U želji da podsjeti na tragično preminulog Čantića, Društvo maslinara Bar je organizovalo zajedničku rezidbu.

“Tokom vikenda je orezano svih 700 maslina. Maslinari su se smjenjivali i uz prijatno druženje, pažljivo orezali svaku Sajovu maslinu”, kazao je Ćazim Alković, predsjednik Društva.

Iz Društva su naglasili da rezidba nije bila humanitarna akcija, već akcija solidarnosti i prijateljstva, kojom su podsjetili na prerano preminulog kolegu i prijatelja, omiljenog među maslinarima, čuvenog po gostoprimstvu.

“Rezidba 700 maslina je ozbiljan i naporan posao, koji je  zahvaljujući odzivu završen za dva dana. Odlučili smo da sličnu akciju ponovimo i naredne godine. Trudićemo se da Sajov maslinjak bude održavan baš onako kako bi ga i sam održavao”, poručio je predsjednik Društva maslinara Bar Ćazim Alković.

On je naveo da je brat Sajove supruge, Jasmin Kolović, po završetku rezidbe, sve maslinare pozvao na ručak u ćevabdžinicu Kolović,  gdje je uz odličnu hranu i bogatu trpezu nastavljeno maslinarsko druženje.

The post Akcija solidarnosti i prijateljstva u Mrkojevićima uspješno završena first appeared on BARinfo.

“Svi se dobro sjećamo našeg maslinara i prijatelja pokojnog Saida Saja Čantića. Sajo je bio više nego uzorni maslinar koji je u Mrkojevićima iskrčio šumu i kamenjar, kultivisao zemljište i na njemu zasadio više od 700 stabala maslina raznih sorti. Na žalost, Sajo je iznenada nesrećnim slučajem tragično nastradao u 51. godini. Za njim su ostali stari roditelji, supruga i dvije ćerke.

Sajo je pored svoje familije ostavio i 700 mladih maslina, jedinstveni maslinjak kakvog sigurno nema na području Opštine Bar, a i šire. Na toj padini, Sajo je uz svoje masline ostavio more znoja, puno žuljeva i umorne ruke i ramena, ali, ostavio je i puno ljubavi za sve te masline, za svaku sadnicu pojedinačno”, kazao je mr Ćazim Alković, predsjednik Društva maslinara Bar.

Kako je dodao, Sajovo domaćinstvo, bilo je bogato i obilovalo je svime što je trebalo tako da zahvaljujući vrijednom radu i bezrezervnom trudu njegova familija ni danas u ničemu ne oskudijeva, već lijepo živi, sa žalom što Saja više nema.

“Društvo maslinara Bar je u saradnji sa Sajovom širom familijom odlučilo da se bar malo oduži Saju za njegovo prijateljstvo i gostoprimstvo, i pokreće akciju rezidbe svih 700 maslina koje je posadio.

Pozivamo sve maslinare koji se bave rezidbom maslina, a koji mogu da se odazovu, da u subotu 28. ili u nedjelju 29. aprila dođu u ‘Baramaticu’ da zajedno orežemo masline koje je naslijedila Sajova familija.

Ovo nećemo raditi kako bismo ‘pomogli’ Sajovu familiju jer oni, hvala Bogu, imaju svega dovoljno.

Masline ćemo rezati iz poštovanja prema prijatelju koji više nije sa nama, a koji je bio omiljen u svakom društvu i to je najmanje što je zaslužio od svih nas.

Poštovani maslinari, rezači maslina, ugradite sebe u ovaj lijepi i humani projekat, ako ne možete dva dana-dođite jedan, ako ne možete cio dan-dođite pola dana, ako ne možete orezati deset maslina-orežite samo jednu, ali, dođite i pokažite da smo solidarni, da mislimo jedni na druge, da se međusobno poštujemo i čuvamo izvorne vrijednosti.

Svi koji su u mogućnosti da dođu su dobro došli, nećemo se dijeliti teritorijalno, a posebno se nećemo dijeliti na razna društva maslinara ovdje su svi zajedno, svi su kao jedan na putu humanosti i prijateljstva”, kazao je Alković.

The post Maslinari nijesu zaboravili Saja Čantića: Akcija solidarnosti i prijateljstva first appeared on BARinfo.

Širom Crne Gore postao je poznat po tome što je sam iskrčio šumu i za pet godina posadio 800 maslina na lokalitetu Baramatica, u Mrkojevićima, što je najveći mladi maslinjak u državi.

