Građani će otpad moći da odlažu ponedjeljkom, srijedom i petkom od 08:00 do 20:00 časova. Utorkom, četvrtkom, subotom i nedjeljom prijem otpada za fizička lica biće otvoren od 08:00 do 15:30 časova.

“Ova novina predstavlja značajan korak ka unapređenju sistema upravljanja otpadom, sa posebnim fokusom na potrebe građana koji zbog poslovnih obaveza nijesu bili u mogućnosti da otpad odlažu tokom standardnog radnog vremena”, navodi se u saopštenju. Obračun usluga vršiće se na osnovu mjerenja na elektronskoj vagi.

Prema novom cjenovniku sa uračunatim PDV-om, odlaganje zemlje i kamena iz iskopa košta 0,00073€/kg, odnosno 0,73 €/t. Za građevinski otpad i otpad od rušenja, koji obuhvata ciglu, beton, pločice, keramiku i drugi inertni otpad, cijena iznosi 0,00433€/kg, odnosno 4,33 €/t.

Cijena za zeleni otpad iz hortikulture i poljoprivrede, kao i za kabasti otpad u koji spadaju namještaj, dušeci, kauči, stolovi, stolice i bijela tehnika, iznosi 0,029€/kg, odnosno 28,89 €/t. Odlaganje metala na deponiji je potpuno besplatno.

Iz Možure naglašavaju da je strogo zabranjeno odlaganje miješanog komunalnog otpada, otpada od čišćenja kanalizacije, kao i drugog biorazgradivog otpada koji nije predviđen ovim cjenovnikom.

“Pozivamo građane da iskoriste povoljne cijene odlaganja otpada, poštuju propisane termine i uslove prijema, kako bismo zajedno doprinijeli očuvanju životne sredine i efikasnom upravljanju otpadom”, zaključuje se u saopštenju.

The post Deponija Možura uvela novo radno vrijeme, na snazi izmijenjeni cjenovnik za odlaganje otpada first appeared on BARinfo.

RB/BI: Najaktuelniji trenutak u vezi sa radom Možure je rad postrojenja za pretvaranje energije deponijskog biogasa u električnu energiju. Jeste li zadovoljni kako postrojenje funkcioniše i koji su benefiti?

Arabelović: Vrlo smo ponosni što smo prije dva mjeseca od CEDIS-a dobili saglasnost za trajni rad. Fali nam još samo nekoliko stvari iz Katastra da bi zaokružili kompletan proces, ali ono što je značajno je da elektrana radi već skoro četiri mjeseca, da su parametri u granicama predviđenim projektom. Projekat ima ekološki segment (čuva se životna sredina na način što se deponijski bio gas koji se generiše u sanitarnim kadama na ovaj način sakuplja i transformiše u nešto korisno) i ekonomski dio (kroz plasman električne energije na tržište).

RB/BI: Veoma važna inovacija biće planirano proširenje kapaciteta izgradnjom novih sanitarnih kada. U toku je izrada Glavnog projekta. Imali ste četiri kade u okviru postojeće, a planiraju se još dvije. Zamoliću Vas da približite slušaocima šta taj sistem podrazumijeva, zbog čega je važan za funkcionisanje Možure i koje inovacije donosi u smislu tehnologije i kapaciteta?

Arabelović: Podsjetio bih da je deponija započela sa radom 2012. godine. S obzirom da je svoje kapacitete popunila skoro do kraja – do sada je odloženo preko milion tona otpada, pa su novi kapaciteti proširenjem, odnosno izgradnjom sanitarnih kada, neophodni. Pri kraju je Glavni projekat za izgradnju novih sanitarnih kada koji finansira naše Društvo. Jako je značajno što je „Možura“ centar za južni region Crne Gore, da na njoj otpad odlažu sve opštine crnogorskog primorja, osim Herceg Novog, što je na godišnjem nivou oko sto hiljada tona. Vrlo je važno i što smo pri kraju pregovora sa Evropskom Unijom, pri čemu moramo zadovoljiti zahtjeve Poglavlja 27 koje se odnosi na zaštitu životne sredine. Na našem prostoru će biti Centar za upravljanje otpadom. Upravo s tim u vezi je i izgradnja novih kada, kao i posao koji realizujemo u saradnji sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj. U toku je izrada Studije izvodljivosti svih ovih razvojnih projekata i idejni projekat Centra za selekciju i Centra za kompostiranje. Sve ove inovacije su u skladu sa savremenim načinom upravljanja otpadom, koji već funkcioniše u skoro svim zemljama članicama EU, pa implementaciju treba očekivati i kod nas. To nikako nije jednostavan proces, već jako izazovan i bila bi, možda, potrebna cijela emisija da podrobno o tome porazgovaramo. Završetak Glavnog projekta očekujemo do ljeta, a tender za izgradnju novih sanitarnih kada do kraja godine. Podsjetio bih i da je državnim budžetom, poslije dužeg niza godina i brojnih molbi, konačno predviđen iznos od deset miliona eura za njegovu realizaciju.

RB/BI: Koliki je previđeni rok trajanja?

Arabelović: Iako ćemo tačne podatke imati kada bude gotov Glavni projekat, ali već sada raspolažemo podatkom da će to biti period od deset godina. Tu se može staviti „zarez“ jer ukoliko Centar za selekciju i kompostiranje bude u funkciji prije toga, određene količine otpada će se smanjiti (neće završavati na deponiji), tako da je moguće da će njihov vijek biti još duži. Naš projekat u vezi sa rekultivacijom postojećih sanitarnih kada i iskorišćavanjem dodatnih količina gasa koje se budu generisale, rangiran je kao trećeplasirani na takmičenju Young Csout Europe, u organizaciji Privredne komore Crne Gore i Njemačke. Prezentacija će biti održana u junu u Berlinu.

RB/BI: Hoće li ove investicije i inovacije uticati na cijenu odlaganja otpada?

Arabelović: Trenutno odlaganje otpada plaćaju komunalna preduzeća koja su ove troškove uračunala u cijenu svojih usluga koje naplaćuju od građana, pa nije za očekivati da će doći do povećanja cijene. Mi jesmo prema komunalnim preduzećima od 1. januara ove godine uvećali iznos po toni, jer cjenovnik nije mijenjan od 2012. godine.

RB/BI: Državnim planom upravljanja otpadom Možura je predviđena za Centar za upravljanje otpadom južne regije Crne Gore. Što će to značiti u praksi, znajući da je Možura, kao što ste kazali, i do sada pokrivala potrebe svih primorskih opština, izuzimajući Herceg Novi?

Arabelović: U svakom gradu će postojati transfer stanice, koje podrazumijevaju mjesta za primarnu selekciju otpada u posebnim kantama, gdje će se potom vršiti dodatna selekcija. Onaj dio otpada koji ta preduzeća ne budu mogla da obrade, završavaće na deponiji.

RB/BI: Imamo li tu vrstu kulture i osviještenosti?

Arabelović: Mislim da ćemo je steći onog momenta kada budemo morali da platimo, ako budemo nekulturni. To je, iskustveno rečeno, jedini način. Kada odemo van granica naše zemlje, nikome ne pada na pamet da se neodgovorno ponaša. Odmah mu se svijest probudi, jer zna da će biti kažnjen ako ne poštuje propise. Veoma važan je i segment o kojem će trebati mnogo više razgovarati, tiče se tretmana otpada kada stigne na deponiju. Da li će to biti mehaničko-biološki tretman na koji nas Evropa „tjera“ ili neka alternativa, vidjećemo. Podgorička deponija je uradila studiju izvodljivosti za termičku obradu otpada, što je opcija koja se pojavljuje u nekim djelovima Evrope. Nažalost, nismo u situaciji da baš možemo da biramo šta hoćemo, nego moramo prihvatiti ono što nam se nudi, a to su upravo ti Centri za mehaničko – biološki tretman, koji su dio cirkularne ekonomije. Taj proces je jako izazovan što se tiče ekonomske održivosti, jer se stvara produkt koji kasnije nema mogućnost razdvajanja. Znači, poslije tog tretmana stvara se materijal koji ima svoju kalorijsku vrijednost i trebao bi da bude gorivo koje bi poslužilo cementarama, termoelektranama, a u svim analizama je predstavljen kao „dobitak“ za firmu. U praksi se pokazalo (u Hrvatskoj, u Sloveniji) da bi se taj centar oslobodio otpada, mora da plati 200 do 250 eura po toni, pa je dodatni balast za preduzeće koje njime upravlja. O tome će trebati podrobno razmisiti, kako bi se našao balans između onoga što Evropa traži i to na najbolji mogući način realizovati, a da bude u našem interesu.

RB/BI: Lijepa vijest je i da podržavate projekat koji se tiče rekultivacije, pa će zaposleni i ove godine učestvovati i na smotri “Young Energy Europe”. Kako ćete se predstaviti?

Arabelović: Naši zaposleni su osvojili treće mjesto u Crnoj Gori na takmičenju koje se ticalo promocije energetske efikasnosti. Na ovoj lijepoj smotri predstaviće se sa projektom zatvaranja rekultivacije deponije. Snimili smo i kratak video.

RB/BI: Zaštita životne sredine je uvijek ono što je građanima najvažnije. Dakle, prati li drenažni sistem savremene standarde i da li je njime preduprijeđeno eventualno curenje ili zagađenje podzemnih voda?

Arabelović: Sanitarna deponija je inženjerski objekat koji treba da zadovoljava sve parametre u pogledu zaštite svih parametara životne sredine, kako zemljišta, tako i vazduha i vode. Deponija je urađena na način što je sa donje strane obložena sa tri sloja vodonepropusnih folija. Do sada, zbilja, nismo imali nijadan ekološki incident. Voda koja se sakuplja iz deponije, odlazi u sistem gdje se vrši njeno tretiranje i recirkulacijom se ponovo vraća na deponiju i tako sve dok ne ispari i dok je otpad ne upije. Kao neko ko dolazi iz tog kraja i živi u blizini deponije, imam i svojevrsnu ličnu odgovornost da sve definisane i propisane odredbe budu ispoštovane u najvećoj mogućoj mjeri. Svakako da deponija ne može biti objekat bez određenih nus pojava. Toga moramo biti svjesni.

