RB/BI: Koliko je ta bolest u ekspanziji u Crnoj Gori i u Baru?

Dr Šaranović: Nažalost, kao i svuda u svijetu, i kod nas je karcinom dojke vodeća maligna bolest žena. Sve je veći broj mlađih žena pogođeno ovom bolešću. Nekada je bila bolest srednjih godina, a u posljednje vrijeme to nije pravilo, sve je više mladih novooboljelih. U korak smo sa svijetom sa nečim što ne valja, a zajedno sa karcinomom grlića materice, karcinom dojke je najčešće maligno oboljenje kod žena. Zabrinjava što je na našem podneblju ovo dosta smrtonosna bolest, a ne bi trebala biti.

RB/BI: Da li su Baranke odgovorne, brinu li o zdravlju?

Dr Šaranović: Baranke, kao i većina žena – onako. Moglo bi mnogo bolje. Prvenstveno, mogli bismo mnogo bolje da poradimo na prevenciji bolesti, da žene budu svjesne da su one odgovorne za svoje zdravlje i da urade sve da do bolesti ne dođe. Ne možemo spriječiti karcinome, ali možemo preventivnim djelovanjem dovesti do toga da te promjene dijagnostikujemo jako rano, u doba kada su one sto posto izlječive. Ipak, poraz našeg društva kao cjeline, ali i zdravstvenog sistema je kada dijagnostikujemo karcinom dojke u uznapredovalom stadijumu, kada se on liječi, ali ne sa dobrom prognozom, ili kada se ne može izliječiti i uvesti u remisiju, i žena nam umire.

RB/BI: U kom dobu žena treba da počne sa samopregledom dojki?

Dr Šaranović: Imajući u vidu da djeca, po svim aspektima, počinju sve ranije da žive životom odraslih, čim krenu menstrualni ciklusi, a ona uđe u svoje generativno doba, treba da krene sa samopregledima dojki. Od dvadesete godine, žena treba sama svoju dojku da pregleda jedamput mjesečno, najbolje petog do desetog dana manstrualnog ciklusa. One koje su u menopauzi i nemaju ciklus, treba da odrede jedan dan u toku mjeseca kada će to odraditi.

RB/BI: Kako se dojka pregleda?

Dr Šaranović: Palpacijom, pipanjem jagodica prstiju obje dojke i to u stojećem stavu, a potom i ležeći. Svaki segment dojke se lagano prepipa, uključujući pazušne jame. Zašto i stojeći i ležeći? Pojedine promjene mogu da budu detektovane samo u jednom od ta dva položaja. Kada žena krene da radi samopregled, kada joj to od dvadesete godine postane navika, vid zdravstvene kulture, vremenom nauči kako njena dojka izgleda – kakva joj je struktura, oblik, kakve su pod rukom. Isključivo tako može da ustanovi da nešto nije u redu, pa ako postoji promjena, ako napipa nešto neuobičajeno, to je alarm da se treba obratiti za dalji pregled. Ako se to i desi, ne znači da je u pitanju karcinom dojke, nema toga straha. Ako i jeste karcinom, time što će zažmuriti i reći “neću dalje da gledam i istražujem”, on neće nestati.

RB/BI: Je li takvo ponašanje često?

Dr Šaranović: Ima situacija, kada žena kaže “ada, nije to”. Kada u ordinaciju uđe sa pričom “mislim da nije to”, znate da nešto postoji, probudi se sumnja… Strah od dijagnoze, od bolesti, nas nekada dovede u situaciju koju smo mogli da preduprijedimo, nešto uraditi ranije, a nismo od straha. Znači, ako mislite da nešto nije onako kako ste navikli, ajmo da provjerimo. Što prije provjerite, doktor će vam reći “nije to ništa, mirni ste” ili “jeste nešto, ali je rana faza, u kojoj je karcinom dojke zaista izlječiva bolest, jer je ‘uhvaćen’ na vrijeme”. Moramo biti odgovorni za svoje zdravlje. Ljekari su tu da pomognu, usmjere, dijagnostikuju, liječe, ali sami sebe najbolje poznajemo i prvi spoznamo da nešto nije u redu. Ipak, ima situacija (sada malo pravim digresiju) kada se napravi skrining program da bukvalno “vučemo za rukav”, a često puta ne možemo ubijediti osobu ni da dođe na neki preventivni pregled. Izgovori su razni, nema vremena, ne želi da razmišlja na tu temu…

