“Projekat, kojim je predviđena dvomjesečna obuka osam OSI za prozvodnju povrća u plastenicima je počeo 21. jula 2025.godine, a završava se 20. maja 2026. godine. Poslije završene obuke, njih petoro je angažovano po ugovoru o radu na period od pet mjeseci. Jedna OSI je odmah odustala zbog zdravstvenih razloga. Po isteku tog perioda, tri OSI su vraćene na evidenciju Biroa rada Bar, a sa jednom je produžen ugovor na period od devet mjeseci po osnovu ugovora o radu”, objašnjava predsjednik NVO “Društvo roditelja djece sa posebnim potrebama”, Čedo Popović.

Za sve vrijeme radnog angažmana, koji predstavlja i svojevrstan vid radne terapije, učesnici projekta su, kako navodi Popović, imali asistenta za pomoć u radu i agronoma savjetnika.

Koliko su projekti ovog tipa od značaja za zajednicu, potvrđuje i posjeta učenika OŠ “Srbija”, koji su 16. aprila obišli plastenike u Starom Baru. Učiteljice su dovele čak 38-oro djece, kojima je agronom demonstrirao kako se vrši sjetva sjemena, čemu služe kontejneri za sjeme. Pokazao im je i kako funkcioniše sistem za navodnjavanje kap po kap, objasnio zašto se koriste folije za povrće i zelene mreže koje su postavljene preko plastenika. Djeca su saznala i koje su prednosti, a koji nedostaci plastenika. Agronom ih je edukovao i da povrće koje su tada vidjeli, potiče iz jesenje sjetve, kao i da su to biljke koje mogu i zimi da se gaje u plastenicima. U plastenicima se u proljeće uzgajaju druge vrste povrća, što je poznato kao proljećna sjetva”, zadovoljan je učinkom projekta predsjednik NVU “Osmijeh” Slobodan Vuković, koji je bio zadužen za njegovu uspješnu realizaciju i poštovanje odredbi ugovora.

Mališani su imali priliku i da razgledaju i saznaju čemu služe motokultivator, pumpa za navodnjavanje i razni sitan alat.

“Učenici su pokazali veliko interesovanje i postavili veliki broj dobrih pitanja. Učiteljice su pola sata držale čas o prirodi i zdravoj hrani. Mislim da je ovo bio najljepši dan tokom realizacije ovog projekta. Učiteljicama smo darovali različite vrste povrća, kako bi i drugi učitelji mogli da naprave sličnu demonstriraju u svojim razredima. Radujemo se što je Škola iskazala zainteresovanost da djeca povremeno dolaze, i u pratnji učitelja, prate uzgoj povrća iz proljećnog zasada”, naglašava Vuković.

Predsjednik NVO “Društvo roditelja djece sa posebnim potrebama” Čedo Popović, ističe da su tokom trajanja projekta, imali redovnu mjesečnu kontrolu od strane Zavoda za zapošljavanje, za šta je bila angažovana Andreja Zorić iz Biroa rada Nikšić.

“Ovo je najbolji model za praćenje realizacije odobrenih sredstava i veoma je sličan onim koji se sprovode kada su u pitanju EU projekti. U toku je sumiranje rezultata i sastavljanje zvaničnog izvještaja”, zaključuje Popović.

The post Projekat Održiva bašta OSI opravdava očekivanja first appeared on BARinfo.

Projekat, kako u saopštenju navode predsjednici udruženja Čedo Popović i Slobodan Vuković, finansira Zavod za zapošljavanje Crne Gore, preko Grant šema za 2025. godinu.

Projekat je počeo sa realizacijom 20. jula 2025. i traje do 20. maja 2026. godine.

”Pripremne aktivnosti su odrađene prvog mjeseca realizacije projekta. Uz veoma dobru saradnju sa Biroom rada Bar, odabrali smo osam osoba sa invaliditetom (OSI), koje su obučene za proizvodnju povrća u zaštićenom prostoru. Poslije dvomjesečne obuke, zaposlili smo pet OSI po ugovoru o radu, ali je jedna osoba izjavila da zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti da nastavi sa radom”, objašnjavaju iz ovih udruženja.

Sada, navode predsjednici udruženja, u plastenicima rade četiri OSI, uz podršku asistenta i agronoma savjetnika.

“Projekat je odobren kasnije nego što je bilo planirano, pa se prirodni vremenski kalendar ne podudara sa onim predviđenim, te je bilo nužno prilagođavanje rada stvarnom stanju na terenu”, ističu Popović i Vuković.

Učesnici projekta su zadovoljni, jer je pisan da posluži kao vid radne terapije. Uz to, omogućeno im je da svakodnevno upražnjavaju rekreativne aktivnosti, igraju pikado, stoni fudbal, slušaju muziku…

Realizaciju projekta prati osoba određena od strane Biroa rada Nikšić, a odgovorno lice da sve teče utvrđenom dinamikom je Slobodan Vuković.

The post Održiva bašta OSI – projekat koji doprinosi inkluziji ove populacije  first appeared on BARinfo.

Projekat se sprovodi uz finansijsku podršku Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, koji je obezbijedio sredstva u iznosu od 45.000 eura, dok je samo Udruženje obezbijedilo dodatnih 2.500 eura. Partner u ovom značajnom poduhvatu je NVU Osmjeh iz Bara. Koordinator projekta je Slobodan Vuković, koji je i odgovorno lice za njegovu realizaciju.

Tokom trajanja projekta, osam nezaposlenih OSI lica sa evidencije Biroa rada Bar proći će teorijsku i praktičnu obuku iz oblasti povrtlarstva, s ciljem sticanja novih znanja, vještina i radnih sposobnosti. Po završetku obuke, pet osoba sa invaliditetom biće zaposleno na period od pet mjeseci, tokom kojeg će, uz stručnu asistenciju, raditi u posebno formiranoj “Održivoj bašti OSI” i proizvoditi zdravu hranu.

Sav proizvedeni prinos iz ove bašte biće doniran institucijama koje se brinu o socijalno ugroženoj populaciji, čime se dodatno doprinosi zajednici i solidarnosti.