RB/BI: Vi ste, dakle, i kao građanin i kao direktor „Možure“ i kao porodičan čovjek zadovoljni kako to, i pored brojnih izazova, funkcioniše?

Arabelović: Jesam, zaista. Zaslugu za to ne mogu pripisati sebi, već zaposlenima koji rade na deponiji u otežanim okolnostima i uslovima, dajući puni doprinos da do propusta u radu ne dođe. O ispravnosti svjedoče i izvještaji nadležnih inspekcijskih službi.

RB/BI: Da li je unaprijeđen sistem za kontrolu neprijatnih mirisa?

Arabelović: Neprijatni mirisi prate sve objekte ovog tipa. Osjećaju se i pored kontejnera ispred zgrade, kante pored kuće… Način na koji je predviđeno da se širenje neprijatnih mirisa donekle kontroliše je svakodnevno prekrivanje otpada. Neprijatni mirisi se, nažalost, šire i tokom samog transporta otpada do deponije. Primjetna su curenja iz kamiona koji ga dovoze, ostaju na cesti, pogotovo dijelom puta od skretanja sa magistrale ka deponiji, gdje je uspon i do 12 posto. Te neprijatne mirise, koji do izražaja dolaze u večernjim satima, nije moguće do kraja kontrolisati. Pomenuo bih i da smo trenutno na 21. metru od dna deponije, što dodatno usložnjava ovaj problem.

RB/BI: Kazali ste da nije bilo ekoloških incidenata. Postoje li sistemi za rano upozorenje na eventualne opasnosti?

Arabelović: Cijela deponija je pod video nadzorom, a periodično radimo ispitivanja samog tijela deponije sa ciljem kontrole da nije došlo do samozapaljenja usljed povećanja temperature unutar deponije. Oko cijelog objekta postoji hidrantska mreža, a visoki nivo bezbjednosti nam je od prvog dana rada najvažnija stvar. Preko Fonda za inovacije smo konkurisali za nabavku drona koji bi mogao da snima infracrvenim zracima i pojavu metana na sanitarnim kadama.

RB/BI: Koliko će sve ove inovacije produžiti radni vijek deponije?

Arabelović: U mjeri u kojoj budemo uspjeli da povećamo nivo selekcije. Trenutno je na jako niskom nivou – ispod pet posto na nivou države. Direktivama koje propisuje Zakon o upravljanju otpadom su predviđene, kao i Državnim planom upravljanja otpadom su definisani brojevi koji bi trebali da se zadovolje u procentima, što nas sve dosta opterećuje. U tom zahtjevnom procesu je možda značajnije da se smanji proizvodnja otpada, nego njegova selekcija.

RB/BI: Koliko otpada se dnevno odlaže na Možuri?

Arabelović: Sada je to između 200 i 250 tona, a u jeku sezone dostiže i 500 tona.

RB/BI: Koliko košta odlaganje otpada po toni?

Arabelović: Komunalna preduzeća plaćaju 27 eura po toni odloženog otpada, a preduzeća osnivača (komunalna preduzeća Bara i Ulcinja) 50 posto tog iznosa. To je cijena koja nije velika, posebno ako se računa koliko koštaju ulaganja u projekte. Poređenja radi, prije mjesec smo bili u radnoj posjeti Centru za gospodarenje otpadom u Zadru, gdje je cijena koju plaća tamošnja Čistoća za odlaganje otpada na deponiji 170 eura po toni. U Sloveniji cijene koje plaćaju komunalna preduzeća po toni otpada prelaze 300 eura.

RB/BI: Možura nudi i uslugu odlaganja kabastog otpada. Koju proceduru građani treba da ispoštuju i kakav je cjenovnik?

Arabelović: Nastojali smo da to maksimalno pojednostavimo. Zahvalio bih se i vašoj medijskoj kući preko koje smo pokrenuli akciju. Građani radnim danima do 15 sati mogu svojim vozilom dopremiti na deponiju kabasti otpad, stari namještaj, dušeke, ostatke od krašćenja bašti, građevinski materijal. Cijene su zbilja simbolične – 27 eura po toni. Recimo, za odlaganje nekog kauča od 40-ak kilograma, plaća se jedan euro. Zbilja je šteta da neko zbog tog eura ne napravi napor i dođe do deponije, nego da stvari koje mu više nisu potrebne odloži u neku šumu, pored potoka ili u korito rijeke…

RB/BI: Kako ste zadovoljni saradnjom sa lokalnom zajednicom?

Arabelović: Od samog početka smo otvoreni za sve primjedbe, sugestije. Imamo odličnu saradnju i sa školama u kojima promovišemo benefite ekološkog tretiranja otpada. Djeca, srećom, veoma prepoznaju značaj zaštite životne sredine. Smatram da je, možda, teže nas, roditelje, naučiti nekim stvarima nego mladu populaciju.  

RB/BI: Kako se finansira rad deponije, je li poslovanje održivo ili zahtijeva subvencije?

Arabelović: Naplatom sredstava od komunalnih preduzeća, uspijevamo da funkcionišemo pozitivno, ali je za bitnija ulaganja neophodna podrška opština osnivača, kao i ostalih koje odlažu otpad na deponiji. Naravno, pomomoć je potrebna i od strane države. Uspjeli smo da iz sopstvenih sredstava finansiramo kupovinu zemljišta za proširenje, što je investicija vrijedna preko milion eura. Realizovali smo i projekat vrijedan milion i šesto hiljada eura, uz subvenciju Vlade Republike Slovenije od 630 hiljada eura, za postrojenje koje služi za pretvaranje energije biogasa u električnu energiju. Izgradnja velikog Centra, bez pomoći države, nije moguća. Moramo biti svjesni da je ovo skup posao (specijalne mašine, specijalan tretman). Isplativo jeste, ali uz subvencije države.

RB/BI: Koji su, da rezimiramo, ključni planovi za narednih pet godina?

Arabelović: Prvo i osnovno je da se ostvari mogućnost da se na deponiji može odlagati višak materijala, potom stavljanje u pogon Centra za upravljanje otpadom, u okviru kojeg bi funkcionisali centri  za selekciju i kompostiranje. Značajno je i što će morati da bude urađena rekultivacija, očekuje nas i stavljanje u pogon postrojenja za prečišćavanje procijednih voda. Želja nam je da u okviru prostora kojim deponija raspolaže, pored elektrane na biogas koju imamo, napravimo i solarne elektrane. Za početak bi to bio dio parkinga koji se nalazi u neposrednoj blizini upravne zgrade, a nakon zatvaranja deponije da se na tom mjestu izgradi elektrana koja bi bila, možda čak i do deset megavata. Planovi su ambiciozni. Okrenuti smo „zelenoj“ energiji, pa bi bio izuzetan spoj da, uz pretvaranje gasa u električnu energiju, dobijemo još jedan vid obnovljivog izvora energije. Iznad nas su i vjetroelektrane, tako da bi taj lokalitet postao pravo „zeleno“ područje. Jako je značajna sinergija između nas koji upravljamo privrednim društvima ovog tipa,Vlade i opština koje kontrolišu i usmjeravaju proces, ali i civilnog sektora i lokalnih zajednica.

The post VIDEO – Arabelović: Odlični rezultati postrojenja za pretvaranje energije biogasa u električnu energiju, u planu i proširenje sanitarnih kada first appeared on BARinfo.

To se navodi u dopisu, u koji su “ Vijesti” imale uvid, a koji potpisuje izvršni direktor preduzeća koje gazduje regionalnom deponijom Senad Arabelović.

Povećanje cijena odlaganja otpada, neminovno će usloviti i talas povećanja cijena komunalnih usluga u svim primorskim opštinama.

Odbor direktora društva “Možura” D.O.O. donio je odluku o novim cijenama za deponovanje, obradu i uništenje otpada na regionalnoj sanitarnoj deponiji “Možura”, koja stupa na snagu od 1. januara 2026. godine.

“U skladu sa novim cjenovnikom, cijene usluga deponovanja iznose za opštine Bar i Ulcinj 13,5 eura po toni bez uračunatog poreza na dodatu vrijednost (PDV). Cijene odlaganja otpada za opštine Budva, Tivat i Kotor bez uračunatog PDV po toni iznosiće od naredne godine 27 eura”, navodi se u obavještenju dostavljenom na adrese komunalnih preduzeća u pet primorskih opština.

Kako se naglašava u dopisu, sve ostale cijene za deponovanje i obradu otpada uvećavaju se za 35 odsto u odnosu na važeći cjenovnik.

“Analiza poslovanja preduzeća ‘Možura’ pokazala je da je povećanje cijena neophodno kako bi se obezbijedila stabilnost poslovanja i kontinuitet pružanja usluga. Cijene usluga nijesu mijenjane od početka rada deponije, odnosno od 2012. godine”, napominje Arabelović u dopisu.

A da kapaciteti regionalne sanitarne deponije “Možura” mogu zadovoljiti potrebe još najviše godinu, upozorio je u maju ove godine direktor Arabelović, navodeći da je za proširenje neophodna finansijska podrška Vlade.

On je na tada održanom na radnom sastanku posvećenom analizi stanja i unapređenju komunalnih usluga koji je na inicijativu Odbora udruženja komunalne privrede Privredne komore Crne Gore (PKCG), organizovala Opština Bar, u saradnji sa preduzećima Komunalne djelatnosti Bar i Možura, naglasio da iako su tehnička dokumentacija i lokacija za proširenje spremni, za realizaciju je neophodna finansijska podrška Vlade Crne Gore.

Vlada je nedavno usvojila državni plan upravljanja otpadom do 2029. godine, za čije će sprovođenje biti potrebno oko 400 miliona eura,

Plan predviđa povećanje stope reciklaže komunalnog otpada do 65 odsto do 2035. godine, smanjenje količine biorazgradivog otpada koji se odlaže na deponije, te zatvaranje i sanaciju svih nesanitarnih odlagališta do 2030. godine.

Vlada je početkom septembra donijela novu Uredbu o bližim elementima i metodologiji za određivanje cijena komunalnih usluga kojom su preciznije definisani korektivni faktori, a koji su i ranije bili sastavni dio obračuna cijena prema korisnicima.

