Promocija je organizovana kao jedan od niza događaja kojim se obilježava 300 godina od prvih dolazaka stanovništva sa prostora Barske nadbiskupije, mahom iz Šestana i barskog područja, od Zubaca, Šušanja, do Spiča, uz pojedine porodice iz Crmnice i unutrašnjosti.

Knjiga donosi novi prilog poznavanju istorije mjesta i župe Arbanasi, opisuje društvene, političke i jezičke posebnosti ishodišnog prostora Barske nadbiskupije, kao i razvoj i oblikovanje prezimena i nadimaka kroz istoriju. Zbornik umnogome dekonstruiše stanovište o isključivom albanskom porijeklu iseljenika, naprotiv, primarni izvori i istraživanja nude i drugačije zaključke.

Knjigu koja donosi kvalitetne faksimile, prepis i transliteraciju najstarijih sačuvanih župnih matica rođenih i krštenih, pisanih latinicom i glagoljicom, predstavili su dr Ivana Šušak Petešić, urednik prof. dr Ivica Vigato, dr Šime Perović i don Ante Sorić.

Na promociji je bilo riječi o tome odakle je doseljeno stanovništvo došlo, kako su živjeli, koliki je bio životni vijek, koliko su poroda imali… Posebno je istaknuto da su doseljenici “brzo prihvatili glagoljicu i njome, uz latinicu, bilježili svoja rođenja i krštenja, što pokazuje koliko su brzo prihvatili lokalne običaje”, ali nudi i zaključak da su u svojoj postojbini, između ostalog, govorili slovenskim jezikom koji je korišten u župama Barske nadbiskupije.

The post Promovisano još jedno djelo o seobi stanovništva Barske nadbiskupije u Zadar u 18. vijeku first appeared on BARinfo.

Ovo proslavljanje napretka, sloge i duhovne zaštite u Šestanima odvija se u svim selima zasebno i predstavlja drevnu tradiciju podrumijskog kraja. “Simbolika banira, drvenog raspeća koje je ukrašeno lišćem jasena, cera i duba radi zaštite od nevolje i zla, u sebi objedinjuje stara vjerovanja, doprinosi snaženju međuljudskih odnosa i proslavlja sjećanje na ustanovljenje euharistije na Posljednjoj večeri”, kažu iz Udruženja građana “Šestani”.

“Ovogodišnja proslava imala je i obrise jubileja kojeg obilježava Crna Gora, ali i očuvanja sjećanja na događaj iz 1726. godine, kada su sa ovih područja počela masovna iseljavanja u pravcu sjeverne Dalmacije i u okolinu Zadra”, zaključuju u Udruženju građana “Šestani”.

The post U šestanskim selima tradicionalno istaknuti baniri first appeared on BARinfo.

U dopisu, uz koji su priloženi potpisi mještana (njih skoro 300) ističe se da Šestani predstavljaju viševjekovnu, autohtonu istorijski utemeljenu zasebnu cjelinu koja obuhvata peti dio teritorije opštine Bar. Podsjeća se da se u Šestanima nalazilo sjedište Dukljansko barske nadbiskupije, a iz ovog mjesta su, prema poznatim istorijskim izvorima četiri biskupa Barske nadbiskupije.

Područje Šestana (od vrha Sutormana do vrha Rumije i do Skadarskog jezera) od Bara razdvaja planinski lanac, pa se od opštinskog centra do sela u Šestanima putuje i teže i duže nego do Kolašina.

“Postojeći put od Virpazara, preko Crmnice, Šestana i Krajine do Ostrosa, izgradile su, nakon Drugog svjetskog rada, mjesne omladinske brigade, dobrovoljnim radom, primitivnim ručnim alatima, bez mašina, pa on danas ne zadovoljava ni minimalne saobraćajne , tehničke i bezbjednosne uslove. Asfaltiran je sredstvima obnove 1979. godine”, ističe se u dopisu.

