RB/BI: Kada danas izgovorite “21. maj 2006. godine”, koja Vam je prva slika pred očima?

Niković: Prva slika koja mi je pred očima vezana za 21. maj 2006. godine, jeste slika Crne Gore, i to 1. decembra 1918. godine. Objasniću. Završen je Veliki rat, Prvi svjetski rat. Evropom se slavi pobjeda nad Silama Osovine. Bila je to pobjeda u kojoj je učestvovala, kao saveznica Antante, i Crna Gora. I dok se po Evropi slavi poslije teških gubitaka i žrtava, dok se kliče novom životu, u Crnoj Gori počinje teška borba za opstanak. Istrpjeli smo užasnu glad i pomor, epidemije, kako bi i mi, kao vječna država hiljadugodišnje tradicije, slavili sa Evropom. Umjesto toga, ulazimo u tešku, bespoštednu i krvavu borbu, koja će trajati malo manje od sljedećih deset godina. Kada je dvije godine prije referenduma 2006, donijeta odluka o referendumu, onda su mi se ti trenuci vratili u neko sjećanje, jer potičem iz porodice čiji je krov spaljen 1919. godine. Ta kuća je dobila krov ponovo dva mjeseca prije mog rođenja 1936. godine. Zato je to bilo toliko emotivno u mom sjećanju i u mom poimanju.

RB/BI: Koliko je tadašnji referendum, po Vašem mišljenju, bio političko, a koliko emotivno, pitanje za građane Crne Gore?

Niković: Na osnovu ovog što sam spomenuo kao neku vezu, liniju prožimanja istorijskih događaja, emotivno je svakako bilo, jer je značilo pad u neki oblik ropstva, imajući u vidu da smo izgubili državu. Izgubili smo nešto što je hiljadugodišnja tradicija ove zemlje koja je gradila takav ambijent života, dok su svi (kako se govorilo “bratski” narodi), bez izuzetka, robovali između pet vjekova pa do 1200 godina. Bili smo u manjini, jer je naša susjeda prva, kao naknadu što je kao saveznik učestvovala u Velikom ratu, dobila izlazak na more i crnogorsku državnost, koju je okupirala. Svi ostali su došli iz drugih sredina u sastav Jugoslavije, poslije ropstva od 1000 do 1200 godina. To su istorijske činjenice, i u tom kontekstu Crna Gora je imala razlog za duboko razočarenje. Što se političkog pitanja tiče, trebalo je napraviti snažne, sadržajne i razumne poteze kako bi zemlju vratili na staze demokratske i evropske države. Podsjećam da smo tim putem krenuli 1857. godine odlaskom knjaza Danila u Pariz kod francuskog imperatora Napoleona III. Tom prilikom su se vodili razgovori o programskom sadržaju odnosa između te velike sile i jedne vječne evropske zemlje, kakva je tada bila Crna Gora.

RB/BI: Da li ste, gospodine Nikoviću, u tom trenutku bili svjesni da zaista učestvujete u istoriji?

Niković: Takvi politički događaj su, u svakom slučaju, istorijski. Nijesam se operećivao sopstvenim značajem, iako sam znao da to nije ni lak ni jednostavan posao. U Baru, gdje sam bio predsjednik Komiteta za obnovu državnosti, nijesam ja bio taj koji je definisao taj put. Bio sam sastavni dio pokreta.

RB/BI: Kazaću, i jedan od najutjecajnijih sudionika.

Niković: Pa, bio sam sticajem okolnosti, vjerovatno i zbog mog porodičnog porijekla, pa i zbog šireg bratstveničkog porijekla, jer su Crmničani u Crnoj Gori uvijek igrali značajnu i emotivno posebnu ulogu, zahvaljujući svojim karakternim i junačkim odlikama.

RB/BI: Koliko je u tom momentu bilo teško objediniti ljude različitih profesija, ideologija, generacija oko iste ideje i da li je tada bilo više nade ili straha?

