Selektor bARS-a i moderator programa Željko Milović je istakao kako se željelo da „bARS svaki put u ove četiri godine bude drugačiji“ i izrazio uvjerenje da se u tome i uspjelo. „Afirmisana je urbana kultura Bara, uz konstantno njegovanje onoga bez čega kao grad ne postojimo, a to je kultura sjećanja“, kazao je Milović, najavljujući da će „i ove godine biti puno bARS-a“.

„Biće jedanaest večeri na ionako bogatom ’Ljetopisu’ za kojeg lično mislim da je jedan od najpunijih i najslađih unazad mnogo godina, kao zubački šipak šerbetaš. Biće organizovana tri potpuno različita ekskluzivna koncerta na novoj sceni ispred Doma kulture, tri izložbe – jedna na Trgu, druga u Starom gradu, treća u Galeriji, zatim tri književne i dvije specijalizovane večeri. Tako će biti do 19. avgusta“, najavio je Milović.

Sa sagovornicima, članovima grupe „Ružin trn“ – Zoranom Sančom Veljićem, Perom Purlijom, Slavkom Ćirom Nikočevićem, Savom Perovićem i Iskom Čobićem, Milović se najprije vratio u 1980. godinu, kada je Bar još vidao rane od katastrofalnog zemljotresa.

„U relativno teškim ulovima, četvorica momaka su odlučila da naprave hard rock bend koji neće tezgariti i čija će orijentacija biti autorske kompozicije. Nije bilo baš pravo vrijeme za tako nešto jer su novi talas, ska i novi romantizam rokere starije generacije smatrali dinosaurusima i počeli ih pospremati u arhive, ali je utjeha bio uspjeh sastava ’Rok mašina’ i ’Atomsko sklonište’. U prvoj postavi su bili Novak Brajović, Pero Purlija, Zoran Veljić Sančo i Slavko Ćiro Nikočević iz Bara, a kako u našem gradu nije bilo slobodnih bubnjara, pozvan je vojni muzičar Amir Džibi Ibrahimbegović iz tadašnjeg Titograda. Upravo on je dao ime bendu, kazao je Milović, potencirajući da je riječ „o prvom bendu koji je postavio Bar na jugoslovensku muzičku mapu“.

Na prva vježbanja u njegovoj garaži, podsjetio je Ćiro Nikočević, ističući da su roditelji, kao i komšije junački podnosili buku koja je dolazila iz prizemnog dijela kuće i čula se na ulici, te da su im upravo ustupanjem garaže dali podstrek za dalji zajednički rad. Iskoristio je priliku da se javno zahvali prvim komšijama na Žukotrlici, porodici Radović na velikom strpljenju i tolerantnosti, jer da su „tada izbačeni iz garaže, ko zna kako bi se dalje odvijala muzička priča“.

Sjećanja na prvu svirku „Ružinog trna“, na proslavi maturske večeri u Plavom salonu hotela „Crna Gora“ evocirao je Sančo Veljić, dok je Purlija govorio o prvom cjelovečernjem koncertu, sa sopstvenim repertoarom, koji su izveli u Domu kulture u Baru 1981. godine, ali i o igrankama u Gimnaziji, u školi „Meksiko“ i u Podgorici.

Najslavnije doba „Ružinog trna“ nakon nekoliko personalnih promjena, kreće 1982. godine. Kvartet Veljić, Brajović, Purlija i Perović, poznati nikšićki bubnjar i tekstopisac, neumorno vježba u novom prostoru, a januara 1983. godine nastupaju kao predgrupa „Riblje čorbe“. Veljić, Nikočević i Perović su, svako na svoj način, podsjetili na učešće i osvojeno peto mjesto na Subotičkom festivalu „Omladina ’83“, sa pjesmom Bate Nonina „Laku noć, folirante“, kao i na čuvenoj Zaječarskoj gitarijadi na kojoj su zablistali izvodeći pjesme „Kadinjača“ i „Hajde kreni“. Dobili su povelju za osvojeno prvo mjesto kompozicije sa tematikom ORA i revolucije. Nagradu je u ime benda primio Pero Purlija, ali su je po povratku u Bar izgubili.

Sinoćnji događaj na bARS-u bio je prilika da nagrada ponovo bude uručena Purliji – učinio je to Miodrag Tanjo Masoničić, nekada sekretar Socijalističkog saveza omladine Bara, koji ju je decenijama čuvao u svojoj kući. Isko Čobić je sa publikom podijelio emocije sa nastupa koji je na njega ostavio najsnažniji utisak – svirka kao predgrupa čuvenoj „Ribljoj čorbi“.

