Ovo dokumentarno ostvarenje kombinacija je igranog materijala iz sadašnjosti, video-snimaka koji datiraju s početaka devedesetih i arhivskih fotografija oživljenih uz pomoć vještačke inteligencije. Riječ je o emotivnom podsjećanju na ljude i događaje u posljednjih 50 godina kulturno-umjetničkog života Bara, pri čemu je najjači utisak, očekivano, izazvalo “pojavljivanje” ljudi koji nisu među živima. 

Iako zvanično kao dvojac potpisuju scenario, režiju, obradu zvuka, slike i videa, snimanje, foto i video dokumentaciju, jasno je da je dio oko prikupljanja i odabira materijala, pisanja scenarija i naracije pripao Miloviću, a sve vezano za vizuelni i audio dio je odradio Senić.

Poznati barski autor videa, kratkih filmova i dokumentarnih serijala, Dejan Senić, nije krio zadovoljstvo realizacijom projekta.

“Izuzetno sam kao koautor zadovoljan konačnim proizvodom, jer smo dodali još jednu kocku u mozaik ‘kulture sjećanja’, neophodne za svaki grad koji drži do sebe. Bio je vrlo težak višemjesečni posao, pošto je trebalo faktički ni iz čega prikazati istoriju dugu 50 godina institucije koja je među najvažnijim u gradu. Željko je kontaktirao mnoge ljude i na njemu znane načine pronalazio stare fotografije koje su potom oživljavane AI tehnikom, a nakon toga i gotovo izlizane i uništene video snimke na VHS kasetama koji su najprije ‘dešifrovani’ u smislu prepoznavanja ko je ko, kad i gdje, zatim obrađivani i prilagođavani za namjenu.

Odmah na početku smo se nas dvojica dogovorili da to treba da bude nešto poput velikog ‘Baroskopa’, serijala kojeg smo radili za Instagram, samo sa mnogo većom dozom konkretnih podataka i detalja. Pošto zbog nedostatka materijala nismo mogli stvarati vremenski kontinuum u filmu, odlučili smo za prostorni, pa smo kao vezivno tkivo ubacili dvoje mladih koji obilaze mjesta gdje su se organizovala razna kulturna dešavanja, i gdje se kroz flash-back vraćaju slike iz prošlosti.

U samom finišu rada, posebno je bilo teško napisati naraciju na nekih šest-sedam strana, ali konkretnu i što je moguće koncizniju, i tek je neka treća verzija nakon silnih skraćivanja bila upotrebljiva za film. Onda je na red došao moj posao uklapanja naracije sa materijalom kojeg smo imali, sa specijalizovanom muzikom, sa živim kadrovima kamere i drona, a da se našalim, posebna muka je bila zaustaviti Željka koji je tražio da se ubaci ‘još ova fotografija ili još ovaj video’… Na kraju, izašao je film malo duži nego što le planirano, ali je dinamika kadrova takva da čitavih 25 minuta drži pažnju“, rekao je Dejan Senić.

Producent filma je, naravno, Kulturni centar Bar, a direktorica preduzeća mr Aleksandra Grabež kaže da je “možda najljepša njegovaq vrijednost to što ne govori samo o onom što je bilo, već pokazuje koliko jedan grad može da živi kroz kulturu, ljude i uspomene koji ostaju iza njih“.

“U filmu se na poseban način spajaju prošlost i sadašnjost, svaka fotografija, sjećanje i zabilježeni trenutak podsjećaju koliko je Kulturni centar bio važan za generacije Barana. Kroz njegovih 50 godina mijenjali su se ljudi, vrijeme i okolnosti, ali je ostala ista ideja da kultura bude mjesto koje okuplja, povezuje i ostavlja trag. Zato ovaj film nije samo podsjećanje na jednu ustanovu već na jedan dio identiteta Bara. On čuva uspomenu na ljude koji su stvarali kulturni život grada i na trenutke koji mnogi pamte, ali će ih sa ovim filmom moći sačuvati i za one koji dolaze“, istakla je za Radio Bar i Bar Info mr Grabež.