Ovo je, objašnjavaju, i bio razlog raseljavanja Šestana u Stari Bar, Dobru Vodu, Zaljevo, Čelugu, Mirovicu, Polje, Bjeliše, Ilino, Šušanj i Sutomore, kao i u druge gradove i strane države.

Projekat izgradnje puta podržava dijaspora, a podršku će tražiti i u inostranstvu. Izrada idejnog projekta, kako ističu, je u toku.

Šestani zahtijevaju da se u njihovi predstavnici, kao predstavnici jedne od dvanaest mjesnih zajednica, budu uključeni u pripremu Budžeta Opštine Bar za narednu godinu.

Najavili su da će sa dijasporom, na Zboru građana, izabrati svoje predstavnike koji će realizovati ovu Inicijativu.

Inicijativa je dostavljena i Vladi Crne Gore, delegaciji EU u Crnoj Gori, ambasadorima susjednih, prijateljskih i savezničkih država, udruženjima iseljenika i Državnom arhivu Crne Gore.

The post Pavlović: Šestani traže put preko Bijele skale first appeared on BARinfo.

Ovaj događaj iz godine u godinu okuplja sve veći broj stanovnika Šestana i Krajine, Barana i dijaspore. Kao i prethodnih šest godina, pripremljena je bogata trpeza, kao i prigodan kulturno-umjetnički program.

Kako su neki od naših sagovornika naglasili, ovo nije samo dan za okupljanje, zabavu i druženje, već prilika da se mladi upoznaju sa tradicijom, običajima i kulturnim nasljeđem ovih krajeva.

Događaju je prisustvovao i poslanik crnogorske Skupštine, Artan Čobi, koji je okupljenima predstavio projekte “koji će Krajinu učiniti zanimljivom turističkom destinacijom, ne samo u zemlji, već i šire”.

Čobi je najavio tender za put od Vladimira do Ostrosa, kao i rekonstrukciju puta od Virpazara do Murića, za koju je opredijeljeno oko 200.000 eura.

Događaj su, kao i prethodnih godina, organizovala udruženja “Murići”, na čelu sa Šabanom Hodžajem, “Kraja” koju predvodi Venera Đenašaj i “Besi”, na čelu sa Sejdinom Džaferajem. Danima je na pripremi ovog druženja radio Dževat Velja.

The post Okupljanje dijaspore u Murićima first appeared on BARinfo.

“Istorija je svjedok vremena, svjetlost istine, život pamćenja, učiteljica života i vjesnica starine”

                                                                                                                         Marko Tulije Ciceron

Ni najplemenitiji, ni najmudriji, ni najodvažniji ne mogu promijeniti sve sa čime se susreće ljudsko postojanje, ali se ništa i ne može promjeniti dok se ne donesu odluke koje imaju neizbježne i značajne posljedice!

Zahvaljujući istraživačkom radu mr sci Ivana Jovovića, predsjednika Matice crnogorske, kojim je proučavan određeni književni opus u crnogorskoj publicistici sa početka XX vijeka, uočen je novinski članak koji je objavljen 13. septembra 1911. godine u “Cetinjskom glasniku” broj 72. i čija sadržina zavrjeđuje dužnu pažnju i ukazuje na vrijednosti koje često i kao društvo i kao pojedinci zanemarujemo.

Naime, u ovom listu, koji je štampan na Cetinju kao poluzvanično glasilo tadašnje crnogorske vlade, u rubrici “Iz naroda”, objavljena je vijest iz Starog Bara o smrti Palje Ilijinog Marvučića iz Šestana u kojoj ga autor “Stevan” opisuje kao “starog ratnika i pobornika za dobro naše otadžbine”. U ovom sjećanju na uglednog pokojnika opisan je i njegov podvig koji se najvjerovatnije desio u periodu koji je započeo pohodom Omer-paše Latasa na Crnu Goru, odnosno krajem 1852. godine, i koji je trajao do izbijanja oružanog konflikta povodom razgraničenja između Crne Gore i Turske na prostoru Sutormana 1860. godine. Ovaj hrabri poduhvat Palje Ilijina Marvučića, poznatijeg u narodu kao Palj Ilije, “najbolje potvrđuje”, kako sam autor teksta ističe, da “je istinski volio svoju otadžbinu Crnu Goru i njene interese”.

