Vlada Crne Gore usvojila je na današnjoj sjednici Informaciju o potrebi raskida, odnosno otkazivanja sporazuma kojima je sa Rusijom, Bjelorusijom i Turskom trenutno regulisan bezvizni režim. Odluka je uslijedila nakon što je ranije utvrđeno da će od 1. novembra državljanima tih zemalja za ulazak u Crnu Goru, tranzit preko njene teritorije i boravak biti neophodna viza.

Istovremeno, biće pokrenute aktivnosti na pripremi novog sporazuma sa Turskom, kojim bi se omogućio nastavak bezviznog režima za nosioce diplomatskih, službenih i specijalnih putnih isprava.

Ovaj potez predstavlja dio procesa približavanja vizne politike Crne Gore pravilima i standardima Evropske unije, što je jedna od obaveza u okviru procesa pristupanja EU.

Vlada je 23. jula usvojila izmjene i dopune Uredbe o viznom režimu, kojima je predviđeno da od 1. novembra 2026. godine državljani Ruske Federacije, Bjelorusije i Turske moraju imati vizu za ulazak u Crnu Goru, prolazak kroz njenu teritoriju, kao i za boravak u zemlji.

S obzirom na to da je bezvizni režim sa navedenim državama uređen i međunarodnim sporazumima koje je zaključila Vlada Crne Gore, potrebno je sprovesti odgovarajuću proceduru njihovog otkazivanja, navedeno je u Vladinoj informaciji.

Kada je riječ o Turskoj, predviđeno je pokretanje pregovora o novom bilateralnom sporazumu kojim bi se regulisao bezvizni režim za nosioce diplomatskih, službenih i specijalnih pasoša.

Na taj način nastoji se omogućiti kontinuitet putovanja bez viza za određene kategorije nosilaca putnih isprava, uz istovremeno usklađivanje crnogorske vizne politike sa pravnom tekovinom Evropske unije.

Kako je navedeno u usvojenoj informaciji, pravila Evropske unije ostavljaju mogućnost državama članicama da od obaveze posjedovanja vize izuzmu određene kategorije nosilaca putnih isprava.

The post Vlada usvojila informaciju: Od 1. novembra vize za državljane Rusije, Bjelorusije i Turske first appeared on BARinfo.

Kako su kazale obje na početku razgovora, svi su u Crnu Goru došli kako bi našli mir. Ovdje su, zbog ove situacije, postali još bliskiji – odlučili su da se drže zajedno i pomognu svom narodu.

Kada su i zvanično počela borbena dejstva na Ukrajinu, Olesya ni u jednom trenutku nije imala nedoumicu – njena misija je da pomogne zemljacima. I sama je 2015. godine, bježeći od rata, na svojoj koži osjetila ono što sada preživljavaju milioni izbjeglica.

„Zbog svega što se dešava u mojoj zemlji, među prvima sam na svom facebook nalogu rekla ljudima da sam tu, svima stojim na raspolaganju. U stalnoj sam komunikaciji sa šeficom UNHCR-a koja pomaže izbjeglicama, kao i sa direktoricom Crvenog krsta. Za ovih pet dana sam potpuno zaboravila na svoj posao, imam svoju poslastičaru, ali mi sada ni najmanje nije do torti. Telefon mi neprestano zvoni, dobijam preko 50 zahtjeva dnevno, ne spavam… Odlučna sam u tome da pomognem drugima, da ispunim svoju misiju“, priča Klepa za radio Bar i Bar Info.

Ona je skrenula pažnju Crnogorcima, ali i Rusima i Ukrajincima koji žive ovdje da u ovim trenucima budu obazrivi i da se trude da komentarima ne pokreću međusobne sukobe.

„Mi Ukrajinci smo sada posebno osjetljivi, dosta rodbine nam je tamo, skroz smo ranjivi i svaka riječ nas boli. Nisam slučajno pokrenula ovu priču. Prijateljica mi je ispričala da su joj zbog ruskih tablica slomili staklo na autu, a u stvari je ona Ukrajinka, ali se slučajno tog dana zatekla u tom vozilu. Takođe, u Budvi su na dva automobila ruskih tablica probušili gume“, upozorila je Klepa na ozbiljnost situacije.