Uredba, koja je stupila na snagu, podrazumijeva izradu novih cjenovnika u skladu sa utvrđenim parametrima, što su već započela pojedina komunalna preduzeća. Sva komunalna preduzeća su dužna da bez odlaganja primijene novu uredbu i cjenovnike usklade sa njom.

The post Možura podigla cijene odlaganja otpada first appeared on BARinfo.

Takođe, Vlada je usvojila Informaciju o Predlogu liste prioritetnih kapitalnih projekata za finansiranje iz kapitalnog budžeta države u 2026. godini. Tim povodom, zaduženo je Ministarstvo finansija da u Predlogu zakona o budžetu za 2026. godinu, u kapitalni budžet uvrsti 22 projekta sa Liste prioritetnih kapitalnih projekata. Na listi je i rekonstrukcija magistralnog puta M-2, dionica Virpazar (ukrštanje sa M1.1) do kružnog toka “Obilaznica Golubovci”, Zeta;

The post Vlada planira da u Kapitalni budžet uvrsti proširenje deponije Možura first appeared on BARinfo.

RB/BI: Ljeto je kalendarski prošlo, pa je pravo vrijeme da Vas pitam kako je prošla ova sezona kada je u pitanju rad deponije “Možura”?

Arabelović: Uz angažovanje svih zaposlenih, pogotovo dijela koji radi direktno na deponiji, završavamo i ovu sezonu. Poznato je da imamo “ljetnji” režim, tokom kojeg je od juna do kraja septembra produženo radno vrijeme, a od oktobra počinje skraćeno.

RB/BI: Kakva je trenutna situacija na Sanitarnoj deponiji Možura? Koliko otpada dnevno prima i od kojih opština?

Arabelović: Korisnici naših usluga su sve primorke opštine, osim Herceg Novog. Tokom sezone se prima znatno veća količina otpada nego u ostalim mjesecima. Ovu sezonu je karakterisalo što su dio otpada iz Budve i Kotora koji je planiran da stigne u Bar, ta preduzeća odvozila u Podgoricu. S jedne strane, to je bila dobra stvar (da nam se kapaciteti ne popunjavaju), a s druge je dovelo do toga da nećemo ispuniti predviđeni Plan i program, što će imati negativan finansijski efekat na poslovanje “Možure” i naš završni račun. Pretpostavljam da je ta odluka donešena zbog velikih saobraćajnih gužvi koje su bile na potezu iz Budve i Kotora ka Baru, pa im je bilo lakše da otpad voze na druge deponije. Poslije sezone su se vratili, pa se trenutno doprema 250-300 tona, a ljeti je bilo 350-400 tona. Prošlih godina smo imali i preko 500 tona…

RB/BI: Pitanje koje se provlači tokom svih ovih godina je da li kapacitet deponije zadovoljava potrebe i koliko dugo se predviđa da će trajati njen radni vijek?

Arabelović: Podsjetiću da je deponija prvobitno bila planirana za opštine Bar i Ulcinj. Radni vijek, odnosno zapremina koja je bila projektovana na oko milion kubika, bila je predviđena na 23 do 25 godina. Međutim, s obzirom da su se od 2012. godine, kada je deponija krenula da radi, pridružile i kod nas počele da deponuju otpad sve primorske opštine (izuzev Herceg Novog), taj vijek je znatno smanjen. Došli smo u situaciju da ćemo, najvjerovatnije do kraja sljedeće godine, popuniti sve kapacitete.     

gasna elektrana – radovi u toku

RB/BI: Pod okriljem regionalne saradnje između privrednih komora Njemačke, Srbije i Crne Gore krajem prošle godine je organizovana obuka za energetske skaute, uz prezentaciju projekata iz svih krajeva Crne Gore. Među predstavljenim inicijativama, projekat “Pretvaranje energije biogasa na sanitarnoj deponiji Možura” ocijenjen je kao najbolji, što vas je delegiralo da predstavljate Crnu Goru na međunarodnoj smotri Young Energy Europe, koja je održana u Berlinu. Kakve utiske nosite i zbog čega je ovakav vid saradnje i promocije važan?

Arabelović: Utisci su, zbilja, sjajni. Naše privredno društvo je sa projektom gasne elektrane bilo prvorangirano na smotri u Crnoj Gori, što nas je delegiralo za predstavljanje u Berlinu. Među 27 timova iz 12 zemalja, imali smo zapaženu prezentaciju. Naš nastup je bio izvrstan i jer smo prilikom sagledavanja i procjene parametra koji podrazumijevaju zaštitu životne sredine imali redukciju, odnosno smanjenje emisije CO2 u prirodi i zauzeli drugo mjesto. Mogu se pohvaliti da smo tokom i neposredno nakon prezentacije, bili vrlo interesantni ostalim učesnicima, jer to nije bila promocija isključivo naše firme i grada, već cijele Crne Gore. Projekat gasne elektrane je u završnoj fazi, 99 odsto opreme je već stiglo na lice mjesta. U narednim danima očekujemo povezivanje na elektro-mrežu i puštanje u probni rad. Iskreno se nadamo da će projekat vrijednosti preko milion i po eura, u koji smo uložili sopstvena sredstva, biti zaokružen do kraja novembra i gasna elektrana puštena u rad. Izuzetno je značajna i finansijska podrška slovenačkog Centra za međunarodnu saradnju u iznosu od 640.000 eura.

RB/BI: Kako se kontroliše bezbjednost i uticaj na životnu sredinu?

Arabelović: Za bezbjednost objekta, imajući u vidu da je to obavezno štićeni objekat, imamo sopstvenu Službu zaštite koja vrši 24-časovni nadzor. S obzirom da su uslovi na deponiji specifični i otežani, a rad praćen opasnostima, od početka izuzetno vodimo računa i o tom aspektu. Svi radnici su prošli obuku o bezbjednosti na radu, za šta su dobili sertifikate koji se obnavljaju u skladu sa zakonom. Kao neko ko živi u neposrednoj blizini deponije, i sa druge strane, one lične sam zainteresovan da se vodi računa o zaštiti i očuvanju životne sredine.

RB/BI: Dakle, mjerite kvalitet vazduha, vode i zemljišta u zoni deponije i zadovoljni ste parametrima?

Arabelović: To je bila obaveza i prije nego što je deponija počela sa radom. Urađena su tzv. “nulta” stanja parametara životne sredine. Bitno je spomenuti, o čemu je bilo govora i na skupštinskim zasijedanjima, da “nulta” stanja prije početka rada deponije nisu zadovoljavala. Radom deponije (već skoro 14 godina) nije došlo do narušavanja parametara životne sredine. Istraživanja, u skladu sa zakonom, četiri puta godišnje sprovodi Centar za ekotoksikološka ispitivanja. To je nužno i zbog ljudi koji rade na deponiji, gdje sam do prije nekoliko godina i ja radio.

RB/BI: Kako se rješava problem neprijatnih mirisa, posebno u ljetnjem periodu?

Arabelović: Iskren da budem, sve deponije koje rade na ovom principu, prate neprijatni mirisi. To je nešto što ne može do kraja da se kontroliše. Naša vrata su otvorena i za pojedinačne obilaske, kao i za predstavnike nevladinog sektora. Prekrivanje otpada se obavlja na dnevnom nivou, a pogotovo je intenzivno tokom ljetnjeg perioda. Ne ide nam na ruku što je lokacija vjetrovita, ali nastojimo da neprijatne mirise smanjimo na što manju mjeru.

RB/BI: Kakvi su planovi za modernizaciju deponije u narednom periodu?

Arabelović: Posljednjih godina se sve učestalije govorilo o tome da moramo proširiti prostor za deponovanje otpada, a kapaciteti su skoro popunjeni… Prije dvije godine smo iz sopstvenih sredstava otkupili skoro 45.000 kvadratnih metara od privatnih lica. Proširenje deponije je najznačajniji projekat i uslov za nastavak zbrinjavanja otpada na još kvalitetniji i ekološki prihvatljiv način. Trenutno smo u fazi pripreme tendera za izradu glavnog projekta proširenja deponije. Prošle sedmice smo izvršili izmjenu plana javne nabavke za izradu glavnog projekta, što će u narednih desetak dana biti i objavljeno. Posredstvom Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) je dogovoreno raspisivanje tendera za odabir konsultanta koji će raditi na pripremi studije i tendera za izvođenje, a biće aktiviran u fazi kada se bude radio i glavni projekat. Poslije dosta vremena i muka dobili smo saglasnost od Ministarstva finansija koje je potvrdilo da EBRD može da učestvuje sa 15 miliona za projekta na “Možuri” u ovoj i sljedećoj godini. Pokretanje inicijative od strane EBRD-a daje nam sigurnost da će projekat biti izveden do kraja.

RB/BI: Kakva je trenutna situacija kada govorimo o podršci iz evropskih fondova i onoj koja se realizuje posredstvom međunarodnih projekata, kroz koje se unaprjeđuje rad “Možure”?

Arabelović: Najveći grant je, kao što sam pomenuo, od Centra za međunarodnu saradnju. U toku pošle godine smo preko IPA Interreg projekta BiH – Hrvatska – Crna Gora (vodeći partner je bio iz Orašja, Vinkovci, uz podršku Opštine Ulcinj, kao jednog od naših osnivača) dobili kombinovanu mašinu (bager-utovarivač sa određenim priključcima za preradu otpada) vrijednu 150.000. Preko međunarodnog fonda PPF-a smo odradili idejni projekat i studiju izvodljivosti, vrijednosti 150.000 eura za proširenje deponije. Ranije smo od Eko Fonda dobili 50.000 eura za izradu projektne dokumentacije. Za narednu godinu smo, takođe preko IPA projekta, predali dokumantaciju za nabavku sredstava za modernizaciju opreme, nabavku još jednog specijalnog kamiona, drobilice koja bi poslužila za obradu otpada i guma… Zaposleni su vrlo angažovani i prate objave, apliciramo gdje god procijenimo da postoji šansa da dobijemo podršku. 

RB/BI: Koliko trenutno ima sanitarnih kada i kako funkcionišu u praksi?