Jedan od likova koji se najčešće pojavljuju u ostvarenju, u raznim ulogama, ujedno je i jedan od simbola razvoja Kulturnog centra – glumac Dragiša Simović, danas penzioner.

„Kao dugogodišnji radnik Kulturnog centra znam da je ta arhivska građa neuredno čuvana, ali je Željko, hroničar grada poznat po svojoj upornosti, prikupio dovoljno materijala da uradi kapitalni projekat za Opštinu i Kulturni centar, a naš sineasta Dejan bio kreativno jak da njegove zamisli sprovede u djelo. Negdje je zapisano da se vrijeme ne pamti po dužini, već po tragovima u njemu. Nije jednostavno kulturno bitisanje jednog grada, hronologije i višedecenijske sadržajne odjeke pretočiti u film od 25 minuta. Ovaj i ovakav film mogao je trajati i duže zbog svih onih ljudi koji su obilježili jedno vrijeme i prostore pod Rumijom, ali i zbog barskog jedinstvenog univerzalnog sopstva. Ipak, ukazalo se na prebogate programske riznice, na višeslojne, višeznačenjske i visokokvalitetne kulturne domete sa kojima se samo rijetki gradovi mogu pohvaliti. Bar jeste jedna osobena rijetka biljka koja se treba pažljivo njegovati. Lično sam zahvalan autorima što će ovim sjajnim filmskim zapisom istgrnuti iz zaborava i sačuvati veliki trud i napor kreativnih neimara Kulturnog centra za neko, nadam se, bolje vrijeme koje dolazi“, istakao je za Radio Bar i Bar Info Simović.

Zanimljivo, naslov filma “438.300 sati” (pedeset godina iskazano u satima) nije puno pominjan u crnogrskim medijima, već je u člancima i video prilozima notiran po kolokvijalnom, radnom naslovu “Pola vijeka Kulturnog centra Bar“.Za AI restauraciju i animaciju fotografija bio je uglavnom zadužen Marko Senić, naratorka filma je Silvija Vukelić, mladi par koji vodi gledaoca od mjesta do mjesta su Masimo Milović i Teodora Radević. U filmu su korištene fotografije i video snimci Anta Bakovića, Foto studija Petović – Media Pro, Radio Bara – Bar Infa, portala Feral, iz arhive Kulturnog centra, kao i iz privatnih kolekcija ljudi koji su sačuvali dragocjene uspomene na posljednjih pet decenija kulturno-umjetničkog života u Baru. 

The post 438.300 sati – film o 50 godina stvaranja kulture i umjetnosti first appeared on BARinfo.

Nedavno je na svom YouTube kanalu objavio spot za akustičnu autorsku pjesmu „Stari moj“, na koju je ponosan i koja mu posebno znači, jer je posvetio pokojnom ocu.

„’Grimm’ nikad nije bježao od tih akustičnih performansi, čak i u pjesmama koje su videom zabilježene prije. Međutim, ova pjesma je otišla u drugom smjeru, iz razloga što je tekst bio krajnje intiman. Moje obraćanje pokojnom ocu i neke analogije u našim sudbinama, ‘sručio’ sam u jedan tekst i smatrao sam da bi trebalo samostalno to da snimim. Možda sam po prvi put u životu kompletno zadovoljan kako je sve na kraju ispalo – od samog snimka, pjevanja, do audio vizuelnog zapisa“, priča Nebojša.

Za ovu priliku je bila angažovana ekipa koja je, kako je kazao, spojila – Bar, Beč i Budimpeštu.

„Pippo Corvino je radio aranžman u Beču, njegov kolega sa Jazz akademije iz Graca radio je perkusije u Budimpešti. Sve to je umiksano u Podgorici (‘M studiju’ Mihe Radonjića i ‘Adrenalin’ Boba Stanišića). Za video je bio zadužen dvojac iz ‘Mediatag’ produkcije – Ivan Mandić i Nebojša Perković. Odradili su odličan posao “, zadovoljan je Nebojša.

