U konkurenciji 4500 autora/ki  iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Sjeverne Makedonije i Slovenije, sa više od 8000 radova, Sofija se sa pjesmom “Život bez filtera” našla među 74 najboljih, koji su se danas, u Banjaluci, borili za titulu Malog princa ili Male princeze Dječijeg carstva. Sofija je pohvaljena za učešće u finalu i nagrađena je diplomom.   

Posebnu vrijednost ovom uspjehu daje činjenica da je Sofija jedina finalistkinja iz svih barskih škola, pa je na  takmičenju u Banja Luci, osim škole, predstavljala i svoj grad.

Pripremala se pod mentorstvom nastavnice Staše Savić, a njen današnji nastup je podrazumijevao čitanje autorskih stihova.

Život bez filtera

Hej, draga ja,
smanji ton, ne drami!
Život ti je komedija,
više ne odgovaraš mami.

Ne strahuješ na času matematike,
sigurno sjediš na nekom molu,
koristiš savremene taktike
da završiš visoku školu.

Sigurno ne voziš bajs,
i ne bušiš gume svaki dan,
živiš za instagram i lajk,
život ti je postao san.

Ne gubiš stvari što mama kupi,
oblačiš skupu garderobu,
nemaš nikog da ti šamar lupi
i da ti stalno upada u sobu.

Draga ja,
pišem ti ovo pismo onako s nogu,
tebi je čudno, kod vas se ne piše,
tik-tok, instagram, tvoj je život.
Možda i ne znaš pisati više.

Ne slušaš više šta tata kaže,
knjige su tvoja daleka prošlost,
čitaš kako te internet laže,
u telefon zabijaš nos.

Ljubav je prešla na onlajn,
niko nema vremena više,
postaviš dečka na stend baj
i tako se vaša ljubav piše.

Možda si postala slavna,
voziš onog ferarija zelene boje,
praviš se da si svuda glavna
i sve na svijetu da je tvoje.

Želim život bez filtera,
da ustanem prvo i zahvalim Bogu,
da ne idem u pogrešnom smjeru
i ne “blejim” u telefon s nogu!

Želim da osjetim čarobno jutro,
da prvo čujem cvrkut ptica,
a ne da potrčim pravo na telefon
i da zavisim od internet žica!

Misli mi lete na društvene mreže,
viče mi mama, viče mi tata.
Nekad me guši, nekad me steže,
nema nam spasa od internet rata.

A želim iskrene razgovore i priče,
da čitam i slušam bez telefona,
da se znanje iz knjiga stiče,
a ne da zavisim od ajfona.

Ne želim za druga GPT-ja,
da pričam robotu sve svoje muke,
da uči za mene i radi zadatke,
a ja da držim skrštene ruke.

Stalno me zovu, filtere pale,
niko više ne liči na sebe,
Možda su nam šanse i male,
telefon ovaj dušu nam grebe.

Želim da ugasim ta lažna svjetla,
uprta u moje oči, moje misli,
želim da se spasimo iz ove tame
jer veliki su nas nemiri smisli.

Nadam se boljem sjutra,
da će naše generacije da shvate,
da dočekujemo zdravija jutra,
da nas zdravi razumi prate.

Bilo bi lijepo da je život stvaran,
da se ne krijemo iza paravana,
da na slikama ličimo na sebe same,
svi bi sretniji bili tog dana.

Pomozi svijete, otvori nam oči,
nemoj da slijepi koračamo dalje.
Spasite djecu, koristite moći,
nek nam se neko rješenje pošalje.

Ne treba nam šminke, ne treba
nam filtera,
ne treba nam lažni sjaj.
Treba nam neka zdrava mjera
i da pretjeranoj konzumaciji
dođe kraj.

Ne zovi me više, ne piši mi više!
Želim da odmorim od lažnih ljudi.
Želim da mi mamin zagrljaj miriše,
a ne da prihvatam sve što internet nudi.

The post Sofijin Život bez filtera toplinom i mudrošću obasjao region first appeared on BARinfo.

Portal Bar Info je nedavno objavio izvještaj sa takmičenja i ceremonije dodjele nagrada održane u Kući maslina, a naše gošće su u programu govorile o svom stvaralačkom putu, iskustvima sa takmičenja, značaju podrške mentora, motivima koji stoje iza njihovih nagrađenih radova i o očekivanjima od finalnog nadmetanja. Razgovor koji smo vodili sa njima je potvrdio koliko su talenat, rad i podrška okoline važni u razvoju mladih stvaralaca. Njihove priče svjedoče o hrabrosti da se emocije pretoče u riječi i podijele sa drugima, ali i o važnosti onih koji u njima prepoznaju potencijal i podstiču ih da ga razvijaju.

