Hor “Fenečki biseri” nastupio je na toj svečanosti, a na društvenim mrežama dijeljeni su video-snimci s koncerta na kojima su se čuli stihovi “Đenerale, đenerale, nek’ je tvojoj majci hvala”, kojima se ovog i prošlog mjeseca slavio nedavno preminuli ratni zločinac Ratko Mladić.

Pojedini mediji i korisnici mreža tvrde da je pjesmom s tim stihovima simbolično zaključen program u Domu kulture, aludirajući da je ona ostavljena za kraj – u slavu Mladiću. No, Zeković tvrdi za “Vijesti” da koncert nije okončan tom numerom.

“Kao i uvijek, događaji u organizaciji naše Crkve, ovoga puta Crkvene opštine Bar, predmet su raznoraznih zlonamjernih i društveno štetnih komentara, nerijetko i otvorenih laži i kleveta”, saopštio je on “Vijestima”, odgovarajući na pitanje da prokomentariše to što je pjesma sa spornim stihovima u javnosti doživljena kao čin veličanja Mladića i ratnih zločina.

Starješina barskog hrama je naveo da je sastav “Fenečki biseri” poznat regionalno i šire, da koncerte održava širom Evrope i SAD, te da je njihov repertoar dobro poznat godinama.

Pjesma “Đenerale, đenerale”, kako tvrdi Zeković, izvodi se više godina i o njoj nema ništa nepoznato. Napominje da se zna ko je pjesmu napisao – profesor muzike iz Orahovca Gavrilo Kujundžić – i kome ju je posvetio.

“Uzgred budi rečeno, onaj kome je pjesma posvećena – a koji je nosio, kako stihovi kažu, ‘veliko ime junaka Hajduk Veljka’ – porijeklom je iz Crne Gore”, kazao je Zeković, napominjući da se radi o visokom policijskom oficiru (Policije Srbije), počivšem Veljku Radenoviću, “koji je zbog svoje izuzetne hrabrosti i brige o tamošnjem (Kosovo) civilnom stanovništvu, od naroda dobio nadimak ‘Đeneral’”.

Prema riječima Zekovića, pjesma je u Baru javno izvođena makar dva puta dosad i smatra da dalje o tome ne treba trošiti previše riječi, kao i da oni ne mogu uticati na to kako će koji dio javnosti da doživi neku numeru, dodajući da “ima onih koji misle da cenzuru zaslužuju umjetnički mnogo značajnija djela od ove popularne pjesme, pa bi i ‘Gorski vijenac’ sveli na nekoliko njima prihvatljivih stihova”.

Starješina barskog hrama navodi da su “Fenečki biseri” održali gotovo dvosatni koncert duhovnih i rodoljubivih pjesama, i da taj događaj nije, “kako se implicira i što je lako provjerljivo”, bio zaključen tom pjesmom. Poručuje da je proslava u Baru odavala počast isključivo i samo događaju desetogodišnjice osvećenja Sabornog hrama.

The post O. Slobodan Zeković: Počast se odavala isključivo jubileju desetogodišnjice osvećenja Sabornog hrama first appeared on BARinfo.

Pred više stotina vjernika, i uz direktan prenos na prvom kanalu TV CG, tradicionalnu Ponoćku je služio nadbiskup barski Rrok Gjonleshaj, uz sasluženje generalnog vikara Barske nadbiskupije don Sima Ljuljića i župnika Sutomora i Spiča dr Dejana Turze.

Svečanoj misi su prisustvovali, pored ostalih, predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević, protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, šef poslaničkog kluba NSD u državnom Parlamentu Dejan Đurović, potpredsjednica Opštine mr Tanja Spičanović, menadžerka Opštine Stanislava Tanja Bardić, predsjednik partije Biram Bar Radomir Novaković Cakan…

The post Ponoćnom misom otpočelo praznovanje katoličkog Božića first appeared on BARinfo.

Takođe je i predsjednik fondacije za socijalnu podršku „Dobri ljudi“, koja pomaže najsiromašnijima.