U realizaciji težih fizičkih poslova, kao što su oranje i freziranje, biće angažovano dodatno lice koje posjeduje neophodne fizičke sposobnosti i mehanizaciju, kako bi se izbjeglo opterećenje OSI. Svim učesnicima tokom obuke biće obezbijeđena mjesečna novčana pomoć u iznosu od 162 eura, kao i stalna podrška asistenta tokom trajanja i obuke i zaposlenja. Pored direktne koristi za uključene osobe sa invaliditetom, projekat ima i širi društveni značaj, jer uključuje njihove porodice, druge organizacije OSI, Zavod za zapošljavanje iz Bara i Ulcinja, kao i širu javnost kroz medijsku promociju svijesti o potrebama i potencijalu osoba sa invaliditetom.

Projekat “Održiva bašta OSI” se sprovodi kroz GRANT šemu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, kao primjer društveno odgovorne i inkluzivne prakse u lokalnoj zajednici.

The post Počela realizacija projekta Održiva bašta OSI u Baru first appeared on BARinfo.

“Pripadnici ranjivih grupa, kao što su osobe sa invaliditetom, posebno odrasla lica sa intelektualnim smetnjama, isključeni su iz zajednice i prepušteni sebi i porodici. Mi, njihovi roditelji, smo sve stariji i sve više brinemo o budućnosti naše djece poslije nas. Želimo da ukažemo, i na ovaj datum, na potrebu za većom podrškom na svim nivoima, kako bi se formirale mreže usluga za odrasla lica sa intelektualnim smetnjama. Time bi značajno doprinjeli kvalitetu njihovog života, a istovremeno, smanjili roditeljski stres i brigu za njih, kada jednog dana ostanu sami”, kazala je za Radio Bar i Bar info, Marta Anđelić, predsjednica NVO “Adria” ,koja je izrazila očekivanje da će se lokalna uprava više angažovati na rješavanju ove kompleksne problematike.

“Društvo bi trebalo da na konstruktivan način djeluje kada je riječ o osobama sa invaliditetom, zasnovanim na principu partnerstva i međusobnog uvažavanja. To je jedini put koji će nam omogućiti da stvorimo normalnije i humanije društvo za sve jer, kao što se i navodi u Rezoluciji Generalne skupštine UN – ‘Svi ljudi su po prirodnom pravu jednaki i rađaju se slobodni i ravnopravni u dostojanstvu i pravima’”, istakla je Anđelić.

Profesor Slobodan Vuković, roditelj tridesetčetvorogodišnjeg Dušana sa intelektualnim smetnjama, istakao je da, za sada, dobro funkcionišu, ali da je pitanje kako dalje.

“Kod nas je srećna okolnost što imamo još dvoje djece, pa poslije naše smrti, Dušan neće biti potpuno sam, ali nije tako kod svih. Sa druge strane, to je veliko opterećenje za drugu našu djecu, i pitanje je da li će, uz sve obaveze, moći da se na adekvatan način posvete bratu. Bilo bi dobro da država omogući ‘podržano stanovanje’, posebno za osobe sa smetnjama u razvoju koje nemaju nikoga nakon smrti roditelja. Ima ljudi koji posjeduju imovinu, a nemaju nasljednike. Možda je to način da riješimo ovaj problem, a da država obezbijedi servis potreban za OSI”, smatra profesor Vuković.

Predsjednica NVO “Adria” Marta Anđelić, razgovarala je sa Bojkom Klisić koja ima sina sa smetnjama u razvoju.

“Moj sin zavisi od mene, ali i suprug, koji je, takođe, invalid. Ja sam bolesna, i sve to je mnogo otežavajuće i problematično. Ne smijem ni da mislim što će se desiti sa njima, ako moja bolest uznapreduje. Razmišljam o domu gdje bi mogli da budu smješteni, ali da li mi imamo takve ustanove? Imam i drugu djecu, ali oni imaju toliko obaveza i problema, da je gotovo nemoguće da se posvete ovoj problematici. Zato sam tu da se zajedno borimo i učinimo nešto za našu djecu sa smetnjama u razvoju, jer nisu ona kriva, ali ni mi, što su takvi i imaju te nedostatke”, zaključila je Klisić.

The post U NVO Adria obilježili Međunarodni dan osoba sa invaliditetom first appeared on BARinfo.

Kako ističe Vuković, ovo udruženje osnovano je sa ciljem očuvanja psihičkog i fizičkog zdravlja mlađe populacije sa posebnim naglaskom na djecu, adolescente, djecu sa smetnjama u razvoju i djecu ranjivih grupa, kao i populaciju stariju od 27 godina sa intelektualnim smetnjama. Rade na podizanju nivoa svijesti i građanske kulture o pravima OSI i marginalizovanih grupa u interesu jačanja porodice i zajednice.

Posebno je ponosan zbog toga što je do sada pet OSI ispunilo neophodne uslove za invalidsku penziju. “To je njima olakšanje, a meni satisfakcija. Sakupljenih godinu dana radnog staža daje im velike šanse. Dvije OSI koje su sada u javnim radovima imaće četiri mjeseca radnog staža. Kad se ovaj ciklus završi, jedna od njih će imati 11 mjeseci radnog staža i sa još nekim projektom on će ispuniti uslov za penziju”, ističe Vuković.

“Djelokrug rada NU ‘Osmijeh’  je bukvalno starosna lepeza, od djece do starijih. Sa nevladinim organizacijama ‘Društvo roditelja djece sa posebnim potrebama’ i ‘Adria’ imamo odličnu saradnju. Ako udružimo sva sredstva i resurse koje imamo možemo da ostvarimo odlične rezultate”, smatra Vuković.  

U posljednje tri godine učestvovali su u projektima koje je finansirao Zavod za zapošljavanje Crne Gore, a trenutno realizuju dva – jedan sa ZZZ CG, drugi sa NVO “Adria”.

U sklopu projekta NU “Osmijeh”, dvije OSI sa intelektualnim smetnjama rade na u plasteničkoj proizvodnji povrća. Ovaj projekat je počeo u avgustu i završava se krajem novembra.

U okviru drugog projekta “Zaštita od diskriminacije i osnaživanje djece i mladih OSI kao i OSI 27+ sa intelektualnim smetnjama”, koji finansira Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava, osmoro djece iz porodica slabijeg imovnog stanja, tokom sedam mjeseci, dva puta nedjeljno, imaće besplatne logopedske tretmane.

