“Ovim izmjenama i dopunama PUP-a trebalo bi da bude prepoznata crkva Svete trojice na vrhu Rumije, koja se nalazi na katastarskoj površini 1, katastarske opštine Mikulići i katastarskoj površini 3192 katastarske opštine Livari, s opredjeljenjem za vjerske objekte”, navedeno je u predloženoj izmjeni prethodne verzije nacrta izmjena PUP-a, u kojoj ova lokacija nije imala tu namjenu.

Iz Ministarstva su za predloženu izmjenu odgovorili sa “primjedba se prihvata”, uz dopunu onoga što sad planiraju na vrhu Rumije, gdje se nalazi crkva koja 20 godina izaziva brojne kontroverze i polemike.

“Za predmetni lokalitet planirana je namjena površine naselja, u okviru koje se nalaze i vjerski objekti”, piše u kratkom obrazloženju Ministarstva.

PUP-ovi definišu namjenu prostora za određenu gradnju ili zaštitu, dok se naknadno detaljnim urbanističkim planovima definišu sami objekti prema toj namjeni – površina, visina, spratnost… Nedavno usvojeni Zakon o legalizaciji bespravnih objekata predviđa da se nelegalni objekti mogu legalizovati ako se nalaze na orto-foto snimku, ako su unijeti u katastar, ako su riješeni imovinski problemi i ukoliko su predviđeni urbanističkim planom. Definisanjem namjene površine na vrhu Rumije za vjerski objekat, započinje se taj postupak.

Metalna crkva je na Rumiju dopremljena helikopterom Vojske Srbije i Crne Gore 2005. godine, što je izazvalo oprečne reakcije u Crnoj Gori.

Mitropolit crnogorsko-primorski SPC Amfilohije je osveštao crkvu, a postavljanje objekta se objašnjavalo riječima da je na vrhu Rumije nekad postojala crkvica koja je srušena. Vlada je još 2010. godine najavila rušenje crkve, ali se to nije desilo. U međuvremenu, spoljni zidovi crkve obloženi su kamenom.

Mitropolit Amfilohije je u oktobru 2018. u otvorenom pismu tadašnjem premijeru Dušku Markoviću (DPS) kazao da za tu lokaciju nema važećeg planskog dokumenta, ocijenivši da nema manjeg objekta, a “veće priče u Crnoj Gori”. “Na prostoru oko Rumije podignuto je u isto vrijeme desetine džamija (možda i bez dozvole), kao i drugih objekata, a samo je obnovljena mala crkva postala maltene međunarodno pitanje. Ono što je važno, zapisano je i u zapisniku o inspekcijskom pregledu od 23. oktobra 2018, koji nam je upravo dostavljen, da ‘za predmetnu lokaciju vrh planine Rumije nema važećeg planskog dokumenta’”, naveo je on.

Duško Marković je prethodno na premijerskom satu u Skupštini ocijenio da je neprimjereno da MCP gradi vjerske objekte na “nelegitiman i nezakonit način”, i da sve ide u prilog tome da će, kako je naveo, “nelegalni objekat na Rumiji morati da bude uklonjen”, napomenuvši da nije imao uvid u zapisnik inspekcije.

The post Otpočeli prvi koraci postupka legalizacije crkve na Rumiji first appeared on BARinfo.

Veliča duša moja

Vaskrslog u treći dan iz groba,

Hrista Živodavca!

Hristos Vaskrse nek se nebesa vesele i zemlja nek se raduje! Svi svjetovi vidljivi i nevidljivi neka proslavljaju Vaskrsenje Hristovo, Praznik nad praznicima i slavlje nad svim drugim proslavama. Očistimo sva naša čula, neka se naše duhovne oči prosvijetle vječnom Božijom svjetlošću da bismo vidjeli slavu Vaskrsenja Hristovog i da čujemo anđelsko radujte se. Iz groba nam zasija Sunce pravde Hristos i sve ozari božanskim blistanjem svoga Vaskrsenja. 

Ridanje Velikoga Petka pretvori se u trijumf, slavlje i pobjedu. Gledali smo sa bolom u duši stradanja Hristova. Trpjeli s Njime porugu i poniženje, saraspinjali se Njegovom Raspeću, doživjeli Njegovu živonosnu smrt i pogrebenje, a sada se duše naše ispuniše preizobiljem utjehe i radosti koje dobismo Njegovim tridnevnim Vaskrsenjem. Sa Hristom prođosmo kroz oganj i vodu, sa Njime pređosmo iz smrti u život. Davni prelazak Jevreja pod Mojsijevim vođstvom kroz vode Crvenog mora nazvan je Pashom, ali taj događaj, iako čudesan i spasonosan, samo je slika i praobraz našeg hoda sa Hristom od Njegovog stradanja, krsta i smrti, do Njegovog i našeg Vaskrsenja. Zato je ovaj Praznik nazvan Novom Pashom koja prevazilazi staru, koliko i sunce svojom svjetlošću nadmašuje svjetlost zvijezda. U staroj Pashi, Mojsije se pokazao kao vjerni služitelj Božiji i posrednik privremenog izbavljenja vjernog naroda od smrti, a u Novoj Pashi, Sin Božiji Isus Hristos lično predvodi i sveštenodejstvuje naše spasenje, otkriva nam slavu svoga božanstva Njegovom pobjedom nad smrću. Spasenje i izbavljenje koje nam je darovao nije privremeno kao Mojsijevo, nego vječno. U Njemu je ispunjenje smisla starozavjetne Pashe, a kroz Novu Pashu, darovao nam je sebe kao vječni život, radost i punoću smisla. Zato Crkva Božija proslavlja Vaskrsenje Hristovo kao Novu Pashu i saborno, jednim ustima i jednim glasom pjeva: „Pasha sveštena danas nam zasija, Pasha nova i sveta, Pasha tajinstvena, Pasha svečasna, Pasha Hristos izbavitelj, Pasha neporočna, Pasha velika, Pasha vjernih, Pasha koja nam dveri rajske otvori, Pasha-osvećenje svih vjernih.”

