,,Zahvalne smo svakom pojedincu koji je u korpu stavio kesu tjestenine, kilogram šećera ili bilo šta drugo, kao i onima koji su Narodnoj kuhinji, u subotu, donirali puna kolica namirnica”, ponosno ističe Sonja Ličina. Ona podvlači da su i ovoga puta sugrađani pokazali humanost, masovno se uključivši u akciju. Veoma ozbiljno su, kaže on, shvatili apel predsjednice Udruženja, Ljiljane Vujović da su magacini Narodne kuhinje prazni i da je neophodna pomoć.

Pored svakodnevne pripreme obroka za 250 korisnika, ,,Žene Bara“ su veoma aktivne i u prikupljanu pomoći za ugrožene, oboljele sugrađane. Akcija koju su nedavno pokrenule jeste pomoć porodici teško oboljele  Mirjane Ćosić.

“Nakon dijagnoze kancera, odstranjen joj je želudac. Majka je troje maloljetne djece, koja brinu o njoj, dok suprug nadniči i na taj način pokušava da obezbijedi novac za skupe ljekove i hranu za porodicu. Podstanari su i žive u veoma neuslovnom prostoru. Akcije za pomoć djeci porodica Džolić i Nikolić i dalje traju”, podsjeća Sonja.

Barske humanitarke pomažu i šestočlanoj porodici teško oboljelog Šerifa Kalača, ali i mladom Marku Nikiću.

“Podsjećamo, njemu je krajem septembra prošle godine otkriven kancer, koji je operisao u Turskoj. Još uvijek je na hemioterapijama, a za kraj  sljedećeg mjeseca je zakazan PET skener, za koji treba izdvojiti 3.000 eura. Junački se bori i sa svim propratnim zdravstvenim problemima, ali mu je naša pomoć neophodna”, kaže Sonja. Zato moli dobre i humane ljude da pomognu.

Iz knjige Milice Kovačević ,,Kroz brvačke pinjate”, gošća Radio Bara, u rubrici ,,Žene Bara kuvaju za vas”, Sonja Ličina, pročitala je autentičan recept za pripremu alve.

The post Barani humanošću odgovorili na novu akciju NVU Žene Bara first appeared on BARinfo.

Ono što krasi ovo udruženje je veliko srce, prijateljstvo, izuzetna sloga, smjeh i radost, ali i suza koju zajednički puste pred teškim sudbinama onih koji traže njihovu pomoć.

Uspjele su Žene Bara da pregrme najteže momente i da i dalje opstaju, na radost mnogobrojnih nesnađenih sugrađana.

„Naša misija pomoći nesnađenom sugrađaninu i dalje traje, ništa izgubile nijesmo, bez obzira što smo od svojih porodica ‘ukrale’ vrijeme. Pripremile smo i podijelile oko 130.000 obroka. To je impozantna brojka, ali, nažalost kojom ne treba niko da se pohvali. Veoma je tužno što je ovakva situacija, ali na neki način, zahvaljujući dobrim ljudima velikog srca, našim sugrađanima, građanima Crne Gore i dijaspori, mi smo još uvijek na tom putu, riješene da ne ostavimo ove ljude na cjedilu. Svjedoci smo da smo došli u period kada je ustvari najteže i sigurno nećemo odustati. Naravno, sve zavisi od pomoći i mogućnosti, ali što se Žena Bara tiče čvrsto stojimo na svom putu dobročinstva“, istakla je Ljiljana Vujović, predsjednica NVU „Žene Bara“.

Svakodnevno se u Narodnoj kuhinji pripremi i podijeli 250 obroka.

„Za spremanje 250 obroka dnevno, koliko sada Žene Bara spremaju, potrebna je velika količina novca. Sve i da je jedan euro jedan obrok, svako će moći da izvede jasnu računicu. Svjesne smo kakva je ekonomska situacija u Crnoj Gori, pa zbog toga ne želimo stalno da tražimo i molimo za pomoć, ali kada se oglasimo na društvenim mrežama za podršku, znači da smo zaista na ivici egzistencije. Zahvaljujući samo ljudima dobrog srca opstaje ova kuhinja“, naglasila je Vujović.