“Mi gledamo da to budu djeca kojima je to stvarno neophodno i čiji roditelji ne bi imali sredstava za to. Uključeno je i pet osoba sa invaliditetom starijih od 27 godina. Imamo i radnog terapeuta kao vaspitača za djecu i starije sa smetnjama u razvoju. Organizujemo druženja sa djecom koja nemaju smetnji u razvoju, da bi razbili predrasude. Međusobno se upoznaju, prihvate i to je prava mjera socijalizacije i integracije u društvo”, zaključuje Vuković.

The post Vuković: Projekti NVO Osmijeh za pripadnike OSI first appeared on BARinfo.

Neophodno je izmijeniti Pravilnik o medicinskim indikacijama za ostvarivanje prava na ličnu invalidninu i njegu i pomoć drugog lica, jer je restriktivan, lista dijagnoza se smanjuje, a krovni zakon i podzakonski akti već dugo nisu usaglašeni, pa je krajnje vrijeme da se, u saradnji sa OSI, krene u izmjene zakonodavnog okvira, rečeno je danas.

Predsjednik Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj, Veselin Joketić, otvarajući konferenciju, istakao je da se privodi kraju jedan značajan projekat, koji su realizovali sa partnerskom NVO “Ekvivalent”, koja se takođe bavi pravima osoba bez vida. 

Predstavnica Ministarstva rada i socijalnog staranja, Razmenka Kalić je, istakla je da je i ovaj projekat “potvrda podrške Ministarstva koja se pruža nevladinom sektoru.” Kada je riječ o podršci NVO koje se bave OSI, Ministarstvo je podržalo 16 projekata, nad kojima vrši monitoring realizacije.

“Komisija je bez primjedbi, pozitivno ocijenila rad Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj,”istakla je Kalić.

Personalni asistent Ernesa Pelinković predstavila je  kako je realizovan ovaj projekat i naglasila da je opšti cilj bio  doprinos većem stepenu socijalne integracije OSI i djece sa smetnjama u razvoju kroz unapređenje vaninstitucionalnih oblika podrške socijalne i dječje zaštite u širem smislu.

“Tokom cijele implementacije projekta, pokretanjem i organizovanjem efektivne medijske kampanje vršena je promocija prava OSI, roditelja i staratelja djece sa smetnjama u razvoju o vrstama i pristupu postojećim uslugama socijalne i dječje zaštite,” zaključila je Pelinković.

Potpredsjednica Opštine Bar, Tanja Spičanović istakla je da podrška Ministarstva nevladinim organizacijama iz Bara, pored one koju dobijaju od Opštine “osnažuje naše partnerstvo i nastojimo da zajednički unaprijedimo stanje u domenu civilnog sektora, naročito kada su u pitanju osjetljive, socijalno ranjive kategorije stanovništva, kakve OSI definitivno jesu.”

“Organizacija slijepih za Bar i Ulcinj uvijek je ažurna, bilo da je u pitanju učešće na javnim raspravama, prisustvo na seminarima, partnerstvo na drugim projektima – organizacija koja može da bude primjer mnogim organizacijama civilnog društva kako se na ažuran i odgovoran način razvija odnos sa lokalnom samoupravom,” kazala je Spičanović,  podsjećajući na dugogodišnju aktivnu saradnju sa ovom NVO.

Pravnik u NVO “Ekvivalent” Milorad Hajrović kazao je da najčešće osobama sa invaliditetom, problem prestavlja ostvarivanje prava na ličnu invalidninu, te da Pravilnik Ministarstva rada i socijalnog staranja i zakon nisu usaglašeni. Po tom pravilniku pravo na ličnu invalidninu nemaju lica bez vida.

Ana Kalašić iz Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj, prisutne je informisala koliko su komplikovane procedure kada je riječ o pravu na refundaciju sredstava za putovanja, i iznijela detalje svoje višegodišnje borbe da ostvari pravo na ličnu invalidninu.

Slobodan Vuković, iz NVO Društvo roditelja djece sa posebnim potrebama ukazao je da institucije treba da pokažu dobru volju i olakšaju procedure za OSI.

Slavko Vučićević iz NVO Udruženje paraplegičara Bara smatra da država treba da doprinese da OSI ostvare svoja prava i potrebe, u skladu sa Ustavom i pozitivnim zakonima u svim oblastima. On je ukazao da se svih šest NVO koje se bave pravima OSI u Baru sarađuju.

“Zato bih sa ove konferencije poslali poruku da je krajnje vrijeme da se krene u izmjene zakonodavnog okvira koji se direktno tiče OSI i da se taj posao mora raditi zajedno i u saglasju i dogovoru sa OSI,” poručio je Vučićević.

Mitar Đukanović smatra da OSI jesu informisane o ostvarivanju prava. “Znamo koja nas prava sleduju, ali realizacija, odnosno kako doći do svega toga je teško,” podsjetio je.

The post Završna konferencija projekta Pravo na socijalnu integraciju osoba sa invaliditetom u zajednici first appeared on BARinfo.

On je za Radio Bar i Bar info podsjetio da je Opština Bar finansirala izradu i reviziju projektne dokumentacije i dostavila je Upravi za kapitalne projekte, koja priprema tender za odabir izvođača i nadzornog organa. Istakao je da su sredstva obezbijeđena u Budžetu Crne Gore, kao i u Budžetu Opštine Bar.

“Projektna vrijednost investicije je nešto preko milion i po eura. U nju je, osim izgradnje objekta, uračunata i potrebna oprema”, kazao je Dabanović, ističući da su veliki problem za realizaciju ovog projekta predstavljali neriješeni imovinski odnosi.

Čedo Popović, predsjednik „Društva roditelja djece sa posebnim potrebama“ bio je član žirija koja je prije dvije godine izabrao najbolje idejno rješenje, a ističe da su tada prihvaćene neke od njegovih sugestija.

“Važno je što se konačno rješava ovo pitanje, ali je šteta što jedan dio naših članova, zbog godina, neće moći da koriste usluge ovog centra, pa se nadamo da će nadležni misliti i na njih, odnosno da će stvoriti uslove i za boravak starijih od 27 godina”, istakao je Popović.

