Tvoja priča je počela nedavno. Prije dvije godine objavila si singl Sarah Tonin i sve je krenulo. Pošto prvi put predstavljamo tvoj rad našim čitaocima, možeš li nam reći više o tom singlu i onome što je nakon njega došlo.

Sarah Tonin je moj prvi umjetnički pokušaj i čini mi se da je bio prilično uspješan. Nisam uopšte razmišljala o nekom kontinuitetu kada sam objavila ovu pjesmu, jednostavno se od mene očekivao neki nastavak. Sada nema nazad. Nakon tog singla, za koji sam entuzijastično pisala tekst, morala sam da otkrijem i neki drugi dio mog identiteta kroz pjesmu Halal. Tako se nastavlja priča i kroz Lastiš gdje govorim o tome kako se od malena osjećam u društvu. Jednostavno, kroz ovaj vid izražavanja pronalazim sebe i odgovaram na sopstvena pitanja.

Učestvovala si i na dva važna projekta. Domaća rabota i Anemoi su pokazali svu jačinu i autentičnost domaće hip hop scene. Kako sa distance vidiš ova dva muzička projekta?

Domaća rabota je definitivno bio jedan vrlo važan projekat za crnogorsku rep scenu. Kroz ovu kompilaciju mogu se čuti razni dijalekti, što uljepšava cijelu priču. Čuju se i razlike u flowu koje nas čine posebnima, izbor instrumentala koji takođe ukazuje na dodatne subkategorije koje se nalaze unutar hip hopa.

Anemoi je sam početak projekta Vibin wit DJ Mono i izuzetno mi je drago što sam dio trake koja je oslikala ženski rep u Crnoj Gori, gdje se takođe može čuti posebnost u versovima svake od nas.

Rijetko se autori odluče da singlove ne uvrste u debi materijal, ipak tvoj korak je bio djelimično takav. Sve što je objavljeno nije ušlo na EP Mudra. Reci nam nešto više o izdanju i odluci da ne uvrstiš sve singlove u njega.

Kao što sam negdje to već izjavila, neke uspjehe moramo ostaviti iza sebe. Mislim da je uspjeh numere Sarah Tonin bio samo puka sreća i vjerujem da mogu da iznesem nešto mnogo bolje i ozbiljnije od toga. Što se tiče EP-a, on kao proizvod prema mom mišljenju mora da ima neki konkretan redosljed i smisao. Potrudila sam se da uvrstim sve ono što ide jedno sa drugim i, primjera radi, da prva pjesma na albumu bude pjesma bez hooka jer to mora da bude neki intro. Generalno, kad želim da upoznam izvođača kroz muziku, odslušam cijeli album od početka do kraja i shvatam da uglavnom druga pjesma bude ona na kojoj se album zasniva tj oslikava cijelu ideju, a treća bude negdje najslušanija. A onda plejlista polako pada u smislu tempa, i feat često bude na kraju. Ovakav koncept je imao najviše smisla za mene. Naravno, to je samo početak, pa će EP prerasti u nešto više od malog formata.

Zanimljiv je bio i dio najave “Ono što na rep sceni izdvaja Kurgashian jeste lirika bez prostih riječi i vulgarnosti, koja zadržava domaći sleng i izgovor”. I bez vulgarnosti se može biti oštar i kritičan. Koliko je ovakav pristup važan onima koji slušaju hip hop?

Mislim da je važno da uživamo u muzici koju možemo da slušamo pred bilo kim. Sjećam se da sam pri porodičnim putovanjima često imala slušalice i roditelji nisu mogli da dopru do mene. Onda sam počela da puštam muziku naglas i pred njima, ali je to uglavnom bila strana muzika, pa nisu mogli sve baš da razumiju, pogotovo sleng. Uglavnom, vjerujem da je bolje da snimam nešto što mogu da pustim bilo kome i bilo gdje.

Posljednjih godina ovaj žanr ne samo da dominira u muzici Crne Gore već možemo reći i da konačno ima veliki broj kreativnih i autentičnih reprezenata. Čini nam se da po prvi put umjetnici traže svoj izraz u svojoj okolini i iskustvima, a ne po značajnim regionalnim centrima te scene. Kako vidiš stanje u hip hopu, pa i muzici kod nas?

Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Za mene, ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Samo mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup. Ovo što ja radim zaista radim iz ljubavi, bez ikakvog materijalnog i socijalnog interesa.

Možeš li zbog onih koji bi se tek okušali u ovim vodama, bilo kao slušaoci ili stvaraoci, otkriti koje su to autorke ili autori najviše uticali na tebe. Naravno, ne moraju biti muzički.