U navedenom događaju Palj Ilija, nakon zahtjeva Osmanlija da mora izvidjeti “stanje crnogorske vojske u Crmnici”, odlazi “kod svog poznanika a osvjedočenog junaka i rodoljuba Petra Mihailova Plamenca” sa kojim dogovara, osmišljava i sprovodi vještu vojnu varku koja u nekim elementima podsjeća na slavnu Tuđemilsku ili Bitku kod Bara koja je započeta u noći između 6. i 7. oktobra 1042. godine.

Petro Mihailov Plamenac bio je stotinaš (starješina) “Krstonosne vojske” knjaza Danila i glasoviti bojovnik čiji je otac pop Mihailo od 1789. godine do 1791. godine nosio zvanje serdara i koji je kao iskusni glavar i veoma učen čovjek u periodu Petra I Petrovića Njegoša često obavljao diplomatske poslove. Petrov mlađi brat bio je znameniti crnogorski vojvoda, vojskovođa i dugogodišnji ministar crnogorske vojske pop Ilija Plamenac, dok su njegovi sinovi bili serdar Savo, ađutant dvora i zet knjaza Nikole, bataljonski komandir Ićo i najmlađi Mitar, koji je bio “kandidat Moskovskog univerziteta i knjažev zastupnik pri Porti otomanskoj”.

Odnosi među žiteljima sela, koji su u tom razdoblju svoja stada čuvali na obroncima Sutormana i Pepića, opisani su u “Memoarima” Rada Turova Plamenca i iz njih saznajemo da “o Božiću 1853. dođoše kod Plamenaca naših susjeda šest odabranija Šestana Gornjija i zatražiše da ih naši Plamenci prime da se sa njima pobratime. Plamenci primiše da se pobratime sa ovim Šestanima i pobratimiše se sa njima i proslaviše Božićne praznike svečano i veselo.”

Nakon dolaska na vlast prvog crnogorskog svjetovnog vladara Danila I Petrovića prilike u pograničnim krajevima Crne Gore i Otomanske imperije postaju veoma tenzične. Akademik Branko Pavićević u svom djelu “Knjaz Danilo” navodi da: “Sukobi na granici prema Albaniji počeli su istovremeno sa onim u Hercegovini. I njih je knjaz podsticao svojom aktivnom politikom, želeći na svaki način neke sporne teritorije da zadrži pod svojom vlašću. U tom pogledu knjazu je posebno stalo do Krnjica, Šestana i do Spiča”. Ovakvo nastojanje crnogorskog knjaza bilo je opravdano, jer će događaji koji će uslijediti nakon ambasadorske konferencije u Carigradu 1858. godine potvrditi crne slutnje da prostor Sutormana i Pepića ne dijeli samo teret sukoba Cetinja i Carigrada, već i zlo međuplemenskih i međubratstveničkih razmirica koje u nekim slučajevima ne zavise ni od uprave na tom oblašću, ni od vjerske pripadnosti lokalnog stanovništva, niti od prava da li se može koristi određena teritorija.   

Nahija planine Šestana ili Nahija Šestanskog gorja (tur. Nahiye-i cebel-I Şestan), kako ovaj podrumijski kraj nazivaju turski istorijski izvori, od napada Mehmed-paše Bušatlije godine na Crnu Goru 1768. godine i 1796. godine, kada je pod komandom Kara-Mahmud paše pripreman napad na Crnu Goru sa južne strane i čekan ishod bitke na Krusima, preko brojnih sukoba od 1860. do 1862. godine, do 28. juna 1876. godine, kada je oko Marstijepovića razbijena ušančena turska vojska, stameno će proživljavati brojna razaranja, pljačke, krvave osvete i raseljavanja zbog sukoba između Crnogoraca i Osmanlija. Oblast užih Šestana – od Sutormana, odnosno od Pepića do oblasti koje pripadaju šestanskim selima u kojima živi islamsko stanovništvo – Rjepsima i Murićima, posebno oblast Donjih Šestana od Vučedabića, preko Marstjepovića do Karanikića, predstavlja jedno od većih stratišta ovog razdoblja kojeg savremena istoriografija još nije objektivno interpretirala.

