne i intenzivne eksploatacije ovog basena.

To su različite vrste kernji i morskih pasa koji se prirodno nalaze u Jadranu, ali tih vrsta je sve manje, što govori o uništavanju bioraznolikosti autohtonih (domaćih) vrsta.

“Praćenje ovih invazivnih vrsta se vrši isključivo kroz prijave ulova ribara ili njihovog viđenja u ekosistemu. Zato apelujemo na građane da Institutu dostave slike svake njima nepoznate vrste ribe ili drugog morskog organizma, te ih ni u kojem slučaju ne konzumiraju prije nego dobiju odgovor o kojoj vrsti se radi. Zbog veoma niske brojnosti većine invazivnih vrsta, nije moguće sprovoditi detaljnija naučna istraživanja, jer se ne može doći do dovoljnog broja primjeraka. A zbog veličine i nedostupnosti morskih ekosistema, može se reći da ne postoji način na koji je moguće ukloniti neku invazivnu vrstu iz određenog regiona kada se ona pojavi. Njihovu brojnost je u određenoj mjeri moguće regulisati izlovom ili određenim akcijama ciljanog sakupljanja”, navodi Ćetković.

Ove vrste, kako kaže ovaj stručnjak kotorskog Instituta, nesmetano se razmnožavaju i mogu napraviti štetu domaćim vrstama, bilo kroz zauzimanje ili izmjenu njihovih staništa ili kroz kompeticiju za resurse hrane.

“Takođe, vrste predatorskih karakteristika, kao što je riba lav, direktno utiču na smanjenje brojnosti domaćih vrsta putem svoje ishrane. Još uvijek ne možemo procijeniti stvaran uticaj ovih vrsta na stanovnike Jadrana, međutim, postoje softveri koji se koriste za procjenu njihovog potencijalnog uticaja na određeni region, koristeći podatke o klimatskim karakteristikama ciljnog regiona i biologiji same invazivne vrste. Institut je već objavio naučne radove na ovu temu vezane za vode Crne Gore, ali i učestvovao na izradi radova sa takvom tematikom na nivou Jadranskog mora”, naglasio je Ćetković.

Ove vrste, kako objašnjavaju u Institutu, predstavljaju glavnu prijetnju autohtonim vrstama u Evropi, a svake godine nanose štetu vrijednu milijarde eura evropskoj ekonomiji. Budući da invazivne unesene vrste ne poštuju granice, akcija na evropskom nivou je djelotvornija od aktivnosti na nivou država članica i Institut je u tom smislu uključen u nekoliko programa.

Jedan od upečatljivih invazivnih organizama u Jadranu je i plavi rak (Callinectes sapidus) koji nanosi velike štete ribarima uništavajući im ulove i ribolovne alate. Pored rakova i riba u Jadran je dospjelo i mnoštvo drugih organizama, a značajnije su zelene alge iz roda Caulerpa, tzv. tumor Mediterana.

The post Dr Ćetković: Raste broj riba otrovnica u Jadranu, štetne za ekosistem, opasne za ljude first appeared on BARinfo.

Stručnjak Instituta za biologiju mora u Kotoru (IBMK) dr Ilija Ćetković u razgovoru za Pobjedu ističe da nije svaka strana vrsta koja se pojavi u jednom ekosistemu invazivna – postoje i egzotične. To su one, kako objašnjava, koje, kada uđu u neki novi ekosistem gdje ne pripadaju, ne utiču bitno na njegovo funkcionisanje, ne predstavljaju opasnost i ne pričinjavaju štetu.

„Za razliku od egzotične, invazivna vrsta ima izraženo štetan uticaj, kao što ima riba lav koja zauzima stanište, iscrpljuje resurse hrane i ulazi u kompeticiju sa domaćim vrstama“, ističe Ćetković.

U Crnoj Gori se, kako kaže Ćetković, riba lav pojavila u oktobru 2022. godine kod Volujice u Baru, a tri godine ranije ona je prvi put zabilježena u Jadranu, kod Leća na jugu Italije. Prije nešto više od deset dana riba lav je posljednji put registrovana na području crnogorske obale, kod Luštice.

„Termofilna je vrsta, odnosno voli toplije more, zato se bolje prilagodila na južni dio Mediterana. S obzirom na to da je Jadran sve topliji, više ne postoji osjetna temperaturna razlika kao prije, pa vrste kakva je riba lav počinju da naseljavaju i područje Jadrana, koje je nekada bilo hladnije makar dva do tri stepena od ostatka Mediterana“, pojašnjava Ćetković.

Prema njegovim riječima, karakteristično za ribu lav su otrovne bodlje koje koristi za odbranu.

„Ukoliko ljudi dođu u kontakt sa njenim bodljama, na mjesto uboda treba staviti nešto vrelo zato što je otrov termolabilan, što znači da se razlaže na nekih 50 – 60 stepeni Celzijusa“, kaže Ćetković. Savjetuje da se na ubod odmah stavi vreli pijesak, vruća voda ili se bolno mjesto prisloni plamenu vatre, kako bi se smanjio intenzivan bol i otok. Ubod, dodaje on, nije smrtonosan, ali da, ukoliko je osoba srčani bolesnik, može da izazove ozbiljne posljedice.