Kadrovi su snimani na području barske opštine: u selima Koštanjica, Livari, na Golom Brdu, kao i na barskoj marini i obali…

Zajedno sa Ivanom Janković ‘Grimm’, Nebojša je učestvovao u zanimljivom projektu, koji je osmislio i pokrenuo novinar i voditelj Ilija Pejović, gitarista u sastavu „Neon“.

„Joe, odnosno gospodin Pejović je imao pjesmu koja je ‘radnog staža’ oko godinu. Najprije mu je ideja bila da tu pjesmu snimi za grupu ‘Neon’, onda se preorijentisao i pomislio kako bi bilo dobro da više muzičara učestvuje u tome. Sve je organizovao u 20-ak dana. U pjesmi ‘Ove Nove godine’ nas je osmoro pod imenom ‘Naše društvo’ – mala ali probrana ekipa, spoj iskustva i mladosti, ja sam tu bio najstariji“, dodaje s osmjehom Đukanović.

Autor teksta i muzike je Ilija Pejović, producent Mihailo Miha Radonjić, a osim Nebojše i Ivane pjevaju i Mila Nikić, Jovana Ćupić, Novak Raičković, Jovana Živković i Boris Božović.

Atmosferu prazničnog okupljanja prijatelja, darivanja i uživanja u zajedničkim idiličnim trenucima, posebno naglašavaju magična scenografska rješenja kreativnog tima “La mia casa”, u spotu čija je realizacija takođe povjerena produkciji “Mediatag”.

Za “Grimm” je 2022. bila uspješna. Imali su dosta svirki i većih koncerata (učestvovali su na manifestaciji “Ljeto sa zvijezdama”, festivalu “City Groove”…). Novu 2023. takođe počinju radno. Na trgu Vladimira i Kosare u sklopu “Novogodišnjeg programa” nastupaju 1. januara, ispred benda “Van Gogh”.

“Nadam se dobrom koncertu i da će publika doći u velikom broju. Pripremili smo širi repertoar, biće ‘Grimm’-ovih ali i obrada stranih i domaćih pjesama”, otkriva Nebojša.

Sa zadovoljstvom je najavio da uveliko pripremaju treći album, koji bi trebalo da objave u narednoj godini, ponovo “kao po nekom numerološkom pravilu”.

“Na žalost ili na sreću, više ne znam, ali, od nastanka benda do prvog albuma prošlo je osam godina, od prvog do drugog albuma, takođe. I između drugog i trećeg biće osam godina. Znači sve je u nekim osmicama”, primjećuje Đukanović.

 Ovim albumom će, kako kaže, biti zaokružena trilogija.

“To mi je bila osnovna namjera – da se priča ispriča do kraja. Jer, nekako mi tematski i uopšte vizuelno, to dođe kao završetak jednog poglavlja. A kako to obično biva, velike su vremenske distance, čovjek se mijenja, fizionomija se mijenja, više ne možemo izigravati ‘gotik’ varijantu i ostale stvari… Ja svakako neću prestati da stvaram ali, da li će to biti u okviru benda ‘Grimm’, ili nečeg drugog, vidjećemo”, zagonetan je Đukanović.

Jedan od najboljih ženskih vokala na crnogorskoj muzičkoj sceni, Ivana Janković, velika mu je i “životna i bendovska podrška”.

“Ivana je tu ne samo kao podrška, nego i kao veliki nosilac, sugestija, čak i kao stvaralac. Ima fantastične ideje, koje će jednog dana, nadam se, izaći na vidjelo. Nevjerovatno je kako ona razmišlja o muzici. Ja se oduševljavam – ‘kako meni to nije palo na pamet?’. Izuzetno je talentovana”, naglašava Nebojša.

Upitan da prokomentariše aktuelne muzičke žanrove i ono što sada publika traži, konstatuje da mu se “površnost sadašnjeg trenda i ta vrsta konzumerizma apsolutno ne dopada”.

