Poseban kuriozitet predstavlja činjenica što je predstava, otkako je 19. maja 1988. godine premijerno izvedena pred publikom Crnogorskog narodnog pozorišta, pa do sada, odigrana preko 1.500 puta na raznim pozornicama širom svijeta. Šireći Njegoševu misao na svim kontinentima (osim Afrike), Marunović je još više oživio duh vladike Rada Tomova, pokazavši njegovu sveprisutnost i univerzalnost njegovog djela u najljepšem svijetlu – pozorišnom. Ne čudi, stoga, što je na brojnim međunarodnim pozorišnim festivalima, ova monodrama osvajala najprestižnije nagrade i priznanja.

RB/BI: Gospodine Marunoviću hvala Vam za ovako divno veče na sceni u Starom gradu. Za glumce je ovaj ambijent posebno inspirativan. Da li je i vama to bio večeras?

MARUNOVIĆ: Ja na ovoj sceni nastupam već 35 godina. Od prvih “Crvenih košulja”, koje sam ’85 godine ovdje spremao sa barskim glumcima, folklorom, entuzijastima… I ne samo na ovoj pozornici, već i na Tatarovici, kao i u raznim prostorima u Starom gradu, imao sam 11 premijera. Tu se osjeća neka nevjerovatna energija I, naravno da je to za glumca uvijek inspirativno. Igrao sam na ovim scenama puno istorijskih uloga – Vladiku Danila, Krsta Zrnova Popovića, Njegoša… u „Hasanaginici“, „Balkanskoj carici“…, tako da sam razne slojeve vremenske prošao, upravo kako ovaj grad pamti, tako i ja pamtim i kroz glumačku umjetnost sam tu vrstu energiju osjetio, te slojeve vjekova koji stoje ovdje nepomično. Dok sam čekao da počne predstava, gledao sam ove zidine i razmišljao kako su tu vjekovima. Mi smo prolazni. Međutim, ono što je duh i duhovno, to je neprolazno. Ja zaista mislim da je duh jedina i apsolutna vrijednost, da je ona nepromjenljiva i konstantna.

RB/BI: Ono što je konstantno je i interesovanje za monodramu „Potonja ura Njegoševa“. Uvijek se traži karta više. Više od 33 godine izvodite ovu monodramu, koja je posebno značajna za Vas. Možemo slobodno reći da je ova uloga i obilježila Vašu glumačku karijeru.

MARUNOVIĆ: To je za mene zaista nešto posebno. Počela je 34. sezona „Potonje ure Njegoševe“. Ja više nijesam onako crn i vitak kao nekada, ali sada je to neka druga vrsta tumačenja velike Njegoševe misli. Sad je to iskustvo, sublimacija i mojih godina, mog iskustva, glumačkog iskustva i svega onog što nosi život i teatar…, kao teatar koji je najviše nalik životu. U pravu ste, godinama ne jenjava interesovanje za ovu predstavu. Posebno me raduje što sam večeras u Baru. Zaista sam bio iznenađen da je bilo toliko gledalaca, da su pratili s nevjerovatnom pažnjom i nagradili me zaista impozantnim aplauzom kakav odavno nisam dobio.

RB/BI: Za vas kažu da ste „najdosljedniji savremeni scenski interpretator Njegoševe duhovne biografije, njegove misli i lika“. Koliko vam znače takvi komplimenti?

MARUNOVIĆ: To je zaista veliki kompliment. Ja sam igrao u tri „Gorska vijenca“. Kao mlad glumac igrao sam ono đače što donosi pismo, kao glumac srednjih godina igrao sam Vladiku Danila, igram Vuka Mićunovića u najnovijem aktuelnom „Gorskom vijencu“ CNP. Njegošev lik igram već 34 godine. Igrao sam i u „Šćepanu Malom“. Već dugo pripremam „Luču mikrokozma“, njegov veliki ep, koji sam dramatizovao i za koji se nadam da će iduće godine imati svoju premijeru. To bi nekako bila i kruna moje karijere i mog bavljenja Njegošem i njegovom velikom mišlju.

RB/BI: Monodrama „Potonja ura Njegoševa“ je višestruko nagrađivana na najznačajnijim pozorišnim festivalima Evrope i svijeta. Kakvi su planovi za dalje?