Javljajući se ženama mironosicama koje su zajedno sa Presvetom Bogorodicom ispile čašu žalosti i gorčine na Golgoti, Vaskrsli Spasitelj utješio ih je riječima Radujte se! Ne bojte se! Njihova srca, do tada prožeta dubokom žalošću, odjednom su se ispunila neiskazanom i neoduzimljivom radošću. Ove blagovijesti, koje je mironosicama saopštio Pobjeditelj smrti, nijesu upućene samo njima, niti samo apostolima, nego i svakoj vjerujućoj duši, cijelom svijetu. Ne samo davnim pokoljenjima nego i nama i budućim naraštajima. Za sve one koji se znamenuju Krstom Hristovim, nema više nijedne tuge ni žalosti, ni patnje koju Gospod Vaskrsitelj ne može ukloniti. Nema pokajanog grijeha koji neće oprati,niti duševne rane koju neće iscijeliti. Njegovo bezgranično čovjekoljublje, zapečaćeno Njegovom krsnom žrtvom za spasenje svijeta, zablistalo je Vaskrsenjem. Iz Njegovog otvorenog groba izlilo se kao moćna rijeka na cio svijet, na pravednike i na grešnike, na svu djecu Božiju.

​Vidimo kako je Gospod poslije svog Vaskrsenja sabrao svoje učenike, iako su se na Veliki Petak svi, osim svetog Jovana Bogoslova, razbježali kad su vidjeli Njegovo stradanje, a Petar ga se po ljudskoj slabosti i odrekao. Vidimo bezgranično snishođenje Njegove ljubavi ljudskim slabostima apostola i Petrovom iskrenom pokajanju. Koliko je god bio dirljiv Njegov susret sa apostolima, još više je slavan i značajan, jer su tom prilikom apostoli postali istinski očevici i svjedoci Njegovog Vaskrsenja. On ih je, do tada podložne slabostima i kukavičluku, učinio neustrašivim i nepobjedivim. Udostojivši ih da budu svjedoci Njegovog Vaskrsenja, ispunio je njihova srca Božijim mirom i ognjenim darovima Duha Svetoga, dajući im tako nebesko punomoćstvo da propovjedaju cijelom svijetu Njegovu blagu vijest i pobjedu nad smrću.

Mi pravoslavni hrišćani, koji se prepoznajemo po svetoj i čistoj apostolskoj vjeri, sabiramo se u ove svijetle pashalne dane oko Vaskrslog Hrista u Božijim hramovima, na svetim bogosluženjima, da se sjedinimo sa Gospodom kroz svete tajne Njegove i jedni sa drugima u istoj vjeri, nadi i ljubavi. Znajući da je bezgranično snishođenje Spasiteljevog milosrđa prema našim mnogobrojnim slabostima i manama, za koje se iskreno kajemo, osnaženi duhovnom silom, prevazilazimo naše međusobne nesporazume i besmislena neprijateljstva, odbacujemo mržnju, obnavljamo naše zajedništvo i bratsku ljubav.

U svjetlosti praznika Vaskrsenja Hristovog svakog čovjeka vjernog i nevjernog, ljude drugih vjera, drugačijih i suprotnih mišljenja i uvjerenja, prihvatamo kao svoje bližnje, poštujući ih kao neponovljive i slobodne ličnosti. Imajući u vidu da svi ljudi dobre volje po svojoj savjesti traže dobro i trude se da ga ostvare, spremni smo da s njima zajedno radimo na umnoženju dobra u našim životima i u ovom, od Boga nam povjerenom svijetu.

Sa proslavom ovog Praznika, započećemo u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj obilježavanje velikih i značajnih jubileja, na prvom mjestu 1700 godišnjicu Prvog vaseljenskog sabora, da se sa ljubavlju sjetimo vrlina i zasluga njegovih 318 svetih otaca i da se njihovim bogonadahnutim učenjem duhovno obogatimo. Proslavićemo takođe i Njegoševe jubileje: 180 godina „Luče mikrokozma“ i njegove grobne crkve – Lovćenske Kapele, uz svečano obilježavanje stogodišnjice od njene obnove 1925. godine. Podsjećamo i opominjemo cijelo Njegoševo duhovno potomstvo, u Crnoj Gori i svuda u svijetu, da smo dužni ispuniti Njegoševu poslednju volju i amanet koji nam je ostavio! Znamo kako su se komunističke vlasti ogriješile o Njegoša kada su srušile njegovu crkvu, rušeći tako i njegov amanet i skrnaveći njegov grob, pa zbog toga pozivamo sadašnje vlasti u Crnoj Gori da isprave greške svojih prethodnika i donesu odluku o obnovi Kapele na Lovćenu i ispunjenju Njegoševog zavještanja, da njegove svete mošti počivaju u toj crkvi koju je podigao i posvetio Svetom Petru Cetinjskom. Podsjećamo sve i na predsmrtni vapaj Crnoj Gori blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija da se obnovi Kapela na Lovćenu po njenom prvobitnom izgledu iz 1845. godine, da se u njoj polože svete mošti Njegoševe, s tim da se sadašnji mauzolej sačuva kao spomenik. Nadamo se da će savremena Crna Gora ispuniti ovu vapajnu molbu našeg velikog prethodnika i Njegošev amanet u potpunosti izvršiti, a tako i njegov blagoslov prizvati na sebe i na sve koji u njoj žive.