“Izgradnja ovog centra znači mnogo, šteta je što Bar i ranije nije imao ovakav centar”, smatra Slobodan Vuković, takođe član ovog udruženja.

On smatra da je Baru neophodan vrtić i nada se da će prva sljedeća investicija u gradu pod Rumijom biti upravo izgradnja dječjeg vrtića.

Dnevni centar će biti izgrađen u blizini OŠ „Meksiko“. Prema idejnom rješenju, biće površine oko hiljadu kvadratnih metara, kapaciteta četrdeset korisnika, sa prostorijama namijenjenim korisnicima centra, kancelarijskim i pratećim prostorom.

The post Konačno se rješava pitanje Dnevnog centra za djecu sa smetnjama u razvoju first appeared on BARinfo.

RB/BI: Direktan povod za gostovanje je uspješno realizovan četvoromjesečni program personalne asistencije za djecu članove Udruženja. Zbog čega je važan i šta očekujete da će njegova primjena u narednom periodu donijeti?

Vuković: To je bio projekat Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, pod okriljem Javnih radova, gdje smo učestvovali sa projektom kojeg smo sami osmislili uz pomoć asistenta za djecu sa smetnjama u razvoju sa kojim sarađujemo. Podsjećam da se sve NVO, a posebno one poput naše, finansiraju projektno. Doduše, Opština Bar nas je prepoznala kao organizaciju od posebnog društvenog značaja, pa dobijamo oko četiri hiljade eura na godišnjem nivou. To je taman dovoljno da podmirimo režijske troškove. Sav novac, neophodan da bi se na pravi način posvetili ovoj populaciji, moramo obezbijediti sami. Upravo iz tog razloga je ovaj projekat bio važan – uspjeli smo da obezbijedimo dovoljno novca da „premostimo“ četiri mjeseca i organizujemo usluge za naše korisnike. Napisali smo i nekoliko projekata za Javne konkurse koji su u toku. Već nekoliko godina preko Biroa rada Bar dobijamo asistente koji su nam prijeko potrebni, jer želimo da radimo kvalitetno i budemo produktivni.

RB/BI: Zamoliću Vas da podsjetite naše slušaoce i čitaoce Bar Infa od kada NVO Društvo roditelja djece sa posebnim potrebama postoji i koja je njena primarna djelatnost?

Vuković: Prilika je da se podsjetimo divne žene i velikog pregaoca, pokojne direktorice OŠ „Jugoslavija“, Vere Kovačević. Mi smo 2002. godine preko UNICEF-a i Vlade Crne Gore formirali jedno od roditeljskih udruženja, što je bio ambiciozan pilot projekat. Teško je i sada, a možete zamisliti kako je bilo prije dvije decenije naći roditelje svjesne situacije, spremne da javno istupe i kažu da imaju dijete sa smetnjama u razvoju. Predsjednik našeg Udruženja Čedo Popović i ja smo bili pioniri u toj aktivnosti. Doduše, Marta Anđelić, koja je u Bar došla iz Sombora je prije nas oformila udruženje „Adria“ koje se bavi problematikom odraslih sa smetnjama u razvoju. Smješteni smo i djelujemo u prostorijama OŠ „Jugoslavija“ u veoma neuslovnom, skučenom prostoru od nepunih 30 kvadrata. Osim toga, ne raspolažemo samo mi njime, već ga dijelimo sa specijalnim odjeljenjem učenika koji pohađaju tu školu. Koliko naporan put smo tokom proteklih godina prešli, najbolje ću ilustrovati činjenicom da u vrijeme naših početaka nije bilo stručnih lica koja bi se bavila i radila sa ovom populacijom, osim nekoliko zaposlenih u OŠ „Jugoslavija“. Stručnog kadra nije bilo ni u Domu zdravlja, ni u barskoj Bolnici… Mnogo smo radili u tom pravcu, pa smo u jednom trenutku, pod našom agitacijom, uspjeli da skrenemo pažnju na problem u tolikoj mjeri da se u vrlo kratkom periodu za ta zanimanja iškolovao veliki broj mladog kadra. U jednom momentu ih je čak bilo više nego što je bilo potrebno. Kontraefekat je što su, u nedostatku posla, oni napustili Bar jer su zaposlenje dobili u drugim mjestima. Više od deset godina smo, uz pomoć stručnih lica i projekata koje smo pisali, bili jedina organizacija koja je ovoj djeci pružala nekakvu vrstu tretmana i podrške. Napominjem, pri tom, da su sve usluge koje su djeca dobijala bile apsolutno besplatne, osim kada smo tokom dvije-tri godine angažovali fizioterapeuta iz Institita „Simo Milošević“. Roditelji su i tu uslugu plaćali simbolično – pet eura po tretmanu. Projektom za tu svrhu smo dobili sredstva za otprilike desetoro djece. Međutim, da ne bismo ostale izopštili, dogovorili smo se sa roditeljima da svi damo po pet eura kako bi svi članovi bili uključeni. Sada nemamo sredstava da angažujemo fizioterapeute iz Instituta, ali imamo naše Barane, dobre stručnjake sa kojima imamo odličnu saradnju. Uz to, imamo i adekvatnu opremu, jer već 20 godina, kao mravi skupljamo malo po malo pa bi, da imamo prostor, mogli opremiti zavidno dobar kabinet za fizioterapiju.

RB/BI: Da li ste zadovoljni saradnjom sa srodnim organizacijama u Baru i Crnoj Gori?