MARUNOVIĆ: Dalje nastavljam gostovanje u Skoplju. U posljednjih godinu i po gostovao sam u Ulan Batoru (glavnom gradu Mongolije), gdje sam dobio veliku nagradu. Predstava je takođe nagrađena i na Međunarodnom festivalu malih pozorišnih formi ,,Čelovek teatra 2020” u Čeljabinsku u Sibiru. Dobitnik sam nagrade za najveći umjetnički domet na najstarijem Festivalu monodrame u Hmeljinckom u Ukrajini, a u septembru prošle godine Gran pri na Internacionalnom festivalu monodrame u Peći.

RB/BI: Impozantan je podatak da ste ovu predstavu odigrali preko 1500 puta na scenama širom svijeta.

MARUNOVIĆ: Sada je to već blizu 1600 puta. Taj broj je toliki zahvaljujući mom intenzivnom igranju prije deset, 20 godina i u školama u velikoj Jugoslaviji. Dešavalo se da igram po četiri- pet predstava dnevno. Dvije za đake osnovne, dvije za srednje škole, uveče za građanstvo. Tako je taj broj narastao. Ovo je predstava koja je sigurno najviše gostovala sa ovih prostora, regiona, a možda i šire, ne znam. Impozantan je broj mjesta, gradova i zemalja u kojima je igrana. Prevedena je na španski, engleski i ruski jezik. Tako da ja sad kada igram u Americi, Njemačkoj, Švedskoj ili Rusiji… imam titl, tako da gledalac može da prati. Jezik više nije barijera. Možda je i zato tako veliko interesovanje, posebno poslije ovih nagrada na značajnim festivalima.

The post Marunović iznova maestralno dočarao Potonju uru Njegoševu first appeared on BARinfo.

Poseban kuriozitet predstavlja činjenica što je predstava, otkako je 19. maja 1988. godine premijerno izvedena pred publikom Crnogorskog narodnog pozorišta, do sada odigrana preko 1.500 puta na raznim pozornicama širom svijeta – od Pariza, Londona, Beča, Rima, Stokholma, Ciriha, Frankfurta, Štutgarta, do Moskve, Brisela, Luksemburga, Beograda, Ljubljane, Zagreba, Sarajeva, Skoplja, Montreala, Toronta, Njujorka, Čikaga, Sidneja, Brizbejna… Predstava je višestruko nagrađivana na najznačajnijim pozorišnim festivalima širom Evrope i svijeta. Devedesetih se za nju tražila “karta više” na “Barskom ljetopisu”.

Usljed poštovanja trenutno zakonom predviđenih mjera, broj gledalaca biće limitiran na 100.

The post Potonja ura Njegoševa u petak u Starom Baru first appeared on BARinfo.

Tekst poznatog dramskog  pisca i publiciste Marka Kavaje, kojeg je za predstavu “Gospodska krv” adaptirao i uspješno režirao Slobodan Marunović, bio je zbog “vrijeđanja javnog morala” zabranjen pedestih godina prošlog vijeka.

“Ovaj tekst i predstava su na neki način molijerovski komad, prenesen u naš crnogorski milje. Vidjeli smo da ona ne vrijeđa nikog, već govori o našem mentalitetu – surovosti, gramzivosti, ljudima koji žele da budu ono što nijesu, koji se kriju iza djela svojih predaka i njihovih junačkih medalja. To je i današnja slika jednog dijela našeg društva i okruženja”, kazao je za Radio Bar i Bar Info nakon predstave, reditelj Slobodan Marunović.

Iako prepoznatljiv, prvenstveno kao glumac, Marunović je do sada režirao preko dvadeset pozorišnih priča, a kao mlad glumac igrao je upravo u ovoj predstavi koju je tada rediteljski priredio Branislav Mićunović.

“Ja sam jedan od pozorišnih Don Kihota, jer vjerujem da umjetnost, odnosno teatar, mogu promijeniti svijet, odnosno pomjeriti ga, makar milimetar, na bolje, u poplavi neukusa, kiča i obezvređivanja svega. Ja se bavim pozorištem, u životu nijesam ništa drugo radio, živio sam sa pozorištem, glumcima, dramskim tekstovima. Trentno sam najstariji glumac i član CNP i teatar je, na neki način, moja sudbina”, istakao je Slobodan Marunović.