Od 6. novembra 2020. do 5. novembra ove godine, pripremile su i podijelile 55.862 obroka.

„U njihovu pripremu utrošile smo 3.840 kg bataka, 2.300 kg pilećeg filea, 928 kg kobasica, 3.450 kg junetine, 1.340 kg mljevenog mesa, 19.00 kg pašte, 1.150 kg riže, 1.200 kg pasulja, 460 kg minut-pirea, 470 kg začina, 920 kg graška, 500 kg boranije, 1.250 kg šargarepe, četiri tone kupusa, pet tona krompira, 1.500 kg luka, 120 kg bijelog luka, 150 l sirćeta, 2.450 l ulja, 1.500 kg jabuka, 250 kg paradajza, 720 kg pelata, 150 kg krastavca, 1.356 kg Kurbanskog mesa- jagnjetine, 200 kg svježe ribe, 460 kg kolača i 2.320 l mlijeka. Sve to smo spakovali u 56.840 jednokratnih posuda, u nastojanju da sačuvamo zdravlje nesnađenih od kovida“, objasnila je Vujović.

Podijelile su i 2.430 paketa namirnica i sredstava za ličnu higijenu, prikupljale pomoć u liječenju teško oboljelih (šestoro djece i četvoro odraslih). Osim toga, kupile su garsonjeru beskućniku iz Sutomora, prikupljale novac za izgradnju kuće Hanki Vučić, sanirale stan samohranoj majci, opremile dva kupatila- porodici iz Plava i iz naselja Kambodža (Sveti Ivan)… Poslale su i 30 paketa pomoći Domu za stara lica u Risnu, te poklonile veliki broj obuće, odjeće i kućnog namještaja onima koji su se obratili za pomoć.

Kao tužnu činjenicu Vujović je istakla da su u ovoj godini uspjele da podijele samo 20 kubnih metara drva.

Od otvaranja Narodne kuhinje tu je i Ana Joličić koja se osvrnula na činjenicu da su na samom početku imali pedesetak korisnika, a sada je taj broj skočio na 250. U kuhinji, ističe, spremaju se kvalitetni obroci, onakvi kakve bi i same kući spremile.

„Naša mlada, sposobna kuvarica svakog jutra u pet sati ustaje i kompletan ručak završi do deset sati ujutru. Ovdje je sve pod velikom kontrolom, uz korišćenje maski i rukavica, sve se steriliše“, kaže Joličić.

Korona im je dodatno otežala posao, samim tim što se povećao broj korisnika.

„Jedno vrijeme smo te obroke morale da nosimo do kuća naših korisnika, a za to smo koristile sopstvene automobile i vrijeme, ali i to smo uspjele da odradimo uz pomoć svih nas, aktivnih volontera i i ljudi velikog srca, privrednika, ljudi iz dijaspora. U velikoj smo prednosti jer imamo pomoć tako divnih ljudi“, zahvalno je kazala Joličić.

Specifičnost rada Narodne kuhinje ogleda se u tome što u pripremi jela uopšte ne koriste svinjsko meso. To im, donekle, povećava cijenu obroka, ali, kako su nam kazale ove žene velikog srca, na taj korak su se odlučile iz poštovanja prema korisnicima islamske vjeroipovjesti.

Sa druge strane, postoje i oni koji ih, kako kaže Joličić, ne razumiju.

„Ne znam iz kojih razloga nam poslodavci ne dozvoljavaju da se hrana prikuplja ispred njihovih marketa. Ipak tu hranu ljudi plaćaju. Nije mi jasno zbog čega im smetaju naše korpe u kojima će neko da stavi kilo šećera, brašna ili nečeg trećeg, a nama mnogo znači jer nam je magacin gotovo prazan“, pita se Joličić.

U sklopu ovog udruženja organizuju se i radionice na kojima se izrađuju suveniri.