RB/BI: Da li je edukacija koja se realizuje u Crnoj Gori na nivou koju ova problematika zaslužuje, ili o konsekvencama zanemarivanja pomislimo samo tokom „Ružičastog oktobra“, a neke žene, kao što smo upravo čuli od Vas, ni tada?

Dr Šaranović: Nedovoljno se priča, ili nas nedovoljno čuju. Možda oboje. Temom „Ružičastog oktobra“ svugdje se priča o karcinomu dojke. Često je da kada ženi neko iz okruženje bude bolestan, onda se svi iz tog okruženja iskontrolišu. Taj strah traje neko vrijeme, pa se opet zaboravi. Morali bismo stalno upozoravati na opasnost od pojave bolesti. Što je žena starija, rizik od obolijevanja od karcinoma dojke je sve veći. Od dvadesete do tridesete godine je samopregled dovoljan. Od tridesete godine uvodimo sledeću dijagnostičku metodu, koja podrazumijeva redovni preventivni ultrazvuk. Dojka je organ koji je tu, na dohvat ruke, za pregled, za dodatnu dijagnostiku. Neki organi su sakriveni, do njih teško dođemo i oni svoju simptomatologiju teško iskazuju, ali dojku žena zaista može sama da pregleda. I sve ostale metode pregleda su bezbolne – ultrazvučni pregled do četrdesete, kao i nakon tog doba, bazične mamografije malim dozama zračenja, daju nam izuzetno mnogo podataka. Kada bismo pratili tu liniju, promjene bismo „uhvatili“ u mikroskopskim, milimetarskim razmjerama, kada operacija, neki vid zračenja, hemioterapija, ili samo hormonska terapija, dovede do potpunog ozdravljenja.

RB/BI: Kada treba da se zabrinemo, znamo da nisu sve promjene na dojci karcinom?

Dr Šaranović: Bilo kakva promjena pod rukom – mekana ili tvrda, promjena u boji, građi kože, bilo kakva sekrecija iz bradavice, uvučena bradavica, svaka je indikacija. Ne postoji pravilo, jer vam niko ne može sa sigurnošću reći, uz priču ili na dodir, da jeste ili nije karcinom. Zato imamo ultrazvuk koji pokazuje određene karakteristike, digitalnu mamografiju koja se smatra zlatnim standardom za dijagnostiku karcinoma dojke, jer „vidi“ promjene u trenutku dok ih ne možemo ni napipati.

RB/BI: Kada pacijentkinje, kojima je urađen ultrazvuk dojke, šaljete na mamografiju?

Dr Šaranović: Svaka žena bi, nakon četrdesete godine, trebalo da napravi bazičnu mamografiju. Idealna „priča“ je digitalna mamografija. Ako je prvi nalaz digitalne mamografije uredan, pročitan od strane iskusnog radiologa, žena je “mirna” dvije godine. Ako nakon samopregleda, ni nakon ultrazvuka, nismo sigurni o kakvoj promjeni se radi, dopuniće se mamografijom. Iako nije uobičajeno da na tu vrstu pregleda šaljemo tako mlade, dešava se da i u dobu od dvadesetak godina djevojka oboli od karcinoma dojke. U slučaju da mamografski nalaz pokaže da nešto nije u redu, šaljemo na takozvanu „kod“ biopsiju, ciljanu biopsiju promjene, nakon čega dobijamo patohistološki nalaz da li je karcinom, koja vrsta i kako je najbolje da ga dalje tretiramo. Skrining uvijek radimo u opsegu populacije koja ima najveći rizik od neke bolesti. U Crnoj Gori postoji skrining karcinoma dojke. Nažalost, u Baru još uvijek ne, ali se nadamo da će to uskoo početi.

RB/BI: Koje žene spadaju u rizičnu grupu?