Smjenjivanje vojnog prisustva i uticaja Cetinja i Skadra od druge polovine XVIII i tokom XIX vijeka na ovom krševitom području siromašnom plodnom zemljom i vodom, usloviće veoma neizvjesne i nepredvidive životne izazove koji će kod žitelja Šestana, pored iznalaženja načina za pukim preživljavanjem, razvijati i najbolje ljudske osobine – mudrost, plemenitost, hrabrost i nevjerovatnu istrajnost! Po ovim osobinama sačuvano je i sjećanje na Palj Iliju.  

Prvi pisani pomen o Palj Iliji Marvučiću nalazimo u kupoprodajnom ugovoru iz 1855. godine u kojem selo Boljevići, preko svog opunomoćenika serdara Marka Plamenca, kupuje dio Pepića od vlasnika imanja iz gornjošestanskih sela Dedića i Marvučića.  

U popisu stanovništva Gornjih i Donjih Šestana iz 1857. godine, kojeg je obavio apostolski misionar, Italijan fr. Antonio da Domicella, i u kojem se Marvučići ne navode kao zasebno selo, kao prva (glavešinska) među dvadeset familija u Dedićima navedena je porodica Palje Ilijinog (ital. “Pala di Lisi”), odnosno njegova sestra i supruga sa dva sina. Po porodičnom predanju, Palj Ilija oženio se u zrelom dobu i imao je troje sinova, što znači da je najmlađi od sinova rođen nakon navedenog popisa.

Đoko-Đoka Markov Dabović u istorijsko-etnografskoj studiji “Pleme Šestani” ističe: “I ako se rodio prije dvjesta godina, do skoro su se mogle čuti priče o Palj Iliji. Njegova porodična zadruga je posljedna porodična zadruga u našem kraju. Iz popisa iz 1857. godine to je čovjek koji iz Gornjih Šestana ima najveći broj potomaka. Njegovo mnogobrojno potomstvo danas živi u Baru, Ulcinju, Beogradu, državama Evrope i u Americi.”

Porodična tragedija, koju su Osmanlije pokušale da upotrijebe kao motiv za svoje savezništvo sa Palj Ilijom u pripremi napada na Crmničane, odnosila se na pogibiju njegovog starijeg brata Pere i njihovog daljeg rođaka iz bratstva Mujića (ovo bratstvo vodi porijeklo od jednog Marvučića koji je primio islam i čiji su potomci danas nastanjeni u Baru). Po predanju, tokom jedne od hajdučija iz Crmnice njih dvojica posječena su dok su čuvala stoku i njihova tijela sahranjena su bez glava. Ovo predanje ima nekoliko svojih verzija i niti jedno od njih nije potvrđeno nekim od pisanih tragova, ali su interesantni detalji koji se odnose na okolnost da je ovo bio tek jedan od dva slučaja da su u Gornjim Šestanima sahranjene obezglavljene osobe koje su poginule u borbi i da je ovaj krvavi čin navodno kritikovao i sam Petar II Petrović Njegoš.

I o događaju koji je naveden u “Cetinjskom glasniku” postoji usmeno predanje koje je po kazivanju Petra N. Đurovića zapisao Đoko M. Dabović u svojoj knjizi “Pleme Šestani, istorijsko-etnografska studija”.