Niković: Bilo je svega. Gledajući istorijske događaje, imamo vrlo malo ili nimalo referenduma u istoriji svjetske civilizacije koji su uspjeli. Kao rezultati propasti tih referenduma, u uslovima gdje se moglo očekivati da se uspješno odvijaju, narodi su zapali u vječno ropstvo. I danas je tako. Otuda je taj sistem borbe za povratak državnosti koja nije bila tako davno izgubljena. Uspio sam da angažujem mnogo ljudi. Ne mogu reći da sam imao napora u tome da Crnogorcima objašnjavam bilo šta drugo, što i sebi nijesam trebao da objasnim. Prema tome, Barani su bili vrlo visokosvjesni, a Bar nacionalno, emotivno i kulturološki samosvjesna sredina.

RB/BI: U kojoj mjei su javne ličnosti, intelektualci, ljudi iz vojske, imali važnu ulogu u kampanji?

Niković: Svako je imao važnu ulogu. Mogu Vam reći da smo mi često odlazili u domove naših sugrađana. Pozivali su nas poznati barski domaćini iz svih sredina, da ih posjetimo u njihovim domovima. I mi smo to radili, ukazujući im poštovanje. Nastalo je tako jedno vrlo interesantno stanje – da budete primljeni u dom čuvenog barskog domaćina. Upozoravao sam tada saradnike i prijatelje (posebno političare koji su u to vrijeme bili na visokim pozicijama) da vode računa i da ih, kada se sjutra se njima sretnu na pijaci, pozdrave sa posebnim uvažavanjem, a ne da prođu pored njih kao da se ne poznaju.

RB/BI: Znači, ukazivali ste im kako da ljudski postupaju. Učili ih redu.

Niković: Jesam, jer bi, u suprotnom bilo neugodno i negativno se odrazilo.

RB/BI: Kako pamtite dane neposredno pred glasanje i da li je postojala neka bojazan da bi tenzije mogle izmaći kontroli?

Niković: Postojala je stalna bojazan od negativnog razvoja situacije i da bi tenzije mogle prerasti u nešto neželjeno. Nijesmo to nipošto htjeli, jer smo se odlučili za oružje koje ćemo da upotrijebimo u boju za povratak nezavisnosti. Pokret za obnovu državnosti, kako sa nivoa tadašnjeg državnog rukovodstva (koje je igralo glavnu ulogu), tako i slijedeći viziju koju smo svi zacrtali, odlučio je da ne koristimo tradicionalno crnogorsko oružje koje je uvijek bilo svijetlo, ali, u ovakvim događajima, ono izgubi svoju svjetlost i dobije sramne oblike. To nijesmo nikako željeli da se dogodi. Zato smo se odlučili za sveto oružje – olovku.

RB/BI: Šta Vam je bilo najteže u kampanji?

Niković: Najteža nam je bila ta stalna zebnja. Ništa teško nije bilo što je trebalo uraditi konkretno za rješenje nekog problema, za isključivanje neke sitnice ili krupnije stvari koja je stajala na putu. Ali, javili su se problem. Recimo, u Baru je nastao problem te crkvice na Rumiji. Nastala je na temelju za koji crnogorska javnost ni danas ne zna šta je. Tumul na toj svetoj gori Rumiji, prevlaci između jezera i mora je nastao prije 3000 godina. Ti prastanovnici su nosili taj kamen na leđima ili u ruci, da bi ga tamo odložili u slavu božanstva tog vremena. Crkva je uništila tumul, razbacala to kamenje i na tim temeljima sagradila bogomolju. Nastao je veliki problem za koji je moj stav bio jasan: bukanjem i galamom se takvi problemi ne rješavaju. Čak ni ukazivanjem prstom. Rješavaju se djelom, razumom, razgovorom i definitivnim svođenjem stvari na istinu.

RB/BI: To je ponekad najizazovnije.