Gledajući svakodnevno užasavajuće i apokaliptične ratne prizore na području Ukrajine i Palestine, umnožimo i sjedinimo naše molitve za uspostavljanje mira među sukobljenim zemljama. Započeti dijalog najuticajnijih zemalja o prestanku ratnih dejstava i vraćanju mira među zavađenim narodima, doživljavamo kao milost Božiju koja nam uliva nadu o konačnom povratku mira. Pomolimo se usrdno, draga braćo i sestre, Vaskrslom Gospodu da blagoslovi one koji su pomenuti dijalog započeli, neka ih urazumi svojom mudrošću, da uspostave pravedni i trajni mir u Ukrajini i Palestini. Da bi se takav mir postigao, treba odmah da prestane nasilje nad sveštenstvom, otimanje hramova, skrnavljenje svetinja i ugrožavanje vjerskih prava i sloboda koje sadašnja vlast u Ukrajini vrši nad kanonskom Ukrajinskom Pravoslavnom Crkvom. Nažalost po istom obrascu priprema se državni teror nad Estonskom Pravoslavnom Crkvom, gdje tamošnje vlasti spremaju zakon o zabrani te Crkve koja ima mnogovjekovnu istoriju svog jevanđeljskog djelovanja u toj zemlji. Gonjenje Crkve u pomenutim zemljama sa ciljem nasilne izmjene vjerskog identiteta pravoslavnih naroda prestavlja sramotu za cio prosvećeni svijet posebno za Evropu kao kolijevku civilizavije i pravnog poretka.

Kad govorimo o gaženju vjerskih i drugih ljudskih prava dužni smo obratiti pažnju na dugogodišnju ugroženost srpskog naroda na Kosovu i Metohiji od strane prištinskih vlasti. Na toj zavjetnoj zemlji, Srpskoj Palestini kako je Njegoš nazva, pravoslavni Srbi i danas trpe nasilja i otimanja imovine, bezrazložna hapšenja i svakodnevna zastrašivanja. Pored svih, na papiru važećih rezolucija i sporazuma, na samom djelu ostali su bez ikakve pravne sigurnosti. O tome svjedoče mnoga nerasvijetljena ubistva, progoni, prebijanja, pljačke i ostala nasilja koja su na Kosovu i Metohiji nekažnjeno počinili albanski teroristi nad Srbima za poslednjih 26 godina. Međutim, i pored svih nepravdi koje svakodnevno trpe, ostali su vjerni svojim svetinjama i ognjištima svojih otaca, podnoseći nepravde i stradanja Hrista radi. Velika nam je utjeha što je vjerni narod iz Crne Gore uvijek spreman da pomogne i na svaki način podrži našu braću i sestre na raspetom Kosovu i što je svim srcem odan velikim svetinjama na toj svetoj srpskoj zemlji. Tako čineći, slijedimo naše najveće učitelje Svetog Petra Cetinjskog, Njegoša, Kralja Nikolu i blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija.

Ovih dana u javnosti Crne Gore razvila se polemika o vraćanju vjeronauke u osnovne i srednje škole, čemu se protive vajni zastupnici ljudskih prava i tobožnji branioci građanske i sekularne Crne Gore. U vezi ovog važnog pitanja podsjećamo sve učesnike u ovoj polemici da je Crna Gora najbrže napredovala u svakom pogledu i dostigla najveći međunarodni ugled dok je imala vjeronauku u svojim školama. Osim toga, pravo na obrazovanje spada u osnovna ljudska prava i ono se ne može ispoštovati ukoliko ne uključuje i pravo na vjersko obrazovanje. Ako Crna Gora nije spremna da ispoštuje legitimna prava svih, pa i onih svojih građana koji žele da njihova djeca imaju vjeronauku u državnim školama, kao što je to slučaj u većini zemalja Evropske Unije, ona time podriva svoju sekularnost i pokazuje da u tom pogledu nije u stanju da se odrekne mračnih tekovina totalitarnog komunističkog sistema.

Proslavljajući Praznik Vaskrsenja, Praznik Hristove pobjede nad smrću, đavolom i nad svakim zlom, Praznik svjetlosti i slave Božije, Praznik praštanja, mira i bratske ljubavi, otvorimo svoje duše i srca za sve ljude, bližnje i daljnje, naročito za djecu, siročad i siromašne, za bolesnike i ožalošćene, za sve one koji pate i trpe nepravdu u ovom svijetu. Zagrlimo jedni druge, podijelimo sa svima i dobro i zlo, da bismo, sjedinivši se sa svima u ljubavi, još prisnije se sjedinili sa Hristom, Izvorom vječnog života i ljubavi, vječne svjetlosti i radosti, kome priliči svaka slava, čast i poklonjenje, zajedno sa Bespočetnim Ocem Njegovim i sa Presvetim i Blagim i Životvornim Duhom Njegovim.

Čestitajući najsrdačnije Praznik Vaskrsenja Hristovog našoj duhovnoj djeci i svim ljudima dobre volje, prizivamo očinski i arhipastirski blagoslov na cijelo sveštenstvo, prepodobno monaštvo i sav blagočestivi vjerni narod Mitropolije crnogorsko-primorske sa prazničnim pozdravom

   Hristos Vaskrse!

Vaistinu Vaskrse!

The post Vaskršnja poruka arhiepiskopa cetinjskog i mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija first appeared on BARinfo.

Petak, 13. januar:

18h – Večernja služba sa petohlebnicom
19h – Nalaganje malog badnjaka

Subota 14. januar, Obrezanje Gospoda Isusa Hrista, Sveti Vasilije Veliki:

8h – Praznično jutrenje
9h – Sveta liturgija sa Molebanom za blagoslovenu novu godinu

The post Najava proslave Nove godine po julijanskom kalendaru first appeared on BARinfo.