“Palj Ilija Marvučić iz Gornjih Šestana dođe jednog pazarnog dana na Pazar u Bar. Susrete se sa barskim begom i beg će njemu: ‘Hajde Palj Ilija pomogni mi sa tvojim Šestanima da udarimo Kradak (Crnu Goru) i da im vratimo milo za drago za sve što nama i vama čine’. Palj Ilija će njemu: ‘Kad ti je drago, i kad ti budneš spreman, čestiti beže. Ja sam spreman sa mojim Šestanima’. Dogovoriše dan napada. Čim se Palj Ilija vrati kući pođe kod Limljana i Boljevića da ih obavjesti da su u opasnosti. Ovi se zbuniše i uplašiše jer su prema Sutormanu imali samo male snage kao stražu. Sakupiti veće snage nijesu imali vremena. Palj Ilija ih umiri riječima: ‘Nemate razloga za nikakav strah. Imate dosta ljudi da na svakom brijegu zapalite po jednu vatru. Tako će izgledati da je na granici velika vojska. Na drugoj strani ću biti ja i moji Šestani. Ako dođe do najgorega možete računati na nas’. Uoči napada sakupiše se barski Turci i Šestani i krenuše put Sutormana. U prvom mraku na svakih sto koraka zablijestaše vatre na granici na Sutormanu. Barski Turci se prepadoše, a taj strah pojačaše Palj Ilija i Šestani da protivnika ima sigurno na hiljade i da bi bila ludost udariti na njih. Beg barski obustavi napad.”

Svoje pripovjedanje pokojni Petar N. Đurović završio je podsjećanjem da su “Limljani i Boljevići masovno učestvovali na sahrani kad je Palj Ilija umro. Iz daleka su počeli lelekati nabrajajući njegove ljudske vrline.”

Na kraju, ovu staru (i zavjetnu) priču moguće je, zbog njene vanvremene poruke, smjestiti i u današnju crnogorsku zbilju – ne postoji valjano opravdanje za aktuelna identitetska previranja i zapanjujuće krize identiteta koje proizilaze iz ličnih interesa i neobjektivnih frustracija, i koje još pri tom idu “na štetu opšte stvari i interesa Crne Gore”.

(U prilogu se nalazi prekucani teskt orginalnog članka sa originalnim štamparskim greškama i tadašnjim načinom zapisivanja imena.) 

Iz naroda:

† Pala Ilin Maručić

Pišu nam iz St. Bara:

Zeman i vrijeme sve više sužava kolo naših starih ratnika i pobornika za dobro naše otadžbine. Iz kola takvih neumitna smrt oduze nam Palu Ilina Maručića iz Dedića – Šestana u 90 godini duboke starosti. Pokojnik je u vrijeme kad je Šestani, njegovo rodno mjesto, pripadalo Turcima svagda sa svojim seljanima branio selo od Turaka i ne davao da potpane njihovom tlačenju. Uz ovo, za pokojnika se zna, da je istinski volio svoju otadžbinu Crnu Goru i njene interese, koliko je mogao, što se najbolje potvrđuje iz ovoga:

Jednom prilikom došla je kod njega izvidnica jednog odreda turske vojske, koja je tada stanovala u Baru, s namjerom da preko njega ispita stanje crnogorske vojske u Crmnici, na koju su bili namjerni da u zgodnoj prilici udare, te je od istoga Pale zahtijevala, da obiđe Crmnicu i o stanju crmničke vojske potanko izvijesti i po svome povratku dade mišljenje, da li će turska vojska moći  s uspjehom da napadne Crmnicu, koja ih je svagda uznemiravala. Po ovakvom njihovom zahtijevu Pala im prividno dade obećanje da će sve po njihovoj želji izvršiti, te po tome otišao u Crmnicu, a izvidnica ostala da ga čeka sa uvjerenjem, da će on, kome je neki Crmničanin brata ubio, sve tačno kazati i u slučaju dobre zgode još podići svoje seljane protiv Crmničana da bi im tim većim osvetnikom postao. Tom prilikom Pala je otišao u Boljeviće kod svog poznanika a osvjedočenog junaka i rodoljuba Petra Mihailova Plamenca, te mu kazao s kakvom su ga namjerom Turci poslali. Pošto je Petro saslušao Palu, uvidio je da Crmnica nije pripravna da se tu veče odupre turskoj vojsci, te je s toga istome rekao: „pođi doma i kaži Turcima da je u Crmnici dosta vojske i doveče ih izvedi da vide ognje i barjake, koje ćemo mi udesiti radi višeg njihova uvjerenja i potvrde tvog iskaza. Uz to nastoj da Turke od njihove namjere odvartiš“. Pala je otišao i učinio kako mu je Petro rekao, a Petro je s društvom upirio ognjeve i poperio barjake, te je turska izvidnica, kad je to vidjela, stekla uvjerenje da se tamo ulogorisala velika vojska, zbog ćega su Turci odvraćeni da ne napadnu na Crmnicu.  