Niković: Jeste. Zato što ste najradije od površnih ljudi napadani jer  nešto nijeste uradili na određen način. Nadalje, u Baru je nastao problem koji se ticao određivanja lokacije za smetlište. Mještani Zaljeva, Dobre Vode nijesu bili zadovoljni lokacijom na padinama iza tunela, kod kamenoloma. Zamišljeno je bilo da to bude lokacija za opštine Bar i Ulcinj. Međutim, svakoj lokalnoj zajednici je previše i sopstvenog otpada. U određivanju Možure za tu namjenu, učestvovao sam lično, iako ni ona nije najsrećnije rešenje, ali je bilo jedino prihvatljivo.

RB/BI: Jeste li imali osjećaj da je rezultat neizvjestan do posljednjeg trenutka? Ili ipak optimizam bio taj koji je praovladavao?

Niković: Ne, bili smo realni i svjesni da su uslovi krajnje nepovoljni – 55 posto, je procenat koji nije bio poznat u dotadašnjoj istoriji referenduma. Poznato je da su velike nacionalne grupe, kao što su Francuzi u Kanadi, imali potrebu da za referendum u Kvibeku izglasaju 51 procenat. Propao im je referendumu. Škotska, u vrijeme kada je politički dostigla visoki stepen nezavisnosti u odnosu na Englesku, imala je šansu da sa 51 posto “odleti” iz Velike Britanije, čemu je težila. Nije uspjela. Nama je nametnuto čak 55 posto. Svakome je bilo jasno da je 55 posto, za one koji su odredili procenat, bila sigurnost da Crna Gora sigurno neće uspjeti. Pokret je imao dosta rasprava na tu temu i u Pokretu za obnovu državnosti postojala je dosta jaka struja da se Referendum izvede po svaku cijenu. Moram da naglasim da sam bio zastupnik ideje, i izrazio to javno, da uvažavam sve emotivne izlive osjećanja ljudi koji nisu mogli da prihvate i da nasjednu na tu podmetačinu EU i Havijera Solane. Ali sam postavio tezu da izvesti referendum koji niko neće pratiti, koji neće imati ljude iz šire evropske zajednice, on neće ništa značiti. Samo će da nas uvede u nerješive probleme i beznađe. Znam da sam na kraju svog obraćanja, pred više od dvijesta učesnika iz Pokreta za obnovu državnosti, u hotelu “Crna Gora” rekao da ako ovakva struktura intelektualaca, visokih stručnjaka, zrelih političara, nije u stanju da 55 procenata “izboksuje”, da Bog da se “ugasili ka’ šareni konji”. To je stara crmička kletva, znate, kad neko zapadne u bezizlaznu situaciju. Mogu Vam reći da je većina ustala da mi pruži ruku.

RB/BI: Kako ste se osjećali kada ste shvatili da je Crna Gora obnovila nezavisnost, je li preovladavalo olakšanje, ili osjećaj odgovornosti? Kakve su emocije vladale među Vama bliskim ljudima, Vašim saradnicima?

Niković: Svi smo bili odušeljeni rezultatima. Bio srećan, ali se u mene uselila istog trenutka zebnja – kako dalje? Kada me tadašnja predsjednica Opštine Bar Anka Vojvodić, govornik i političar snažnog izraza, pitala “što ste mrke objesili brke”, rekao sam joj da je ovo izboreno i možemo reći da je bilo lako, ali ono što nas čeka, biće daleko teže. Ja nisam bio propovjednik, jer je bilo lako predvidjeti šta će se dešavati. Obnovili smo državu i krenuli stopama njenog snaženja, postali smo članica Ujedinjenih nacija. Izašli smo sa jednom politikom snažno prihvaćenom u kulturnom svijetu i kao takvi smo ponijeli zastavu na ovom teškom i surovom balkanskom prostoru, kao neko koga treba slijediti. To imamo i danas, ali moramo shvatiti da je država složena organizacija. Naša državnost je stara preko hiljadu godina, ali, nije ona išla nekim mirnim putem i stalnim uspjesima i uz zadovoljstvo. Mi smo, kroz borbe, kroz stradanja, kroz oskudice, sveli državu na 300.000 stanovnika. Zemlje koje su pale u ropstvo, nijesu se ni borile, prošle su drugačije. Imamo našeg susjeda, gdje za 500 godina ropstva ni jedne puške opalili nijesu. Jednom se neka starija dama razljutila i digla neku bunu koju nerado spominju kao takvu i ko je bio vođa. Ali, zadržali su brojnost, a mi smo ostali u bojevima i borbama kroz vjekove protiv svjetskih nasilnika. Na jednoj strani Otomansko carstvo, na drugoj strani Austrougarska, pa Venecija… A, na samom startu, istočno-rimsko carstvo, Vizantija od koje smo, na padinama Rumije, od Tuđemila do Menki, iščupali 1042. godine slavnu pobjedu naše prve dinastije Vojislavljevića i izborili od tog velikog protivnika, u čijem krilu zemlje smo se naselili, nezavisnost.