Svetu arhijerejsku liturgiju je služio Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, uz sasluženje Episkopa raško-prizrenskog Teodosija, Episkopa buenosaireskog i južnocentralnoameričkog Kirilo, Episkopa zahumsko-hercegovačkog Dimitrija i novoizabranog Episkopa novobrdskog Ilariona, kao i velikog broja sveštenstva i sveštenomonaštva Mitropolije crnogorsko-primorske i drugih eparhija naše Svete Crkve.

Vladika Kirilo je podsjetio na, nedavno proslavljen, praznik Spasovdan, „Vaznesenje Gospoda u tijelu, dan kada je Gospod našu palu prirodu uznio više svih nebesa, pokazavši nam naše predznačenje i dostojanstvo kome treba da težimo“. Vladika je ukazao da su čak i tada neki učenici posumnjali, da bi tek nakon deset dana, kada je sila Duha sa visine sišla na njih, oni postaju neustrašivi propovjednici vaskrslog Hrista, ne bojeći se ni smrti, niti bilo čega. ”Svi smo dobili taj zalog duha na Svetom krštenju, ali moramo ga svakodnevno umnožavati i usavršavati kroz Svete Hristove tajne”, naglasio je i dodao da je sila Božija nadahnjivala svete ljude svih naraštaja, kao i cara Konstantina koga smo juče proslavili.

Nakon Svete liturgije, prerezan je slavski kolač u čast Svetog Jovana Vladimira.

Vjernicima se zatim obratio Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, zahvalivši se svima „koji su došli na Svetu službu Božiju da učestvuju u radosti proslavljanja ovog velikog svetitelja, braći episkopima, sveštenstvu i vjernom narodu, kao i predstavnicima drugih vjeroispovijesti, uvaženoj gospodi Nadbiskupu barskiom Roku Đonlešaju i glavnom Imamu grada Bara Mujdinu Milaimiju“. Liturgiji je prisustvovao i bivši premijer Zdravko Krivokapić.

”Krst Gospodnji je znak raspeća Hristovoga, ali istovremeno i znak njegove pobjede nad smrću i vaskrsenja, on je znak Gospodnjeg podviga na zemlji, ali i znak svih hrišćana, naročito onih koji su išli putem stradanja i raspeća, kao što je išao i Sveti Jovan Vladimir. Znak njegovoga podviga i slave je njegov krst koji štiti ovaj grad, jer je on primio znamenje Krsta Hristovoga, a sila Krsta Hristovoga mu je dala tu ljubav i tu spremnost da strada za svoju vjeru, Crkvu, za svoj narod”, rekao je Mitropolit i dodao kako je mladi kralj Vladimir postradao prije 1000 godina, ali njegova slava biva sve svjetlija, a znak te slave je i ovaj hram.

Naglasio je da je „liturgijsko sabranje najvažniji dio proslave svakog praznika, sjedinjenje sa Hristom Gospodom kroz sveto pričešće, a nakon toga sve je lijepo, program koji su pripremili oci i vjerni narod grada Bara, a uveče da krenemo u litiju koju uvijek predvodi Sveti Jovan Vladimir, a koju uvijek posebno ukrase djeca“.

Litija u čast Svetog Jovana Vladimira, krenula je večeras sa platoa Sabornog hrama u 19 časova.

The post Služena liturgija povodom praznika Svetog Jovana Vladimira first appeared on BARinfo.

Nakon današnje proslave i služenja liturgije na ostacima manastira Presvete bogorodice Ratačke povodom Dana Svetog cara Konstantina i carice Jelene, a uoči sjutrašnjeg obilježavanja Dana Sv. Jovana Vladimira, praznik je čestitao protojerej stavrofor Slobodan Zeković. Podsjetio je na bogat program koji je proteklih dana u Baru organizovan u čast sv. Jovana Vladimira, dok je, kako je objasnio, “večerašnja proslava upriličena u čast Sv. Petra Lovćenskog Tajnovidca i njegovoj zavjetnoj kapeli na Lovćenu, a povodom navršenih 50 godina od  rušenja i skrnavljenja Njegoševog groba”.

“Ovo veče je naslovljeno ‘Sumrak i vaskrsenje Lovćena’. Sumrak, jer zaista se tako i zbilo, a svi se nadamo da će ta svetinja vaskrsnuti, kao što je nakon rušenja na Lovćenu vaskrsla na čudesan način na skoro 20 mjesta. Jedna od njih je u porti ovoga svetog Hrama”, kazao je Zeković, uz nadu da će “i na Lovćenu biti obnovljen Sveti oltar i Njegoševe Svete mošti biti položene tamo gdje je on i ostavio zavještanje da počivaju u crkvi posvećenoj Svetom Petru Cetinjskom”.

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, kazao je da “rušenje kapele na Lovćenu nije lako išlo, iako je iza toga stajala tadašnja vlast, odnosno Josip Broz Tito lično”.

“Kada je on bio za to, onda su se logično za tu ideju zalagali mnogi iz raznih struktura moći. Ali, bilo je i otpora, posebno od strane intelektualaca, umjetnika… To je bila najveća pobuna stvaralaca protiv komunističkog režima. U neravnopravnoj borbi intelektualci, a među njima i mitropolit crnogorsko-primorski Danilo Dajković, odnijeli su idejnu i moralnu pobjedu, iako su na samom djelu izgubili. Nadajmo se da je to privremeni gubitak. A od te pobjede mi i danas uživamo velike plodove”, poručio je mitropolit Joanikije.

On je govorio o vremenu kada je osnovan Odbor za pravljenje mauzoleja Njegošu na Lovćenu, nazivajući ga “Odborom za rušenje Lovćenske kapele”, pa su, dodao je “odmah uslijedili veliki prigovori”.

