Tradicionalno, misa se služi na praznik Svetog Antona Padovanskog, a prisustvuju joj uglavnom potomci starih barskih porodica iz Starog Bara i bliže okoline. Nadbiskup je uputio čestitke svima koji su slavili imendan, s obzirom da je ime Anto bilo jedno od najčešćih na prostoru Barske nadbiskupije.

Istakao je da je bio u Barseloni, jer je papa Lav XIV organizovao susret biskupa i nadbiskupa iz evropskih država. Nadbiskup Barske nadbiskupije je pozvan zbog multukuturalnosti i promocije ekumenizma, naglasio je.

Crkvište Svetog Antuna se nalazi na mjestu gdje je nekada postojala stara crkva sa grobljem posvećena istom patronu, koja je, što je izuzetni kuriozitet, skupa sa župskim stanom, odlukom tadašnjeg nadbiskupa Carla Pootena srušena i korištena kao građevinski materijal za izgradnju katedrale Bezgrešnog začeća blažene djevice Marije 1857. godine. Bočni oltar u sadašnjoj katedrali BZBDM je prenešen iz stare crkve i posvećen je Sv. Antunu. 

Prvi put se pominje 1795. godine. Njena rekonstrukcija je uslijedila 1849, jer do tada zbog turske zabrane nije bilo dozvoljeno postavljanje krsta i zvona. Crkvu je 1857. obišao car Meksika – nadvojvoda Maksimilijan Habsburški, koji je, zgrožen uslovima u kojima se nalazi Barska nadbiskupija i neuglednošću crkve u kojoj je propovijedao njegov drug iz školskih dana nadbiksup Carlo Pooten, dao novac za gradnju katedrale Bezgrešnog začeća blažene djevice Marije u Gretvi. Na groblju pored crkve su obavljane sahrane do 1888. godine, a tu su pokopani i crnogorski vojnici, poginuli 1877/78. u borbama za oslobođenje Bara od Turaka.

Crkvište je obnovljeno 2014. godine od strane vjernika iz Gretve povodom obiljezavanja jubileja 925 godina Barske nadbiskupije, kako stoji na mermenoj ploči “u čast i na spomen svojih predaka”. Od tada do danas misa se drži svake godine.

The post Nakon susreta sa papom u Barseloni, msgr. Gjonlleshaj služio misu na crkvištu Svetog Antuna first appeared on BARinfo.

Skup je otvorio don Lush Gjergji koji je od ranih dana službovao sa don Kelmendom na Kosovu. On je ustvrdio da je to bio “čovjek koji je bio dobrota, svjedok ljubavi prema Bogu i ljubavi prema ljudima“.

Nazvavši ga i “čovjekom susreta, komunikacije i tolerancije“, don Gjergji je potencirao njegovu posvećenost vjernicima i razumijevanje svih ljudskih potreba i grijehova.

Don Simo Ljuljić je, u ime klera Barske nadbiskupije, govorio o njegovoj misiji i službi tokom boravka u Barskoj nadbiskupiji.

“Njegova smrt izgleda kao san, moramo se naviknuti da nije više sa nama; bio je između nas upravo kao cvjetak; bio je dobar, skroman, zahvalan; u našim susretima i raznim sjednicama bio je skoro neprimjetan. Nije se nikada žalio; nije ništa zahtijevao; sa svim zdravstvenim poteškoćama što je imao, bio je uvijek nasmijan, obradovao se susretu sa svima.

On je dobrotu i vjernost objesio sebi oko vrata, dobrota i vjernost su mu bili ukras oko vrata, isklesane su mu bile na ploču srca njegovog. On je shvatio, i to životom svjedočio, da su vjernost i dobrota najuzvišenije ljudske vrijednosti; da ne može biti ugledan ni pred Bogom ni pred drugima neko ko nema ljudskosti. Nije on bio savršen, kao što nije niko od nas, ali je bio savršeno dobar prema svima, mnogo drag“, rekao je don Ljuljić.

U ime vjernika Barske nadbiskupije govorio je novinar i publicista Željko Milović.

“Don Kelmend Spaqi nije bio samo duhovnik, nije to ni htio ni mogao biti, bio je običan čovjek okrenut dobroti, naš komšija, dobri lik grada, riječju sve ono što se u vjeri propovijeda, ali na svima razumljivi ljudski način. U modernom svijetu gdje se malo ko istinski voli, gdje često postoje stroga pravila i krute granice, religijske, nacionalne, polne, svakakve, on je birao nešto mnogo teže, a mnogo uzvišenije – birao je razumijevanje.

Nije se krio iza svoje odežde, niti davao sebi osjećaj nedodirljivosti, nije se ograđivao normama i dogmama kada je pred njim stajao čovjek u nevolji. Za njega, potreba ‘malog čovjeka’ bila je najpreča zapovjest. Njegova borba za ljude i vjera u ljude nije bila stvar reklame ili obaveze, već iskreni impuls srca koje je kucalo za čovjeka. Zato je bio rado dočekan na svakoj kafi, na svakom slavlju i u svakoj muci. I ne samo kod katolika, već u kućama i na proslavama sve tri vjere u Baru, česti učesnik tematskih večeri, organizovanih skupova, opštinskih dešavanja…

Njegov životni put je karakterisala titula koju su mu nadjenuli barski vjernici – ‘narodni pop’. Bio je okrenut ljudima, njihovim velikim i malim problemima. Nije sudio onima koji su griješili, jer je znao koliko je ljudski griješiti, ali je pružao nadu onima koji su posrnuli. Bio je dokaz da se autoritet ne stiče strogošću, već dobrotom i neposrednošću.

Na vijest koja je objavljena u lokalnim medijima o don Kelmendovoj smrti reagovali su Barani, katolici, pravoslavci i muslimani – najčešći komentar koji se mogao pročitati bio je ‘dobar čovjek’. I šta više treba čovjeku poput njega nego to da ga svi pamte kao ‘dobroga’? Najveća je to nagrada za ovozemaljski život. Danas se, dakle, sjećamo čovjeka koji je traganje za vertikalom dobrote, koje je započeo u Baru prije 10 godina, okončao na isti način, dobrotom, jedino kako je i umio“, istakao je Milović.  

U ime porodice obratio se Anton Spaqi, a u ime djece – polaznika vjeronauka Matija Ćetković.

Nadbiskup barski Rrok Gonlleshaj u završnoj riječi evocirao je uspomene na dane koje su zajedno proveli u školi i službi na Kosovu, i istakao kako je don Kelmend bio “najjednostavniji mogući čovjek kome ništa nije bilo teško“.

“Kad bih ga nešto tražio da učini, ne bih završio ni rečenicu, a on bi već krenuo da to uradi. Bio je izuzetno privržen vjernicima, čak i kad je bio toliko bolestan da je jedva hodao nije htio da odustane od kontakata s ljudima. Njegova sahrana u rodnom selu bila je pravi pokazatelj koliko su ga ljudi voljeli i cijenili, a u tom velikom mnoštvu koje je došlo da mu oda počast bilo je bar stotinu onih kojima je lično spasio živote tokom rata“, naveo je nadbiskup Gjolnleshaj.

Komemorativni skup oplememio je biranim duhovnim pjesmama Ekumenski hor Barske katedrale pod rukovođenjem Varvare Loyko, a moderatorka je bila Vesna Marković.

The post Komemorativni skup posvećen preminulom župniku Bara, don Kelmendu first appeared on BARinfo.