Publika je odlično reagovala na kompaktnu postavku u kojoj je sve odlično funkcionisalo, počev od režije, teksta, visokog glumačkog umijeća i artizma, kostimografije, scenografije, muzike…

“Tokom cijelog igranja publika je bila fenomenalna, a to je za glumce izuzetno važno, kada osjete potvrdu sa druge strane. To i jeste suština pozorišta, ta vrsta razmjene i komunikacije. Kad god se to osjeti, onda je naša igra bolja i ljepša, i onda znamo da to što radimo ima smisla”, kazao je Stevan Vuković, koji je za briljantnu ulogu sluge Pušelje dobio Gran pri na Međunarodnom festivalu glumca, prošle godine u Nikšiću. Kazao nam je kako je on, kao mlad čovjek, doživio delikatnu tematiku ovog teksta.

“Sve što je osjetljivo dobro je za pozorište, jer teatar tada ima svrhu. Mislim da su ovakve predstave danas potrebne više nego ikad, ali je loša stvar što se ništa nije promijenilo za ovih sedamdeset godina, jer i danas možemo pronaći iste likove i pojave, u još većem broju. To je suštinski loše, ali je dobro da pozorište to prikaže i da se čovjek ogleda u tome i sam vidi što mu je činjeti. Za mene je ova uloga bila veoma inspirativna, da oslikam i pronađem ko je taj koji u svemu vidi korist i na taj način posmatra svaku situaciju. Imao sam slične primjere u svom okruženju i povučen time radio sam na ovom karakteru i liku”, pojasnio je talentovani Stevan Vuković.

Uz njega, Gran pri je za epizodnu žensku ulogu, dobila sjajna Ana Vučković, ali, čini se da su podjednako dobro iznijeli svoje uloge i Dušan Kovačević, Jelena Nenezić Rakočević, Jovan Dabović, Slavko Kalezić i Nikola Vasiljević.

“Posebno je zadovoljstvo igrati kada je sala puna. Ja sam na Radio Baru, uoči predstave, kazao da barska publika jeste izgrađena, da ima kulturnu tradiciju kroz Barski ljetopis i sve ostale festivale, ali izrazio sam i želju da bih veoma volio da dođe i neko ko nikada nije bio u pozorištu, jer je značajno dotaći nekog i promijeniti barem, jednog gledaoca. Kultura je uvijek bila na margini, bilo je uvriježeno mišljenje da nam i nije potrebna, a ja i svi zdravomisleći ljudi smatraju da nam treba kao hljeb nasušni”, kazao je Nikola Vasiljević, u ulozi Krcuna, koji se osvrnuo i na to što je doprinijelo uspješnosti predstave i sveukupnom dobrom utisku.

“Ovo je produkcija Nikšićkog pozorišta, i iako nijesmo svi članovi ove kuće, funkcionisali smo sjajno i bila je tokom proba i izvođenja uvijek divna energija. Svi smo imali žarku želju da na najbolji način ispričamo priču koja se tiče svih nas. Reditelj, Slobo Marunović, nam je u tome mnogo pomogao, jer nas odlično razumije i kao glumac. Bio je ponekad ‘težak’, ali radio je tako jer mu je bilo stalo da iz nas izvuče maksimum. A, ta dobra energija, dobri međuljudski odnosi i ljubav, kao da godinama radimo zajedno, još jednom su pokazali da su neophodni da bi se uradilo nešto dobro”, kazao je Nikola Vasiljević.

U Kulturnom centru Bar najavljuju još niz zanimljivih događaja krajem januara i narednog mjeseca.

“Vidjeli smo večeras ovacije pubilke, koja je veoma srdačno prihvatila ovu komediju. Očekuje nas , 31. januara, još jedna izvanredna pozorišna postavka ‘Pogled s mosta’, Gradskog pozorišta iz Podgorice, sa poznatim glumačkim imenima. Petnaestog februara bićemo u prilici da pogledamo još jednom ljetošnju produkciju Kulturnog centra Bar, ‘Balkansku caricu’, koja je u Baru nastala i igrana poslije trideset godina”, kazao je pomoćnik direktora barske kulturne institucije, Mirko Bujišić.

On je najavio da će barska publika, od 3. do 8. februara, moći da  pogleda i 16 najpopularnijih svjetskih filmova, novije produkcije, po promotivnim cijenama ulaznica. Iz barskog Kulturnog centra obećavaju poseban filmski doživljaj, na specijalnom platnu u 2D prikazu.

The post VIDEO: Predstava Gospodska krv u Domu kulture first appeared on BARinfo.