Sam ovaj postupak Palin dovoljan je da dokaže da je isti volio svoju otadžbinu Crnu Goru i da je bio častan i trezven čovjek, jer Turci njegovu ličnu zadjevicu sa nekim Crmničanom, koji mu je brata ubio, nijesu mogli da za sebe iskoriste na štetu opšte stvari i interesa Crne Gore.  Ne samo što je Pala ovom prilikom na visini istakao svije rodoljublje nego je tome svagda došljedan bio, pa i pri opsadi grada Bara to je nanovo osjedočio sa pristojanjem njegovim i njegove svojte na stranu Crne Gore, u čijoj se vojsci sa svojima, kao vojnik i putovođa naznačio.

Za njegove usluge otadžbini odlikovan je medaljom sa hrabrost i drugim moralnim nagradama, kojima je on kao takav morao biti nagrađen. Laka mu zemlja naše otadžbine, kojoj se odužio onako, kako to poštenu i pametnu dolikuje.

Stevan

The post Palja Ilijin Marvučić – (Ne)zaboravljena mudrost, junaštvo i plemenitost first appeared on BARinfo.

Ovaj omladinski praznik koji se obilježavao od 1945. do 1988. godine, prvobitno je bio namijenjen proslavljanju rođendana doživotnog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita (1892–1980), ali je na osnovu njegove inicijative od 1957. godine postao Danom mladosti.

Ovom kulturno-sportskom manifestacijom, koja je održavana na stadionu JNA u Beogradu i koja je smatrana smotrom najkvalitetnijih dostignuća, odnosno priredbom u kojoj su nastupali najbolji pojedinci i kolektivi fizičke kulture, omladinska kulturno-umjetnička društva, organizacije Narodne tehnike i Jugoslovenske narodne armije, zapravo je svečano dočekivana i uručivana Štafeta mladosti.

Ovaj glavni simbol Dana mladosti nosile su ruke zaslužnih omladinaca koji su birani iz redova učenika, studenata, sportista, radnika različitih privrednih grana, zemljoradnika i pripadnika Jugoslovenske narodne armije. Štafeta mladosti polazila bi svake godine iz druge republike i drugog grada da bi time na simboličan način bila odata počast ili obilježen određeni istorijski datum.

Tokom mjesec i po dana nošenja Štafete mladosti, u mjestima kroz koja je ona prolazila, upriličavani su partizanski marševi i pohodi, turniri, razna sportska i kulturno-umjetnička takmičenja, festivali i priredbe. Pronošene su ne samo dobre želje i čestitke Josipu Brozu Titu za njegov rođendan, već i poruke bratstva i jedinstva, kao i namjere mladih ljudi da djeluju u korist zajednice.

Zahvaljujući privatnim arhivima Miodraga Tanja Masoničića, starješine izviđačkog odreda “24. novembar” i pomnog hroničara, kao i Đorđa Đoka Dabovića, predsjednika SUBNOR-a Ulcinj,  imamo sačuvane fotografije sa dočeka Štafete mladosti iz 1980. godine sa područja Bara, odnosno MZ Šestani.

Ove fotografije predstavljaju i autentično svjedočanstvo o periodu tokom kojeg se naš Bar sa okolinom obnavljao i oporavljao od posljedica razornog zemljotresa iz 1979. godine zahvaljujući solidarnosti i humanosti svih naroda i narodnosti tadašnje Jugoslavije. Ovaj dolazak Štafete mladosti prije punih 45 godina u naš grad ukazivao je i na važnost međusobne podrške i saradnje u vremenima krize.