Ena Sekulović, Ajla Hodžić i Mina Tošić su osvojile prvo, drugo i treće mjesto u kategoriji autorske poezije, a poseban kuriozitet predstavlja činjenica da su sve tri učenice Gimnazije “Niko Rolović” i da im je zajednička mentorka  profesorica Gordana Leković. 

Govoreći o svojim počecima, Ena Sekulović ističe da piše od malena i da je svoj prvi autorski rad napisala sa svega 11 godina. Ipak, kako kaže, u početku nije imala velika očekivanja kada se prijavila na konkurs.

„Moram priznati da nisam vjerovala u uspjeh. Porodici i društvu iz škole sam zahvalna što su mi dali podstrek i nadahnuli za pjesme sa kojima sam konkurisala“, kazala je Ena, naglašavajući koliko podrška najbližih može biti presudna u razvoju mladih autora.

Ajla Hodžić dijeli slično iskustvo, posebno ističući značaj podrške nastavnika, profesora i roditelja. Iako piše od ranog djetinjstva, smatra da bez njihove podrške vjerovatno nikada ne bi imala hrabrosti da svoje radove predstavi javnosti.

„Mislim da je to veoma značajan podsticaj. Da nije bilo tih nastavnika, profesora i roditelja koji su me ohrabrili da pokažem svoje radove, vjerovatno ih nikada ne bih podijelila sa drugima“, kazala je Ajla. Posebno je izdvojila profesoricu Gordanu Leković, koja ju je motivisala da se prijavi na takmičenje.

Kako ističe, upravo je profesorka prepoznala njen potencijal kroz školske radove i podstakla je da napravi iskorak.
„Kada je vidjela moje sastave, predložila mi je da ih pokažem i van učionice. Iako ranije nisam osjećala tu potrebu, moram priznati da je lijep osjećaj kada se drugima dopada ono što napišem“.

Mina Tošić, takođe, piše od malena, ali priznaje da dugo nije bila svjesna posebnosti svog izraza. Tek zahvaljujući nastavnicama i učiteljicama koje su je ohrabrivale, počela je da razvija pisanje i učestvuje na konkursima. Njeni radovi su, kako kaže, već bili objavljivani u školskim časopisima, a podrška mentora bila je ključna da nastavi tim putem i u srednjoj školi.

„Nisam primjećivala da se moji sastavi izdvajaju od drugih dok mi na to nisu ukazale nastavnice. Mnogo mi znači što danas vidim da se i drugima dopada ono što pišem i da to cijene“, kazala je Mina, ističući da je, pored porodice i prijatelja, mentorska podrška bila presudna za njen razvoj.

Posebnu dimenziju ovom takmičenju daje činjenica da autori sami interpretiraju svoja djela. Upravo o tom iskustvu govorila je Samra Tombarević, koja je, osim nagrade za autorsku poeziju, osvojila i prvo mjesto u kategoriji najboljeg interpretatora.

„Smatram da pjesme pišemo iz emocije, ali je još važnije da tu emociju prenesemo na pravi način. Nije presudno da publika razumije pjesmu, već da je osjeti”, istakla je Samra dodajući da je recitovanje dio njenog života od najranijeg djetinjstva i da ju je upravo to iskustvo oblikovalo kao ličnost i umjetnicu.

„To je nešto u čemu se pronalazim. Sve se dodatno razvija kroz čitanje, pisanje i stalni rad. Moramo biti aktivni u onome što volimo, kako bismo napredovali i postajali bolja verzija sebe“, kazala je ona, naglašavajući da joj je,  zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu na školskim i opštinskim takmičenjima, interpretacija postala prirodna. Ipak, isiče da je ključ u ličnoj povezanosti sa tekstom.

„Svaku svoju pjesmu volim i u svakoj se pronalazim. Kada se pronađeš u stihovima koje si napisao, znaš kako da ih preneseš na pravi način. Ne možeš isto interpretirati pjesmu koja nije dio tebe i onu u kojoj prepoznaješ sopstvene emocije“, zaključila je Samra uz napomenu da ključnu ulogu u njenom “poetskom odrastanju” ima profesorica i mentorka Ivana Kecojević.

Jedan segment razgovora odnosio se i na značaj čitanja. Ena Sekulović priznaje da u početku nije bila posvećena knjigama, ali se to vremenom promijenilo.

„Za mene je knjiga odmor. Čitanjem se udaljim od realnosti i uđem u svijet pisaca. Što sam više čitala, moje pjesme su postajale drugačije i modernije”, otkriva Ena ističući da inspiraciju često pronalazi u snažnim emocijama, te da je bol najviše inspiriše.

Ajla se osvrnula na društvene teme koje zaokupljaju mlade, i koje je posebno nadahnjuju.