Vuković: Što se Bara tiče, izuzetno smo zadovoljni. Sarađujemo gdje je god to moguće. Posebno dobru saradnju imamo sa Martom Anđelić, Udruženjem paraplegičara, Organizacijom slijepih i slabovidih lica, Caritasom Barske nadbiskupije… Kada je u pitanju državni nivo, zadovoljni smo saradnjom sa roditeljskim udruženjima. Ipak, mogla bi biti u bolja. Smatram da bi trebalo formirati „Vladu u sijenci“ za invalidski pokret. Tada bismo djelovali brže, reagovali proaktivno u odnosu na odluke koje donose državne institucije. Postojao je period tokom kojeg smo uspjeli da napravimo mnogo dobrih stvari. Konkretno, Savez „Naša inicijativa“ (udruženja roditelja iz 17 gradova Crne Gore) je uspio da promijeni nekoliko zakona u Skupštini Crne Gore, što se smatra vrhom djelovanja nevladinog sektora. Jedan od tih zakona je bio penzionisanje jednog od roditelja sa 20 godina radnog staža, u slučaju kada dijete prima ličnu invalidninu. Ako je jedan od roditelja imao beneficirani radni staž (radeću u policiji, vojsci…) ti roditelji su sa 15-ak godina efektivnog radnog staža mogli da se penzionišu. Ja sam se po tom osnovu penzionisao prije deset godina. Tako je postupio i predsjednik naše organizacije, Čedo Popović… Mi smo se tako, rasterećeni osnovnog posla, posvetili ovoj djeci. Mislim da se iz tog razloga znatno više postiglo u odnosu na period kada smo bili u radnom odnosu. 

RB/BI: Već godinama se u svakom razgovoru u vezi sa problematikom kojom se bavite, potencira da je najveću problem nedostatak adekvatnih prostorija za smještaj i boravak korisnika… Da li je, napokon, rješenje na vidiku?

Vuković: Ovo je posljednja šansa. Nisam siguran da ćemo Čedo i ja imati snage da nastavimo tu bitku poslije dvije decenije borbe. Ono što nam je u startu g-đa Kovačević obezbijedila, kada smo dobili prostor na korišćenje, više nemamo. Nije se to desilo iz razloga što smo im smetali, niti što su htjeli da nas eliminišu, već škola ima potrebu za tom prostorijom. Trenutno smo u goroj poziciji nego 2002. godine kada smo počinjali. Građanima Bara je poznato da smo u jednom trenutku, sa svim stvarima, trebali da budemo iseljeni iz škole. Morali smo naći kompromisno rješenje pa je, nažalost 90% namjenskih didaktičkih sredstava koje posjedujemo, smješteno u kontejner koji se nalazi u dvorištu škole. To je negativan imidž za grad. Šta to simbolično znači? Šta će nam takva djeca? Ako su njihove stvari u kontejneru, to je kao da ste i njih smjestili u kontejner. Obasjao nas je zračak nade kada sam prije nekoliko mjeseci sa izvršnim direktorom našeg Saveza, Milisavom – Mimom Koraćem bio na pregovorima u Ministarstvu prosvjete, kojom prilikom smo od ministra Miomira Vojinovića dobili čvrsto obećanje da će dozvoliti da pri školi „Jugoslavija“ od naših sredstava opremimo 70-tak kvadrata prostora. Te prostorije u ovom momentu ničemu ne služe, prokišnjavaju, pa voda preko njih ulazi u fiskulturnu salu… Ipak, skeptični smo, što narod kaže „koga zmija ujede i guštera se boji“. Imali smo mnogo obećanja, a ništa se nije završilo kako valja. U bojazni smo dijelom i zbog našeg propusta. U startu smo, jer nismo bili upućeni, mislili da škola može da nam ustupi taj prostor bez konkursa. To je nemoguće, mora da se raspiše Javni konkurs. Zbog naše greške procedura je morala ponovo da bude pokrenuta. Resorni ministar je zadužio generalnog sekretara Ministarstva prosvjete, Zejnela Klimentu, ali problem još uvijek nije riješen… Od sredstava koja smo prije nekoliko godina dobili od Opštine Bar (oko tri hiljade eura) uz usmenu saglasnost uprave škole, organizali smo radove na sanaciji spoljašnjosti objekta i time onemogućili ulazak atmosferske vode u objekat. Nadamo se i dalje. Pokušali smo da dođemo i do našeg sugrađanina Vasilija Laloševića… Ako ovaj problem ne riješimo, velika je vjerovatnoća da će se naša NVO ugasiti. Pokušavamo da nađemo mogućnost da radimo, pa tako logopedske usluge naši korisnici dobijaju u privatnim prostorijama logopeda. Od predsjednika Opštine Bar, Dušana Raičevića dobili smo obećanje da će nam, u slučaju da dobijemo „zeleno svijetlo“ od Ministarstva, on biti prva adresa na koju se trebamo obratiti za pomoć da se te prostorije građevinski osposobe.   

RB/BI: Nailazite li na razumijevnje okoline, da li se nivo svijesti među sugrađanima podigao na veći nivo?

Vuković: Naravno. Imamo apsolutno razumijevanje grada i uprave i nastavnika „Jugoslavije“, a što je još bitnije, djece iz ove škole. Svake godine za novogodišnje praznike učenici prvog i drugog razreda dođu kod naših članova sa poklončićima, recituju im, druže se. Osim toga, to što pri Domu zdravlja funkcioniše Centar za djecu sa posebnim potrebama, 80% je naša zasluga. Lobirali smo za taj projekat, a u jednom trenutku smo bili u poziciji da pomognemo i finansijski da ideja zaživi.

Prije nekog vremena smo odbili inicijativu da nam građani uplaćuju sredstva. Nismo htjeli da uzimamo novac na taj način, novac može da „uprlja“. Gdje je novac, po pravilu kreću razne priče. Postoji drugačiji način da se pomogne.

RB/BI: U periodu prije pandemije organizovali ste zanimljiv projekat koji je podrazumijevao uzgajanje povrća u lejama. O cijelom postupku sadnje i uzgoja su se, uz vašu pomoć, brinuli članovi NVO. To je organizovano u saradnji, između ostalih, sa Biroom rada Bar. Planirate li slične aktivnosti?

Vuković: Dobro ste definisali taj projekat. S obzirom da je toliko godina prošlo od osnivanja naše NVO, neki naši članovi sada imaju i preko 30 godina. Mi smo htjeli-ne htjeli, morali izaći iz naše „šeme“ Udruženja roditelja djece i mladih sa smetnjama u razvoju. Preuzeli smo, tako jedno malo udruženje „Osmjeh“, da bismo mogli da napravimo sponu između djece, mladih i već odraslih osoba sa invaliditetom. Fokus je stavljen na zapošljavanje. Ovom je prethodio jedan izuzetno dobar evropski projekat, koji je za Crnu Goru realizovao Caritas barske nadbiskupije. Dobili smo projekat pod nazivom „Gajimo cvijeće, budimo srećni“. Međutim, taj projekat nismo uspjeli održati, jer smo shvatili da za uzgoj cvijeća treba mnogo znanja i vještina.