Arabelović: U početku su bile četiri sanitarne kade koje su se nakon vrlo kratkog vremena popunile, pa su postale, bukvalno, kao jedna. Bitna informacija je da smo na njima deponovali preko milion tona otpada. Taj posao funkcioniše onako kako je projektom i bilo predviđeno. Kako je finansijer izgradnje deponije bila Svjetska banka, često su nas kao primjer dobre prakse upravljanja deponijom posjećivale kolege iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Na to sam posebno ponosan, to je zasluga cijelog tima.

RB/BI: Kako se kontroliše propustljivost i zaptivanje sanitarnih kada, da ne bi došlo do curenja u podzemne vode?

Arabelović: Tijelo deponije na kojem se odlaže otpad je obloženo sa tri stepena zaštite i postoje tri folije. Slikovito ću objasniti – ono je poput boce, pa nije moguće da tečnosti koje nastaju razgradnjom ili curenjem iz otpada, prodru u zemlju, već se spovode do našeg sistema za prečišćavanje, nakon čega se ta ocijedna voda vraća na deponiju. To je razlog što je deponija ekološki prihvatljiva – njen rad ne bi smio da zagadi zemljište, vazduh, podzemne vode.

RB/BI: Da rezimiramo – obezbijeđena je usklađenost sa evropskim i nacionalnim standardima što se tiče rada deponije “Možura”?

Arabelović: Apsolutno. Prije nekoliko Godina smo usvojili ISO standarde 9001 i 14001 upravljanja kvalitetom i zaštita životne sredine. Do kraja novembra uvešćemo još jedan standard, a to je 45001 za bezbjednost i zdravlje na radu, što procjenjujemo neophodnim za ovu vrstu posla. 

RB/BI: Koliko ljudi je zaposleno i kakvi su uslovi rada?

Arabelović: Uslovi su specifični, mora se voditi računa. Prostorije u kojima radnici borave i toaleti su rekonstruisani i prilagođeni savremenim standardima, vodimo računa i o uniformama, HTZ opremi. Svake godine organizujemo odlazak radnika na sistematske preglede, vakcinaciju protiv tetanusa… Trenutno imamo 37 zaposlenih, od kojih je više od dvije trećine radno angažovano direktno na deponiji. Imamo i administraciju, pravni i ekonomski sektor.

RB/BI: Kakva je saradnja sa lokalnom zajednicom – imate li programe edukacije građana o selekciji otpada?

Arabelović: U ranijem periodu smo imali dosta posjeta, pretežno iz obrazovnih ustanova. Pozivam ih da nastave tu praksu. Kada se pomene deponija, prva asocijacija je nagomilano smeće, a to zaista, nije tako. Podržavamo razne akcije u zajednici, nedavno smo sa reciklomatima bili ispred Sportske dvorane. Rado učestvujemo u svim aktivnostima koje imaju za cilj podizanje svijesti o značaju pravilnog odlaganja otpada i zaštiti životne sredine.

RB/BI: Jeste li zadovoljni stepenom naplate od korisnika usluga deponije?

Arabelović: Sa naplatom od preduzeća koja nisu osnivači, a korisnici su naših usluga (Budva, Kotor, Tivat), nemamo problema. Što se tiče Komunalne djelatnosti doo Bar, postoji ogomna želja i volja da se izađe u susret i uz protokole koje smo sa tim privrednim društvom potpisali. Veliki problem su dugovanja od strane Komunalnog preduzeća Ulcinj i tamošnje Opštine koja su na današnji dan dostigla iznos od milion i dvjesta hiljada eura. Bez naplate tog duga ne možemo krenuti dalje i uspješno realizovati razvojne projekte koje imamo u planu. Stepen naplate nam je, generalno, dosta visok – preko 90 posto, što je sasvim dobro. 

RB/BI: Koja bi bila Vaša poruka građanima i da li je Vama lično teško nositi se sa izazovima i pritiscima rada koje neminovno nosi posao kojim se bavite i pozicija koju pokrivate?

Arabelović: Poruka je da deponija, pogotovo regulisana na ovakav način, mora postojati. Možemo se prisjetiti kakva je bila deponija iza tunela “Ćafe”. Da li se treba vratiti takvom načinu deponovanja otpada? Mislim da ne. Niko ne voli ni kontejner ispred svoje kapije, a kamoli deponiju u blizini dvorišta kuće u kojoj živi. Ipak, deponija je neophodnost, a lokacija na kojoj se nalazi barska je dobra. Uloženo je mnogo, a ne vidim alternativu. Ako bi je zatvorili, mislim da bismo bili u mnogo većem problemu. Kroz komunikaciju sa građanima znam da su, iako im nije prijatno, i oni svjesni da deponija mora postojati. Raduje me i što nemamo pritužbi od turista koji dolaze u Bar. U vezi sa izazovima i pritiscima ovog posla, biću iskren – oni su neminovnost, ali se i to, uz podršku kolega, može prebroditi. Naravno, porodica takođe trpi, jer je ovo posao koji se radi 365 dana u godini, nema praznika, niti neradnih dana. Eto, ako se dogovorimo da neki dan ne bacamo smeće, onda bi i mi, zaposleni na “Možuri”, tog dana odmorili.

The post Arabelović: Gasna elektrana na Možuri biće puštena u rad krajem novembra first appeared on BARinfo.

U okviru regionalne saradnje između privrednih komora Njemačke, Srbije i Crne Gore, krajem prošle godine organizovana je obuka za energetske skaute, uz prezentaciju projekata iz svih krajeva Crne Gore. Među predstavljenim inicijativama, projekat “Pretvaranje energije biogasa na sanitarnoj deponiji Možura” ocijenjen je kao najbolji, čime je izborio pravo da predstavlja Crnu Goru u prostorijama Privredne komore Njemačke u Berlinu, uz učešće 27 timova iz 10 evropskih zemalja.

“Projekat na deponiji Možura izazvao je posebno interesovanje svih učesnika. Riječ je o inovativnom rješenju kojim se biogas, nastao kao produkt razgradnje otpada, koristi za proizvodnju električne energije, čime se istovremeno doprinosi značajnom smanjenju emisije CO₂ – za preko 3,5 miliona kilograma godišnje. Gasni motor elektrane ima snagu od 1 MW, a godišnja proizvodnja električne energije procijenjena je na oko 7,5 GWh.

Realizacija projekta sprovedena je u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama Crne Gore, a njegova ukupna vrijednost iznosi nešto manje od 1,4 miliona eura bez PDV-a. U finansiranju je značajan doprinos pružila Vlada Slovenije, putem fonda za međunarodnu saradnju i razvoj CMSR, sa iznosom od 631.803 eura”, naveo je izvršni direktor Možura doo Senad Arabelović.

Prema najavama, probni rad elektrane planiran je za kraj ljeta ove godine, dok se potpuni operativni rad očekuje do kraja novembra 2025. godine.

Pored projekta sa Možure, Crnu Goru su na ovom prestižnom događaju predstavljali i predstavnici firmi “Jugopetrol” i “Ingenius”.

The post Projekat Pretvaranje energije biogasa na deponiji Možura predstavljen u Berlinu first appeared on BARinfo.

Direktorka JU Kulturni centar Bar Aleksandra Grabež predstavila je detaljno brojne programske i investicione aktivnosti ove ustanove, akcentujući da je mnogo urađeno i na polju valorizacije i očuvanje lokalnog kulturnog nasljeđa.

Uprkos objektivnim izazovima, kako je kazala, prije svega ograničenim kapacitetima, Kulturni centar Bar je pored ostalog dobio najsavremeniji ljetnji bioskop u regionu, a prihodi od ulaznica porasli su dva puta.

Odbornica Valentina Minić (Demokrate) kazala je da raduje pokretanje brojnih projekata, “što se poklapa i sa dolaskom Grabež na funkciju”, navodeći kao pozitivne primjere rekonstrukcije ljetnje scene Doma kulture, parka i muzeja, Knjaževe bašte, pozornice Doma kulture “i mnogo drugih koji su pokrenuti u Starom gradu, sve to će poboljšati i našu turističku ponudu”.

“Da li vas Turistička organizacija (TO) Bar konsultuje kada dovodi neke regionalne zvijezde, Džiboni je lani bio lijepo rješenje, ali, ove godine smo na Dan nezavisnosti doživjeli da Severina okrene zastavu naše države naopačke, a to je po protokolu kao da nekome objavite rat, i još je stavi na neprikladno mjesto”, kazala je Minić.

Ona je pitala i koliko je novca dobio Božo Vrećo “za svoj performans”.

Smiljana Vukićević (UCG) je pored ostalog tražila objašnjenje stavke troška rezervisanog za sudske sporove povodom utuženja zaposlenih, dok je Milena Vujačić (SD) u svom prvom izlasku za govornicu istakla da je Bar zbog kvalitetnih aktivnosti Kulturnog centra postao centar kulturnih dešavanja u Crnoj Gori.

Darko Janković (PES) je ukazao da se ljudi koji rade u Kulturnom centru “trude da nas i razonode i edukuju”, i zatražio podatke o stanju rekonstrukcije Dvorca kralja Nikole “jer su rokovi probijeni”. On je pohvalio prihode od sponzorstava i sufinansiranja, “vjerujem da je to direktno zasluga direktorice i njenog tima”.

Grabež je replicirala da su radovi na Dvorcu u nadležnosti osnivača preduzeća – Opštine Bar, te da završetak radova kasni zbog mnogo neplaniranih okolnosti, pored ostalog i zbog pronađenih tragova zidnog slikarstva.

“Radovi na Knjaževoj bašti u ovom periodu nisu mogući, počeće u oktobru, za gostovanje Severine nismo bili konsultovani. Nakon dvogodišnjeg čekanja, danas ćemo u Ministarstvu kulture i medija imati sastanak povodom organizacije Međunarodnog TV festivala”, kazala je Grabež.

Ona je dodala da dio zaposlenih od 2008. do 2022. nije imao usklađene zarade sa Granskim kolektivnim ugovorom.

“Sa svakim od njih sam razgovarala i svi su prihvatili sporazumno poravnanje, i taj iznos je za one koji su prihvatili da vansudskim putem ostvare prava”, odgovorila je Grabež odbornici Vukićević.

Potpredsjednik SO Bar Ammar Borančić (LP) iskazao je pohvale za repertoar i program ustanove, navodeći da se Barski ljetopis profilisao kao festival sa posebnim renomeom u odnosu na sve ostale na primorju.