“Pojedini su tada govorili da je rušenje kapele ono što su počeli Austrougari 1916. godine kao okupatori, koji su je minirali i oštetili da se ona nije mogla popraviti, osim da se krene od temelja. Bio je to stravičan udar na našu vjeru, ali i na naša najdublja osjećanja”, podcrtao je mitropolit Joanikije.

Govoreći o “najvećim prigovorima protiv Njegoševe kapele” mitropolit je naveo da su se oni odnosili na tvrdnje da to “nije Njegoševa, već kapela kralja Aleksandra, da ona nema veze sa kapelom koju je Njegoš podigao, pa čak i da to nije bila crkva jer se u njoj nikada nije služilo”…

“Žika Stojković kaže da je ‘mauzelej lagum zavičajnih smutnji, razdora i obnevidjelosti’, Voja Korać smatra da je ‘mauzolej skup zabuna, nešto što proizvodi trajne nesporazume’, kao i da ‘nikada nijesmo toliko uložili u nešto što je od početka do kraja greška’…”, kazao je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

Kada je 1925. godine obnavljana kapela na Lovćenu, znameniti proučavalac Njegoša, vladika Nikolaj Velimirović je, prema navodima prof. dr Mila Lompara “osjetio da su probijene granice književnosti i da Njegoš nije više najveći pjesnik jedne literature, niti je samo izuzetan estetski momenat i činjenica univerzalnog iskustva u doživljaju čitalaca sa bilo koje strane svijeta, već je prešao te granice i ušao u horizont jedne kulture, postao dio njenog identiteta i time stekao obilježje klasičnog pjesnika”.

“U svakoj kulturi u posebnom trenutku njenog istorijskog prepoznavanja postoji jedan pjesnik, spoj onoga što bi bio logos i etos jednog postojanja, jednog simboličkog svijeta, koji reprezentuje njen duh i njenu dušu. Taj momenat kulturnog identiteta jeste bio presudan činilac da on, prelazeći okvire književnosti, postaje reprezentativni duh našeg ukupnog postojanja”, nadahnuto je kazivao prof. dr Lompar.

Njegoševu izuzetnu ličnost, njegov izuzetan fizički izgled i duhovnu i unutrašnju svjetlost, kazao je Lompar, njegovi savremenici su opazili, stranci isticali, a zauvijek je zapečatio ruski konzul u Dubrovniku, Jeremija Gagić u času kada je obaviješten o tome da je “promijenio svijetom”, sa dvije klasične riječi “otmena genijalnost”.

“Taj momenat, to što je individualno, pojedinačno, što se pojavljuje u odnosima ljudi, postalo je vremenom nešto što nadilazi okvire samog pjesnikovog postojanja. To je najviši trenutak koji pjesništvo može da obezbijedi… Upravo ta činjenica da je riječ o klasičnom pjesniku koji je spojio tri dimenzije- spritualnu, duhovnu dimenziju koju su naznačili spisi srednjevjekovnih srpskih pisaca, kroz koje je on provukao i novoplatonsko i hrišćansko mističko iskustvo, njenu herojsku, epsku dimenziju (koju je ospoljio veličanstveni dah narodnog guslara) i njenu modernu, na neki način naslućenu dimenziju u priči o prevari i prevarantu, koju je zapečatio klasičnom definicijom da je Šćepan Mali bio laža i skitnica, ali je znamenitu epohu u Crnoj Gori i okolini, učinio imenujući se ‘ruskijem carem’, obilježavajući dramu savremenosti. Dakle, ta trostrukost njegova, bila je izazov za jedan režim, ideju koja je na neki način posegnula za rušenjem kapele”, smatra prof. dr Lompar i zaključuje da je “rušenje groba čovjeka koji ga je sam sebi podigao, anticivilizacijska, antikulturna stvar, čime se ruši kulturni identitet jednog naroda”. 

Veče su oplemenili Hor sabornog Hrama Sv. Jovana Vladimira, guslar Gorčin Slović, a naročite simpatije pobrala su djeca, polaznici Škole vjeronauke, koja su otpjevala nekoliko pjesama.

The post VIDEO: Veče Sumrak i vaskrsenje Lovćena ispred Sabornog hrama Sv. Jovana Vladimira first appeared on BARinfo.

„Veče je posvećeno Petru Drugom Petroviću Njegošu i Lovćenskoj kapeli, povodom 50 godina od njenog rušenja, a govoriće Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko primorski Joanikije i prof. dr Milo Lompar“, navodi se u najavi događaja.

The post Veče posvećeno Petru Drugom Petroviću Njegošu i Lovćenskoj kapeli first appeared on BARinfo.

Liturgiju je služio arhijerejski namjesnik barski protojerej – stavrofor Slobodan Zeković.

Na kraju bogosluženja prerezan je slavski kolač, koji su u čast Sv. Jovana Vladimira pripremili članovi Srpskog kulturnog društva Slovo ljubve.

The post Održana liturgija na ostacima ranohrišćanskog hrama na Topolici first appeared on BARinfo.

“On je ovo krivično djelo počinio na način što je 31. jula pozvao građane i održao vjerski obred na planini Rumiji.

On je na taj način prekršio mjere o zabrani vjerskih skupova na otvorenim javnim mjestima osim na površinama pripadajućih vjerskih objekata”, saopštili su iz Uprave policije.

The post Krivična prijava protiv sveštenog lica first appeared on BARinfo.