RB/BI: Postoji li neki susret ili scena iz tog perioda koju nikada nećete zaboraviti? Šta vam je ostavilo najjači utisak?

Niković: Razumio sam izreke, stavove, misli u tom pravcu, koje su bile izuzetno umno izložene, državotvorne, ali s obzirom na neko moje iskustvo, bile su mi razumljive. Sve vrijeme sam bio pred sjenima onih koji to neće doživljati. Ne zbog vremenske distance, već zbog uslova u kojima su stradali i položili svoje živote. Zagorka od Rokoča sa troje svoje djece sa svekrvom, đeverom, snahom izgorjela je u porodičnoj kući, gdje su je ubacili žandarmi i vojnici okupacijalnih snaga 1924. godine. Stradala je sa troje djece, od kojih su ujutro na zgarištu kuće, pronašli samo jednu malu ručicu. Potom, majke iz Doli, Stana Baletić, mlada Zorka Ivanović koja je sa sa 16 godina otišla u partizane i dostigla rukovođenje brigadnom sanitetskom službom. Na kraju je poginula kao i masa crnogorskih boraca.

RB/BI: Šta biste gospodine Nikoviću danas rekli mladima koji se 2006. godine još nisu ni rodili?

Niković: Relativno je lako doći do toga šta im trebamo reći. Imamo bogatu istoriju, imamo dobre navike, imamo duboko poštovanje od svih onih koji predstavljaju i baštine vrijednosti civilizacije. To treba ugraditi u vaspitanje. Mladi na startu životu ne mogu mnogo da urade, to trebaju stariji, njihovi roditelji. Mi ne možemo da se žalimo na mlade, to nije plemenito, to nije ni humano. Sticajem okolnosti obišao sam sve barske srednje škole. Imamo mladost kojoj se treba diviti, takvih pametnih očiju. Prava je privilegija da se sretnete sa njima, da čujete njihove misli i razmišljenja. Moram reći, ona su vrlo, vrlo snažna, sadržajna i ukazuju na to da treba, ne raditi sa njima u smislu vaspitanja, nego raditi ljudski, angažovati ih na poslovima koji ih ne mogu skrenuti s pravog puta.

RB/BI: Da li je Crna Gora ostvarila ideale koje su ljudi očekivali te 2006. godine?

Niković: Mislim da jeste, ali i da kažem, mi imamo državu, imamo sve prerogative, sve složenosti koje su normalne u takvom obliku udružvanja. Država je složena organizacija i tu se ne može lako, u njoj je normalna ideološka borba mišljenja koja mora biti prihvatljiva civilizacijski. Morate praviti iskorak od pošasti fašizma, nacizma, militarizma. Trebate napraviti otklon od svega što je ideološki nedovoljno osmišljeno, jer je ono kao takvo opasno. Smatram da u korijenu svake nedefinisane ideologije počiva nasilje. Takva ideologija nema drugog argumenta da ostvari svoje ciljeve, osim nasilja.