“Izražavam zadovoljstvo što vidim da jednakim tempom nastavljate, vi ste najljepši ambasador našeg grada u regionu i Crnoj Gori, činjenica da samo još Split u regionu ima ovakav ljetnji bioskop, dovoljno govori”, kazao je Borančić.

Darko Janković (PES) je kazao da ne želi da priča o rekonstrukciji Dvorca “postane barsko zidanje Skadra na Bojani”.

“Javnost treba da zna da niste vi ti koji su odgovorni za kašnjenje radova, jer je inače to stav u javnosti, što nije u redu zbog vašeg evidentnog rada i truda, ovdje se nisu čule kritike na vaš rad”, kazao je Janković.

“Komuniciram sa svim ljudima ovdje i da nije tako, ne bi bilo uspjeha u ovome što radim, koncert Boža Vreća je bio u organizaciji Opštine Bar, mi nismo imali nikakvih ugovornih obaveza, sem tehničke podrške”, odgovorila je Grabež.

Odbornici su sa 21 glasom „za“ usvojili ove izvještaje Kulurnog centra bez glasova „protiv“ i sa dva „uzdržana“ glasa.

Predstavljajući Izvještaj o radu DOO Sportsko-rekreativni centar (SRC) Bar, direktor preduzeća Božidar Janković najavio je brendiranje sale “Topolica” od strane kompanije Cerova, za što je posebno zahvalio vlasniku Goranu Đuroviću, i do strane agencije “Allegra”, ističući da se po tom osnovu očekuje prihod za SRC od 35-40.000 eura godišnje.

“Vrata našeg preduzeća su otvorena svim barskim klubovima. Novi hibridni teren izazvaće nove troškove održavanja, imamo problem sa radnom snagom jer niko ne želi da radi po ovakvim vrućinama na otvorenom. Veliko hvala svim zaposlenima SRC na velikom danonoćnom doprinosu kako bismo sve ovo postigli, ovo nije moja zasluga, ja sam ovdje samo kopča sa nadležnima. U sklopu saradnje sa NVO Zeleni talas došli smo do Sporazuma sa EPCG za solarne panele na parkingu, a sklopili smo memorandume o saradnji i sa NVO Roditeljska snaga, kao i sa Kućom Maslina jer imamo 97 stabala maslina u našem kompleksu”, rekao je pored ostalog Janković.

On je najavio da do prvog avgusta očekuje završetak reparacije atletske staze.

Darko Pekić (GP URA) je kritikovao što je izvještaj “štampan luksuzno, bolje da su ta sredstva usmjerena nekom klubu ili NVO”, i ukazao da krov sale Topolica nimalo ne odgovara gradu sa ovoliko sunčanih dana “pa od jutarnjih sati u sali radi rasvjeta”.

“Vi ste meni pozitivno iznenađenje, SRC je radio dosta toga da sport u Baru bude afirmisan, sve pohvale od korisnika za stanje u parku Šumice. Prema izvještaju, SRC svakog dana ima 9,23 događaja i to je ozbiljan problem, zbog rekonstrukcije sportskih sala, ako svaki događaj traje dva sata, vidite kolika je to zauzetost svih kapaciteta”, poručio je Jankoviću Pekić.

Odbornik GP URA je potencirao da od klubova koje dotira Opština neki naplaćuju članarinu, a neki ne, “smatrate li da barski sport tako ima jednaku šansu za sve?”.

Valentina Minić je istakla da je lijepo što je u Izvještaju SRC navedena polna i starsna struktura, ali “treba više zaposlenih žena u kolektivu”.

Ona je zamjerila da su košarkaški tereni širom grada neadekvatno obilježeni, te da u Makedonskom naselju traže da im se ne stavlja koš “jer su slabog kvaliteta i lako se lome”.

Ona je pitala i zašto od planiranih 130.000 eura od zakupa poslovno-reklamnih prostora nije prihodovan ni euro, ukazujući na povećane rashode za materijale i reprezentaciju.

Smiljana Vukićević je ukazala da se u starosnoj strukturi “razlikuju procenti u odnosu na 2023.”.

Naser Kraja (DPS) kazao je da ovako jasan izvještaj “doprinosi jačanju povjerenja korisnika i partnera SRC”, te da su sala „Topolica“ i tereni na Madžarici bili epicentri sportskih zbivanja.

“U prilog tome i podatak da je ukupna zauzetost terena bila 5.399 časova, što je prosječno 14,75 časova dnevno, što je impozantan broj”, rekao je Kraja.

“Vi ste za ovo vrijeme podigli SRC na bolji nivo, neke stvari bolje funkcionišu. Što se zakupa reklamnog prostora tiče, zašto na ponovljenim oglasima niste davali nižu cijenu. Nije dobro što kod malih terena za fudbal i dalje nema svlačionica. Novac koji dobijate iz budžeta nije dovoljan, amandmanski ću djelovati da se poveća prilikom novog budžeta, SRC je kao i Komunalne djelatnosti, ogledalo ovog grada”, kazao je Jankoviću Branimir Lakićević (NSD) i zatražio da u Baru bude više košarkaških terena na otvorenom.

Branislav Nenezić, predsjednik SO Bar, uključio se u raspravu ističući da je dvorana „Topolica“ navršila 16 godina od otvaranja, “a još nijednom nije saniran parket”.

“On je danas u izuzetno korektnom stanju, ali, ono što nas sve očekuje je dodatno ulaganje i u parket i u salu, ‘Topolica’ je nakon niza ulaganja u Madžaricu to zaslužila, zbog same činjenice koliki se broj događaja tu dešava. Treba izvršiti popis svih potencijalnih ulaganja da nas ne iznenade neočekivane okolnosti, kao što su vremenske nepogode zbog kojih je krov sale više puta popravljan.

Po pitanju Kulturnog centra i SRC nikada nema dovoljno ulaganja, što više ulažemo tu, ulažemo više u naš grad i državu. Direktor Janković ima veliku sreću jer ima veliko razumijevanje od Opštine, nije uvijek bilo tako, ako SRC naplati sva svoja potraživanja od klubova, ugasiće sport u Baru”, kazao je Nenezić.

On je naglasio da se mora mijenjati i svijest građana, posebno onih koji nanose štetu sportskim rekvizitima i igralištima, “pogledajte šta se radi na terenima kod ‘Kaće’, ti koševi ne mogu da traju 24 časa”.

Darko Janković je povodom podbačaja u prihodu od zakupa poslovno-reklamnih prostora kazao da planovi treba da imaju “određeno uporište u pokazateljima”, i pohvalio angažman SRC oko nedavnog velikog karate prvenstva.

“Ako je SRC srce grada, onda treba da je u ritmu transparentnosti”, kazala je Ferida Peročević (GP URA).

“Drago mi je da smo svi na istom fonu, da ste prepoznali da se u SRC radi. Trošak štampanja izvještaja je 189 eura. Hvala predsjedniku SO za sugestije za krov, mi smo imali dva puta oštećenja, kao i lom stakala na teretani od nevremena.

Potpuno se slažem za planirani prihod od rente, zahvaljujem Dejanu Đuroviću, našem poslaniku iz Bara, koji je pokazao kako se voli grad, dva puta smo preko njega imali sastanak sa MTel-om da oni brendiraju salu po tom iznosu, prije nego što su uzeli salu Morača, bili su zainteresovani, a cijena je tada bila konkurentna cijeni Morače i nije se moglo ići ispod. Odbili smo, uprava i opština, ponude kladionica za brendiranje.

Opštinski klubovi ne treba da naplaćuju članarinu, svakome ko to radi lično bih prekinuo dotaciju, dobiju po 600-700 hiljada, i naplaćuju članarinu, a ne plaćaju terene SRC-u. Na igralištu kod ‘Kaće’ prvo ćemo da postavimo kamere, pa onda koševe”, rekao je Janković.

Izvještaj SRC Bar usvojen je sa 19 glasova „za“, bez glasova „protiv“ i jednim „uzdržanim“.

Izvještaj DOO Možura Bar predstavio je izvršni direktor Senad Arabelović, koji je rekao da je lani na ovoj deponiji odloženo 101.147 tona otpada, pet odsto, odnosno 4 .711 tona više zbog povećanja priliva otpada iz svih opština.

“Dnevno na deponiju dolaze 52 vozila, spalili smo skoro četiri miliona kubika deponijskog gasa, prihodovali 1,92 milion eura, što je rast od 11 posto. Rashodi su bili 1,515 miliona, a neto dobit 363.000 eura. Uredno smo izmirili sve obaveze prema zaposlenima i dobavljačima, dug prema nama je 2,4 miliona eura, dominatno od komunalnih preduzeća Bara i Ulcinja. Neminovna je korekcija cijena koje su na nivou iz 2012, najniže u regionu. Za opštine osnivače odlaganje tone otpada je deset eura, a za ostale opštine 20 eura. Otkupili smo zemljište za narednih deset godina, i ove godine smo u dva odsto najuspješnijih državnih firmi”, rekao je Arabelović.

Potpredsjednk SO Borančić rekao je da u “Možuri” ima dosta prostora za unapređenje poslovanja, “naročito u sklopu novih trendova u energetici”.

“Gasna elektrana mi je najinteresantnija u svemu ovome što radite, drago mi je da čujem da će to biti već sljedećeg ljeta”, kazao je Borančić.

Darko Pekić je pohvalio nivo analitičnosti samog izvještaja, i ukazao na neprijatan miris sa deponije koji se spušta do Hladne uvale.

“Do kraja 2026. ovim tempom punjenja Možura će biti van funkcije, uveliko smo u crvenoj zoni, da li je došlo vrijeme da građani Bara pokrenu inicijativu da se ovdje deponuje samo otpad iz Bara i Ulcinja, a da ostale opštine traže svoja održiva rješenja”, pitao je Pekić.

Valentina Minić je naglasila “izvitoperenu istinu, odnosno notornu laž” u izvještaju u dijelu u kojem se ističe “uspješna saradnja sa lokalnim stanovništvom” i pročitala pismo mještanke Hladne uvale da nesnosni smrad sa deponije teroriše stanovnike i turiste svake noći, “pojavljuje se i nestaje naglo, od uveče do ujutro”.