“Tokom druge runde ekspertskih razgovora, vođenih juče i danas, prihvatili smo: prvo – Da se postupak utvrđivanja zemljišno-knjižnih upisa iz upravnog postupka premjesti u redovni sudski postupak gdje teret dokazivanja vlasništva pada na državu, a ne crkvu. U tom smislu predložili smo potpuno novi član 63 Zakona, čime smo prihvatili predloge Crkve. Drugo – da Srpska pravoslavna crkva nastavi sa korišćenjem svih crkvenih i manastirskih objekata, imanja i drugih nepokretnosti koje su državno vlasništvo ili se u sudskom postupku utvrdi da su državno, vjersko i kulturno dobro. I u tom smislu smo predložili potpuno novi član 64 Zakona, i jasno isključili mogućnost da vjerske objekte može korisiti bilo koja vjerska zajednica osim Mitropolije crnogorsko-primorske i drugih eparhija Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Treće – da ove izmjene usvojimo već preksjutra na Vladi i proslijedimo Parlamentu radi izjašnjavanja u hitnoj proceduri do kraja ovog mjeseca. Pojednostavljeno – ovo bi značilo da svetinje više nijesu napadnute kako to Crkva predstavlja, odnosno da bi izmjenama i dopunama Zakona bile u potpunosti i trajno zaštićene! Riječju – da više nema govora o njihovoj navodnoj ugroženosti kako se spočitavalo Vladi“, kazao je premijer Duško Marković u obraćanju javnosti neposredno nakon okončanja druge runde razgovora pravnih eksperata Vlade i Srpske pravoslavne crkve.

Premijer je rekao da ovim ustupcima, čiji su prevashodni ciljevi prevazilaženje nesuglasica i podjela u pravoslavnom biću Crne Gore i izgradnja povjerenja između Države i Crkve, Vlada sa svoje strane nije postavila bilo kakve uslove.

“Jedini zahtjev Vlade bio je registracija svih crkava i vjerskih zajednica, pa i Srpske pravoslavne crkve i njenih eparhija, po slovu zakona. Registracija, koja je bila obaveza i po ranijem Zakonu. Registracija, na način kako to uređuju sva civilizovana i demokratska društva. Nažalost, crkva je to odbila” – kazao je predsjednik Vlade.

Premijer je rekao da je sa žaljenjem primio informaciju da razgovori nijesu rezultirali uspjehom.

“Željeli smo da kroz dijalog obezbijedimo dodatne garancije za položaj eparhija Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, da osiguramo postojeći režim korišćenja crkvene imovine i ostvarivanja vjerskih prava i sloboda pravoslavnih vjernika, odnosno uslove za nesmetano vršenje vjerske službe od strane njihovih sveštenika. U tom smislu, za više od pola godine od stupanja na snagu ovog zakona, vjerski, imovinsko-pravni i crkveni poredak Mitropolije i ostalih eparhija ostao je nepromijenjen! Litije i proteste koje je Crkva organizovala uprkos složenoj, i kako vidimo opasnoj epidemiološkoj situaciji sa koronavirusom, prihvatali smo i prihvatamo kao izraz slobode okupljanja i iskazanog neslaganja sa pojedinim rješenjima i odlukama donijetim u demokratskoj proceduri. Bez obzira na to, razgovori su vođeni strpljivo i posvećeno u okviru delegacija države i crkve, a pored toga i u više navrata, i na najvišem nivou državnih i crkvenih zvaničnika. Paralelno, održana je i prva runda razgovora na nivou ekspertskih timova. Tokom svakog od ovih razgovora, ključni i najvažniji zahtjev crkve – što je i poznato javnosti kao i relevantnim međunarodnim adresama – bilo je osiguranje korišćenja vjerskih objekata nakon okončanja postupka pred nadležnim organima ili sudom, te izmjena Zakona u smislu propisivanja isključive nadležnosti parničnog suda za pitanja upisa prava svojine. Da pojasnim, nakon donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, Srpska pravoslavna crkva nije prihvatala nadležnost istih onih organa uprave kod kojih je decenijama unazad vršila upise prava svojine u svoju korist! Pitanje imovine, podsjetiću vas, bilo je na stolu i tokom same rasprave za donošenje Zakona, kad sam na zahtjev lidera opozicije, napuštajući skupštinsko zasijedanje, prihvatio da se sastanem sa mitropolitom Amfilohijem, pokušavajući da iznađemo rješenje za to pitanje. Ni tada a ni nakon usvajanja Zakona, nije bilo drugih važnih i otvorenih pitanja od strane Crkve”, kazao je premijer.

Predsjednik Vlade Duško Marković je rekao da je SPC ostala pri ustaljenoj praksi da funkcioniše izvan pravnog sistema, izvan pravila i procedura.

“A decenijama iza nas to se ogledalo u: neregulisanom boravišnom statusu za sveštenstvo i monaštvo dovedeno sa strane, a koje služi u našim crkvama i manastirima; neregulisanom radnom i penzijskom statusu i stranog, ali i domaćeg sveštvenstva; neplaćanju poreskih obaveza za prihode od crkvenih biznisa i poslova; nepoštovanju zakona i drugih propisa Crne Gore; Stavu crkvenih velikodostojnika i starješina da država treba da se registruje kod njih“ – kazao je Premijer.

Predsjednik Marković je kazao da odbijanje registracije u demokratskom svijetu znači nepriznavanje samog sebe i svog subjektiviteta, neprihvatanje društva i države, i nepriznavanje legitimnog društvenog i pravnog poretka.

“Uz žaljenje što nijesmo uspjeli da postignemo dogovor koji je potreban Crnoj Gori, a kojem smo od početka bili posvećeni, koristim priliku da poručim da će Vlada i u budućnosti garantovati vjerske slobode; osigurati mirno uživanje crkvene imovine. Crna Gora je slobodna i sekularna država, u kojoj, uz poštovanje zakona, nikada i ni na jednom mjestu – vjernicima, vjerskim službenicima, crkvama i vjerskim zajednicama, ne smije i ne može biti tijesno“ – zaključio je predsjednik Vlade Duško Marković.