Cijelog vijeka je živio od poljoprivrede i isticao da ono što ne bi iznio na svoju trpezu, ne bi ni drugom ponudio. Osim cetinjske pijace, na kojoj je prodavao svakog pazarnog dana skoro tri decenije, svoje proizvode je distribuirao i u Baru, Ulcinju, Podgorici… Pored maslinjaka, brinuo se i 150 stabala smokava.  

Zajedno sa članovima Društva maslinara Bar, čiji je bio član, učestvovao je na brojnim seminarima i manifestacijama u Crnoj Gori i inostranstvu, odakle se redovno vraćao sa nagradama i priznanjima za ekstradjevičansko maslinovo ulje.

Iza Saida su ostale žena i dvije kćeri, a biće sahranjen sjutra na porodičnom groblju u Mrkovskom polju.

***

Od Saita Čantića se oprostila i NVO “Maslinijada” iz Starog Bara:

“Said Čantić bio je ugledni poljoprivredni proizvođač, nosilac brojnih lokalnih, državnih i međunarodnih nagrada i priznanja za vrhunski kvalitet domaćih proizvoda. Višegodišnji je učesnik najznačajnije poljoprivredno-turističke manifestacije Maslinijada, te dobitnik priznanja za najbolji mladi maslinjak. Takođe, Čantić je sa porodicom oduvijek Maslinijadi davao poseban pečat uređenjem izlagačkog štanda proizvodima vrhunskog kvaliteta, kao i brojnim etno-motivima, baštineći tradicionalne vrijednosti i raznolikosti barskog kraja, za šta je takođe višestruko nagrađivan od strane NVO ‘Maslinijada’.  

Said Čantić će ostati upamćen po gostoprimstvu, pregalaštvu i posvećenosti maslinarskoj djelatnosti, ali nadasve po vedrom duhu i nezaboravnim druženjima poslije završenih Maslinijada, u Starom Baru. Uvijek ćemo ga se sjećati s punim poštovanjem i uvažavanjem”.

The post Preminuo maslinar Said Čantić first appeared on BARinfo.

Osim cetinjske pijace, na kojoj je svakog pazarnog dana skoro tri decenije, svoje proizvode prodaje i online. Pored maslinjaka, ima i 150 smokava, a i njih, kaže, planira još da posadi. Zajedno sa članovima Društva maslinara Bar, znanja o maslini i maslinovom ulju usavršavao je na brojnim seminarima. O maslinarstvu govori sa strašću pravog zaljubljenika, ističući da “maslina daje mir kraju” i da nije važno da li će on imati koristi od ovih zasada, jer one ostaju tu, “neće niđe otići”, biće za đecu i unuke.

Vlasnik ste najvećeg mladog maslinjaka u Baru, možda i u Crnoj Gori?

Sve je počelo iz razmišljanja kako da stvorim kapital. Imao sam nešto ušteđevine i razmišljao da kupim jedan stan. Ali, ja imam dvije kćerke i to nije bilo dovoljno za dva stana. Dobio sam ideju kad sam čuo da se pruža pomoć Ministarstva poljoprivrede. Kad sam kući pomenuo krčenje Baramatice, otac me je pitao: “Koliko godina imaš sine, jesi li poluđeo? O čemu pričaš?”. Prijavio sam se. Slavica Kontić iz Savjetodavne službe u biljnoj proizvodnji, kad je došla da vidi lokalitet, bila je ubijeđena da to neću moći da uradim, jer najveća suma koja se davala bila je 10.000 eura. Znači, nekih 5.000 povraćaja, a kad izračunaš PDV, to dođe malo manje od 4.000 pomoći. Tako sam počeo prvu parcelu, tu mi je zet pomogao bagerom i kamionima. Sredili smo prvo dio bliže putu, bio je izgorio u požaru.

Je li bilo lakše tu raditi?

Nije, to sam poslije shvatio. Lakše je šumu krčiti nego taj izgorjeli dio. Kad sam završio, dopalo mi se kako se moje selo, koje je prekoputa, dobro vidi. Onda sam odlučio da predam zahtjev i Sekretarijatu za poljoprivredu Opštine Bar. Kad su došli na teren, i oni su bili ubijeđeni da hoću samo da uzmem novac. Među njima je bio i Marko Novaković, koga odavno znam i kome sam rekao da ću ja to raditi, sa njihovom pomoći ili bez nje. Sredstva su mi odobrili, uložio sam sav svoj novac, iskrčio preko polovine, 12 hiljada kvadrata, te godine. I to stvarno odvaja, kao pečat usred šume. Dogodine, prijavljujem investiciju i iskrčim drugu parcelu. Tu je bila jedna mala lokva za napajanje stoke, đed mi je pričao o njoj, ali nismo mogli da je nađemo, tek kad smo iskrčili šumu vidio sam đe je. Bagerista Mirel Perazić i moj sestrić kopali su ovdje, da vidimo ima li žive vode. Zemlju smo širili kroz maslinjak, jer je tu bio čisti kamenjar, svaka rupa za masline izbušena je pikamerom. Dvije, tri godine rada je tu bilo. Na prvoj parceli, masline sam posadio već druge godine, da prije stasaju. Treće godine došli su iz Sekretarijata svo četvoro na teren. Bili su zabezeknuti, shvatili su da se ne šalim.