O knjigama je, pored autora koji je na kraju i odgovarao na postavljena pitalja, govorio i protojerej-stavrofor Slobodan Jokić, arhijerejski namjesnik nikšićki i urednik izdavačke kuće „Sveviđe“, koja je i izdavač knjiga za naše tržište.

Prisutne je u uvodnom dijelu večeri pozdravio domaćin, namjesnik barski i starješina Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira protojerej-stavrofor Slobodan Zeković.

The post U Baru predstavljene knjige igumana Nektarija Morozova Dug ljubavi i Usamljenost first appeared on BARinfo.

Program je zbog jakih udara vjetra održan u hramu, a ne u njegovoj porti, kako je prvobitno bilo planirano.

Skup je blagoslovio i praznik čestitao starješina sabornog hrama protojerej stavrofor Slobodan Zeković koji je kazao da je “Vidovdan naša zavjetna slava – dan u kome proslavljamo spomen svetog velikomučenika kneza Lazara kosovskoga i svih srpskih mučenika i novomučenika koji su nadahnuti vjerom i primjerom svetoga kneza Lazara ispovjedali Hrista raspetoga i vaskresloga i sa vjerom u njega i sa vjerom u vaskresenje, bez straha, to svjedočenje zapečatili i prolivanjem svoje mučeničke krvi i svojim stradanjem, svojom žrtvom, cijeli rod srpski vezali za carstvo nebesko i nerazorivi savez sa Hristom, gospodom našim”. 

Potom je pročitao pozdrav i izvinjenje prof. dr Mila Lompara, redovnog profesora Filološkog fakulteta u Beogradu, koji je trebalo da kazuje Vidovdansku besjedu, ali, kako je objasnio, nije mogao da dođe u Bar, jer je morao, na molbu studenata Beogradskog univerziteta, da govori na skupu koji je na Vidovdan organizovan u Beogradu.

Besjedu naslovljenu “O kosovskom opredjeljenju i Crnoj Gori” koju je pripremio profesor Lompar, pročitao je Slobodan Zeković.

“Dinamički potencijal kosovskog opredeljenja, kao jezgra čitave tradicije, postoji unutar Lazareve odluke. Kao što bilježi srednjovekovni ljetopisac, knez Lazar pred Kosovsku bitku kaže: ‘Bolje je nama u smrti podvig, nego u sramoti život’. Ta odluka pokazuje da je u srednjovekovnoj predstavi bilo prisutno herojsko načelo”, napisao je, između ostalog, profesor Lompar, dodajući da kosovsko opredjeljenje podrazumijeva izbor carstva nebeskog kroz podvig, a ne kroz poraz.

“Narodni pjevač je izdvojio situaciju u kojoj Lazar dobija opredjeljujuću poruku – ukoliko želi Zemaljsko carstvo, on treba da učini juriš na Turke i pobijedi u bici, a ukoliko, pak, želi Nebesko carstvo, on treba da sazida crkvu Lazaricu. I knez Lazar odgovara klasičnim riječima narodne tradicije – ‘Zemaljsko je zamalena carstvo, a Nebesko uvijek i dovijeka’. 

To slijedi, piše dalje Lompar, i narodna tradicija i Njegoš.

“Da je motiv sijanja Lazareve krune važan u Njegoševom pjesništvu, pokazuju i početni stihovi Lažnog cara Šćepana Malog: ‘Veseli se prahu Nemanjića, / Nemanjića i Grebljanovića, / Jer će vaše krune zasijati’, navodi profesor Lompar, dodajući da je Njegoš kao metafizički pjesnik poetički nužno usvojio i nebesku i zemaljsku dimenziju kosovskog opredjeljenja i nije ga mogao svesti samo na herojski (obilićevski) momenat. Njegoš je, u skladu sa poetikom romantizma dinamizovao Lazarevo opredjeljenje, postavivši smisaoni naglasak na obilićevski momenat, ali je on to mogao, tvrdi Lompar, zato što je upravo taj momenat postojao u Lazarevom (kosovskom) opredjeljenju.