Na mene su najviše uticale ličnosti koje su se usudile da se bave onim što ih najviše ispunjava. Važno mi je bilo da shvatim kako je najbolje ostati na pravom putu. Sazrijevajući, moje ambicije su se mijenjale ali i očekivanja su svedena na minimum, i to ne samo po pitanju muzike. Čitajući dosta knjiga, analizirajući tekstove pjesama, a upijala sam i mnogo filmova, dokumentaraca – bilo mi je jasno da život koji sanjam moram odnekud započeti sama. Odavno sam shvatila da mogu mnogo da izgubim ukoliko nezrela i premlada uđem u svijet muzičke industrije. Zato sada mogu da priuštim sve svoje greške i uglavnom svoje odluke donosim tako što prije toga dobro izračunam moguće gubitke. Vjerujem da je ovo recept za uspjeh, kada saberem sve legende, odnosno svoje uzore i njihova iskustva, pogotovo njihove greške jer su brojni i oni koji su me razočarali.

Šta misliš kakva je budućnost žanra?

Ne vjerujem da možemo da izmislimo “toplu vodu”. Prema mojoj skromnoj procjeni, vjerujem da će u budućnosti samo izranjati novi hibridi. Nevjerovatno je kakvi se sve žanrovi danas preklapaju i uklapaju. To jeste novi zvuk, ali često bude miks osnovnih taktova različitih žanrova.

Za kraj reci nam nešto o muzičkoj budućnosti Sare Kurgaš.

To uglavnom zavisi od publike. Dokle god mogu da računam na barem jednu osobu koja će sa zadovoljstvom da sluša moju muziku, ja ću nastavljati da je stvaram.

The post Sara Kurgaš – Kurgashian, hip-hoperka: Sada nema nazad first appeared on BARinfo.

“Kao što je to uglavnom i poznato ljubiteljima rep muzike, EP je format kratkog albuma koji najbolje može predstaviti umjetnike u usponu. “Sarah Tonin” će ostati singl, s obzirom na to da je prva pjesma koja je imala vrlo dobar odjek za početak. Numere “Halal”, “Lastiš” i “Chajanka” naći će se na albumu, dok će vodeća pjesma biti “Mudra”. Ona će publici biti prezentovana pred samo pakovanje projekta, a osim već navedenih, publika može da računa na još nekoliko stvari”, otkriva Kurgashian šta to ljubitelji rep muzike mogu očekivati od njenog EP-ja “Mudra”.

Riječ “mudra” odnosi se na upotrebu simboličnog gesta rukama tokom meditacije i usmjeravanja energetskog toka tijela, međutim u Crnoj Gori se često ova riječ “mudra” koristi da se na negativan način opiše žena. O tome na šta prvo pomisli kad se kaže “mudra” i jesu li je nekad tako “čašćavali”, Kurgashian otkriva:

“U narodnom jeziku “mudra” (uz kratko “u”) je vokativ koji ima podrugljivu notu i nagovještava da žena kojoj se obraćamo nema pravo da pita, niti da se pita ili slobodno iskaže svoje mišljenje. Prije nego pomislite na patrijarhalnog muškarca, ja ovaj izraz pamtim zapravo od učiteljice iz osnovne škole”, prisjetila se sagovornica “Vijesti” koja kroz svoje pjesme uspijeva da reflektuje stavove, izrazi bunt, ali i ukaže na neke anomalije u društvu. S obzirom na to da u zemlji gdje živimo toga ima dosta, reperka otkriva kako i sama bira teme koje će obraditi u pjesmama: “Trudim se da u svakoj situaciji pođem od sebe. Izražavanje i razmjena mišljenja su veoma bitni za pojedinca, a pogotovo za razvoj samog društva. Ukoliko polazimo od toga da samo učešćem ili glasanjem na izborima vršimo uticaj na društvenu klimu, mnogo griješimo. Svako ispoljavanje nezadovoljstva ili zadovoljstva može dovesti do neke promjene. Naš jezik je izuzetno bogat žargonima koje treba predstaviti, objasniti i sačuvati kroz svaku formu izražavanja”.

Sarin otac Mirsad Kurgaš bio je aktivista i buntovnik, a danas kada i sama kroz pjesme izražava bunt, otkriva smatra li da postoje stvari zbog kojih vrijedi “dići glas” i koliko se dizanjem istog nešto može postići, jer vlast se mijenja, ali svijest naroda mnogo teže.