Istakla je da su uvijek bili prijatelji i jedni drugima pomagali, te da ne bi voljela da se sad to pokvari.

„Kod Crnogoraca postoji sad strah i razmišljaju, da ako prime Ukrajince, ne izbije međusobni rat. Zato svakome pričam da vode računa, da ne dižu tenzije i provokacije. Mi smo ovamo došli za mirom – svako od nas, i Rus, Bjelorus i Ukrajinac većinom su došli jer im se nisu sviđale tamošnje vlasti. Politika neka ostane politika, mi smo ovdje došli da nađemo mir, da uživam u ovoj zemlji i prirodi. Kćerka mi ide u šesti razred i nju su djeca prije par dana pitala zašto komuniciraš sa Rusima kad oni ubijaju ljude u tvojoj zemlji. Crna Gora u ovom sukobu drži neutralitet u politici, pa tako i mi treba da radimo i da održavamo mir“, poručila je Klepa.

Olga Fedoseeva u Baru živi već 15 godina. U Moskvi je radila na televiziji kao novinar i urednik za kulturu, a kod nas je došla, kako kaže, kao „klimatski emigrant“. Ovdje je upoznala dosta svojih zemljaka i svih ovih godina živjeli su kao jedna velika porodica.

„Ruska dijaspora – tako zovemo ljude koji pričaju ruski jezik i nije bitno da li su oni Ukrajinci, Bjelorusi, Kazahstanci, Jermeni ili Gruzijci… Mi smo slavili praznike zajedno, naša djeca su se družila, išla u istu školu sa crnogorskom djecom i imali smo baš dobar kolektiv koji je mogao da pomogne drugome. Ako je neko imao porodične ili finansijske probleme, zajedno bismo ih rješavali. Sada je ovakva situacija, naravno, veoma je teško pričati o tome, ali mi smo tu da pomognemo i naša pomoć je veoma važna“, istakla je Fedoseeva.

Olesya u Ukrajini ima majku i sestru, koja već 15 godina radi u vojsci, te zbog toga sada ne može da napusti zemlju.

„Majka me je prije nekoliko dana probudila pozivom i kazala da je počela velika pucnjava, tada me je obuzeo neopisiv strah. Prvo sam pitala da li mi je sestra dobro, jer kada je rat, prve na meti su vojne baze. Baza je u dva dana ostala prazna, sve što je bilo od oružja vojska je dala narodu kako bi se branio Kijev. Moju sestru su, s obzirom da ima dvoje maloljetne djece, za sada pustili kući. Meni je svaki minut kada ne mogu da ih čujem užasan, počnem da se tresem, nerviram se, plačem…”, kroz suze je kazala Olesya.

Zbog situacije u kojoj su joj se našle majka i sestra, Olesya je odlučila da bude volonter i pomaže svom narodu. Do sada je, prema njenim riječima, u Crnu Goru ušlo oko 300 ljudi.

„Telefon mi radi 24 sata. Ljudi me zovu kada prelaze granicu, brinu da li mogu samo sa pasošem da pređu… Oni koji su prvih dana izbjegli, ponijeli su sve sa sobom, a oni koji sada kreću u ovom novom talasu došli su bez ičega, sa jednim rancem. U Budvu je stigla žena koja ima šestomjesečnu bebu, a bez ičega, njoj treba posebna hrana, pelene… Kada pređu granicu, prvo ih vodim na registraciju, kako bi dobili azil. Zovu me sa svih strana, pa smo se podijelili – jedna ih raspoređuje u Herceg Novi, druga u Budvu, a ja sam se angažovala za Bar. Ali što se tiče azila, kao jedini registrovani azilant iz Ukrajine, sva pitanja primam ja“, istakla je.

I Olga ovih dana prima mnogo poziva iz Rusije od prijatelja koji žele da napuste zemlju iz straha od militarizacije.