“Tako se”, smatra profesor, “obrazuje unutrašnja veza između ‘Gorskog vijenca’ i ‘Posvete prahu oca Srbije’ koja mu prethodi: kao što Posveta prethodi ‘Luči mikrokozmi’, kao što epigraf određuje nešto bitno u ‘Noći skupljoj vijeka'”.

“Kao što je kosovska formula došla iz dubine vjekova, tako će promijenjenih naglasaka”, zaključuje profesor, ’nastaviti da postoji u vijekovima koji dolaz“.  

“Ona svjedoči o neprekinutoj vezi kosovske tradicije i Njegoša, dakle o temeljnoj tradiciji Crne Gore”, napisao je na kraju, profesor Lompar.

U programu koji je uslijedio nastupili su: Hor Svetog Jovana Vladimira, pod dirigentskim vođstvom profesorice Maje Basarab, Pjevačka grupa “Darovi sv. Jovana Vladimira”, KUD “Sveti Jovan Vladimir” i Dječji hor barske vjeronauke.

The post U sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira održano Vidovdansko veče first appeared on BARinfo.

Dugogodišnje nastojanje Čedomira Ratkovića, bivšeg predsjednika barske opštine, da se sačuva ova dragocjena knjiga, urodilo je plodom i Praznični minej je otrgnut od propadanja i zauvijek sačuvan. Ratkovićeva želja, kao i njegovih prijatelja, sa kojima je juče posjetio Parohijski dom, jeste da Praznični minej bude dostupan za razgledanje Baranima i njihovim gostima. Istog mišljenja je i paroh barski Slobodan Zeković, starješina hrama Svetog Jovana Vladimira, koji je juče ugostio šestoricu Barana i zajedno s njima još jednom razgledao drevnu knjigu.

Inače, Praznični minej ima 424 lista. Bio je veoma oštećen: listovi su bili razasuti, neuvezani, prvih 30 bilo je mehanički oštećeno, zaprljano i ispalo iz hrbata knjige, papir je bio truo, pod prstima se raspadao. Poslednjih 50 listova je bilo takođe mehanički oštećeno. Knjiga je restaurirana tradicionalnom tehnikom konzervacije i restauracije, razvezivanjem prvih 30 i poslednjih 50 listova. Svaki list je posebno obrađen.

„Sada je Minej reprezentativna knjiga koja može da služi na ponos Baru i Baranima. Posebnu vrijednost imaju fusnote, zapisi koje je ‘raščitao’ dr Goran Komar”, kazao nam je Čedo Ratković, dodajući da stručnjaci predlažu da knjiga bude smještena u staklenoj vitrini, sa otvorima za ventilaciju i regulatorima temperature i vlažnosti.

The post Novi život Prazničnog mineja, najstarije knjige u Baru first appeared on BARinfo.

Čestitajući Božić, poželio je da nas “duh Beltehema uvijek nadahnjuje na putu prema pravednijem i boljem svijetu”.

“Crna Gora je do sad dokazala mogućnost suživota, to moramo još više učvrstiti”, poručio je msgr Gjonlleshaj.

Prijemu su prisustvovali mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, vrhovni rabin Crne Gore Luciano Moše Prelević, nadbiskup barski u miru msgr Zef Gashi, glavni imam barski Muidin ef. Milaimi, protojerej stavrofor Slobodan Zeković, ambasadorka Albanije u Crnoj Gori Žaklina Peto, predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević, predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović, potpredsjednik GP URA Goran Đurović…

The post FOTO: Tradicionalni Božićni prijem u zgradi Nadbiskipije first appeared on BARinfo.

Služili su Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije i episkopi sergijevo-posadski i dmitrovski Ruske pravoslavne crkve Kiril i pakračko-slavonski Jovan. Sasluživalo je sveštenstvo Srpske i Ruske pravoslavne crkve.

U liturgijskoj propovijedi Vladika Jovan je rekao da je “smirenje Svetog Jovana Vladimira došlo iz pustinje gdje je Sveti Jovan Krstitelj govorio: Evo, dolazi onaj koji prije mene bješe i kome ja nisam dostojan da razdriješim vezice na obući njegovoj”.