The post Nastavljena XXVII sjednica Skupštine opštine Bar first appeared on BARinfo.

RB/BI: Dokle se stiglo sa projektom čija implementacija podrazumijeva pretvaranje bio gasa u električnu energiju na sanitarnoj deponiji Možura? Podsjetimo, realizacijom ovog projekta, Opština Bar i Možura, biće prvi, ne samo u Crnoj Gori, već i u regionu, koji će proizvoditi električnu energiju od otpada i deponijskog gasa. Zamoliću Vas da, možda, u odgovoru na ovo pitanje objasnite i značaj projekta i šta će njegova realizacija u praksi donijeti.

Arabelović: Upravo je završen tender za izradu glavnog izvođačkog projekta za pretvaranje bio gasa u električnu energiju. Značajno je spomenuti da će nam finansijsku pomoć pružiti Eko fond, sa kojim smo potpisali sporazum o saradnji. Vrijednost izrade glavnog projekta je 40 hiljada eura (bez PDV-a). Imali smo određena kašnjenja, jer smo pred kraj prošle godine aplicirali prema slovenačkom fondu, odakle smo trebali da dobijemo sredstva u iznosu od polovine vrijednosti projekta – što je negdje oko 650 hiljada eura. Nažalost, nismo uspjeli na vrijeme da predamo aplikaciju, jer nam je falila saglasnost Ministarstva. Drugu saglasnost, od strane Opština Bar i Ulcinj, Agencije za zaštitu životne sredine i Eko fonda smo dobili, što bi se reklo ’ekspresno’. Zbog toga što je saglasnost od resornog ministarstva kasnila, ušli smo tek u drugi krug za odlučivanje. Ostala nam je mogućnost da se ponovo javimo pred kraj godine, i tu očekujemo da bi nešto mogli da dobijemo. Značaj ovog projekta se ogleda kako u ekološkom, tako i u ekonomskom smislu. Što se tiče ekološkog, napominjem da će metan koji se stvara razgradnjom otpada, a 23 puta je štetniji od ugljendioksida, kroz ovu fazu biti neutralizovan. Kada govorimo o ekonomskom aspektu, studija je pokazala da je projekat izvodljiv, pa će povraćaj investicije biti za četiri do pet godina. Znači, radi se o godišnjem prihodu od oko 900 hiljada eura od prodaje električne energije. Još je značajno kazati da su količine gasa koje se stvaraju na nivou od oko 500 kubika na sat, tako da po kvalitetu, kvantitetu i kontinuitetu imaju ekonomsku opravdanost. Bitno je istaći da je 30 godina nakon zatvaranja Društvo u obavezi da upravlja deponijom. Produkcija gasa će se nastaviti deset do 15 godina nakon zatvaranja, pa će i ta sredstva koja se budu ubirala nakon zatvaranja, biti veoma značajna.

RB/BI: Ko sve učestvuje na ovom projektu?

Arabelović: Izradu Glavnog projekta je dobio Konzorcijum firmi koja je radila i studiju izvodljivosti. U pitanju je renomirana firma iz Beograda- Tekon consulting i E3 iz Podgorice. Očekujemo da će do kraja mjeseca biti završeni tehnički detalji tendera. Nakon potpisivanja ugovora, imamo na raspolaganju 120 dana za izradu glavnog projekta. Tim koji su oni formirali čini 20-ak inžinjera, magistara i doktora nauka iz Srbije i Crne Gore.

RB/BI: U našem prethodnom razgovoru, Senade, prije nekih desetak mjeseci, ustvrdili ste da Možura ima infrastrukturne i kadrovske kapacitete za ovakav poduhvat?

Arabelović: Realizacijom prve faze, koja je podrazumijevala sakupljanje, transport, sagorijevanje bio-gasa na eko-baklji, stvoreni su infrastrukturni uslovi za realizaciju druge faze, koja joj je komplementarna. Imamo dovoljnu količinu gasa, kao i kvaliteta da se može ekonomski valorizovati, pa očekujemo da će, kao što ste kazali, na našoj deponiji biti izgrađena prva energana u regionu. Što se tiče kadrovskih kapaciteta, imamo potreban broj radnika koji će biti stručno osposobljeni za upravljanje tim postrojenjem i raditi na njegovom održavanju po preporuci proizvođača.

RB/BI: I, naravno, treba pomenuti koliko košta investicija, kazali ste da ekološki aspekt ovog projekta podržava savremene principe zaštite životne sredine na kojima i Crna Gora i sve odgovorne države u svijetu posljednjih decenija insistiraju?

Arabelović: U svijetu je izgradnje ovakvih energana na deponijski gas normalna pojava, dok u regionu to još uvijek nije zaživjelo u većoj mjeri. Što se tiče tačne cijene, ona će vjerovatno biti korigovana u odnosu na prvobitno projektovanu, s obzirom da je studija urađena prije više od godinu. Radilo se tada o iznosu oko 1,3 miliona eura, ali ako kažem da bi povraćaj uloženog novca bio za četiri do pet godina, mi smo kao Društvo spremni da finansiramo, kako bi kasnije ostvarivali dobit. Govorili smo o pozitivnom ekološkom efekatu, što je značajno jer se produkt koji nastaje razgradnjom otpada, na ovaj način faktički neutrališe. Uz to, dobija se još i električna energija koja se može prodati na tržištu.

RB/BI: Koji su planovi osim ovih o kojima smo govorili, u smislu osavremenjavanja Možure u narednom periodu?

Arabelović: Uporedo sa svakodnevnim tehnološkim aktivnostima, radi se i na osavremenjavanju opreme i mehanizacije. Za sljedeću godinu planiramo određene nabavke, dio smo tima za IPA projekat koji se realizuje na nivou Crne Gore, Hrvatske i Bosne. Za tu investiciju je raspisan oglas, u pitanju su opštine Orašje i Vinkovci, a Bar i Ulcinj su članovi tog tima. U mjeri do koje dosežu naše nadležnosti, ispunićemo aplikaciju, pa se nadamo da ćemo kroz taj projekat dobiti određenu opremu. Takođe, u sklopu sporazumne saradnje sa Eko fondom, učestvovaćemo na oglasu kojeg su skoro raspisali. Važno je reći i da smo radili na tome da probamo da pomognemo i opštinama osnivačima, u rješavanju značajnih problema koji se tiču otpadnih guma i građevinskog materijala. Što se tiče otpadnih guma, uradili smo Baznu studiju za njihovo sakupljanje, sortiranje, lagerovanje i obradu na našoj deponiji, kao i Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu. S obzirom da je deponija „Možura“ predviđena kao regionalni centar za primorje, to nam omogućava da se bavimo i ovom aktivnošću, sa intencijom da postanemo regionalni centar za prikupljanje otpadnih guma. Svjesni smo da su otpadne gume jedan od problema koji opterećuje sve gradove u Crnoj Gori. Kada govorimo o građevinskom otpadu, na lokalitetu u okviru urbanističkog projekta, imamo poziciju gdje smo iskoristili materijal za prekrivku. Prema nadležnom Sekretarijatu smo predali inicijativu da se kroz program privremenih objekata u okviru kompleksa deponije predvide ove lokacije i dva naša pogona. Želim da napomenem da su nam, zahvaljujući odluci SO Bar, kancelarije od skoro u novim prostorijama, u Ulici Rista Lekića, tako da firma raste, mora se i kadrovski osnažiti, a, naravno i prostorno. U novim prostorijama nam je svakako komotnije i bolji su uslovi za rad nego u onim koje smo do skoro koristili.

RB/BI: Važno je napomenuti da se tokom 11 godina rada Možure, nije desio nijedan ekološki incident. Kada je ovako dug period u pitanju, naravno da ne možemo govoriti o slučajnosti.

Arabelović: Hvala na ovom pitanju i ovoj konstataciji, jer, svakako da je najvažnije da nije bilo ekoloških incidenata. Od prvog dana se na deponiji radilo uz striktnu primjenu svih mjera i radnji definisanih tehnološkim procesom rada. Ipak, posao na deponiji uvijek nosi dozu rizika i zato moramo biti spremni. Prije 15-ak dana smo imali udar groma i mali požar koji se desio na deponiji. Ali, zahvaljujući zbilja brzoj reakciji zapošljenih u Službi zaštite i spašavanja, sve se dobro završilo. Tu se pokazalo da mjere koje sprovodimo u svakodnevnom tretiranju otpada daju rezultate – da on nije bio prekriven, moglo je doći do požara većih razmjera. Moram spomenuti da su određeni portali prenijeli da je došlo do požara i da je gorio otpad. Ističem da to nije istina, već su se zapalili plastični djelovi od instalacije koja je bila direktno pogođena gromom.

RB/BI: Rad Možure s aspekta svog, novinarskog posla, pratim maltene od njenog osnivanja. Uvijek, i kada sam razgovarala sa vašim prethodnicima, gospodom Draganom Simovićem i Zoranom Pajovićem, neizostavno je bilo pitanje kapaciteta deponije. Svi se sjećamo da je sanitarna deponija „Možura“ prvobitno bila projektovana za prihvat otpada iz Bara i Ulcinja. Međutim, godinama se to promijenilo, pa je u međuvremenu postala regionalni centar. Dokle će „Možura“ moći da služi namjeni i kako ćete uopšte odoljeti tom, jednom od najvećih, izazova?