„Ako Rusija riješi da zatvori granice i uvede ratni položaj, tu najgore prolaze majke, jer brinu za svoju djecu koja moraju da idu i služe vojsku, iako ne žele. Zato bježe, jer ne žele da ratuju sa Ukrajinom. Rusija za ove dvije nedjelje sigurno ostaje bez svega što je imala. Bukvalno ne proizvodi ništa, zavisna je od cijelog svijeta… Većina hrane je dolazila iz inostranstva, i sada ostaje bez svega, to može da bude već u toku ovog mjeseca, vidjećemo kakva će biti situacija… Zbog toga Rusi koji ovdje žive ili imaju nekretnine ovdje, žele da ostanu, jer ne žele da žive u ratnom području. Mi smo svi ovamo zbog mira“, objasnila je Fedoseeva.

Ona je istakla da se ovdje svi odlično slažu i da su uvijek bili jedna zemlja. „Mi smo rođeni u Sovjetskom savezu. Za mene je Crna Gora mirna zemlja, zato sam je izabrala. Majka sam, imam kćerku i hoću da raste u psihički dobroj situaciji. Ovdje je mirno, ima odličan odnos sa vršnjacima iz škole. Ona ima prijatelje koji su pošteni i kulturni i za mene je to baš važno. U Moskvi toga nema, ne druže se, jer je situacija opasna, a mi svi želimo najbolje za svoju djecu, da budu bezbjedna“, poručila je.

Klepa je pozvala sve stanovnike Crne Gore da pomognu narodu Ukrajine u ovom teškom trenutku.

„Htjela bih sve da zamolim, kao Ukrajinka koja je došla kao azilant zbog rata, prvenstveno da mi se jave oni koji izdaju stanove na duži ili kraći period. Sada je veliki talas ljudi koji dolaze ovamo – dolaze majke sa djecom praznih ruku, bez ičega, nemaju ni dokumenta, a kamoli ljekove, hranu… Molim svakog ko ima mogućnosti da nam pomognete u ovom teškom periodu. Dosta Ukrajinaca je dolazilo ovamo, kupovalo je zemlju i dolazili su na odmor, dosta para su ovdje ostavili. Sad, u ovom teškom periodu, molim vas da im pomognete, barem sa jednom kafom ili litrom mlijeka“, plačnim glasom zamolila je Olesya.

Svi koji žele da pomognu ukrajinskom narodu, mogu pozvati direktno Olesiju na broj telefona 068/074-535. Akciji pomoći pridružio se i ‘Mix market’ u Baru u kojem se nalazi posebna korpa za donacije u namirnicama.

The post Ruskinja Olga i Ukrajinka Olesya: Mi smo tu da pomognemo, naša pomoć je veoma važna first appeared on BARinfo.

Herning – „Jiske bank boksen”. Igrano bez prisustva publike. Sudije: Antić, Jakovljević (Srbija). Sedmerci: Crna Gora 5 (4), Rusija 4 (4). Isključenja: Crna Gora 6, Rusija 6 minuta.

Crna Gora: Babović (dvije odbrane), Nenezić, Batinović (devet odbrana), Radičević 3 (3), Jauković 5 (1), Pletikosić, Mugoša, Džaferović, A. Klikovac, Ujkić 1, Ramusović 3, B. Klikovac 1, Mehmedović 3, Despotović 7, Grbić, Vukčević.

Rusija: Sedojkina (četiri odbrane i sedmerac), Kaljinina (tri odbrane), Dmitrijeva 1, Vedjohina 4, Bobrovnjikova 2, Samohina 4 (4), Makejeva 1, Fomina 4, Sabirova, Iljina, Malašenko, Managarova 3, Skorobogatčenko, Maslova 2, Kožokar 3, Ilarionova.

Ženska rukometna reprezentacija Crne Gore poražena je večeras u Herningu od Rusije 24:23, na startu glavne runde Evropskog prvenstva u Danskoj.

Crnogorske rukometašice imale su posljednji napad i priliku da izjednače, ali nijesu uspjele da ga realizuju.

Izabranice selektora Kima Rasmusena pružile su snažan otpor favorizovanom rivalu, u 43. imale su dva gola prednosti (19:17).

Rusija je preokrenula rezultat i serijom od 4:0 povela 24:20 u 56. minutu.

Crnogorske rukometašice uspjele su da se vrate u meč, smanje rezultat na 24:23, ali ne i da izbore bod.