Bitno je istaći da Štafeta mladosti koja je krenula 23. marta 1980. godine iz Novog Sada nije uručena Titu jer se 4. maja, na dan njegove smrti, zatekla na putu po Hrvatskoj i pri tom je prekinut njen put. Štafeta je položena na odar predsjednika u Skupštini SFRJ, dok je obilježavanje Dana mladosti nastavljeno i nakon smrti Josipa Broza, ali je Štafeta mladosti uručivana predsjedniku Saveza socijalističke omladine Jugoslavije.

O dolasku Štafete mladosti u Bar 1980. godine Miodrag Tanjo Masoničić posjeduje obimniju fotografsku građu i zato u narednom period možemo očekivati i izložbu o ovom događaju.

The post Neđeljko Đurović: Dan mladosti, 1980. godine first appeared on BARinfo.

Riječ e o manifestaciji turističko-propagandnog karaktera, koja će se realizovati jednom godišnje i koja će tokom narednih godina imati prateće kulturne, sportske, ekološke, naučne, privredne i poljoprivredne sadržaje.

Lokalitet Selita, koji je sada ruralno izletište, poznat je po drevnim bunarima i ljekovitoj vodi.

Planirano je da se Dani Šestana održavaju na reprezentativnim i autentičnim lokacijama u Šestanima. Pored glavnog sponzora i promotera, Turističke organizacije Bar, sarađivaće sa uglednim nacionalnim i međunarodnim partnerima.

Organizator, Udruženje građana “Šestani” nastojaće da manifestacija preraste u regionalno prepoznatljiv događaj, koji će doprinositi afirmaciji Bara i Crne Gore.

Sponzor manifestacije je TO Bar.

The post Dani Šestana u nedjelju first appeared on BARinfo.

Procesija ovog vjerskog praznika, kojom se slavi djelovanje Duha svetoga tokom kojeg se hljeb pretvara u tijelo, a vino u krv Isusovu, počinje tokom predvečerja uoči proslave, kada nevjeste ili mlade žene ritualno pripremaju prijesnac ili prpeć.

Narednog jutra, uz prve sunčeve zrake na planinskim vrhovima ili prevojima koji gravitiraju šestanskim selima, muškarci vrše obredno izdizanje ranke ili banira – drvenog raspeća koje je ukrašeno lišćem jasena, cera i duba.

Nakon postavljanja banira i gromoglasnog dozivanja, kojim se simbolično tjera svako zlo i nevolja, obavlja se zajednička molitva kojom se od Boga očekuje sloga i blagostanje. Okupljeni nazdravljaju rakijom uz izricanje starih zdravica i jedu pripremljeni prijesnac.

“Ova viševjekovna procesija, koja je navjerovatnije nastala hristijanizacijom starog mita o očuvanju života i napretka, predstavlja jedno da najznačajnijih obilježja ovog kraja. U Šestanima, za koje je stočarstvo ima posebnu važnost, vlada vjerovanje da za Tjelovo ‘zbog berićeta’ valja da padne pokoja kap kiše ‘toliko da skvasi volu rog’. Ipak, jučerašnje isticanje ranki propratila je obilna kiša i gusta magla, dok su sunčevi zraci probili guste oblake tek kada su u selima počela tradicionalna okupljanja. Snaženje međuljudskih odnosa predstavlja veoma važno sociološko obilježje ovog kraja, tako da se tokom ove proslave druženja održavaju uz tradicionalne pjesme, šalu i bogatu šestansku sofru. Svečanost katoličkog blagdana Tjelovo, kojom se obilježava sjećanje na ustanovljenje euharistije (svete žrtve) na posljednjoj večeri, počela se masovnije obilježavati širom Evrope tokom 14. vijeka. Održavanje šestanskog banira jedna je od najduže živećih tradicija ovog podnevlja i autentični je reprezent nematerijalnog kulturnog nasljeđa Crne Gore. U knjizi ‘Zapisana Crna Gora’ novinara Miomira Maroša, koja je proizašla iz televizijskih reportaža emitovanih u emisiji TV Crne Gore ‘Zapisi’, opisano je ovo etno obilježje Šestana, dok je slika banira istaknuta na naslovnici knjige”, kažu u Udruženju građana “Šestani”.