Riba lav je predatorska vrsta, hrani se oportunistički, apsolutno svime.

„Ona narušava ekosistem zato što se hrani raznim vrstama riba i ribljom mlađi. Zauzima stanište uobičajenim predatorskim vrstama Jadrana, recimo krnjama, škarpinama, pošto uglavnom naseljava pliće područje i kamenito dno, stijene“, ističe Ćetković.

Ukazuje na to da još ne postoji mogućnost za potpuni monitoring razvoja i razmnožavanja ribe lav, jer je registrovano svega četiri ili pet primjeraka do sada, a za proučavanje je ključno praćenje stadijuma larvi.

Poznato je da se njene larve, kako kaže Ćetković, rasprostranjuju pelagičnim putem, što znači da ih struje nose i tako završavaju na dalekim distancama. Objašnjava da, prema istraživanjima, larvalni stadijum traje oko 20 – 35 dana, što omogućava da pređu velike udaljenosti i dospiju u nova staništa.

Karakteristično za ribu lav jeste da je ona kompleks vrsta.

„Termin kompleks se koristi jer su u pitanju dvije vrste, ali veoma slične izgledom. Zbog toga se, bez molekularnih analiza, ne može sa sigurnošću reći kojoj pripada jedinka koju imate. U Mediteranu postoje nalazi za obje vrste (Pterois volitans i Pterois miles)“, navodi stručnjak IBMK.

Riba lav, koja se trenutno nalazi kod nas u Mediteranu, još prije dvije decenije prvi put naselila je Atlantsku obalu Amerike, gdje je invazija prilično uspješna. Ćetković ocjenjuje da je nemoguće invazivnu vrstu skroz ukloniti iz morskog ekosistema, ali da je moguće kontrolisati populaciju ciljanim izlovljavanjem, recimo podvodnom puškom.

„Riba lav je srodnik škarpinama – jako je ukusna i koristi se u ljudskoj ishrani, čak je i poželjna“, navodi on.

Osim ribe lav i plavi rak (Callinectes sapidus) je invazivna vrsta koja širi svoje stanište i potiskuje domaće vrste. Pritom se koristi u ishrani.

„Prirodno stanište plavog raka je američka obala Atlantika i tamo je jako cijenjen, ljudi ga love i jedu, on predstavlja specijalitet, ali kod nas to nije slučaj“, ističe Ilija Ćetković.

Plavi rak naseljava estuare, mjesta gdje se rijeke i potoci ulivaju u mora, a to je prirodno stanište i zelenih kraba, kojih, kako objašnjava Ćetković, gotovo da više nema u našem ekosistemu zbog invazije plavog raka.

Od drugih invazivnih vrsta, koje minulih godina postaju zastupljene u Jadranu, Ćetković pominje tamnu mramornicu koja se hrani morskim algama i zauzima stanište salpi – salpa je domaća vrsta u Jadranu koja se takođe hrani morskim algama.

Jedan od poznatijih izvanjaca, koji su se odomaćili u Jadranu, jeste napuhača, ljudima možda poznatija kao riba balon.

„Napuhača ne može da ubode čovjeka, ali neki njeni unutrašnji organi su otrovni – u pitanju je otrov tetrodotoksin koji je smrtonosan za čovjeka“, ističe sagovornik i dodaje da ne postoji protivotrov ili neki lijek, te da je njena konzumacija izuzetno opasna.

Ćetković sugeriše da bi se i kod nas mogla primijeniti interesantna ideja iz Grčke gdje su osmislili program ,,Pick the Alien“. Njime se promoviše izlov, ali i uključivanje u gastronomsku ponudu invazivnih vrsta.

Svrha je, kako kaže Ćetković, da omogući ljudima dovoljno znanja o invazivnim vrstama i motiviše ih da oni, kada odu u restoran, odaberu za jelo baš te vrste, i tako se u što većoj mjeri smanji izlov onih koje su tu prirodno nastanjene.

Ukazao je i na domišljatu ideju upotrebe sve zastupljenije ribe napuhače u Turskoj. S obzirom na to da je u moru oko Turske napuhača izuzetno zastupljena, a opasna je za konzumaciju, određeni instituti imaju program prerade i korišćenja njene kože od koje prave cipele, kaiševe, novčanike i sl.

Vrste koje su iz Crvenog mora u Sredozemno prodrle kroz Suecki kanal nazivaju su lesepsijski migranti. Dobile su ime po inženjeru Ferdinandu de Lessepsu koji je planirao i nadgledao izgradnju Sueckog kanala.

„Riba lav samo je jedan od predstavnika lesepsijskih migranata. Potiče iz Indopacifika, odnosno iz Indijskog okeana. Ušla je u Mediteran upravo kroz Suecki kanal. Primarno je naselila more uz obale Izraela, Libana, nakon čega se nastavila širiti dalje po Mediteranu“, kazao je Ćetković.

The post Riba lav prije dvije godine uočena kod Volujice, sada polako osvaja naše podmorje first appeared on BARinfo.