Pivotalno domaće djelo posvećeno šahu, pored autora predstavili su voditelj Vladimir Lukšić, predsjednik Šahovskog saveza Crne Gore (ŠSCG) Jovan Milović, intermajstor Blažo Kalezić i recenzenti, velemajstor Nikola Đukić i novinar i publicista Milan Vujović.

Novo izdanje “Šahovskog vijenca” nedavno je izašlo iz štampe, i ovo je bila njegova prva promocija, u idealnom ambijentu-pred istinskim posvećenicama šaha, učesnicima domaće Šahovske lige.

Šahovski vijenac objavljen je 1999, drugo izdanje je iz štampe izašlo 2001, a treće ove godine, dopunjeno i izmijenjeno, u saradnji ŠSCG i „Štampara Makarija“ iz Beograda.

Pored već opisanih događaja i poznatih osvrta na šah i šahovske zaljubljenike, novo izdanje Šahovskog vijenca na 625 strana donosi u deset poglavlja i niz novih detalja, anegdota, podataka i impresija, nastalih u vremenu proteklom od premijernog izdanja.

-Prvi povod za novo izdanje je reakcija na pandemiju, drugi je nedorečenost iz perioda 2000 – 2020. tokom kojeg se desilo mnogo toga, a finalni je odbrana od zaborava preminulih prijatelja- Blagoja Cerovića, akademika Nova Vukovića, prof. dr Vukote Babovića, Nikole Božovića , da pomenem samo neke.

Ovo je moj pozdrav sa šahom, nadam se da će jednog lijepog dana izaći i IV izdanje “Vijenca” iz pera nekog od mojih mladih prijatelja-rekao je Lutovac za portal Feral.bar.

Eklektičnost same igre, ali i svjetonazora autora, pred tipično šahovskih motiva između dvije korice koje krasi “predmetna” slika Voja Stanića, predstavljaju i pjesme doajena crnogorske poezije druge polovine XX vijeka  Lesa Ivanovića i Vita Nikolića, izreke duhovnih velikana o šahu i životu uopšte, kao i brojne anegdote šahu i šahistima. 

-Svojim razbarušenim stilom, ali i sjajno iznijansiranim i pogođenim riječima, izvađenim iz neke davne, zaboravljene riznice, koje niže kao najljepši, zlatni vez, Maksim je u ovoj knjizi uspio da oživi šahovske figure, da ih pusti niz 600 i kusur strana i zauvijek pridobije brojne čitaoce, ne samo iz svijeta šaha.

Jer, i mladi ljudi koje šah zanima koliko i lanjski snijeg, imaju rijetku priliku, makar u predahu između dva zalogaja brze hrane, da nešto nauče od Maksima Lutovca i njegovih ljekovitih zapisa o životu povodom šaha-zapisao je o djelu recenzent Milan Vujović.

-Između ove dvije korice su zajedno Bora Ivkov, Aljehin, Njegoš, Talj, Fišer; Bonja Ivanović, Šekspir, Harun al Rašid i mnogi drugi gospodari i sluge šaha-rekao je Lutovac. 

FIDE majstor Srđa Dragašević zapisao je u predgovoru da su vrijednost i čudesnost ‘Šahovskog vijenca’ već davno istakli autoriteti šaha i umjetnosti.

-Među njima je i legendarni Gliga (Svetozar Gligorić, op.a.) koji je ‘Vijenac’ ocijenio kao ‘Bibliju naših šahovskih prostora’ i Bora Ivkov koji je za ovu i Bonjinu knjigu zapisao da su ‘najbolje šahovske knjige za koje zna’.

Usuđujem se tome da dodam: ‘Šahovski vijenac’ je kroz sva tri izdanja perjanica ne samo šahovske, već cjelokupne naše literature. Istovremeno je istorija i enciklopedija šaha, riznica njegovog stvaralaštva, univerzalni udžbenik i zanimljiva pripovijest-ocijenio je Dragašević.         

Autor je vještim pripovjedačkim stilom, kroz koji je umješno i nikad napadno prošnirana i šahovska faktografija, uveo čitaoce-i stručne i laičke profilacije- u svijet 64 crno-bijela polja, opisana nizom eseja o porijeklu i značaju šaha, njegovoj istoriji u Crnoj Gori , povezujući domaće šahovske tokove sa svjetskim.