The post Tradicija proslave Tjelova jača od nevremena first appeared on BARinfo.

Tokom  obilaska ovog kraja i susreta sa aktivistima koji posvećeno djeluju na revitalizaciji prostora MZ Šestani, bili su u prilici da se na neposredan način upoznaju sa dosadašnjim razvojem ovog područja i problemima među kojima su i oni koji već nekoliko decenija čekaju svoje rješavanje.

Branislav Nenezić istakao je da su ovakve posjete usmjerene ka poboljšavanju komunikacije sa građanima i uputio je okupljenima prijedlog da i prostor MZ Šestani, poput ostalih područja Opštine Bar, u narednom periodu dobije odgovarajuću kulturno-zabavnu manifestaciju koja bi pored promotivno-turističkog karaktera imala za cilj i promovisanje bogatog nasljeđa ovog podrumijskog podnevlja.

Stefan Šušter je sa predstavnicima građana, shodno Programu uređenja prostora Opštine Bar za 2023. godinu, razmatrao prioritete i mogućnosti što skorije realizacije odgovarajućih infrastrukturalnih projekata na području Gornjih Šestana.

Predstavnicima Opštine Bar predočena je i inicijativa o bratimljenju Bara i Zadra, kojom se neće samo obilježiti predstojeći veliki jubilej 300 godina iseljavanja iz ovih krajeva na područja sjeverne Dalmacije, već se ovim činom želi i osnažiti saradnja između ovih lokalnih samouprava na raznim poljima, kao i doprinijeti snaženju zajedničkog evropskog identiteta.

Udruženje građana „Šestani“ nakon okončanja ljetnje sezone sprovešće planske aktivnosti na uspostavljanju odgovarajuće saradnje sa Turističkom organizacijom Bara i ustanovljavanju zajedničkih poduhvata na valorizaciji kulturne baštine i prirodnih ljepota Šestana.

The post Šestane posjetili predsjednik SO Bar i sekretar Sekretarijata za imovinu, zastupanje i investicije first appeared on BARinfo.

Dvodnevnim ritualom u Šestanima proslavlja se napredak i očuvanje zajedništva. Uz prve sunčeve zrake, i na svojim planinskim vrhovima, svako od šestanskih sela podizalo je i okretalo u svom pravcu ranku ili banir, drveno raspeća koje je ukrašavano lišćem jasena, cera i duba, i time je „kroz vjekove prozivalo svoj duhovni i materijalni uspon“.

„Ovo ruralno praznovanje Presvetog tijela i krvi Isusove predstavlja jedno od najsadržajnijih obilježja kulturnog nasljeđa Crne Gore, jer u sebi objedinjuje religijske, paganske, etnološke, gastrološke i fitološke sadržaje. Pored brojnih predanja u Šestanima među najupečatljivijima su ona koja se odnose na pomen i poštovanje starih drveća i lokaliteta koja su po njima nazivana.

Jedno drevno kazivanje odnosi se na i jedan slučajni susret od prije skoro dva vijeka, kada se potomak iseljenika iz ovih krajeva, nastanjen u okolini Zadra, raspitivao o starim stablima na vrhu Ostrojca i u Čukuljerima jer je o njima slušao priče od svojih predaka.

S obzirom da se ovaj događaja proslavlja po selima i ove godine najbrojnije okupljanje bilo je u Lukićima koji su prepoznatljivi po svojoj slozi i gostoprimstvu. Ipak, najemotivnije je bilo u Dedićima jer su ovogodišnje okupljanje posvetili sjećanju na Petra Nrekovića, čuvara tradicije Gornjih Šestana iz perioda kada su ovi krajevi skoro bili zamrli i čovjeka čije je pregalaštvo u velikoj mjeri doprinijelo revitalizaciji ovog kraja“, zaključuju iz Udruženja građana “Šestani”.

The post Šestani i ove godine podigli banire first appeared on BARinfo.