“Uvijek vrijedi dići glas. Za sve. Upravo me on učio da je uvijek važno ići putem istine. Do te istine se ne može nikako drugačije doći nego kroz mnogo postavljenih pitanja, a na njih nekad ne uspijevamo pronaći odgovor. Bitno je znati i vjerovati da taj odgovor postoji. Tata je imao drugu vrstu hrabrosti. Moja hrabrost koju danas vidimo je samo mali dio onoga što bih voljela da ostvarim u životu, a ne tiče se muzike. Umjetnost koju stvaram u studiju predstavlja moju veselu stranu. U tom ambijentu stvaram dobru i ritmičnu atmosferu koju zamišljam i želim da doživim još od ranih dvijehiljaditih. Projekti koje bih da stvaram u nekim drugim umjetničkim oblicima bili bi znatno dublji i emotivniji u odnosu na ovo što trenutno radim. Još uvijek ne dozvoljavam sebi da se upustim u te dubine upravo zbog nedostatka hrabrosti koju je imao moj heroj – Mirsad Kurgaš. Do toga ću sigurno doći kada još malo porastem, jer krv nije voda”, smatra reperka.

Rep scena iz dana u dan u Crnoj Gori raste, a sa njom i broj žena koje žele da se okušaju u ovom muzičkom pravcu. Međutim, njen EP “Mudra” ujedno će i studiju Konwhere2 biti prvi projekat crnogorskog ženskog repa. Sara ne krije da je zbog toga bila i veća odgovornost – šta ponuditi publici i koje poruke poslati.

“Svaka riječ, pogotovo ona snimljena, donosi veliku odgovornost. Kao i do sada, vodila sam računa o tome da tekst bude prihvatljiv i čist, bez ikakvih psovki i vulgarnosti, tako da pjesme mogu slušati svi, pred bilo kim. To je moj glavni kriterijum pri glancanju lirike – obratiti pažnju na sve ono što može biti prosto ili uvrijedljivo. Ukoliko bih razmišljala o tome šta neko drugi hoće da vidi ili čuje, sve bi ovo izgledalo potpuno drugačije”, objašnjava Kurgashian.

Vizual koji prati ovaj EP je slika ulje na platu autorsko djelo talentovanog umjetnika Marka Janjuševića poznatijeg kao Janjo Manitou gdje je Sara predstavljena u crnogorskoj nošnji, u ne baš ženstvenoj pozi uz nargilu. Na pitanje šta simbolizuje njen izgled na omotu EP-a “Mudra”, otkriva: “Najbolje je početi od kulturno-geografske simbolike. Nošnja oslikana na omotnici predstavlja kombinaciju elemenata nošnje sa sjevera i juga Crne Gore. Namjera je bila naglasiti činjenicu da je na našem području oduvijek egzistirao multietnički i multikulturalni sklad – u svakom smislu. Jelek sa slike, prekriven zlatnim širitima i reljefnim zlatovezom, rađen je po uzoru na jelek iz Narodnog muzeja Crne Gore koji je bio u trendu kao dio gradske, muslimanske nošnje iz južnjačkog dijela – od Spiča do Bojane. Osim toga, crveni koret nosile su žene sa sjevera, muslimanke, a karakterišu ga zlatni obrubi i detalji. Ležerna poza upravo pokušava da se izbori sa pojmom ženstvenosti, pa tim povodom simbolizuje borbu za ravnopravnost. Teget boja haljine zadržala je jednostavan karakter i odiše dostojanstvenošću. Na kraju, ove tradicionalne elemente razbijaju adidas čarape koje gotivi svako jugoslovensko biće. Nargila je danas možda simbol za meraklije, ali nekada je bila dostupna samo imućnima pa je važila za statusni simbol”, objašnjava Kurgashian. No, mnogi bi upravo ovu sliku koja će se napi na omotu opisali kao “spoj tradicionalnog i moderenog”. Međutim, ovakav kontrast ogleda se u skoro svakoj sferi života, te se Sara osvrnula na to koliko je on na omotu njenog albuma neka vrsta bunta i poruke:

“Bez prošlosti ne možemo razmatrati budućnost. Ni ono moderno ne može biti takvo, bez tradicionalnog prije toga. Sudar svih ovih navedenih elemenata na omotu šalje snažnu poruku, a to je da moramo prihvatiti i upoznati jedni druge. Moramo prihvatiti da ne možemo na osnovu neke lične karakteristike donijeti predrasudu o bilo kojoj osobi. Neprihvatljivo je da u današnje vrijeme govorimo o vezi između religije i nacionalne ili etničke pripadnosti i drugih pojmova, ili bilo kakvih drutih stereotipe koji usporavaju proces razvoja ovog društva. Poruka je da se nikad ništa ne podrazumijeva”, zaključuje Kurgashian.

The post Sara Kurgaš: Uvijek vrijedi dići glas, otac me je učio da je važno ići putem istine first appeared on BARinfo.