-Zahvaljujući „Vijencu“, nikoga iz brojne crnogorske šahovske porodice neće prekriti tama zaborava. Sačuvaće ‘Šahovski vijenac’ i brojne vrijedne partije, blistave kombinacije i pozicione rapsodije, sačuvaće mnoge naše svijetle trenutke, ali i poneki grubi previd, propuštenu šansu i surovu igru sudbine.

A u duhu gesla ‘Gens una sumus’, autor je bio demokratičan, nije otvorio vrata svoje knjige samo najboljim šahovskim vitezovima ovih naših brda, vidjećete u njoj i kako mnogi štitonoša postaje ratnik bez mane i straha, kad udar nađe iskru u kamenu.

I to joj, svakako, daje posebnu vrijednost, jer rijetke su knjige u kojima možete naći tako širok izbor partija, od susreta šahovskih zanesenjaka iz tridesetih godina prošlog vijeka do duela današnjih poletaraca, od okršaja iz najvećih svjetskih arena do simultanki i pionirskih prvenstava-zapisao je drugi recenzent, velemajstor Đukić.

Devetostruki šampion Crne Gore, Đukić je istakao i da ga je prvo izdanje “Vijenca” dočekalo nespremnog, ali, sada, “nešto stariji i mudriji shvatam njegovu veličinu i trud koji je uložen da bi bio napisan”.

Profesor Lutovac (85) poklonik je šaha od ranog djetinjstva, a i dalje mu dan ne može proći bez druženja sa šahovskim figurama.

U biografiji mu je zapisano da se u šahu dokazao kao takmičar-1963. bio je prvak Crne Gore, kao pisac, organizator i učitelj mladih šahista. Školovao se i radio u Beranama, Kotoru, Beogradu i Baru.

Dobitnik je Nagrade grada Bara 1983, Zlatne plakete Šahovskog saveza Crne Gore 1999. i priznanja Zaslužni sportski radnik Crne Gore 2005. 

Autor je više od 15 knjiga.

The post U Sutomoru promovisano treće izdanje Šahovskog vijenca Maksima Lutovca first appeared on BARinfo.

U predgovoru za ovu knjigu, FIDE majstor Srđa Dragašević je zapisao:

 „Vrijednost i čudesnost ‘Šahovskog vijenca’ već davno su istakli autoriteti šaha i umjetnosti. Među njima i legendarni Gliga koji je ‘Vijenac’ ocijenio kao ‘Bibliju naših šahovskih prostora’ i Bora Ivkov koji je za ovu i Bonjinu knjigu zapisao da su ‘najbolje šahovske knjige za koje zna’.

Usuđujem se tome da dodam: ‘Šahovski vijenac’ je (kroz sva tri izdanja) perjanica, ne samo šahovske, već cjelokupne naše literature. Istovremeno je istorija i enciklopedija šaha, riznica njegovog stvaralaštva, univerzalni udžbenik i zanimljiva pripovijest“, naglasio je Dragašević.        

Recenzenti ove luksuzne knjige na 625 strana, u izdanju Šahovskog saveza Crne Gore iz Podgorice i „Štampara Makarija“ iz Beograda, jesu velemajstor Nikola Đukić i novinar Milan Vujović.

Đukić kaže da zahvaljujući „Vijencu“, nikoga iz brojne crnogorske šahovske porodice neće prekriti tama zaborava, i dodaje:

 „Sačuvaće ‘Šahovski vijenac’ i brojne vrijedne partije, blistave kombinacije i pozicione rapsodije, sačuvaće mnoge naše svijetle trenutke, ali i poneki grubi previd, propuštenu šansu i surovu igru sudbine. A u duhu gesla ‘Gens una sumus’, autor je bio demokratičan, nije otvorio vrata svoje knjige samo najboljim šahovskim vitezovima ovih naših brda, vidjećete u njoj i kako mnogi štitonoša postaje ratnik bez mane i straha, kad udar nađe iskru u kamenu. I to joj, svakako, daje posebnu vrijednost, jer rijetke su knjige u kojima možete naći tako širok izbor partija, od susreta šahovskih zanesenjaka iz tridesetih godina prošlog vijeka do duela današnjih poletaraca, od okršaja iz najvećih svjetskih arena do simultanki i pionirskih prvenstava“, napisao je, pored ostalog, velemajstor Đukić, devetostruki šampion Crne Gore.