The post Marković: Razgovori Vlade i SPC okončani bez rezultata, od SPC u CG smo tražili samo da se registruje first appeared on BARinfo.

“Predsjednik Vlade Duško Marković je odlučio da javno govori o sastanku koji su on, predsjednik države i naši arhijereji: mitropolit Amfilohije i episkop Joanikije, održali prije nekoliko dana.

Budući da je premijer izrekao više tvrdnji, dužni smo da one najvažnije prokomentarišemo.

Najprije, istina je da je sastanak održan, ali zakazivanje pomenutog sastanka je imalo svoju istoriju u kojoj se ne može jednostavno reći da je održan ‘na poziv mitropolita Amfilohija sa episkopom Joanikijem”. Najpreciznije bi bilo reći da je inicijativu za sastanak na najvišem nivou, prije nastavka, od nas traženog, ekspertskog dijaloga, najprije dao sam premijer, a da je mitropolit predložio širi format tog sastanka. Od donošenja neustavnog i diskriminatornog Zakona o slobodi vjere ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, Mitropolija crnogorsko-primorska, kao i sve eparhije Srpske pravoslavne Crkve u Crnoj Gori imaju intenzivne kontakte i sastanke na svim nivoima: sa političkim partijama, pojedincima, ambasadama, civilnim sektorom, kao i brojnim međunarodnim institucijama. Javnost obavještavamo samo o onim sastancima koji su konstruktivni i doprinose istinskom i posvećenom dijalogu. A ovaj, nažalost, nije bio takav.

U razgovoru su episkopi tražili prihvatanje Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjere ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, koji je odavno predat Vladi u zvaničnim razgovorima našpeg ekspertskog tima. Takođe su tražili da se odobre boravišne dozvole koje se već godinama uskraćuju jednom (manjem) broju sveštenstva, monaha i monahinja, koji nemaju crnogorsko državljanstvo, a neki od njih se, upravo ovih dana, i protjeruju iz Crne Gore, poslije boravka u Crnoj Gori po više od deset-petnaest godina.

Ne možemo se saglasiti sa navodima premijera o ‘trajnoj opredjeljenosti’ vlasti da vode dijalog i traže zajednička i najbolja rješenja. Da je to tako, ovdje ne bi bilo nikakvoga spora. Upravo zbog izostanka takvog odnosa prema Pravoslavnoj crkvi je i došlo do problema u kojem se nalazimo, a koji, saglasni smo u nečemu i sa premijerom, ‘opterećuje ukupni društveni ambijent’.

Ono što se iz razgovora jedino iskreno moglo zaključiti, to je ponuda režima, nekoliko puta i javno izrečena, da Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori bude ‘dio rješenja’ na način što bi, valjda, trebalo da učestvujemo u ostvarenju političkog programa vladajuće partije i stvaranja partijske ‘crkve’ u Crnoj Gori. Za takav bezumni predlog, naravno, nikad neće imati sagovornika u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, kao ni u bilo kojoj istinskoj vjerskoj zajednici u svijetu. Upravo su takve ponude, a ne litije, koje su samo reakcija na nepravdu, one koje drastično smanjuju mogućnost uspješnog dijaloga i stvaraju ‘nerazumijevanje i konfrontacije’ u društvu.

Zaista je neshvatljivo optužiti Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori za ‘odbijanje dijaloga, a samim tim i mogućnosti da se pronađe održivo rješenje’, poslije naših višegodišnjih napora da uspostavimo institucionalni dijalog sa državnim vlastima, ne tražeći ništa drugo sem obezbjeđenja elementarnih ljudskih i vjerskih prava, koja su ugovorima potvrđena drugim tradicionalnim vjerskim zajednicama u Crnoj Gori. Podsjećamo da smo u tom smislu, da bi omogućili lakši put ka rješenju, naše primjedbe na neustavni i diskriminatorni Zakon sa obrazloženjima na devedeset strana, sveli na Predlog zakona o izmjenama i dopunama odnosnog Zakona u četiri kratka člana koji se tiču samo priznavanja postojećeg pravnog subjektiviteta Crkvi i vjerskih zajednica i odredbe po kojoj bi se svi ‘imovinsko-pravni sporovi između Crne Gore i vjerskih zajednica u pogledu vjerskih objekata i zemljišta, koji su sagrađeni ili stečeni do 1. decembra 1918. godine’ rješavali isključivo ‘pred nadležnim sudovima u parničnim postupcima u skladu sa potvrđenim međunarodnim ugovorima, Ustavom Crne Gore, Zakonom o svojinsko-pravnim odnosima, Zakonom o državnom premjeru i katastru nepokretnosti i drugim relevantnim propisima’. Dakle, pred sudovima i u skladu sa zakonima ove države. Zar je ovakav predlog poziv na kršenje zakona, koje nam spočitava predsjednik Vlade?