Ipak, on nam je bio „odskočna daska“ za drugi projekat – plastenički uzgoj povrća. Crkvena opština barska ima svoju zemlju u Starom Baru, pored crkve Svetog Nikole. Ustupili su nam zemlju na korišćenje. Napisao sam projekat za grant šeme koji je prošao kod Zavoda za zapošljavanje, pa smo bezmalo na godišnjem nivou radno angažovali devet osoba sa smetnjama u razvoju i invaliditetom. Obrađivali smo skoro hiljadu kvadrata plasteničkog prostora i isto toliko van plastenika. Po završetku projekta smo na još devet mjeseci za dvije osobe, o našem trošku, produžili angažman. Trenutno taj projekat održavamo sa jednim zaposlenim. Osim toga ponosni smo i na projekat koji smo takođe odradili preko Caritasa, a podrazumijeva pasterizaciju sokova bez konzervansa. I na tim poslovima smo, uz sredstva koja dobijamo subvencijama, zaposlili jedno lice.  

RB/BI: Vaše proizvode ste u nekoliko navrata poklanjali i Narodnoj kuhinji, Caritasu…

Vuković: Imam veliko poštovanje prema humanom radu Žena velikog srca. Država nam je sto posto pokrila troškove, pa smo naše proizvode poklanjali.

RB/BI: Koliko su poslodavci spremni da radno angažuju osobu sa smetnjama u razvoju?

Vuković: Sa pozicije predsjednika Upravnog odbora „Naše inicijative“, mogu da ustvrdim da nisu previše. Fond rada našao je način što su poslodavci koji zapošljavaju određeni broj radnika dužni da, prema broju zaposlenih, zaposle određen broj osoba sa invaliditetom. U slučaju da to ne urade, moraju da plate penale. Tih sredstava se nakupi dosta, možda i više od deset miliona eura na godišnjem nivou. Taj novac se jednim dijelom i koristi za tzv. grant šeme preko kojih se, posredstvom Zavoda za zapošljavanje, zapošljavaju osobe sa invaliditetom i doprinosi podsticanju njihovog učešća na tržištu rada. U posljednje tri godine ta praksa je skoro zamrla, a šta se sa tim parama dešava, ne znam. Do tada je oko tri miliona godišnje opredjeljivano za grant šeme. Od 2020. do danas raspisan je samo jedan konkurs i to na milion eura. Tokom posljednje tri godine trebalo je da za tu namjenu bude izdvojeno oko devet miliona. Nadležni treba da provjere za šta se novac, ako se već uzima od poslodavaca, troši. Potvrđuje se ona narodna „na tankom se konac kida“, a u ovom slučaju na socijali. Imam dugogodišnje iskustvo  jer sam u jednom mandatu bio član Savjeta za prava djeteta Crne Gore, a u dva mandata član Savjeta za prava osoba sa invaliditetom. Posljednjih godina smo se grčevito morali boriti da sačuvamo prava koja smo uspjeli dobiti u srećnijem vremenu.

RB/BI: Sa predsjednicom NVO „Adria“ Martom Anđelić, koja zastupa stav da osobe sa teškoćama u razvoju imaju pravo da budu aktivni članovi društva, sam više puta razgovarala na temu neophodne senzibilizacije zajednice radi njenog aktivnijeg uključivanja u rješavanje problema i pružanje podrške ovim licima. Ono što je jasno je da je najveći problem šta se dešava sa osobama sa smetnjama u razvoju kada odrastu, kada njihovi roditelji ili staratelji preminu i oni ostanu prepušteni zajednici. Kako Vi vidite rješenje te situacije, jer, uglavnom se govori o smještaju i adekvatnoj pomoći za djecu sa smetnjama u razvoju… A šta je sa odraslima?

Vuković: U svijetu u kome danas živimo baviti se djecom sa smetnjama u razvoju je mnogo manji problem nego kada oni odrastu. Marta se decenijama bori za drugačiji vid organizovanja života tih osoba. Donosioci odluka su političari, pa ako se određena problematika u datom momentu uklapa u njihovu interesnu sferu, to može da se završi… Na Cetinju je skoro umrla majka koja je za sobom ostavila djevojčicu u invalidskim kolicima. U toj nesreći sreća je što djevojčica ima brata i sestru, ali su i oni jako mladi. U Podgorici je preminula razvedena žena koja je imala dijete sa posebnim potrebama. Ne znamo šta će se sada dešavati sa tim djetetom. Najteža rečenica koju sam čuo od roditelja koji imaju djecu sa poteškoćama, a nemaju širu i organizovaniju porodicu je: “Da mi je da mi dijete umre samo jedan dan prije mene“. Zamislite koja je to tuga i sa kojom mukom roditelji pričaju o svojoj situaciji.

Upravo zato i podržavam projekat za koji se Marta Anđelić zalaže, a on ne bi bio ni preskup. Iz razgovora koji sam u jednom trenutku imao sa njom, zaključio sam da bi bila spremna i da stan u kome živi sa svojim sinom (osobom sa smetnjama u razvoju) ustupi kao šablon za razvoj projekta samostalnog stanovanja osoba sa smetnjama u razvoju. To, svakako, uz pomoć stručnih lica. Smatram da bi se takvih stanova po Crnoj Gori moglo dosta naći, kao i roditelja koji bi taj prostor ostavili djeci, jer i ona imaju pravo nasljeđivanja. 

RB/BI: Koliko članova broji Udruženje i koji su dalji razvojni planovi?

Vuković: Uglavnom imamo između 50 i 60 članova. Nismo toliko vidljivi, pa nam je to barijera, iako radimo i vikendom i za nas u kalendaru nema crvenog slova. Ako uspijemo da, uz podršku Ministarstva i potom predsjednika Opštine Bar, dobijemo i građevinski upodobimo prostor od 70 kvadratnih metara, bila bi to „renesansa“ ne samo za nas, već za čitav grad. Nadamo se u Boga i obećanja ovih ljudi, a mi ćemo nastaviti da podsjećamo da naše probleme. Nismo pristalice blokada ulica, jer ako smo uspjeli da građani budu na našoj strani, ne želimo da ni jednog sekunda napravimo problem tim istim ljudima koji razumiju našu muku. Ako bi sada dobili te prostorije, mogli bi ih za 20-ak dana osposobiti i osmisliti proslavu dvije decenije od osnivanja NVO „Društvo roditelja djece sa smetnjama u razvoju“. Na svečanost bismo pozvali predstavnike srodnih udruženja iz Crne Gore, ljude dobre volje koji su nam pomagali i obavezno vas iz Radio Bara koji nas od početka pratite.