 „Svojim razbarušenim stilom, ali i sjajno iznijansiranim i pogođenim riječima, izvađenim iz neke davne, zaboravljene riznice, koje niže kao najljepši, zlatni vez, Maksim je u ovoj knjizi uspio da oživi šahovske figure, da ih pusti niz 600 i kusur strana i zauvijek pridobije brojne čitaoce, ne samo iz svijeta šaha. Jer, i mladi ljudi koje šah zanima koliko i lanjski snijeg, imaju rijetku priliku, makar u predahu između dva zalogaja brze hrane, da nešto nauče od Maksima Lutovca i njegovih ljekovitih zapisa o životu povodom šaha“, kazao je drugi recenzent, Vujović.

Profesor Lutovac je početkom maja napunio 85 godina. Od djetinjstva pripada svijetu šaha. U njenu se iskazao u četiri oblasti: kao takmičar (1963. bio je prvak Crne Gore), kao pisac, organizator i učitelj mladih šahista. Školovao se i radio u četiri grada: Berane, Kotor, Beograd i Bar. Najduže je radio kao direktor Gimnazije u Baru. Sada je u penziji, posvećen knjizi, šahu i unučadima.

Dobitnik je Nagrade grada Bara (1983), Zlatne plakete Šahovskog saveza Crne Ggore (1999) i priznanja Zaslužni sportski radnik Crne Gore (2005. godine).

The post Treće izdanje „Šahovskog vijenca“ Maksima Lutovca first appeared on BARinfo.

U predgovoru za ovu knjigu, FIDE majstor Srđa Dragašević je zapisao:

„Vrijednost i čudesnost ‘Šahovskog vijenca’ već davno su istakli autoriteti šaha i umjetnosti. Među njima i legendarni Gliga koji je ‘Vijenac’ ocijenio kao ‘Bibliju naših šahovskih prostora’ i Bora Ivkov koji je za ovu i Bonjinu knjigu zapisao da su ‘najbolje šahovske knjige za koje zna’.Usuđujem se tome da dodam: ‘Šahovski vijenac’ je (kroz sva tri izdanja) perjanica, ne samo šahovske, već cjelokupne naše literature. Istovremeno je istorija i enciklopedija šaha, riznica njegovog stvaralaštva, univerzalni udžbenik i zanimljiva pripovijest“, naglasio je Dragašević.          

Recenzenti ove luksuzne knjige na 625 strana, u izdanju Šahovskog saveza Crne Gore iz Podgorice i „Štampara Makarija“ iz Beograda, jesu velemajstor Nikola Đukić i novinar Milan Vujović.

Đukić kaže da zahvaljujući „Vijencu“, nikoga iz brojne crnogorske šahovske porodice neće prekriti tama zaborava, i dodaje: „Sačuvaće ‘Šahovski vijenac’ i brojne vrijedne partije, blistave kombinacije i pozicione rapsodije, sačuvaće mnoge naše svijetle trenutke, ali i poneki grubi previd, propuštenu šansu i surovu igru sudbine. A u duhu gesla ‘Gens una sumus’, autor je bio demokratičan, nije otvorio vrata svoje knjige samo najboljim šahovskim vitezovima ovih naših brda, vidjećete u njoj i kako mnogi štitonoša postaje ratnik bez mane i straha, kad udar nađe iskru u kamenu. I to joj, svakako, daje posebnu vrijednost, jer rijetke su knjige u kojima možete naći tako širok izbor partija, od susreta šahovskih zanesenjaka iz tridesetih godina prošlog vijeka do duela današnjih poletaraca, od okršaja iz najvećih svjetskih arena do simultanki i pionirskih prvenstava“, napisao je, pored ostalog, velemajstor Đukić, devetostruki šampion Crne Gore.

„Svojim razbarušenim stilom, ali i sjajno iznijansiranim i pogođenim riječima, izvađenim iz neke davne, zaboravljene riznice, koje niže kao najljepši, zlatni vez, Maksim je u ovoj knjizi uspio da oživi šahovske figure, da ih pusti niz 600 i kusur strana i zauvijek pridobije brojne čitaoce, ne samo iz svijeta šaha. Jer, i mladi ljudi koje šah zanima koliko i lanjski snijeg, imaju rijetku priliku, makar u predahu između dva zalogaja brze hrane, da nešto nauče od Maksima Lutovca i njegovih ljekovitih zapisa o životu povodom šaha“, kazao je drugi recenzent, Vujović.