Što se tiče ‘velikodušne’ ponude predsjednika Đukanovića i premijera Markovića o obustavi primjene zakona do odluke Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, ona je neustavna, a time i zlonamjerna, i to iz više razloga. Ona takođe nije ništa novo, i o njoj je u javnosti već bilo riječi. Prvo, ona predstavlja pokušaj državnih vlasti da skinu odgovornost sa sebe zbog donošenja neustavnog i diskriminatornog zakona. Drugo, Vlada nema mogućnost da obustavlja primjenu nijednog zakona i nema institucionalne mehanizme kojima bi mogla da garantuje da se zakon neće primjenjivati, jer je on u ovom trenutku sastavni dio pravnog poretka Crne Gore. Treće, Ustavni sud ima ovlašćenja po kojima je dosad mogao da pokrene ocjenu ustavnosti ovog nesrećnog Zakona. To je isto mogla da uradi Vlada, kao i poslanici vladajuće većine u Skupštini. Takođe, taj sud nema rok u kojem bi trebalo da odluči o ustavnosti zakona. Za ovako važno pitanje nije nevažna činjenica da Ustavni sud trenutno nema predsjednika. Četvrto i možda najvažnije – u nadležnosti Evropskog suda za ljudska prava nije ocjena ustavnosti i zakonitosti zakona i drugih propisa, već pojedinačnih akata, koji bi bili donijeti prilikom primjene zakona. Dakle, ovim je opet odbijen zahtjev naše Crkve da se dijalog vodi o promjeni zakona, čime je vlast pokazala da je suštinski ne interesuje argumentacija Crkve niti stručne i šire javnosti o neustavnosti i diskriminatornom karakteru određenih normi ovoga zakona.

Žao nam je što moramo konstatovati da, naročito nakon izjave premijera Markovića, ni ovaj razgovor, niti ponude o obustavi primjene zakona, ne možemo shvatiti kao put do otvorenog i konstruktivnog dijaloga već isključivo kao politikansku zloupotrebu jedne ozbiljne teme pred najavljene izbore. Tome govori u prilog i odnos vladajuće partije i njenih političkih partnera prema crkvenoj imovini, koja se ovih dana ogleda u prodaji manastirske vodenice u Pljevljima, berzanskom prometovanju pravoslavnih hramova na Svetom Stefanu, rušenju, od mještana građenog, manastirskog konaka na Briskoj Gori kod Ulcinja… na mjestu gdje se nalazio drevni manastir (sadašnja je crkva izgrađena prije devedeset godina). Zar se duhovni vapaj tamošnjeg malobrojnog pravoslavnog naroda, koji monahinjama gradi kuću, morao ugušiti do zuba naoružanim protivterorističkim jedinicama?!

Što se tiče molitvenih litija i njihovog nastavka, koje je, podsjećamo, predsjednik Đukanović, valjda u duhu ublažavanja ‘nerazumijevanja i konfrontacije’, koje nam spočitava premijer, proglasio ‘ludačkim pokretom’ – predstavljale su i predstavljaju jedinstveni mirni protest takve vrste u svijetu protiv antiustavnog i diskriminatornog zakona. Takvo je pravo zagarantovano svim demokratskim  ustavima svijeta. Uostalom, ako je Crna Gora zaista ‘demokratsko društvo evropskih i evroatlantskih vrijednosti’ kako to da, za razliku od uličnog nasilja koja se događaju širom svijeta, mirne litije mogu da budu problematične u takvom društvu, po bilo kojoj osnovi, kamoli da se karakterišu kao ‘prijetnje i ucjene’, kako je to učinio premijer Marković? Naredbama o ograničavanju javnih okupljanja na dvije stotina lica, po mišljenju uglednih pravnika, krši se Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, jer se podzakonskim aktima prozvoljno mijenjaju zakonske norme, a saglasno Ustavu, samo se uvođenjem vanrednog stanja može obezbjediti da ovakvi podzakonski akti mogu imati silu zakona. Čini su da su ove naredbe u Crnoj Gori naročito usmjerene na ograničavanje vjerskih prava pravoslavnih vjernika.

U tom pogledu se snažno ne slažemo sa predsjednikom Vlade da se u Crnoj Gori zakoni sprovode ‘u duhu jednake primjene’ za sve, a o toj diskriminaciji smo mnogo puta govorili. Podsjećamo na to da je, od svih tradicionalnih Crkvi i vjerskih zajednica, samo Pravoslavna crkva ostala bez ugovora sa državom o uređenju pitanja od zajedničkog interesa i da se samo njenom sveštenstvu i monaštvu uskraćuju dozvole za boravak. O jednakoj primjeni posljednjih epidemioloških mjera i propisa tek nema riječi. Pravoslavni episkopi, sveštenici i vjernici su privođeni, hapšeni, zadržavani, pritvarani, osuđivani i kažnjavani nesrazmjerno više u odnosu na ostale činioce crnogorskog društva, među kojima su i mnogi građani koji su ostajali nekažnjeni za ista takva ‘djela’ (dovoljno je pomenuti vjernike okupljene pred hramovima ili kolone automobila za Svetog Vasilija Ostroškog u Boki i za Spasovdan u Кučima, čiji su učesnici kažnjavani, za razliku od kolona, sukoba i okupljanja, recimo, povodom 21. maja).

Na kraju, i pored pokušaja pogrešnog predstavljanja razgovora koji su vođeni kao uvod u nastavak ekspertskih pregovora, koji su ovim javnim istupom premijera maltene sabotirani, Episkopski savjet ostaje otvoren da se dijalog i razgovori nastave, pa i sljedeće sedmice, ako u Vladi ima volje i snage da iskreno i efikasno pristupi ovim razgovorima.

Vlast ne može da očekuje da će nasilje otimanja usmjereno samo prema pravoslavnim hramovima i svetinja, koje je jasno sadržano u neustavnom i diskriminatornom Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, da bude mirno prihvaćeno od strane naroda, koji se oslobodio straha nakon višedecenijske represije pod komunističkim režimom i njegovim nasljednicama i jasno poručuje svima i u Crnoj Gori i u svijetu: Ne damo svetinje!”. stoji u saopštenju MCP kojeg potpisuju arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, episkop budimljansko-nikšićki Joanikije i episkop mileševski Atanasije.

The post Episkopski savjet SPC: Neshvatljivo je optužiti SPC u Crnoj Gori za odbijanje dijaloga i mogućnosti da se pronađe održivo rješenje first appeared on BARinfo.