U ruskoj selekciji po četiri pogotka postigle su PPolina Vadekina, Olga Fomina i Darija Samohina.

U crnogorskoj selekciji najbolja je bila Jelena Despotović sa sedam, dok je Đurđina Jauković postigla šet golova.

Crna Gora će u drugom kolu, u nedjelju, igrati sa Švedskom.

The post Crnogorske rukometašice poražene od Rusije poslije velike brobe first appeared on BARinfo.

Ivan Stanković je bio nezaobilazno ime urbanog života Bara početkom novog milenijuma, jedan od pobjednika “Glasa Bara”, potom poznati barmen, a posljednje dvije godine je živio u Rusiji i sa ženom držao uspješan salon tzv. groominga i dresure – komplet usluga za kućne ljubimce. Međutim, nakon dvije godine nostalgija je učinila svoje, pa se odlučio na povratak u Crnu Goru, skupa s porodicom – suprugom i dvoje djece, sa dva psa i mačkom.

“Povratak smo planirali za april. Svaki korak smo osmislili, svaki dokument na vrijeme sredili, i čekali da kćerka završi školu, pa da krenemo u dugu avanturu. Kako se bližio željeni datum, nije mirisalo na dobro. Korona je uzimala danak, granice su se zatvorile, a mi ostali ‘zaključani’ u Sibiru sa našim planovima. Prolazio je mjesec, pa drugi, treći i četvrti, a od našeg povratka ništa. Svo vrijeme smo bili u kontaktu sa ambasadom Crne Gore”, počinje priču Stanković.

Kako ističe, Borjanka Simićević iz Ambasade Crne Gore u Rusiji je “predložila teoretski moguću opciju, koju smo krenuli da sprovodimo u djelo, iako smo znali da neće biti lako, morali smo da se razdvojimo”.

“Trebalo je da vozim porodicu u glavni grad Bjelorusije, Minsk, na aerodrom, a sam kolima produžim dalje, nakon što mi Ambasada završi sve dozvole za vožnju do Crne Gore. Zbog izbora u Bjelorusiji naglo je došlo do zatezanja odnosa te države i Rusije, ali smo ipak uz mnogo napora Ambasade uspjeli da stignemo do Minska, odakle su supruga i djeca odletjeli za Tivat. Kako je bilo dobro imati prijatelja u Bjelorusiji, Artura, koji me primio nekoliko dana kod njega, dok sam čekao dozvolu da napustim tu zemlju. Na granici sa Poljskom su me Bjelorusi četiri sata držali, carinici i policajci postavljali nevjerovatna pitanja – zašto sam uopšte tu, zašto nije porodica pored mene ako se već selim, četiri puta sam sve stvari iz gepeka i auta vadio da ih pregledaju, da bi me na kraju pustili. Sa Poljacima nije bilo nikakvih problema, jer je Ambasada u Rusiji već sfvima najavila moju maršutu. Tako sve do granice Crne Gore, gdje su mi, kad sam rekao odakle sam vozio, samo rekli da sam junak i ‘dobrodošao kući’”, s puno emocija priča Stanković.

Potencira da nosi lijepe uspomene iz Rusije – upoznao je “ekstremne vremenske prilike Sibira, uz njih i tamošnje drage neustrašive ljude”, ali ga je srce vuklo u Bar.

“Izuzetno smo zahvalni Borjanki Simicević iz Ambasade Crne Gore u Moskvi na velikom trudu i borbi da porodica Stanković stigne kući. Slušao sam tuđa iskustva u vrijeme korone, ali ovo što je za nas uradila naša ambasada je nevjerovatno. I kad nam je bilo najteže, dok smo čekali, i kad smo morali u Minsku da se razdvojimo, imali smo na koga da se oslonimo. Uprkos svemu, uspijevali smo da ostanemo pozitivni i hrabri, jer se samo tako cilj ostvaruje, ma koliko on izgledao neostvarljiv, kao što je nama sve izgledalo svakog dana tokom korone u Sibiru”, zaključuje Stanković.

The post Ivan Stanković vozio 7000 km – uz pomoć naše Ambasade, iz Sibira se vratio u Bar first appeared on BARinfo.