„Šteta je što se danas mladi ne fokusiraju na prave vrijednosti. Kroz pisanje pokušavam da ukažem na ono što nam nedostaje i da podstaknem ljude da pišu, da na taj način  izraze svoje emocije”, kaže Ajla.

Jovana Zindović iz Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole osvojila je prvo mjesto u kategoriji najbolje kratke priče, uz mentorsku podršku profesora Anta Zgradića. Kako ističe, inspiraciju pronalazi prvenstveno u knjigama.

„Pored djela koje čitam, inspiraciju tražim u svijetu oko sebe i mislim da je ona u oku posmatrača. Moja lična iskustva nijesu u velikoj mjeri utkana u moje priče, ali smatram da knjige i iskustva drugih mogu oblikovati moj pogled na svijet. Moje priče su, uglavnom, priče o ljubavi. Ona je pokretač svega i uvijek može biti inspiracija, ali je svako doživljava na svoj način“, kazala je Jovana, ističući značaj podrške mentora.

„Profesor Zgradić je moja najveća podrška. Ohrabrivao me da se prijavim na takmičenja i bio uz mene. Uči me na koji način da sama primijetim i ispravim greške koje pravim pri pisanju, što je posebno podsticajno za mene”, kaže Jovana koja je i prošle godine  nagrađena na IKA konkursu.

“Ove godine nisam očekivala uspjeh. Napisala sam jednu sasvim drugačiju priču. Željela sam da bude neobična, a ne nužno lijepa, jer neobično privlači pažnju. Bila sam skeptična kako će biti prihvaćena, ali reakcije su bile odlične. Što se tiče finala, očekujem da se zabavim, da čujem nešto novo i upoznam različite načine razmišljanja kroz tuđa djela. Da li ću pobijediti nije mi presudno, jer ne pišem zbog pobjede.”

U konkurenciji autorske poezije za uzrast od 10 do 14 godina, prvo mjesto osvojila je Sofija Pejović, učenica Osnovne škole „Kekec“, čija je mentorka Staša Savić.

„Tokom pisanja iznosim svoja osjećanja. Posebno me boli nepravda, pa me ona najčešće i inspiriše. U oblikovanju pjesme najviše mi pomažu nastavnica Staša Savić i moja majka, koja takođe piše pjesme“, kazala je Sofija, dodajući da od finala očekuje i nova poznanstva.

Iz iste škole dolazi i Nikolina Magovčević, koja je osvojila prvo mjesto za interpretaciju svoje pjesme, uz mentorsku podršku Mirjane Lučić.

„Sreći nije bilo kraja kada je žiri pročitao moje ime. Nisam imala tremu, jednostavno sam se prepustila pjesmi, ušla u nju kao da je glumim. Bila sam emotivna i smatram da je mnogo teže govoriti svoje nego tuđe stihove. Na narednom takmičenju očekujem da ponovim uspjeh i da na najbolji način predstavim sebe, svoju školu i svoj grad.“

Osnovna škola „Kekec“, koja broji oko 400 učenika, imala je čak 26 prijavljenih radova, što je čini najzastupljenijom školom na konkursu, zbog čega je i javno pohvaljena tokom ceremonije dodjele nagrada. Nastavnica Staša Savić ističe da kroz redovnu nastavu nastoji da motiviše djecu da učestvuju na književnim konkursima, ali bez nametanja obaveze.

„Djeci je važno da imaju zadatu temu jer tada lakše odlučuju da li ih ona zanima, da li govori o ljubavi, o njihovim ‘nezgodnim godinama’, problemima koji ih tište… Često ih treba dodatno motivisati. Pitaju me i šta dobijaju kao nagradu, a ja im kažem da, ako pišu zbog nagrade, ne treba da pišu. Uz pravilan pristup, izgradili smo lijep odnos i pisanje je mnogima postalo svakodnevica”, kazala je Savić osvrnuvši se i na tremu koja je bila prisutna kod velikog broja takmičara.

„Moji učenici su imali  veliku tremu jer su mnogi prvi put izašli na scenu. Ohrabrivala sam ih da to ne posmatraju kao takmičenje, već kao priliku da upoznaju sebe. Njihovo stvaralaštvo pokazuje da uz talenat, rad i podršku okoline nastaju djela koja ostavljaju snažan trag, ne samo na papiru, već i u ljudima koji ih čitaju i slušaju”, zaključuje Staša Savić.

Na kraju emisije, talentovane autorke su sa slušateljkama i slušaocima Radio Bara podijelile djelove svojih pjesama i priča o ljubavi, nepravdi, ratu, bolestima zavisnosti, unutrašnjem svijetu mladih. Njihove riječi svjedoče o dubini razmišljanja i zrelosti koja prevazilazi njihove godine.

The post Gimnazija, SEUŠ i OŠ Kekec dominirale na književnom takmičenju koje je organizovala IKA first appeared on BARinfo.