Koliko je vremena prošlo otkad ste počeli i koliko maslina je usađeno?

Pet godina. Usađeno je 700 stabala. Ovdje tačno 680. Ovđe je devet sorti masline. Birao sam ih po preporuci, počev od Ćazima Alkovića, Dina Mujića, Slavice Kontić i svih maslinara Bara. Ali, ja imam stari maslinjak od 350 stabala, imam u Brinje jednu lokaciju, a druga je preko puta nas, ispod kuće. Nju sam posadio prije 15 godina. Tu je 280 stabala žutice. One rađaju, formirao sam ih nisko, nisam ih pustio, tako da mogu da ih održavam. Za tri-četiri godine, kad ove masline dolje nastanu, nastaviću da krčim i ovđe. Ove godine imam namjeru da se prijavim za pomoć pri izgradnji pomoćnog objekta, da sklonim alat, pumpu, agregat…

Ovo vrijedi mnogo više nego dva stana?

To mi je bila želja. I sad, da neko želi da kupi ovaj dio, ja bih im kupio ta dva stana, ali bih drugu parcelu, iste veličine, ako ne i duplo veću zasadio maslinama, da bude i dvije hiljade stabala. Čak i ako bih prodao, masline ne bi otišle niđe, ostale bi tu, zauvijek. Ne mogu da shvatim ljude koji me pitaju što sadim toliko, jer neću dočekati da ih iskoristim. Ja živim skromno, od svoga rada. Jeste, velika je investicija, a pomoć je mala po ovakvim kriterijumima. Mnogo bi nam olakšali kada bi se ukinuo PDV za poljoprivredu. Izdataka imam dosta – plaćam porez na imovinu, na tezgu, kuću, sto puta mi je oporezovano dok dođe do finalnog proizvoda. A ja pet godina u ovaj maslinjak samo ulažem, evo, sad samo đubrenje, sve to košta, treba se izboriti dok počne da rađa. Opština mi je pomogla i za bazen, mada sam ja uložio veći dio novca. Za maslinarstvo treba drugačije osmisliti pomoć, ono ne može da se uporedi sa zasadima drugih kultura, jer maslinar treba da održava maslinjak punih pet godina do prvog roda. Za maslinarstvo treba imati razumijevanje, evo, nudim se Opštini da besplatno pomognem ako neko počinje da sadi maslinjak, ali da mu se skine PDV. Poštujem svakog, ali se iz fotelje i sa terena stvari drugačije vide. Nije isto saditi masline u kamenu i u polju.

Vi primjenjujete sve savjete o proizvodnji i čuvanju ulja?

Upravo gradim jednu prostoriju za čuvanje maslinovog ulja. Primijeniću savjete maslinara iz inostranstva, koji tako čuvaju maslinovo ulje.  Biće klimatizovana i namijenjena samo za masline i maslinovo ulje. Svo moje ulje je i sad je u demidžanama, sve su zapečaćene, u posebnoj prostoriji. Na taj način ulje ne oksidiše. Naučio sam i da u Hrvatskoj maslinari u maslinjake sade lavandu, jer njen miris tjera mušicu, a ulje poprima aromu lavande. Ako su pored masline zasađeni lovorika ili ruzmarin, oni koji poznaju maslinovo ulje, osjetiće u njemu njihov miris. Ulje ima tri neprijatelja – kiseonik, svjetlost i temperaturu. Moje masline ne čekaju preradu, ja kod Dragana Vukčevića odnesem masline, sačekam i uzmem svoje ulje, ponesem kući, poslije sedam dana (nakon što se talog slegne) prespem u demidžane i zapečatim. Talog od maslina je jestiv, mi ga kući koristimo, ako pretekne, napravimo sapun, ništa se ne baca.

The post Said Čantić: Masline niđe neće otići first appeared on BARinfo.