RB/BI: Šta Vas danas raduje, a šta brine kada razmišlajte o našoj državi?

Niković: Brine me dosta toga. Ipak, nijednu pojavu ne smatram ugrožavajućom do te mjere da ne može biti savladana. U ovom momentu ne očekujem ništa teže, od onoga što su naši preci od davnih vremena do današnjeg dana, doživljavali.

RB/BI: Ima li naše društvo kapacitet da odgovori na pravi način tim izazovima?

Niković: Naši kapaciteti su u nekom vidu ograničeni. U ovom trenutku mala smo država, ali to nam ne uskraćuje sadržajnu i osmišljenu borbu. Duboko se ne slažem sa nekim stavovima koji ne vide drugog načina osim sukoba u rješavanju problema. To samo ograničeni ljudi traže.

RB/BI: Upravo ću se mojim narednjim pitanjem na to nadovezati. Koliko je važno da se jubileji poput 20 godina nezavisnosti obilježavaju dostojanstveno i jesu li nam danas možda više nego ikad potrebni dijalogi i zajedništo?

Niković: Dijalog je nužnost ako težimo kvalitetnom odnosu. Društvo bez dijaloga je društvo bez budućnosti. Čovjek kao društveno biće ima svoje mišljenje, stav, koji su uvijek obilježeni tim čovjekom, njegovom kulturom, znanjem. Dostojanstvo je nešto što se stiče u dugom hodu civilizacije jednog društva, a naš je hod dug. Dostojanstvo crnogorsko je biblijske dubine i kvaliteta. To se spominje svuda, od stihova Puškina preko Muhtar Paše, generala Poćoreka, sve do mišljenja čuvenih filozofa. Kada se Muhtar Paša pravdao sultanu zbog poraza u Crnoj Gori, rekao je “ono care nijesu ljudi kao što je svijet ostali, već zmajevi to su gorski, od koji se nebo pali”. Poćorek, je pokušao da opravda poraz na Mojkovcu, dok ga Kajzer oštro kritikuje, izriče mu teške mjere za jednog komandanta i generala, kazavši ”tamo smo se borili protiv divova iz bajke”. Pazite, to je izrečeno uz poštovanje prema dostojanstvu Crnogoraca, a mi smo poznati po tome da je pojam dostojanstva naš kulturološki kvalitet i karakteristika. Mi smo u svom načinu vaspitanja izgradili ubjeđenje da je i naš protivnik vrijedan dostojanstva i da smo mi vrijedni njegovog dostojanstva. To je kvalitet koji je trajan. Još jedna karakteristika koja je za Crnogorce jako značajna, a nastala je u teškim uslovima borbe i opstanka, a tiče se toga da je naš moralni stav da junaštvo podrazumijeva da branimo sebe od drugoga, a čojstvo da branimo drugoga od sebe. Naš obraz je svijetao, isto kao i naše oružje. Oružje Crnogorac nikad nije upotrebio na nejači.

RB/BI: Gospodine Nikoviću, kada bih Vas zamolila da jednom rečanicom opišete šta za Vas znači nezavisna Crna Gora, kako bi ona glasila?

Niković: Za mene je moto koji je pratio cijeli proces stvaranja i koji sam ovdje vrlo rano izrazio na prvim susretima u funkcionisanju Pokreta “Da je vječna Crna Gora”.

RB/BI: Šta biste poželjali Crnoj Gori za narednih 20 godina?

Niković: Mnogo bih mogao da kažem, ali reći su samo – vječnost joj  želim. Zaslužila je. Ona je obrazac svakom razumnom čovjeku u kom pravcu i u kakvoj sredini treba da živi, da se bori, jer mi uvažavamo sve, uvažavamo svakog čovjeka. To smo uvijek kroz našu istoriju radili. To smo uvijek naglašavali i to je kvalitet kojem ne može da se zamjeri.