Dr Šaranović: Starije od pedeset godina. Kao ginekolog, pomenuću i karcinom grlića materice, koji se sprovodi u dobu u kojem je dokazan najveći pik bolesti kod nas i u svijetu. Podrazumijeva se da su sve dijagnostičke procedure dostupne i ženama koje su u riziku. Recimo, ulogu igra i porodična anamneza žene.

RB/BI: Kako da živimo da bismo preduprijedili bolest?

Dr Šaranović: U skladu sa zdravim stilovima života – da se ne pije, ne puši, da se pazi šta se jede i da se, koliko je moguće, izbjegava stres. Kod osoba koje praktikuju loše stilove života, rizik je izraženiji. Osim toga, riziku od te bolesti su podložnije žene kod kojih je menstrualni ciklusi počeo rano, one koje su kasno ušle u menopauzu, žene koje su kasno rađale, koje nisu dojile, koje su imale dijagnostikovan karcinom na jednoj dojci ili jajniku (malo su oni u korelaciji kao žljezdano tkivo) i, naravno, pozitivna porodična anamneza po majčinoj liniji na karcinom dojke. Sve ovo nam je indikator da su te žene u fokusu i da sa njima počinjemo ranu dijagnostiku.

RB/BI: Pomenuli ste skrining kao najpouzdaniju dijagnostičku metodu. Kada će žene u Baru moći da budu podvrgavane tom pregledu?

Dr Šaranović: Da bi se počeo skrining, potrebno je da postoje neki preduslovi. Prvo, mora da postoji digitalni mamograf. Prema posljednjim informacijama, nakon prostorne rekonstrukcije u Opštoj bolnici Bar za tu namjenu, imamo obećanje da ćemo dobiti mamograf. Kada ste u posjedu tog aparata, pozivaju se žene određene dobne skupine, zdrave, asimptomatske žene koje nemaju nikakav problem. Digitalna mamografija dijagnostikuje one promjene koje bi tek u nekom narednom periodu bile detektibilne čak i ultrazvukom, a tek samopregledom… Ni liječenje karcinoma dojke, ženama više nije tako traumatično. Nije neophodno da se, ukoliko žena ima karcinom dojke, uradi totalna mastektomija. Žene danas rade implante dojki iz estetskih razloga, pa tome mogu biti podvrgnute i žene kojima je dojka odstranjena kao posljedica karcinoma. Ranije je to bila operacija zbog koje su žene imale osjećaj gubitka ženstvenosti. Sada je to prevaziđeno. Najvažnije je sačuvati žovot, a sve ostalo ćemo riješiti.

RB/BI: Kakva je procedura zakazivanja pregleda?

Dr Šaranović: Dojka je u Baru, a i u cijelom našem sistemu, priča koja nema svog doktora. U principu se ginekolozi ne bave dojkom u tolikoj mjeri, ona nije „samo njihova“. Bave se izabrani ljekari, al’ nije ni „samo njihova“. Ultrazvuk rade radiolozi. Mi smo ti koji možemo da nađemo termin i da zakažemo ultrazvuk dojke. Poslije, po potrebi, možemo zakazati i mamografiju. Ali, negdje nam ona nije do kraja riješena, u nekom je vakuumu. Ako ustanovimo da postoji promjena u dojci, treba nam hirurg, pa Klinički centar u Podgorici, gdje se rade kod biopsije, ekspertski ultrazvuk, dodatne dijagnostike. Svakodnevno smo izloženi problemu traženja termina. Mislim da postoji nešto kao “sistemska greška” u zakazivanju. Iz mog iskustva problem centralnog zakazivanja je što smo, generalno, neodgovorni prema sopstvenom zdravlju, ali i prema sistemu. Ako je dobio termin za supspecijalistički pregled, neće sačekati, jer naš narod mnogo voli da ga neko pogleda mimo tog termina. Završi pregled prije termina ili, jednostavno, ode u privatnu ordinaciju. U tom slučaju, termin ostaje popunjen, pa se dešava da u specijalističkim ili supspecijalističkim ambulantama postoji popunjen spisak zakazanih pacijenata, a u čekaonici je pedeset posto tih ljudi. Sve bi bilo jednostavnije da se ponašamo odgovorno i oslobodimo termin za pregled na koji nećemo doći, nekome kome zaista treba. Dojkama bi se, u suštini, trebali baviti ljekari opšte prakse, radiolozi, hirurzi, multidisciplinarni tim. Ovako, sjetimo je se u oktobru.