„Te suvenire prodajemo na raznim bazarima, a sav prilog ide za Narodnu kuhinju. Koristimo naše talente koje imamo da doprinesemo koliko-toliko budžetu Narodne kuhinje, to je i vid našeg lijepog druženja, pa kroz te radionice jedna drugu edukujemo kako bi sve mogle da učestvujemo u izradi suvenira“, objašnjava Sonja Ličina.

Ona ističe da nju, ali i ostale žene, ljudi često pitaju koju nadoknadu imaju za posao koji rade.

„Mi novčano ne dobijamo ništa, jednostavno, najveća nam je nadoknada jedno hvala od naših korisnika, njihov osmjeh kad im damo taj obrok, njihovo povjerenje u nas da ćemo biti tu ako im bilo šta zatreba… To je nama najveća satisfakcija“, iskrena je Ličina.

Povodom tri godine rada Narodne kuhinje dr Milica Kovačević iz Austrije odlučila je da kompletan iznos od prodaje knjige „Brvačka kužina“ pokloni ovoj organizaciji velikog srca.

The post Tri godine uspješnog, predanog rada Narodne kuhinje za dobrobit nesnađenih first appeared on BARinfo.

Ručnim radovima ju je naučila majka, a počela je da veze sa šest godina. Prvu nagadu za vez dobila je sa 16 godina u emisiji „Znanje-imanje“ koja se tada snimala na Kosovu za stolnjak vezen pokrsticom, koji i danas čuva.

Tada su se, prisjeća se Sonja, najviše vezli gobleni i pokrstica.

„Rano sam se udala i vez potpuno zapostavila jer sam imala drugih obaveza. Na vez me je podsjetila jedna facebook objava Ljiljane Vujović, predsjednice Narodne kuhinje, u kojoj se tražila žena koja umije da veze. Tada sam odlučila da se prijavim i tako se davno zapostavljen vez ponovo vratio u moj život“, prisjeća se.

Ona ističe da vez kao tehnika nije težak, te da u tome pronalazi zadovoljstvo i opuštanje.

„Ja u njemu uživam, to me opušta. Sa svakom sličicom, dok je radim, pričam. Svaka povučena nit je dio mene. Velika je to ljubav, zadovoljstvo i opuštanje. Za izradu jedne sličice potrebno je obično od šest sati pa naviše, a sve zavisi od detalja na slici i tehnike koja se koristi. Rado vez kombinujem sa vunom, što slici daje mekoću“, kaže ova vezilja za Radio Bar i Bar Info.

Na instagram profilu pod nazivom „Sonjine niti“ objavljuje neke od svojih radova koji krase domove širom Beograda, Italije, Švajcarske, Njemačke… A svaka slika ima svoju priču.

„Do naziva Sonjine niti spontano sam došla, jer želim da kroz tu nit kojom se radi vez, prenesem svoju ljubav na onog kome se moj rad i vez dopadnu, da kroz sliku prenesem ljubav u dom gdje slika odlazi. Da ta nit bude poveznica. A radovi su stizali do Švajcaske, Italije, Beograda, Njemačke. Nijednu sliku ne radim ‘da bih je uradila’, već vezem sa posebnom pažnjom i pričom“, objašnjava Sonja.

Iako inspiraciju pronalazi svuda, Sonja najviše voli da radi planinske predjele, jer je zaljubljenik u prirodu.

Dio od prodatih radova donira Narodnoj kuhinji, a rado se odaziva i aukcijskoj prodaji u humanitarne svrhe.

Iako je vez njena velika ljubav, Sonja smatra da je kod nas zapostavljen i malo cijenjen.

„Vez tako lijepo obogaćuje prostor u kom boravimo, no, došla su neka druga vremena. Lično se nadam i priželjkujem da se ručni radovi kod nas vrate na velika vrata, da budu cijenjeni kao u inostranstvu. Mladima bih poručila da probaju da savladaju bilo koju tehniku ručnog rada – vez, heklanje, pletenje, tkanje… da osjete tu čaroliju koja nastaje pod njihovim prstima. Probajte i nećete se pokajati“, poručila je ova kreativna dama.

Sonja je već dvije godine volonterka NVU „Žene Bara“.

The post Sonja Ličina: Vez je čarolija koja nastaje pod prstima first appeared on BARinfo.