The post Niković: Bar je uoči referenduma bio nacionalno, emotivno i kulturološki samosvjesna sredina first appeared on BARinfo.

Polaganju vijenca su, uz članove udruženja i porodice, prisustvovali poštovaoci njegovog lika i djela, koji su i ovom prilikom potvrdili da Vukosavovićevo ime u crmničkom kraju i dalje izaziva nepodijeljeno poštovanje.

U ime domaćina, prisutnima se obratio predsjednik UBNOR-a Bar, Đuro Marković: “General Raško Vukosavović živio je časno i dostojanstveno, u potpunosti posvećen svojoj domovini i narodu. Njegova borba za ideale narodnooslobodilačkog pokreta bila je istrajna i nepokolebljiva, a njegovo ime ostaje trajno upisano u istoriju kao simbol slobode i otpora“.

O bogatom životnom putu generala Vukosavovića govorio je i potpredsjednik UBNOR-a Bar, general Špiro Niković. On je podvukao njegovu odlučnost i hrabrost u presudnim istorijskim trenucima.

“Nakon sloma Jugoslovenske kraljevske vojske u Aprilskom ratu 1941. godine, Raško Vukosavović nije prihvatio kapitulaciju. Odbio je da položi oružje i vrati se kući kao poraženi vojnik. Umjesto toga, vratio se u rodne Sotoniće, gdje je zajedno sa grupom odvažnih boraca iz Crmnice već u ljeto iste godine organizovao otpor i aktivno učestvovao u slavnom Trinaestojulskom ustanku – prvom masovnom ustanku u porobljenoj Evropi. Već tada se istakao kao sposoban i odlučan vođa, zbog čega je ubrzo imenovan za komandanta oslobođenog Virpazara”, podsjetio je Niković, naglašavajući da su upravo ti prvi dani otpora oblikovali Vukosavovića kao vojskovođu.

Potpredsjednik Niković hronološki je izložio njegov dalji ratni put. Početkom 1942. godine Vukosavović je postavljen za komandanta bataljona „Jovan Tomašević“, a već u junu, formiranjem Četvrte proleterske crnogorske brigade, preuzeo je dužnost komandira Treće čete Prvog bataljona. Sa jedinicom je crtao slobodarsku mapu Jugoslavije – od Hadžića, Gornjeg Vakufa, Bugojna i Kupresa, preko Manjače, Dalmacije, Livna i Duvna, do sudbonosnih bitaka na Neretvi, kod Konjica, na Javorku, Sutjesci i Zelengori.

„Njegov ratni put svjedoči o izuzetnoj hrabrosti, vojničkoj vještini i beskompromisnoj odanosti slobodarskim idealima“, istakao je Niković i dodao da je upravo ta dokazana vrijednost otvorila vrata njegove blistave poslijeratne karijere. „Kao jedan od najperspektivnijih oficira tadašnje Jugoslavije, bio je među prvima upućen na prestižno školovanje u visoku vojnu školu u u SAD, što dodatno govori o njegovom ugledu, sposobnostima i viziji koju je država prepoznala.“

Današnjim činom sjećanja, poručeno je iz UBNOR-a Bara, nastavlja se trajna misija čuvanja uspomene na one koji su živote utkali u najsvjetlije stranice crnogorske istorije.

The post Obilježeno 16 godina od smrti Raška Vukosavovića first appeared on BARinfo.

Panel je, u ime organizatora, otvorio Vladimir Nikaljević, naglašavajući da je misija STEGE da kroz otvoreni dijalog i razmjenu mišljenja doprinese stvaranju Crne Gore kao sekularne, građanske i evropske države.

“Prosperitet je moguć samo kada država i društvo istovremeno jačaju, održavajući ravnotežu. Ako jedna strana prevagne, društvo klizi u autoritarnost ili haos. Crna Gora mora pronaći svoj uski koridor – put ka stabilnosti, slobodi i demokratiji. To podrazumijeva široko građansko učešće kroz djelovanje pojedinaca, udruženja, lokalnih inicijativa i neformalnih pokreta koji će vršiti pritisak za reforme i odgovornost vlasti”, istakao je Nikaljević, dodajući da STEGA želi da podstakne građane da aktivno učestvuju u kreiranju javnih politika i vraćanju institucija u puni kapacitet.