Arabelović: Ovo je ipak najvažnije pitanje. Najvažnije pitanje kako za građane Bara i Ulcinja, tako i za cijelo Crnogorsko primorje, a mislim i za Crnu Goru. Kazali ste da je deponija „Možura“ bila predviđena kao međuopštinska deponija sa vijekom trajanja nekih 25 godina, za Opštine Bar i Ulcinj. Onda su se ubrzo komunalna preduzeća iz Budve, Kotora i Tivta pridružila odlaganju, čime je vijek njenog trajanja bukvalno smanjen na pola. Tačno je, Bar je projektovan kao regionalni centar, ovdje je deponovano oko 750 hiljada tona, što čini tri četvrtine (ako ne i više) kapaciteta deponije. Doći ćemo u situaciju da za tri godine popunimo kapacitete. Trenutno nam urbanistički projekat ne omogućava dalje širenje. Prije dvije i po godine smo ka Ministarstvu uputili nekoliko inicijativa. Koristim još jednom priliku da zamolim sve koji su u prilici da pomognu da se ovo pitanje aktualizuje na način da se omogući proširenje kapaciteta „Možure“. Predvidjeli smo proširenje na lokaciji koja nije obuhvaćena urbanističkim projektom, dijelom se radi o terenu koji je u privatnom, dok je dio u državnom vlasništvu. Nismo čekali da dobijemo izmjenu urbanističkog projekta. Uradili smo geodetski elaborat, procjenu imovine i privatnog zemljišta pored, da bi imali opipljive podatke koliko bi to moglo da vrijedi. Završen je tender za izradu konceptualnog rješenja novih kada, ugovor je potpisan… Nadam se da ćemo za tri mjeseca imati i konceptualo rešenje, na osnovu kojeg ćemo znati šta možemo da očekujemo od novih kada.

RB/BI: Znači, što se vas tiče, vi ste se ozbiljno posvetili toj problematici?

Arabelović: Biću slobodan da u šali kažem da je najmanja šteta što ćemo mi ’izgubit’ rabotu’, ako se zatvori deponija. Mnogo će veća šteta biti za gradove osnivače, ali i za cijelu Crnu Goru. Zamislite situaciju da u špicu sezone nema gdje da se deponuje otpad. Tako da je ovo zbilja još jednom i molba za sve nadležne da nam izadju u susret, i da se sa ovom problematikom ozbiljnije pozabavimo, kako ne bi došli u lošu situaciju, jer samo projektovanja i izgradnja ne traju baš kratko. Znači, to je veoma zahtjevan, dugotrajan projekat, koji podrazumijeva dobijanje brojnih saglasnosti i dozvola. Mislim da smo još uvijek donekle na vrijeme, ali da je krajnji čas da moramo da krenemo sa tim.

RB/BI: Njegujete li još uvijek lijepu praksu i tradiciju saradnje sa kolegama iz regiona? Malo vas je pandemija korone omela, rekla bih?

Arabelović: Svakako. Bili smo se na neki način baš fino zahuktali. Međutim, vrijeme korone je prošlo, pa sada bukvalno na mjesečnom nivou imamo posjete delegacija iz institucija, tako i kolega iz regiona, koji dolaze da razmijenimo iskustva. To je vrlo korisno. Imali smo priliku da zajedno sa kolegama iz Podgorice obavimo zajedničku studijsku posjetu postrojenjima u Mađarskoj i Rumuniji. Takođe smo bili na deponiji Vinča u Beogradu, koja je u izgradnji, a pri njoj se radi i spalionica. Imamo svakodnevnu komunikaciju i kontakte sa kolegama iz Hrvatske, Slovenije… Preko ljeta očekujemo neke koji će u Crnu Goru doći turistički, a raduje me uvijek kada nezvanično dođu da obiđu našu deponiju koja je primjer dobre prakse u regionu. Zbilja, ne da se hvalim, ali mislim da je „Možura“ reprezentativan objekat, a način kako se upravlja deponijom u skladu je sa modernim tokovima. Saradnju ćemo svakako nastaviti, jer problemi su nam isti ili slični, a kako nema puno deponija u okruženju, moramo se oslanjati jedni na druge kako bi poboljšali rad.

RB/BI: Da li cijena koju naplaćujete za odlaganje otpada dovoljno visoka da pokrijete troškove, rentabilno poslujete, da makar u nekom dijelu pokrijete izdatke?

Arabelović: Cijena odlaganja otpada se nije mijenjala od početka rada deponije, dakle od prije 11 godina. Podsjetiću da je cijena za komunalna preduzeća opština osnivača, deset eura po toni, a za ostale korisnike 20 eura po toni. To je cijena koja nam sad za sad omogućava da rentabilno poslujemo, ali ne nešto mnogo više od toga da bi mogli da ulažemo u obnavljanje i osavremenjavanje. Svjesni ste da je poskupjelo pogonsko gorivo, rezervni djelovi, usluge servisa, a kako hoćemo da se kao društvo razvijamo, moramo i kadrovski osnažiti, čime naši troškovi svake godine rastu. Razmotrićemo na organima upravljanja ovu cijenu. Razumijemo da su cijene komunalnih usluga socijalni momenat koji je vrlo senzibilan, koji ne bi trebalo  dirati, ali, na drugoj strani, bez korekcije nećemo moći dugoročno ostati na ovako visokom nivou poslovanja i kvalitetno rješavati pitanja upravljanja otpada.

RB/BI: Stiglo je ljeto, pa je naredno pitanje neizbježno – koliko otpada se na dnevnom nivou odlaže na deponiji Možura?

Arabelović: Po svemu sudeći, ova će godina da bude rekordna. Prošla je bila u odnosu na prvih deset godina. U toku juna je deponovano preko devet hiljada i 600 tona, to bukvalno znači oko 320 tona na dnevnom nivou. Prvim danima juna već su se te količine popele na 400-450 tona, a očekujemo da će u špicu količina otpada koja se doprema na „Možuru“, dostizati preko 500 tona. To su količine koje su tri puta veće od onih koje se odlažu u zimskim mjesecima. Spremni smo da odgovorimo tom zadatku, ali toliki otpad opterećuje i mehanizaciju i, naravno, ljudstvo.

RB/BI: Da li je situacija u vezi sa naplatom potraživanja povoljnija u odnosu na prošle godine, ili recimo u odnosu na onu koja je bila aktuelna u vrijeme našeg prethodnog razgovora?

Arabelović: Nažalost i nije baš, iako imamo određene pomake. Moram spomenuti dogovor sa barskim Komunalnim djelatnostima, s kojim smo postigli dogovor da se dinamika izmirenja dugovanja ubrza. U prethodnom mjesecu taj dogovor je ispoštovan, imamo obećanja od strane menadžmenta da će i do kraja godine biti onako kako smo se dogovorili. Što se tiče drugog preduzeća osnivača iz Ulcinja, situacija je dosta zabrinjavajuća. Dugovanja Opštine Ulcinj koju su preuzeli od tamošnjeg Komunalnog preduzeća i dugovanja Komunalnog preduzeća su prešla milion i 200 hiljada eura. Bojim se da smo iscrpili skoro sve mogućnosti dogovora i da ćemo saglasno odlukama Odbora direktora morati preduzeti dodatne korake u naplati tih potraživanja. Razvoj deponije je neminovan, a bez naplate potraživanje nije nikako moguć.

The post Arabelović: Vjerujem da ćemo, uz podršku i proširenje kapaciteta, valorizovati potencijale Možure first appeared on BARinfo.

RB/BI: U petak, 9. septembra je u Opštini Bar predstavljena Studija izvodljivosti za pretvaranje biogasa u električnu energiju na Sanitarnoj deponiji „Možura“. Nekako je, čini se, vijest da će Bar imati prvu energanu na Balkanu, prošla nedovoljno medijski zapaženo… Naime, realizacijom ovog projekta, opština Bar i „Možura“ biće prvi, ne samo u Crnoj Gori, već i u regionu koji će proizvoditi električnu energiju od otpada i deponijskog gasa. Zamoliću Vas da objasnite značaj projekta i šta će njegova realizacija u praksi donijeti? Koliko domaćinstava će se snabdijevati električnom energijom iz obnovljivih izvora?

Arabelović: Moguće da, u moru ostalih informacija, prezentacija nije bila dovoljno tretirana u medijima ali, kada bude došlo do finalizacije projekta, to će biti svakako jedna od glavnih vijesti. Prezentaciji u Sali Opštine Bar je prisustvovalo 30 učesnika – iz Ministarstva, Agencije za zaštitu životne sredine, Eko fonda, Cedisa, komunalnih preduzeća i predstavnika primorskih opština, koji su veoma bitni za realizaciji ovog projekta.

U pravu ste, kada dođe do izgradnje postrojenja za pretvaranje deponijskog gasa u električnu energiju, to će biti prva energana tog tipa na teritoriji Crne Gore, ali i Srbije, Bosne i Albanije. Energane ovog tipa postoje 60-ak godina, pa ovo nije projekat koji podrazumijeva primjenu novih tehnologija, jer se u svijetu odavno sprovodi. Naime, usljed razlaganja otpada na sanitarnim deponijama dolazi do stvaranja biogasa, čiji dominantni sastav čini metan u udjelu od 50%, koji je više od 20 puta štetniji za ozonski omotač od CO2. Naše Društvo je još prije šest godina izgradilo postrojenje za sakupljanje, transport i sagorijevanje gasa na ekobaklji, čime je do sada životna sredina sačuvana da 15 miliona kubika gasa ne ode u atmosferu, već je spaljen na baklji. Rezultati studije su nedvosmisleno pokazali da je trenutna situacija takva da ovaj gas po svom kvalitetu i kvantitetu od 450m3/h ima ekonomsku isplativost za pretvaranje u električnu energiju. Struja koja bi se dobijala iz postrojenja bi zadovoljavala potrebe sanitarne deponije, a višak bi se predavao EPCG – Cedis i ona bi se naplaćivala. Procjena je da bi se od te struje moglo snabdijevati oko 350 domaćinstava, a ukupna godišnja vrijednost generisane struje bi iznosila 900 hiljada eura. Dakle, pored ekološkog ovaj projekat bi imao svakako i ekonomsku opravdanost.

RB/BI: Ko sve učestvuje u projektu i od koga bi još pomoć bila dobrodošla?

Arabelović: Spomenuo bih da je obrađivač studije bio konzorcijum firmi „Tekon tehnokonsalting“ iz Beograda i „E3 konsalting“ iz Podgorice, a revident projekta uvaženi profesor Petar Živković iz Podgorice. Koristim priliku da im se zahvalim na maksimalnoj angažovanosti i profesionalno odrađenom poslu. Tokom prošle i ove godine smo obavili više sastanaka sa predstavnicima Ministarstva, Agencije za zaštitu životne sredine, Eko fonda, opštinom Bar, kao i sa stranim partnerima, predstavnicima WBIF, PPF i EBRD-a. Upravo su to učesnici na koje se oslanjamo za realizaciju ovog, ali i drugih razvojnih projekata. Na ovoj prezentaciji  smo dobili potvrdu da će Eko fond pomoći da se izradi Glavni projekat i mi smo već dali nalog da se radi Projektni zadatak i vrlo će biti i spreman za predaju u eko fond.