RB/BI: Zamoliću Vas da Barankama uputite poruku za „Ružičasti oktobar“ 2024.

Dr Šaranović: Poruka je da se svi moramo baviti svojim zdravljem. Moramo biti dosljedni i uporni, sprovoditi samopreglede, što je vrlo jednostavno, a učinkovito. Bezbolno je, oduzima petnaest minuta do pola sata vremena mjesečno, a mnogo znači. Ispoštujte termin za ultrazvuk, kasnije mamografiju kada bude vrijeme, da biste, ako ima potrebe, dobili zdravstvenu njegu što je moguće ranije, kada je izliječenje karcinoma dojke gotovo stoprocentno. Nadam se da sam ovim intervjuom doprla do naših sugrađanki i da će se nakon što ga posluša, makar jedna zakazati ultrazvučni pregled dojki.

The post Dr Šaranović: Poraz zdravstvenog sistema i društva kao cjeline je kada dijagnostikujemo karcinom dojke u uznapredovalom stadijumu first appeared on BARinfo.

RB/BI: Zamoliću Vas da našim slušateljkama i čitateljkama portala objasnite šta je zapravo karcinom dojke?

Dr Čolaković Popović: Dojka, kao organ, ima žljezdano tkivo koje je dominantno i ima svoju funkciju i dio koji pripada vezivnom, masnom tkivu. Međutim, najčešći maligniteti kod dojke su upravo oni koji se dešavaju i potiču iz žljezdanih struktura dojki.

RB/BI: Karcinom dojke je u Crnoj Gori najčešće maligno oboljenje kod žena. Kako to objašnjavate?

Dr Čolaković Popović: Nije samo u Crnoj Gori, već je to najčešći malignitet kod ženske populacije gledano i globalno. Kako da to objasnimo? Možda ako Vam ispričam da je to bolest koja je najrjeđa u Japanu i drugim dalekoistočnim zemljama. To se tiče njihovog načina života i režima ishrane. Ali, kada Japanke dosele i žive, recimo u Sjedinjenim Državama (o tome je napravljena studija), učestalost karcinoma dojki kod Japanki, koje žive dovoljno dugo na teritoriji SAD-a, ne razlikuje se od učestalosti tog karcinoma u odnosu na ostale stanovnice SAD-a. To se može objasniti tamošnjim stilom života i navikama.

RB/BI: Koji su mogući simptomi i znaci raka dojke?

Dr Čolaković Popović: Kao i svi maligniteti, ni karcinom dojke nema neke tipične simptome i znake, pa u organu dugo boravi, razvija se i buja ta teška i ponekad smrtonosna bolest, a da žena to prosto ne osjeća. Kada nešto primijeti, to je, najčešće, nekakva kvržica na dojci koju napipa. Osim toga, na bolest može da ukazuje i iscjedak iz bradavice, poseban oblik bradavice (mi to zovemo „malinasta“ bradavica, koja se možda malo više peruta nego što je to slučaj sa drugom). Takođe, može se desiti da se na tkivu dojke, odnosno dijelu koji se ne tiče zone bradavice, pojavi mreškanje kože koje, na drugim djelovima tijela izgleda kao pomorandžina kora i podsjeća na celulit, a uopšte nije ni slično tome, već ukazuje na nešto vrlo zlokobno što se dešava ispod kože. Simptomi i znaci su vrlo diskretni. Kada je uznapredovao, onda to bude neka rana na dojci koja ne zarasta, ili jednostavno crvenilo praćeno bolom u dojci. Tada se radi o odmaklom karcinomu, koji ide i sa otokom u pazuhu sa iste strane, tako da ono što mogu reći je da je ta bolest najčešće asimptomatska.