Profesor Lutovac je početkom maja napunio 85 godina. Od djetinjstva pripada svijetu šaha (još uvijek je aktivan o čemu svjedoči i fotografija koja prati ovaj tekst, snimljena prije nekoliko dana, u bašti jednog kafića na obali). U njemu se iskazao u četiri oblasti: kao takmičar (1963. bio je prvak Crne Gore), kao pisac, organizator i učitelj mladih šahista. Školovao se i radio u četiri grada: Berane, Kotor, Beograd i Bar. Najduže je radio kao direktor Gimnazije u Baru. Sada je u penziji, posvećen knjizi, šahu i unučadima.

Dobitnik je Nagrade grada Bara (1983), Zlatne plakete Šahovskog saveza Crne Gore (1999) i priznanja Zaslužni sportski radnik Crne Gore (2005. godine).

The post Šahovski vijenac Maksima Lutovca ponovo pred čitaocima first appeared on BARinfo.

Ne zna se koje je kapitalno šahovsko djelo prof. Lutovca: turniri Sozina 2003-2010. ili „Šahovski vijenac“. Možda je to ipak treće, dopunjeno i izmijenjeno izdanje „Šahovskog vijenca“, koje je završio u osamdeset petoj godini. Kad čuje ovaj podatak i kad pročita poglavlje „Sjećanje na drugove“ u kojem autor svodi neke životne račune i zapisuje s ljubavlju i sjetom koga sve nema od onih sa kojima je vojevao ljute šahovske bitke, neupućeni čitalac može da pomisli da je u pitanju testamentarno djelo. Ali, grdno se vara: Maksim Lutovac još nije stavio tačku na svoj spisateljski opus. Tačka toliko ne liči na njega. Interpunkcijski znak njegovog života bila je i ostala zapeta.

Zbog njega je, svojevremeno, latinsku poslovicu: „U zdravom tijelu zdrav duh“, jedan ovdašnji hroničar, premetnuo u: „U zdravom duhu, zdravo tijelo!“ Na njegovoj umnosti i optimizmu već decenijama grije se njegovo tijelo i crpi energiju.

Poseban utisak na čitaoca ostavlja poglavlje „Ironični junak“, u kojem je šah protutnjao kroz vjekove kao aktivni sudionik i determinator značajnih događaja i ljudskih sudbina. U moru tananih lirskih zapisa, zaiskrila su tri prva pasusa o Maksimovom prijatelju dr Ljubu Živkoviću, kao i osvrt na knjigu Božidara Ivanovića „Igrati svoj život“.

Lutovac je suvoparne tabele, vrcavim anegdotama i stihovima neprevaziđenih crnogorskih lirika Lesa i Vita, napravio tečnim i svježim kao da su potoci u njegovim Dapsićima.

Kad ga je njegov stari drug, šahovski majstor, oftalmolog iz Subotice, dr Boriša Karadžić, na Trgu pjesnika u Budvi, na promociji prvog izdanja „Šahovskog vijenca“, ukorio da ga nema u „Vijencu“, Maksim se nije pravdao nego je jednostavno rekao da je u pravu i ispravio grešku, praveći od svega lijepu anegdotu. Inače, tu je na tom znamenitom Trgu pjesnika, legendarni Svetozar Gligorić izgovorio onu već antologijsku rečenicu o „Vijencu“ i Bibliji.

Lutovac je „Šahovski vijenac“ napisao „Sine ira et studio“ („Bez ljutnje i pristrasnosti“), jer mu je strana svaka vrsta sujete i zavisti, a drugi razlog proizilazi iz činjenice da je pravičan i, što je najvažnije, nevjerovatno odan šahu. Bilo kakva nepreciznost ili nejasnoća bila bi ravna izdaji drevne igre, njegove najsvetije stvari. 

Svojim razbarušenim stilom, ali i sjajno iznijansiranim i pogođenim riječima, izvađenim iz neke davne, zaboravljene riznice, koje niže kao najljepši, zlatni vez, autor je u ovoj knjizi uspio da oživi šahovske figure, da ih pusti niz 500 i kusur strana i zauvijek pridobije brojne čitaoce, ne samo iz svijeta šaha. Jer, i mladi ljudi koje šah zanima koliko i lanjski snijeg, imaju rijetku priliku da, makar u predahu između dva zalogaja brze hrane, nešto nauče od Maksima Lutovca i njegovih ljekovitih zapisa o životu povodom šaha.

The post Treće izdanje “Šahovskog vijenca” profesora Maksima Lutovca first appeared on BARinfo.