RB/BI: Da li „Možura“ ima infrastrukturne kapacitete za ovakav poduhvat?

Arabelović: Ovo je veoma važno pitanje. Da bi poduhvat bio uspješan, potrebna je kvalitetna sirovina, a to je deponijski gas kojeg, prema mjerenjima iz tri nezavisna izvora, ima u dovoljnoj količini i odgovarajućeg je kvaliteta za pretvaranje u električnu energiju. Prethodna faza je kompatibilna sa drugom fazom. Jako je značajno da postojeća trafostanica ima dovoljno kapaciteta da prihvati svu proizvedenu struju koja bi se proizvela na deponiji. Veoma je značajno i što „Možura“ ima kadrovske kapacitete za implementaciju, odnosno rad i eventualno održavanje budućeg postrojenja.

RB/BI: Važno pitanje je i koliko košta investicija i kada je realno očekivati povrt uloženih sredstava?

Arabelović: Studija je pokazala da u ovom trenutku, prema sadašnjim cijenama opreme i radova (koje su podložne izmjenama), vrijednost izgradnje iznosi oko 1,2 miliona eura. Na postojeće cijene električne energije, povrat investicije je predviđen za pet godina, što predstavlja jako kratak period za povraćaj uloženih sredstava. Prateći, međutim, određene projekcije koje smo u prilici da čujemo svakodnevno, a tiču se najava da će cijena električne energije rasti, moguće je da se taj rok dodatno skrati.

RB/BI: Je li prerano da, u vrijeme energetske krize koja je zahvatila evropski kontunent, pravimo projekciju koja se tiče energetske nezavisnosti kada su u pitanju obnovljivi izvori energije? To je lijep, a da li je dalek san?

Arabelović: Pored naše deponije, imamo još samo deponiju u Podgorici, pa to su nisu baš neke prevelike količine. Naša energana bi, ukoliko bi bila izgrađena, povećala udio za 1,24% proizvedene struje iz obnovljivih izvora energije. Svakako da mi imamo značajno veće potencijale u hidro energiji, solarnoj i energiji vjetra. Nažalost nijesmo ih u dovoljnoj mjeri još uvijek iskoristili.

RB/BI: Možemo li biti mirni kada je u pitanju ekološki aspekt projekta?

Arabelović: Ovaj projekat nema negativni ekološki aspekt, već naprotiv, isključivo pozitivni, jer se jedan gas koji bi ugrožavao ozonski omotač eliminiše. A još se i zarađuje prodajom struje.

RB/BI: Koji su naredni koraci?

Arabelović: Što se ove investicije tiče, predstoji izrada Glavnog projekta i njegova revizija. O tome smo razgovarali i na sastanku prošle sedmice u Opštini Bar, kojom prilikom smo dobili potvrdu da će Eko Fond finansirati izradu i reviziju. U narednih desetak dana odradićemo projektni zadatak za glavni projekat. Potom slijedi objava tendera za izgradnju postrojenja. Naravno, prvo je nužno da obezbijedimo dozvole od Cedisa za priključenje na mrežu. Ta procedura se mora ispoštovati. Svakako da ćemo iskoristiti sve mogućnosti od domaćih i stranih fondova za finansijsku pomoć prilikom realizacije, ali nam je želja da „Možura“ upravlja ovim postrojenjem, pa ćemo obezbjediti potrebna sredstva.

RB/BI: Šta planirate u narednom periodu kada je poslovanje i osavremenjavanje „Možure“ u pitanju?

Arabelović: Naši su planovi definisani Programom rada preduzeća koja je SO Bar usvojila krajem prošle godine. U ovom momentu je najvažnije da se tehnološki proces na deponiji nastavi kao što je to bila praksa ovih deset godina, jer u periodu od kada smo počeli sa radom (jul 2012. godine) nijesmo imali nijedan ekološki incident. Mjerenja koja u svakom godišnjem dobu obavlja ovlašćena institucija CETI, pokazala su da rad deponije nije izazvao zagađenje životne sredine. Ovaj projekat sa gasom  je već u nekoj dobroj fazi.

Ministarstvo je u partnerstvu sa Evropskom komisijom, koja je bila finansijer, izradilo studiju izvodljivosti za izgradnju Centra za selekciju i Centra za kompostiranje na Možuri. Centar za selekciju je koncipiran tako da prima primarno selektovan otpad u skladu sa Zakonom po sistemu dvije kante. Ipak, ukupna količina primljenog otpada koji će na kraju biti odložena na deponiju je preko  83,33%, što ne predstavlja značajnu uštedu prostora same deponije. Sredstva predviđena za izgradnju ovih centara su velika (oko deset miliona eura). Naše Društvo nije u mogućnosti da taj novac obezbijedi, pa tu očekujemo učešće Vlade i drugih institucija. Studijom je predviđen i mehaničko-biološki tretman na otvorenom, što će po nama predstavljati značajan problem na koji smo primjedbama ukazivali tokom izrade studije. Prije nekoliko godina smo propustili priliku da posredstvom IPA programa Vlade Crne Gore dobijemo bespovratna sredstva u iznosu od četiri miliona eura koja su bila namijenjena za „Možuru“. Tada opštine koje ovdje odlažu otpad nijesu mogle da daju garanciju da će to činiti i tokom narednih pet godina. Ta sredstva su preusmjerena na drugi projekat. Proširenje kapaciteta je nešto što će biti neophodno.

RB/BI: Od kada je „Možura“ prije deset godina počela sa radom, pitanje koje se kontinuirano provlači je njen kapacitet. Opšte je poznato da je deponija prvenstveno bila projektovana za odlaganje otpada iz samo dvije opštine – Bara i Ulcinj. U međuvremenu je dobila status regionalnog centra za primorske gradove. „Možura“ se tako puni mnogo brže nego što je to bio prvobitni plan. Koliko će još moći da služi?

Arabelović: Kroz Izvještaje o radu smo više puta, a posebno u posljednje dvije-tri godine, apostrofirali pitanje vijeka deponije. On je prvobitno za Bar i Ulcinj bio projektovan na 23 do 28 godina, ali s obzirom da je ubrzo „Možura“, kao što ste i rekli, postala regionalni centar za primorje, taj je vijek značajno smanjen. Podsjećam da ovdje svoj otpad odlažu, pored komunalnih preduzeća Bara i Ulcinja, i preduzeća iz Budve, Kotora i Tivta. Ako se nastavi dinamika dovoženja otpada kao što je sada slučaj (preko 80 hiljada tona godišnje) za tri-četiri godine će kapaciteti deponije biti popunjeni. Za projekat proširenja kapaciteta, kao i za ostale projekte nam je neophodna izmjena Urbanističkog projekta. Prošle godine smo kod resornog ministarstva aplicirali projektom, pri čemu imamo apsolutnu podršku Opštine Bar.

RB/BI: Kakva je saradnja sa okruženjem? U ranijem periodu razmjenjivali ste iskustva i znanje sa kolegama iz regiona, uspješno usvajali primjere dobre prakse…

Arabelović: Kako u okruženji ne postoji baš veliki broj sanitarnih deponija, sa većinom imamo uspostavljene kontakte. U više navrata su oni dolazili kod nas, a takođe smo i mi bili njihovi gosti. Spomenuo bih veoma značajno iskustvo iz juna ove godine kada smo bili u prilici da posjetimo deponije u Rijeci, Ljubljani i Celju. To su, napominjem, deponije u zemljama EU, a nas očekuje nas još puno posla i posebno finansijskih izdataka. Ali ne bih uopšte rekao da naše dvije deponije iz Crne Gore uopšte po kvalitetu rada zaostaju za njima.

RB/BI: Da li cijena odlaganja otpada uspijeva da pokrije sve troškove, možete li da zaokružite finansijsku konstrukciju i rentabilno poslujete?

Arabelović: Cijene za odlaganje otpada su formirane još pri otvaranju deponije i do danas nijesu mijenjane. Cijena za preduzeća iz Bara i Ulcinja je deset eura po toni, a za ostala preduzeća 20 eura. Ako vam kažem da je cijena tone otpada u Rijeci 120 eura po toni, možete shvatiti kolika je to razlika. Trenutno, sa ovim cijenama uspijevamo poslovati pozitivno, ali, nažalost bez mogućnosti za veća investiciona ulaganja kao što je izgradnje Centra za selekciju ili proširenje sanitarnih kada.

RB/BI: Koliko se otpada na dnevnom nivou deponuje na „Možuri“?

Arabelović: Kod nas postoji sezonska neujednačenost. Tokom zimskih mjeseci, to je na nivou od oko 150 tona, dok preko ljeta količine na dnevnom nivou dolaze i do 500 tona. U avgustu je deponovano skoro 13 hiljada tona – preko 420 tona dnevno. Te količine zahtijevaju maksimalno angažovanje svih zaposlenih. Želim da se zahvalim svim zaposlenim, koji su bili maksimalno posvećeni i angažovani, što smo i ovu sezonu „izgurali“ bez većih problema.

RB/BI: Kako stojite sa naplatom potraživanja i imate li mehanizme koje primjenjujete prema neredovnim platišama?

Arabelović: Imamo šest kupaca naših usluga. Od njih sa dva komunalna preduzeća iz Bara i Ulcinja. Postoje određeni problemi u vezi sa naplatom. To se posebno odnosi na Komunalno preduzeće iz Ulcinja, protiv kojeg je u više navrata sprovođen postupak pred Privrednim sudom. Na osnovu presuda Apelacionog suda, potpisani su protokoli za otplatu potraživanja koji se od njihove strane ne poštuju u značajnoj mjeri. Sa Komunalnim iz Bara, iako su dugovanja velika, naplata ide određenom dinamikom sa kojom nijesmo do kraja zadovoljni, ali prepoznajemo spremnost da se situacija popravi. Najveći dio duga iz proteklog perioda je izmiren. Ostala komunalna preduzeća obaveze redovno izmiruju.

The post Arabelović: Modernizacija, uz očuvanje životne sredine, prioriteti u poslovanju deponije Možura first appeared on BARinfo.