“Možda nisam skroz kompetentan da o tome sudim, pošto pripadam starijoj generaciji, koja temelji vrjednosni sistem na nekim drugačijim vremenima, stilovima i estetski drugačijim pojmovima. Moram da konstatujem da mi se površnost sadašnjeg trenda i neka vrsta konzumerizma, apsolutno ne dopadaju, jer ne vidim nikakvu svrhu, da ne kažem ‘težinu’. To što je zapljusnulo slušaoce, gledaoce i omladinu, taj ‘talas’ površnosti koji se jednostavno ‘unjedrio’, i njihova shvatanja… ne znam ko je za to kriv. Da li je to projekat nekih viših istanci ili ‘sila’, ali u svakom slučaju mi se ne dopada. I na svjetskom nivou je slično. Opet, s druge strane, opstaju i rock bendovi i neki standardni stilovi koji su tu od početka stvaranja rock subkulture. Tako da, borba je do kraja. Dok ima nas biće i ‘zdravog’ zvuka”, smatra Đukanović.

 Na pitanje na koji način usmjeriti nove generacije da ipak slušaju kvalitetniju muziku i da obrate pažnju na tekst i suštinu, odgovara:

“Mogu da uzmem svoj primjer, kako je to izgledalo mom pokojnom ocu i majci kad su gledali sina koji nosi dugu kosu, stavlja krejon… to je njima neopojmljivo bilo. Nisu shvatali da je to umjetnički izraz, svašta im je padalo na pamet. Iz te pozicije, analizirajući aktuelnu muziku, pokušavam da nađem neke estetske pojmove koji mogu da zadovolje najosnovnije kriterijume. E, to je problem – ne nalazim ih. Ni estetske, a Boga mi, ni poruke koje se šalju djeci ni malo nisu dobre”, smatra Đukanović.

Na crnogorskoj muzičkoj sceni tokom perioda korone, akumulirana je stvaralačka energija koja u ovom periodu dolazi do izražaja.

“Nema dana a da ne izađe neki novi spot od nekog izvođača, ima i novih lica na sceni. Moram da priznam da je sva ta muzika jako kvalitetna. Nije prosječna, već nadprosječna za naše uslove. I nešto razmišljam – koliko je kod nas muzičara i pjevača koji su tako inspirativni i kvalitetni, a da ne dobijaju zasluženi prostor u svojoj zemlji, već neko drugi ‘kupi kajmak’. Apsolutno za svaku Novu godinu znamo ko dolazi, koliko košta, odlaze sa mnogo više ‘nula’. Hrvatska je zaštitila svoje tržište tako što njihovi izvođači uvijek imaju ne samo prednost, nego su uvijek tretirani u svojoj državi. Ne sjećam se da neko iz Crne Gore pošao da svira tamo, ili iz Srbije. U suštini tako je. Tako se štiti i nacionalna, da ne kažem i kulturološka priča. Jer kada ti zaštitiš onoga ko živi i stvara na tvojoj teritoriji, kada ga nagradiš, valjda ćeš imati nekakav identitet”, prokomentarisao je Đukanović.

Pohvalio je odnos našeg grada prema barskim muzičarima.

“Moram priznati da je Bar jedan od najpozitivnijih primjera u Crnoj Gori. Za svaku priliku Bar ‘udomi’ nekog od barskih izvođača. Kada bi svaki grad u Crnoj Gori to radio, dobila bi se makar nekakva prilika da se ispolji kvalitet, da se vidi šta, ko i kako radi. Bez toga, kako da znamo da je neko dobar?”, zapitao je Nebojša.

Na kraju razgovora slušaocima Radio Bara i čitaocima Bar Infa, poručio je da “budu svoji i da čuvaju svoje zdravlje”.

“Da se ne okreću na neke ‘crne’ ideje i misli, nego ka nečemu lijepom i radosnom. Da čuvaju onoga do sebe, da čuvaju svoju djecu. Ono što bih poželio sebi želim i drugome”, zaključio je Nebojša Đukanović.

The post Grimm iznova kvalitetnim zvukom i efektnim spotovima obradovao publiku first appeared on BARinfo.