Vladimir Nikaljević

Prvi panelista bio je general u penziji Špiro Niković, koji je govorio na temu “Crna Gora između antifašizma i radikalnog istorijskog revizionizma”. Niković je naglasio da se Crna Gora, pet godina nakon 30. avgusta 2020, nalazi “tamo gdje je bila prije stotinu godina, po svim pitanjima”.

Špiro Niković

“U tom stanju vjerovatno ćemo još mnogo godina voditi borbu koja je neprestana, ali je u skladu sa hiljadugodišnjom tradicijom našeg naroda, sa našom slobodom, državnošću i vječnošću”, poručio je Niković, podsjećajući na period iz 1919. godine, kada su, prema njegovim riječima “naši preci bili žrtve sistema koji je srpska vlada, kao dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, autonomno sprovodila u Crnoj Gori i nad Crnom Gorom”.
Govoreći o ideološkom karakteru fašizma kao radikalnog nacionalizma, Niković je istakao da takvi pokreti ističu moć diktatora. Povezujući tadašnje i sadašnje društveno-političke okolnosti, ukazao je na sličnosti događaja i ličnosti koje, kako kaže, “do tančina kopiraju ono čime teže diktatori u zemljama u kojima batinaju mlade generacije”.

Niković je upozorio na rastući uticaj radikalnih ideologija i naglasio potrebu očuvanja vrijednosti na kojima počiva crnogorski identitet.

Profesor dr Branislav Radulović govorio je na temu “Sistem antisistema i etnofederalizacija umjesto sistema vladavine prava”.

Branislav Radulović

“Treći put u svojoj istoriji Crna Gora živi kleronacionalističku kontrarevoluciju. Bilo da je ona 1918. izvedena na bajonetima, 1988. kroz AB revoluciju ili sada pod populističkim sloganom ‘Ne damo svetinje’, pokazala je dvije istorijske konstante”, naglasio je Radulović. Prva konstanta, kaže on, jeste da je Crna Gora uvijek na udaru velikosrpskog hegemonog imperijalnog projekta. Druga je, međutim, unutrašnja slabost – nedostatak demokratskog kapaciteta za tranziciju vlasti.  

“Bez obzira na to da li govorimo o dinastiji Petrović, socijalističkoj vlasti ili ovoj posljednjoj strukturi, svi su bili zreli za pad. Međutim, vlast nikada nije smijenjena liberalno-demokratskim snagama, već ‘udarom zdesna’, a u sve tri situacije pobijedili su populizam, nacionalizam i velikosrpska državna hegemonija. Rezultat je uvijek bio isti – ekonomsko propadanje, unutrašnji građanski sukobi i gubljenje civilizacijskog iskoraka”, rekao je Radulović.
Podsjetio je da je devedesetih iz Bara krenuo pokret emancipacije i izrazio nadu da je i ova tribina “neki novi početak”.

Docentkinja dr Nikoleta Đukanović govorila je o ulozi vjerskih institucija i njihovom uticaju na proces evropeizacije Crne Gore. Prema njenim riječima, jačanje klerikalnih tendencija predstavlja ozbiljan izazov za modernizaciju zemlje i usporava njen evropski put. Đukanović je istakla i problem nedostatka slobodnog građanina.

Nikoleta Đukanović

“Često čujemo da je jedina promjena u posljednjih pet godina to što građani sada imaju slobodu da iskažu svoje mišljenje, da glasaju i mijenjaju vlast. Ima tu istine, mnogi su se ohrabrili da govore ono što misle. Međutim, postoje i situacije u kojima ljudi gube posao zbog izražavanja stava, ili kritike društvenih pojava. Sistem je godinama unazad stvarao poslušnike i podanike, a ne građane koji imaju priliku i mogućnost da mijenjaju stvari”, stav je Đukanović.