“To smirenje Svetog Jovana Krstitelja zaprelo se o jednom čovjeku, koji je bio učenik Svetih Kirila i Metodija i njihovih svetih učenika Klimenta i Nauma na obalama Ohridskog jezera, koji je u svom životu i u tamnici bio i predao svoj život idući čista, otvorena srca bratu žene svoje Kosare, žene koju je upoznao u tamnici u Ohridu, žene koja se posvetila zajedno s njim i bila pohranjena podno nogu njegovih u prečistoj Krajinskoj. Ne kraj njega, ne iznad njega, iako je ona možda bila višega roda od njega, nego podno nogu njegovih i njegovoga smirenja! To znači da se ona napojila istoga smirenja kojim je Sveti Jovan Krstitelj vidio Hrista i propovijedao ga”, kazao  je on.

Dodao je da je Sveti Jovan Vladimir zbog toga jedan od rijetkih koji je udostojen da ga slikaju sa glavom u ruci, “kao što slikamo kneza Lazara i kao samog Svetog Jovana Krstitelja”.

Mitropolit Joanije je rekao da Svetoga Jovana Vladimira proslavljamo vjekovima, prije svega zbog njegove čiste i svete vjere.

“Ali, proslavljamo ga i zbog njegovoga mučeništva, jer je na pravdi Božijoj dao svoju glavu. Bio je izdan i iz zavisti ubijen. Kao nevina hristolika žrtva se pojavio, kao zastupnik cijelom rodu hrišćanskome. I proslavljaju ga i Srbi i pravoslavni Albanci i Grci, i u Makedoniji se proslavlja, pa čak i sve do velike Rusije“, rekao je Mitropolit crnogorsko-primorski i dodao da “žrtva Svetog Jovana Vladimira sija svjetlošću vjere, ljubavi Božije i rodoljublja”.

Naglasio je da je Mitropolit Amfilohije “zbog slave Božije i Svetoga Jovana Vladimira sa mnogim dobrotvorima i priložnicima podigao ovaj sveti hram, koji je ukras grada Bara”.

Vladika Kiril je u obraćanju rekao da je blagoslov Božji što “naši narodi imaju vjekovnu saradnju, zajedništvo i uzajamnu pomoć”.

“Sveti Jovan Vladimir ima sličan život sa Svetim mučenicima Borisom i Glebom. I oni zajedno i on su postradali od zavisti. To je projavljivanje najveličanstvenije sile i mudrosti da se zlo dobrom pobjeđuje. I zato je život Jovana Vladimira takav svijetli primjer i podrška u ovo vrijeme kada mi živimo, doživljavamo i preživljavamo borbu sa tehnologijom i informacijama koje nas okružuju. Zato je takav svijetli primjer Svetoga Jovana Vladimira podrška za nas u ovo vrijeme onako kako nas uči Sveti apostol Pavle: Nemojte biti pobijeđeni zlom, nego pobjeđujte zlo dobrom”, rekao je vladika Kiril.

Mitropolit Joanikije je odlikovao Zlatnim likom Svetog Petra drugog Lovćenskog tajnovidca porodice sa mnogo djece Nikole i Zorice Ivanović iz Sutomora, te Predraga i Marine Stojović sa Virpazara.

U okviru Dana Svetog Jovana Vladimira, služene su tradicionalne liturgije u Prečistoj Krajinskoj i na Ratcu.

Otac Slobodan Zeković i otac Bratoljub Radović služili su liturgiju na ostacima hrama Uspenja Presvete Bogorodice u Prečistoj Krajinskoj pored Ostrosa, a na ostacima manastira na rtu Ratac protojerej Jovan Plamenac, uz sasluženje sveštenika barske parohije protojereja Mladena Tomovića, jereja Aleksandra Orlandića, jereja Krsta Plamenca i paroha sutomorskog Marjana Petkovskog.

