Rođena je u Podgorici. Završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Prištini i magisterij u Sarajevu. Usavršavala se u Italiji, Grčkoj, Rumuniji i Engleskoj, a kao stipendista Fonda „Moša Pijade“ u Parizu. Izlagala je na preko 300 pojedinačnih i grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Bibliografija o njenom umjetničkom i preko četiri decenije dugom pedagoškom radu, sadrži preko 700 jedinica.

RB/BI: Kako biste što bolje predstavili likovni opus podijelili ste ga u četiri ciklusa. Da čujemo nešto o njima?

Belegović: Od samog početka stvaranja, a posebno nakon završene Likovne akademije do danas,  nastojim da moje stvaralaštvo ne liči na nekoga i zato je ono dio mene. Nije bez razloga što sam za prvi motiv za svoju poetiku uzela čudesnu biljku mak, jer je to cvijet sa podgoričkog brijega Morače i cvijet mog djetinjstva. Slikajući  makove osjećala sam snažnu emociju i ljubav koja me povezivala sa bezbrižnim periodom djetinjstva, a oni su uvijek budili snažne emocije i kod posmatrača. Na otvaranju izložbe u Dvorcu kralja Nikole u Baru, prišla mi je prijateljica koja prati moje stvaralaštvo i rekla: „Divne su ti slike, ali tvoji makovi su neprolazni i meni tvoja najljepša djela“ ….  

Volim  da stvaram i  eksperimentišem. Likovno  stvaralaštvo ostvarila  sam u četiri ciklusa: “Makovi” (grafike-akvatinta i bakropis), “Masline”(crteži-tuš i pero), Etnorapsodija -“Toke i đerdani”(grafike-bakropis, vernis mou), “Kompozicija formi i oblika”(slike-akrilik). Zbog prolaznosti cvjetanja crvenog maka predstavila sam ga kao sitnoglavu biljku koju nazvah čovjekova glavica. “Mak” je čovjek, a “Makovi” ljudi. To je moj autoportret. To su okice djetinje i brižni pogledi majčini. To su vojnici i ratnici, namjernici i putnici, ljubavnici i tihe patnje mladih moma i zrelih žena. To je zov i poruka, osmijeh i suza, susret i bjekstvo, slutnja, želja i strah. To su cvjetovi života, iznikli iz duše čovjeka-sa velikim srcem. To  su impulsi neprolaznog u prolaznom  životu. To sveto drvo  „Maslina“ sa novim likovnim izrazom u kojima dominira snažna forma sa figurativnim simbolima je nastavak mog umjetničkog istraživanja asocijativne evolucije čovjeka sa emocionalnim  mijenama i psiho atributima vremena. U maslinama prezentiram monumentalnost mira i jednostavnost vizije prostora, vremena i čovjeka. Masline su jedinstvo života i stvarnog vremena. U crtežu dinamika kompozicije pulsira sa mojim jasnim i ličnim stavom neprekidne veze čovjeka s prirodom i maslinom. Maslina je u mojim radovima i simbol prostora, vremena i čovjeka-masline i dušu sakrivenu u maslinjaku doziva, a poruka mojih maslina je jedinstvo života i stvarnog vremena, nedefinisanog surovo-tvrdog-tajanstveno-mekanog, suptilno-agresivnog…

Moj treći ciklus Etnorapsodije „Toke i đerdani“ je nastavak obrađivanja ranije faze, sa novim likovnim akcentima. Nošnju predaka sam transformisala od tradicionalnog ka inspirativnom i modernom izrazu, utiskujući svoje ekspresivne matrice, biranim elementima nacionalne nošnje u okviru pročišćene kompozicije novootkrivenih bajkovitih dragulja u jasne poruke o ljubavi, sreći, radostima, vremenima, nostalgijama, čednostima, igrama radosti i mladosti, sudnjem danu, o ostacima grijeha, o bogatim gozbama, o nastalom i drugom ruhu, o jutrima, zenitima, i noćima ispod mediteranskog neba, o čudesnoj i prelijepoj flori… Da zaokružim, u simbiozi nošnje kroz grafike iz ciklusa etnorapsodije pričam priču o životu naših starih, o životu u kojemu se živjelo polako, nekad bogato, a nekad oskudno, ali i lijepo, u kojem sastav vrijednosti nije bio poremećen.