The post Vuković: Nadamo se da ćemo nakon dvije decenije dobiti adekvatan prostor za boravak i tretman osoba sa smetnjama u razvoju first appeared on BARinfo.

Direktor Caritasa Crne Gore Marko Đelović poželio je prisutnima dobrodošlicu i kazao: “Obuka je vezana za prezentaciju projekata, pojašnjenje mehanizama izvještavanja i komunikacije projekata, kao i za sve neophodne procedure koje su obavezne, a planirana je za period prije početka realizacije finansiranih projekata.”

Terenske posjete finansiranim projektima će se obavljati redovno i to od strane partnera projekta SOCIETIES 2 Caritasa Crne Gore i Udruženja paraplegičara Bar, kao i do strane kolega iz regiona, koji su uključeni u ovaj projekat.

Predstavnik jednog od devet finansiranih projekata, Slobodan Vuković ispred projekta “Zdravlje hoće cijeđeno voće” kaže: “S obzirom da znamo da je Bar bogat prirodnim voćem i da se u Baru niko, još od prestanka sa radom fabrike Primorka, nije bavio preradom voća, došao sam na ideju da napišem projekat koji je inovativan za Bar. Planiramo da kupimo mašine za preradu, koje možemo koristiti na dva načina. Prvi način je da se okrenemo ka stanovništvu Bara, kako bi oni donosili svoje proizvode, a mi bismo ih prerađivali, a drugi način je da, s obzirom da nam je crkva Svetog Nikole u Starom Baru ustupila besplatno na korišćenje svoje zemljiste na duži vremenski period, gdje imamo preko 700 kvadrata plastenika u kojima proizvodimo povrće, možemo praviti zdrave sokove od povrća”.

Slobodan dalje ističe da problem organizacija koje rade sa osobama sa invaliditetom je taj što novčana sredstava često dođu u ruke pogrešnih organizacija. “Što se tiče oblasti koja se odnosi na osobe sa invaliditetom, nažalost problem je što taj novac, koji se raspoređuje pregledaju takozvani nezavisni pregladači i onda ta sredstva dobiju najčešće organizacije, koje osim što su naknado ubacili u svoje statute, obično skoro pa i da nisu imale dodira sa osobama sa invaliditetom, a organizacije koje godinama postoje i koje su prepoznate u invalidskom pokretu ostaju bez tih sredstava. Tako su recimo prošla i roditeljska udruženja, koja jedva preživljavaju. Nadam se da će se to popraviti, jer mi kao predstavnici invalidskog pokreta pripremamo odrđene inicijative Vladi kako bi se neke stvari vezane za raspodjelu sredstava promijenile.”

Podsjećamo da je Programom malih grantova finansijski podržano devet projekata, a razvijen je u okviru projekta SOCIETIES 2 – Podrška organizacijama civilnog društva jačanjem njihovih vještina, inkluziji osoba sa invaliditetom i EU standardima u zemljama u jugoistočnoj Evropi. Partneri projekta SOCIETIS 2, kojeg finansira Evropska unija, u Crnoj Gori su Caritas Crne Gore i Udruženje paraplegičara Bar.

The post U Caritasu održana obuka za dobitnike malih grantova first appeared on BARinfo.

Nakon što su zbog prebukiranosti Osnovne škole “Jugoslavija”, gdje rade od 2002. godine, morali da isele svoje stvari u kontejner, sa direktorkom te obrazovne ustanove, Biljanom Vukmanović dogovoreno je alternativno rješenje koje podrazumijeva rad sa djecom u popodnevnim časovima i vikendom, a istovremeno je iskazana spremnost da se traga za trajnim i adekvatnim smještajem za udruženje i njegove štićenike.

Iz opštine Bar su, uz podsjećanje da je na njen zahtjev, Vlada Crne Gore 11. septembra donijela Odluku o prenosu prava raspolaganja na parceli predviđenoj za izgradnju Dnevnog centra za djecu sa posebnim potrebama, naglasili da će lokalna uprava nastaviti da ulaže sve svoje administrativne, stručne kapacitete i napore da problematika ove kategorije stanovništva bude adekvatno riješena, a prvi korak je, kako se navodi, izrada projektno – tehničke dokumentacije za novi objekat. 

Direktorka O.Š. “Jugoslavija” Biljana Vukmanović, kazala je da su se prethodnih dana na društvenim mrežama i pojedinim portalima pojavile netačne i tendeciozne informacije, te da je ova obrazovna ustanova bila, sada je, i uvijek će biti apsolutna podrška Društvu roditelja djece sa posebnim potrebama. Zbog povećanog broja upisanih prvaka, objasnila je, došlo je do neophodne reorganizacije rada.

„Prije svega želim da vam se zahvalim na profesionalnosti i poštovanju načela novinarskog kodeksa da se čuje i druga strana, sa ciljem tačnog i objektivnog informisanja javnosti. Kada je završen upis krajem juna, bilo je evidentno da će nedostajati jedna učionica, jer svi prvaci i drugi razredi, na inicijativu Savjeta roditelja, nastavu pohađaju prije podne. Otežavajuća okolnost bila je i to što smo jedan kabinet morali preurediti u prostor za produženi boravak, čime je deficit učionica postao još izraženiji. Pozvala sam predstavnike udruženja, Čedomira Popovića i profesora Slobodana Vukovića, predočivši im nastalu situaciju. Zajednički smo se dopisom obratili opštini Bar, a nakon odgovora, dogovorili smo alternativno rješenje. Postojeća prostorija i dalje ostaje na korišćenje udruženju, ali sa izmijenjenom satnicom, nakon redovne nastave, od 13 sati i 30 minuta i vikendom. Zbog preuređenja i rekonstrukcije prostora, na predlog Čedomira Popovića, odlučeno je da stvari budu izmještene u kontejner ustupljen od strane kompanije “Port of Adria”, a koji je smješten u dvorište škole. Dakle, nema govora o prestanku korišćenja naših prostorija od strane Društva djece sa posebnim potrebama, a još manje o njihovom “preseljenju u kontejner”. Naša škola i udruženje ostaju partneri, humanisti i pružena ruka jedni drugima u svakom trenutku. Ova situacija je još više učvrstila naš odnos, te razmišljamo o novim, zajedničkim projektima u budućnosti. Takođe, uz odobrenje Ministarstva prosvjete, postoji mogućnost za obezbjeđivanjem dodatnog, adekvatnog prostora, sa mokrim čvorom, upravo u objektu naše škole, čime bi na trajniji i znatno bolji način bio riješen ovaj problem“, kazala je direktorka Vukmanović, koja je istakla da preuređenje dosadašnje prostorije finansira škola, a režijske troškove za njen rad u kontinuitetu plaća Ministarstvo prosvjete.