Večeras će ulicama grada pod Rumijom proći tradicionalna Litija Svetog Jovana Vladimira. Ispred barskog sabornog hrama ona će, predvođena Mitropolitom Joanikijem, krenuti u 19 časova.

The post Dani Svetog Jovana Vladimira: Liturgiju služio mitropolit Joanikije i episkopi Kiril i Jovan first appeared on BARinfo.

Ahrimandrite Kristodula i Justina, klirike Mitropolije Krfske, koji su sa blagoslovom arhijereja Nektarija donijeli dio moštiju svetitelja sa ovog grčkog ostrva, dočekao je starješina barskog Sabornog hrama, protojerej stavrofor Slobodan Zeković, mnogobrojno sveštenstvo i vjernici.

Nakon odsluženog akatista Sv. Spiridonu, otac Zeković je zahvalio mitropolitu Nektariju na donošenju svetinje u Crnu Goru, povodom velikog jubileja koji je proslavljen u Podgorici – obilježeno je deset godina od osvećenja Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, a ujedno je položen kamen temeljac za novi hram Svetoga Save u čijoj porti se gradi i prva Pravoslavna gimnazija u Crnoj Gori.

“Taj značajni jubilej i proslavu na najljepši mogući način krunisao je upravo dolazak ove čudotvorne desnice Svetog oca našeg Spiridona“, kazao je otac Zeković, zahvalivši i kliricima ahrimandritima Kristodulu i Justinu, te mitropolitu Joanikiju koji je dao blagoslov da u okviru kratke posjete moštiju Svetoga Spiridona Mitropoliji, one budu donijete i u Bar.

Zeković je govorio o Svetom Spiridonu, jednom od najpoštovanijih hrišćanskih svetitelja.

“Čitamo u njegovom Žitiju da je živio krajem trećeg i početkom četvrtog vijeka, u vrijeme kada se završavao period velikih progona Hrišćana od strane rimskih imperatora, kada je konačno došla sloboda, ispovijedanje vjere pod carom Konstantinom Velikim. Sveti Spiridom rođen je i živio i bio episkop Crkve Božije na Kipru. Odgajen je u porodici pobožnih i skromnih roditelja od kojih je naslijedio sve hrišćanske vrline i takav smiren, krotak i prostodušan ostao je do kraja svoga života. Gospod ga je udostojio velikih darova blagodarnih, ne samo što je izabran za arhijereja Crkve Božije nego ga je udostojio da se na njegove molitve, brojna znamenja i čudesa dešavaju.

Još za svoga života sv. Spiridon  je svojim molitvama iscjeljivao bolesnike od najtežih bolesti. Zapisani su i slučajevi da je i mrtve vaskrsavao svojim molitvama, a posebno se istakao sa ostalim svetim ocima na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji 325. god kada su Sveti oci, njih 318, odbranili čistotu vjere pravoslavne od tadašnje velike jeresi Arijeve koja je dugo vremena potresala Crkvu Hristovu. Čitamo u Žitiju sv. Nikolaja kako je u jednom trenutku ne mogavši više da sluša Arijeve hule iz svoje revnosti, jeretiku udario šamar, zbog čega je pretrpio kritike na Saboru, ali je od Boga bio proslavljen i svi arhijereji imali su viđenje kako mu Gospod i Majka Božija vraćaju arhijerejsko dostojanstvo koje mu je na Saboru zbog toga postupka bilo oduzeto. Ostalo je po predanju crkve da je Sveti Spiridon na tome Saboru, ispunjen, tvrde nepokolebljive vjere, nadahnut Duhom Božijim, uzeo jednu ciglu i ne mogavši na drugi način da ubijedi jeretike Arijevce da je njihovo učenje protivno Bogom otkrivenoj vjeri, visoko podigao tu ciglu i iz nje je izbila svjetlost, potekla je voda i ona se pretvorila u zemni prah. Onda je rekao: ‘Kao što je iz ova tri elementa ova cigla bila sazdana u jedno, tako je isto jedno božanstvo u tri lica – Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti. Na taj način preko čistote srca, čistote duše i nepokolebljive tvrde vjere sv. Oca Spiridona, Gospod je projavio ovo čudo. I upravo ta sveta desnica kroz koju se sila Božija u Nikeji na Prvom vaseljenskom saboru pojavila je došla večeras među nas“, rekao je, pored ostalog, Zeković.