RB/BI: Nije svaka promjena koju opazimo, maligni tumor. Koje se još promjene na dojkama dešavaju i koliko one treba da izazovu zabrinutost?

Dr Čolaković Popović: Druge promjene na dojci, takođe, mogu da se napipaju. Neke od njih uopšte ne treba da izazivaju zabrinutost. To su obično cistične promjene koje mogu da se pojave i nestanu, od zavisnosti od veličine, a mogu da se saniraju i hirurškim putem. Radi se o fibrocističnim promjenema, koje su kod žena najčešće povezane sa hormonalnim disbalansom. Ono što treba da zabrinjava, a za to treba da postoji patohistološka potvrda (doktor to treba da vidi i uzme uzorak) su nekakve hiperplastične promjene (hiperplazija sa atipijom). One su „alert“ da to više ne smije da boravi u dojci, jer će kroz neko vrijeme da tvori karcinom, ili su to papilarne izrasline (koje, opet, zahtijevaju patohistološku dijagnozu, pri čemu doktor uzima isječak).

RB/BI: Da li preporučujete operativno tretiranje i benignih promjena na dojkama?

Dr Čolaković Popović: To u zavisnosti o kakvoj se promjeni radi. Neke mogu da se prate, a neke zahtijevaju da budu odstranjene, iako su benigne.

RB/BI: Koje su mjere prevencije, kako preduprijediti i da li je to uopšte moguće, da se karcinom razvije?

Dr Čolaković Popović: Mjere prevencije kod karcinoma dojke mogu biti kao i kod karcinoma grlića materice – primarne i sekundarne. Kod karcinoma dojke u primarnoj prevenciji nemamo nešto specifično, neki faktor, kao što kod grlića imamo vakcinu da spriječimo nastanak infekcije. Znači, kod karcinoma dojke se preventivne mjere svode na ono što, eventualno, može da spriječi nastanak karcinoma. Moramo se sada vratiti faktorima rizika, jer su neki od njih u vezi sa genomom, sa polom, pa tako ne možemo uticati da se karcinom spriječi. Na drugoj strani, faktori rizika na koje možemo da utičemo, su gojaznost (preduprijediti je, ili ako je žena gojazna, mora da se potrudi da redukuje tjelesnu težinu, promijeni način ishrane), kao i sedentarni način života kojeg možemo promijeniti fizičkom aktivnošću. U faktore koje ne možemo da preduprijedimo je doba kada je nastala prva menstruacija i kada se završila posljednja, a to zavisi od genetike i fenotipa. Ono čime mogu da utiču, je da žene rađaju djecu, treba da doje djecu, jer multiparitet je obrnuto proporcionalan sa nastankom karcinoma dojke. Karcinom dojke je češći kod žena koje nisu rađale, ili koje imaju samo jedno dijete. Takođe, moderan način života navodi ženu da ostaje trudna i da se porađa poslije 30-e godine. Žena koja se porodila u tom dobu, u većem je riziku od one koja se porodila u 20-im godinama. Sekundarna prevencija, ostavljena za kasniju životnu dob, je skrining koji podrazumijeva mamografiju nakon 50 godina.

RB/BI: Kako je u Crnoj Gori organizovan skrining?

Dr Čolaković Popović: To je zacrtano i osmišljeno u zdravstvenom sistemu i sprovodi se od strane izabranog doktora, na način da žena dobije poziv i uput na pregled mamografom.

RB/BI: Kako se rak dojke liječi?

Dr Čolaković Popović: Trojako. Onako kako u ovom momentu medicina jedino može da liječi maligne bolesti, a u zavisnosti od stadijuma. Ako je rani stadijum, onda se uspješno i dobro rješava hirurgijom ili, eventualno adjuvantnom terapijom (radioterapija ili citostatik). Kod odmaklog stadijuma, prvo se primjenjuju neke druge vrste terapija – hemoterapija, zračna terapija, a ako se bolest povlači očekivanom brzinom i u očekivanom obimu, pristupa se hirurškom zahvatu. Sve zavisi od pacijenta do pacijenta.