RB/BI: Slike iz opusa „Kompozicija formi i oblika“ predstavili ste barskoj publici. Izložba će biti u postavci do 2. jula.

Belagović: Čast i zadovoljstvo mi je što je u sali Dvorca kralja Nikole otvorena moja izložba slika i instalacija iz ciklusa  “Kompozicija formi  i  oblika” i predstavim se likovnoj publici Bara, u kojem je bogat likovni život tradicija. Posebno se zahvaljujem na besprekornoj saradnji  dr Anastaziji Miranović,  istaknutoj crnogorskoj istoričarki  umjetnosti i šire, koja je  besjedom o mojem stvaralaštvu izložbu otvorila.

U Baru je ovo moja treća samostalna izložba, druga u saradnji sa dr Miranović, i biću iskrena, svaka njena aktivnost je primjer i potvrda uspješnog organizatora i lidera, sa puno entuzijazma, posvećenosti i profesionalnosti. Takođe, veliko hvala Kulturnom centru i direktorici mr Aleksandri Grabež.  

Inspirisana  geometrijom koja se nalazi u osnovi svega što postoji, odlučila sam se za oblik nepravilnog  trougla, koji,  sam po sebi je kreativan, stabilan,  ima energiju, harmoniju i moć. Tako su nastale slike i instalacije poslednjeg  stvaralačkog opusa pod nazivom “Kompozicija formi i oblika“. Kroz instalacije izlazim iz dvodimenzionalnog prostora slike u realni prostor koji je komunikacija sa publikom. U toku stvaralačkog zanosa slijedila sam onu mudru Sokratovu izreku da “život bez razmišljanja  i traganja  ne bi vrijedjelo živjeti”. Po tome analitički razmišljam, tragam i usklađujem od inspiraivnog  ka modernom izrazu.

U kompozicionoj  igri formi, oblika i boja radovi direktno komuniciraju jedan sa drugim,  usmjeravajući im pravac na slici oni čine jedinstvo, dinamiku pokreta i akcije, a bojom potenciram kompozicioni sklad, liniju, ravnotežu, teksturu, ritam…

Na  platno  slikam  jakim i čistim bojama akrilikom u više slojeva. Paletu boja sam suzila i u ovom opusu imaju značenje: crno -bijela, smjenjuje se kao dan i noć, kontrasna je i efektna boja rađanja i smrti, jer sve što dolazi i odlazi, to je proces trajanja života i smrti  kao cjelina sve do beskonačnosti. Plava boja predstavlja svjetlost, vasionu i boju barskog neba, narandžasta, crvena i tamno crvena  radost  življenja, mladost, život, borbu kroz zivot, za ljubav, želju, nadanje…

RB/BI: Koji su vam planovi za naredni period?

Belegović: Dok stvaram osjećam mir, radost, sreću i samopouzdanje. Stvaraocu je potreban i  podsticaj, ja ga pronalazim u putovanjima i  promjeni sredine. Upravo ovo je vrijeme za putovanja, novu energiju i stvaralačku moć, a  potom inspiracija sama dolazi jer meni je umjetnost  potreba kao hrana. Godine 2004. iz ličnih sredstava kupila sam jednosobni stan za atelje i 15 godina vodila sudski spor. Spor je završen, a prostor zbog nemara graditelja ni danas ne mogu  koristiti. Imam obećanje i vjerujem da će se ubrzo riješiti, jer već deceniju želja mi je da ostvarim novi grafički opus, koji je pripremljen za realizaciju, ali za koji su mi potrebni prostorni uslovi.

The post Belegović: Dok stvaram osjećam mir, radost, sreću i samopouzdanje first appeared on BARinfo.