Protojerej stavrofor Slobodan Zeković je poželio da „Sv. Spiridon izmoli mir u cijelom svijetu, da se krvoproliće koje se iz dana u dan na brojnim mjestima širom Vaseljene dešava i umnožava, prekrati, da Gospod njegovim molitvama i molitvama svih svetih podari mir cijelom svijetu, da oružje zamukne, a da se oglase molitve i pokajničke suze“.

Mošti sv. Spiridona Čudotvorca bile su izložene u hramu Svetog Jovana Vladimira na poklonjenje od sinoć. Liturgija je služena jutros u 8 sati, a mošti su u 11 sati ispraćene za Krf gdje vjekovima počivaju.

The post Mošti Svetog Spiridona u hramu sv. Jovana Vladimira first appeared on BARinfo.

“Gosti iz Gruzije su oduševili brojnu publiku maestralnim izvođenjem brojnih narodnih pjesama i igara iz raznih oblasti svoje otadžbine. Na kraju programa, sve prisutne je pozdravio protojerej Boris Ničiperovič, direktor Gimnazije u Goriju, koji je Sabornom hramu u Baru darovao za blagoslov predivno izobraženje Rize Presvete Bogorodice, velike svetinje koja se čuva u Zugdidiju.

Gostima iz Gruzije zahvalio se starješina barskog Sabornog hrama protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, koji je za škole u Zugdidiju i Goriju poklonio ikone Svetog Jovana Vladimira.Potom je jeromonah Makarije, iguman manastira Savina, svim gostima podijelio CD sa filmom “Gde cveta limun žut”, preveden na gruzijski jezik, koji govori o stradanju srpskog naroda i vojske u Prvom svjetskom ratu. Gruzijska omladina je na to uzvratila izvođenjem pjesme “Tamo daleko”.

The post Кoncert učenika pravoslavnih gimnazija iz Gruzije u porti hrama first appeared on BARinfo.

Otac Mladen Tomović je, između ostalog, kazao da je stradanje učenika u školi u Beogradu “velika škola za nas pravoslavne hrišćane, za naš narod, da se okrenemo Bogu, crkvi Hristovoj. To je jedino i ispravno i najispravnije rješenje za nas, dužnost naša, kako bi sve te loše stvari koje nas okružuju, koje nam se nameću, mogli da odagnamo. Zato, svoju djecu treba da dovodite u hram Božiji, da ih što redovnije pričešćujete, da ih dovodite na svete liturgije, kako bi se djeca učila vjeri, jer djeca su čista duša i tijelo i ona najbolje mogu da upiju i naum Hristov i riječ Božiju koja se čita na svetim liturgijima.

Ujedno, i da svoju djecu u kući učimo lijepom vaspitanju, da ih učimo koliko možemo, koliko znamo. To je jedina naša odgovornost pred Bogom, da ih pravilno vaspitamo i usmjerimo kako bi oni sjutra kad odrastu mogli da budu samostalni, da budu zdravi duhom i tijelom, da budu čisti, da imaju pravilno razmišljanje, da pravilno rasuđuju, a onda ako ih tako naučimo, onda će oni i od svakoga mraka i tame i svih onih loših stvari koje se nameću, moći da se izbore”.

Otac Tomović je naglasio da se loše stvari najviše nameću djeci, omladini “i onda kada čovjek obezboži, kada porodica obezboži, kada nema Boga u srcima ljudi, dešavaju se nažalost ovakve stvari kao što se desile u Beogradu i Mladenovcu”.

Pomen nevinim žrtvama – učenicima i čuvaru u Beogradu i građanima u Mladenovcu – služio je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković.

The post U Sabornom hramu sv. Jovana Vladimira služen pomen nevinim žrtvama u Beogradu i Mladenovcu first appeared on BARinfo.