RB/BI: Koji je procenat izliječenja od ove bolesti?

Dr Čolaković Popović: Danas u razvijenom svijetu, jer tome težimo, karcinom dojke se otkriva zahvaljujući mjerama prevencije koje se tamo bolje primjenjuju, ili pacijenti više vode računa i, zahvaljujući skriningu, otkriva se u ranoj fazi, a kada se tada otkrije, petogodišnje preživljavanje je 85-90 posto, što uopšte nije malo.

RB/BI: Da li mislite da globalna kampanja „Ružičasti oktobar“ ima efekta koji zavrjeđuje i koji bi trebalo da ima?

Dr Čolaković Popović: Nadam se da ima. Ova kampanja dugo traje. Možda se prije nije baš tako zvala, ali postoji Udruženje „Dona Montenegrina“ i one odavno u oktobru obilježavaju mjesec borbe protiv karcinoma dojke. Uvijek su to bile neke šetnje Podgoricom, podsjećanje ženske populacije na jednu vrlo zlokobnu bolest koja je u zamahu, ne samo kod nas nego i u svijetu, a koja može da se otkrije ako se povede računa i misli na nju. Ljekari predlažu samopreglede kod žena jednom mjesečno, najbolje u danima nakon menstruacije, jer tada žena najlakše može da prepozna eventualnu promjenu. Ako joj to postane navika svakog mjeseca, ako to žena prihvati kao neki ritual, može rano napipati promjenu koja će je odvesti doktoru i tada će biti u rukama stručnjaka. To je način da iz borbe izađe kao pobjednica.

The post Doktor preporučuje – prim. dr Vesna Čolaković Popović: Samopregled dojki treba da postane navika i ritual first appeared on BARinfo.

Nažalost, na tribini, iako je tema veoma aktuelna i ozbiljna, broj učesnika je bio neočekivano mali.

Prim. dr Nada Cicmil Sarić, onkološkinja sa Instituta za onkologiju i radioterapiju KCCG je u izlaganju istakla veliki značaj mjera prevencije kod ranog otkrivanja bolesti, apelujući da se žene bez odlaganja jave izabranom ljekaru, ne gubeći dragocjeno vrijeme i savjet od nekompetentnih osoba.  Dr Cicmil Sarić je podvukla da smatra da bi trebalo da se radi na organizovanju udruženja pacijenata oboljelih od malignih bolesti, s obzirom da smo, informisala je „jedina država bivše Jugoslavije koja takvo udruženje nema“.

Dr Tatjana Perunović Jovanović, psihijatrica na Klinici za psihijatriju KCCG je, između ostalog, okupljene upoznala sa činjenicom da je u periodu liječenja izuzetno značajna psihosocijalna podrška i saosjećajnost porodice i prijatelja, kao i najbližeg okruženja pacijentkinje.

Prije početka tribine, razgovarali smo sa Aleksandrom Popovićem, psihijatrom, iz Crnogorske asocijacije za unaprjeđenje zdravlja, koji nam je kazao da ta asocijacija postoji već nekoliko godina i da se bave prevencijom bolesti i promocijom zdravlja, a najveći fokus stavljaju na probleme mentalnog zdravlja. Dodao je da u ovom mjesecu imaju organizovana četiri predavanja – u Baru, Budvi, Podgorici i Bijelom Polju, gdje će onkolozi i psihijatri govoriti o prevenciji karcinoma dojke i o mentalnom statusu tih pacijentkinja, odnosno o praktičnoj primjeni načina kojima možemo brinuti o sebi jer je, kako je zaključio „stres jedan od glavnih faktora rizika za karcinom dojke“.

The post Edukativna tribina Zajedno za zdravlje pod okriljem Ružičastog oktobra first appeared on BARinfo.

Time se Opština Bar pridružuje globalnoj inicijativi koja ima za cilj promociju borbe protiv karcinoma dojke i skretanje pažnje na rasprostranjenost ove bolesti, te u krajnjem podizanje svijesti o značaju prevencije.

The post Opština Bar se pridružila obilježavanju ružičastog oktobra first appeared on BARinfo.