Društvo roditelja djece sa posebnim potrebama radi u O.Š. „Jugoslavija“ od 2002. zahvaljujući i međunarodnoj organizaciji „Save the children“, kao i UNICEF- u koji im je ustupio potrebna didaktička nastavna sredstva.

„U školi ‘Jugoslavija’ smo 18 godina i bila nam je uglavnom, dobar domaćin, posebno na početku, a zatim smo imali niz problema jer nismo mogli da koristimo toalet. Prednost što radimo upravo ovdje je i to što u ovoj školi postoje dva specijalna, ili, kako se to sada zove ‘integrisana’ odjeljenja za djecu sa smetnjama u razvoju, koji su i naši članovi. To sve doprinosi efikasnosti našeg funkcionisanja, jer konstantno angažujemo logopede, defektologe, terapeute i vaspitače za rad sa djecom, a trudimo se i da ih saocijalizujemo, ne samo međusobnim druženjem, već i susretima sa drugom djecom“, kazao je predsjednik Društva roditelja djece sa posebnim potrebama Čedomir Popović. 

Član državnog Savjeta za prava OSI populacije, profesor Slobodan Vuković, vidno zadovoljan, ističe da su poslednji događaji inicirali razgovor i rješenje za kojim tragaju već gotovo 19 godina.

„Za samo jedan dan dogovorili smo ono što pokušavamo da riješimo već skoro dvije decenije. Ne bih se osvrtao na negativne stvari, već na ono što je pozitivno u ovom trenutku, a to je da smo u upravi škole ‘Jugoslavija’ našli dobrog sagovornika, spremnog da zajednički riješimo problem. Prostorije koje postoje u ovoj školi, a koje bi trebalo privesti namjeni i adaptirati, za naše udruženje bile bi idealne, a uz to bi imali mogućnost korišćenja mokrog čvora, za što smo do sada bili uskraćeni“, kazao je profesor Vuković, koji je izrazio nadu da će im finansijski u tome pomoći opština Bar i donatori. On je dodao da je predsjednik Društva Čedomir Popović razgovarao sa čelnim čovjekom barske opštine Dušanom Raičevićem, koji je, kako je kazao, izrazio spremnost da ih dijelom u tome podrži.

Iz opštine Bar danas je saopšteno da je, na njen zahtjev, Vlada Crne Gore 11. septembra, donijela Odluku o prenosu prava raspolaganja na parceli površine 1.560 m2, u neposrednoj blizini škole „Meksiko“, opštini, radi izgradnje Dnevnog centra za djecu sa posebnim potrebama. Time se, nakon riješenih međusobnih odnosa i definisanja pravnih pretpostavki između Opštine, Odbora škole „Meksiko“, Ministarstva finansija, prosvjete i Vlade, došlo do rješenja kojim se definiše novi okvir za nastavak rada na ovom projektu koji lokalna uprava želi da realizuje.

Opština Bar će u tom smislu, kaže se dalje u saopštenju, nastaviti da ulaže sve svoje administrativne, stručne kapacitete i dodatne napore, da pitanje brige o djeci i mladima sa smetnjama i teškoćama u razvoju bude adekvatno riješeno, a prvi korak ka tome je izrada projektno-tehničke dokumentacije za Dnevni centar, u skladu sa važećim propisima koji uređuju ovu oblast. 

Kada je riječ o obezbjeđivanju finansiranja izgradnje Centra, iz lokalne uprave podsjećaju da su više puta informisali javnost da je u tu svrhu iz državnog trezora na opštinski račun uplaćeno 137.000 eura. Navedena sredstva nijesu utrošena i nalaze se na žiro – računu opštine, a evidentirana su u završnim računima budžeta pod stavkom ‘Sredstva prenešena iz prethodne godine’ i ona se prenose iz godine u godinu, sve dok ne budu namjenski utrošena. Finansijska konstrukcija za ovaj projekat time nije završena, već će biti precizno definisana kada bude pripremljena cjelokupna tehnička dokumentacija neophodna za izgradnju objekta, kao i pratećih infrastrukturnih sadržaja“, ističe se, između ostalog, u saopštenju lokalne uprave, u kojem se izražava žaljenje što procedura za izgradnju Dnevnog centra traje duže od jedne decenije.  „To, ipak, nije promijenilo jasno opredjeljenje opštine Bar da ovaj važan projekat za djecu korisnike, njihove roditelje i čitav grad, želimo da realizujemo u što skorijem roku, uz ispunjavanje svih zakonskih okvira koje smo obavezni da poštujemo i koji moraju biti ispunjeni do njegove finalne realizacije. Opština Bar, koja je pokrenula postupak za prenos prava raspolaganja na pomenutoj parceli za izgradnju Dnevnog centra, pozdravlja odluku Vlade kojom je ispunjen jedan od preduslova za realizaciju ovog projekta, i potvrđuje da će angažovano nastaviti da radi na sprovođenju svih neophodnih procedura do izgradnje Dnevnog centra za djecu asa posebnim potrebama“, zaključuje se u saopštenju iz opštine Bar.

The post VIDEO: Društvo roditelja djece sa posebnim potrebama očekuje da će uskoro dobiti svoje prostorije first appeared on BARinfo.