Milović i njegovi sagovornici su evocirali uspomene na Novaka Brajovića, sivu eminenciju benda, koji, naglasili su, „nije puno i komplikovano solirao, ali je svaki ton bio kako treba“. Podsjetili su i na nastanak svegeneracijske himne Barana „Mrzim decembar“ koju je po tekstu Gorana Pejovića Gule komponovao Neven Marković, a za koju je, prema Veljićevim riječima, Oliver Mandić rekao da imaju najveći hit u Jugoslaviji. Govorilo se i o nikada objavljenom albumu za koji je bio gotov materijal, svirkama u legendarnim beogradskim prostorima, a prostorom ispred nove bine na platou Doma kulture gdje su sedamdesetih dočekivane štafete mladosti odjekivao je iskren smijeh dok su se, bez ustručavanja, muzičari prisjećali anegdota sa nastupa širom zemlje.

Tokom večeri su prikazana tri spota grupe „Ružin trn“ iz osamdesetih i promovisan nedavno objavljen album „Duša na dobošu“ . Na njemu je 11 originalnih studijskih pjesama benda (remasterizovanih), uključujući i ultimativni „Decembar“, te snimak uživo pjesme „Kadinjača“. Po završetku programa, CD je podijeljen posjetiocima.

„Svih ovih godina, za trake, fotografije, memorabilije, mnogo više nego svi članovi benda skupa, brinuo se Dragoljub Daga Purlija, Perov sin, i zahvaljujući njemu ovaj je album štampan i očuvana uspomena na ’Ružin trn’“, kazao je Željko Milović, zaključujući prvo veče iz selekcije bARS-a na „Barskom ljetopisu“.

The post bARS: Emotivan muzički povratak u osamdesete uz grupu Ružin trn first appeared on BARinfo.

Osnovan je u Baru 1980. godine, u sastavu: Novak Noco Brajović – gitara, Perica Pero Purlija – bass, Amir Džibi Ibrahimbegović – bubnjevi, Slavko Ćiro Nikočević – ritam gitara i Zoran Sančo Veljić – vokal.  Prvi cjelovečernji koncert, isključivo sa sopstvenim repertoarom, izvode u Baru avgusta 1981. godine u holu Doma kulture. Nakon niza personalnih promjena (pri čemu je pravu senzaciju izazvalo pristupanje grupi Christophera Chrisa Nichollssa, engleskog klavijaturiste koji je svirao sa Donovanom, te u grupama „Foundations“ i „Time“), bend se 1982. godine ustaloio u postavi kvarteta (Veljić, Brajović, Purlija i bubnjar i teksopisac iz Nikšića Sava  Perović.

Učestvovali su na Subotičkom festivalu „Omladina ‘83“ sa pjesmom Bate Nonina „Laku noć, folirante“ i osvojili peto mjesto. Iste godine nastupili su kao prvi crnogorski bend na Zaječarskoj gitarijadi, i za pjesmu „Kadinjača“ osvojili nagradu za najbolju pjesmu sa tematikom ORA i njegovanjem revolucionarne tradicije. Svirali su na skupnim koncertima u beogradskoj „Pivari“, Domu omladine Beograd… Vođeni su pregovori sa PGP RTB za izdavanje ploče, ali su propali nakon što je izdavač tražio od njih da se presele u Beograd. Posljednja barska svirka bila je maja 1985. u sali OŠ „Jugoslavija“, kao predgrupa „Ribljoj čorbi“, prva i jedina u postavi sa Nevenom Markovićem kao klavijaturistom i Iskom Čobićem kao bubnjarem.

Bend se 1986. okuplja još jednom kako bi u beogradskom studiju „Casablanca“ snimio dvije kompozicije – „Mrzim decembar“ i „Glavom kroz zid“, od kojih je prva postala generacijska himna Barana. Nakon pauze, posljednji put se okupljaju 1991. pod imenom „Ružin trn“ da bi bili gosti velike Gitarijade u Podgorici.

Iako nikada nisu objavili album, ostavili su snažan pečat u muzičkoj istoriji Crne Gore.

***

U izdanju barske izdavačke kuće „Mediteran Multimedia“, ljeta 2025. godine je objavljen CD „Duša na dobošu“, skup studijskih i live snimaka grupe „Ružin trn“ iz Bara iz perioda 1981 – 1987. Na njemu je 12 kompozicija koje su bile gro repertoara ovog hard-rock benda.

Album je objavljen u znak sjećanja na preminule članove benda – gitaristu Novaka Brajovića i bubnjara Amira Džibija Ibrahimbegovića.

Promocija albuma biće na večeri posvećenoj stvaralaštvu ovog benda – „Ružin trn, 45 godina kasnije“, 9. jula u okviru segmenta bARS „Barskog ljetopisa“. Biće to i prvo veče organizovano na novoj sceni ispred Doma kulture. Učestvuju članovi benda, a moderator je selektor bARSa, publicista Željko Milović.  

The post Ružin trn otvara prvi program bARS selekcije u srijedu, 9. jula first appeared on BARinfo.