O odnosu Crne Gore i Evropske unije govorila je dr Jovana Marović, koja je na pitanje “Crna Gora bliže ili dalje EU?” odgovorila da ne može dati precizan odgovor.

Jovana Marović

“Danas nemamo dovoljno informacija o procesu EU integracija. Ranije smo na sjednicama Vlade imali uvodne djelove posvećene tim pitanjima, sada nagađamo i čekamo izvještaje o sprovođenju programa pristupanja. I Vlada i EU komuniciraju neiskreno. Ne znam da li smo bliže ili dalje, ali znam da ova Vlada nije najiskrenija kada je riječ o članstvu u Uniji”, kazala je Marović, naglašavajući da je nužno razgovarati o ovim temama, bez obzira na to što “nemamo mnogo čime da se pohvalimo”.

Na temu “Ekonomija u rukama populista” govorio je mr Miloš Vuković, ističući da Crna Gora danas živi u državi “u kojoj je populizam postao ekonomska strategija”. Umjesto reformi, kaže Vuković, građani dobijaju lažna obećanja.

“Sjetite se obećanja – ‘paf paf ašov na autoputu’, robne rezerve, 600 eura prosječna penzija, 700 eura minimalna plata, 20.000 stanova na Veljem Brdu, 500 miliona za Pljevlja, milijarda iz Japana… Obećanja se nižu i sve su radikalnija, a stvarnost je potpuno drugačija”, ukazuje Vuković.

On je istakao da se rast plata i penzija finansira iz duga, da su uvedeni novi nameti i povećan PDV, dok su budžeti za zdravstvo i MUP smanjeni.
“Ekonomska politika mora prestati da se vodi kratkoročnim populizmom. Bez strukturnih reformi i restrikcije svih vidova potrošnje nema stabilnog rasta”, zaključio je.

O položaju kulture govorili su mr Ivan Jovović i mr Alek Barović, dok je o medijima govorio novinar Sabrija Vulić.

Jovović je u izlaganju “Kultura u vremenu nekulture” upozorio na otvorenu negaciju crnogorske kulture posljednjih godina, posebno kroz napade na crnogorski jezik i identitet.

mr Ivan Jovović

„Kada u kontinuitetu i agresivno negirate osnovne atribute postojanja jednoj naciji, a da za takva postupanja niko ne odgovara, kao što je slučaj sa ustavnom kategorijom – crnogorskim jezikom, onda je to svojevrsni pokušaj kulturocida koji je bio medijski i politički stimulisan uoči i tokom Popisa stanovništva 2023. godine, kada su pravljene projekcije o drastičnom padu nacionalnih Crnogoraca, što se, ipak, nije dogodilo. U takvim društveno-političkim okolnostima u kojima živimo, sasvim je postalo politički prihvatljivo novoj vlasti, nezavisno od personalnih rješenja, da najviše državne nagrade, poput Trinaestojulske, dodijele onima koji ne svojim djelom (koga inače nemaju), već odnosom prema Crnoj Gori i crnogorskom narodu, naročito tekovinama ’21. maja’ izražavaju iskonsku mržnju nazivajući državu u pežorativnom smislu Montenegro, a sebe samoproglašavaju nasljednicima neke Njegoševe Crne Gore, pri čemu im ne smetaju pozamašne apanaže koje im dodjeljuje upravo taj Montenegro. Jedno je sigurno, da Petar II Petrović Njegoš, ni kao svjetovni ni kao crkveni poglavar, ne bi dozvolio da se u okrilju njegove crkve postavljaju spomenici osvjedočenim ratnim zločincima”, kazao je Jovović dodajući da, uz apsolutno prihvatanje njenog građanskog  uređenja, Crna Gora ne može postojati bez Crnogoraca “ili tamo gdje bi oni bili građani drugog reda”.

Alek Barović je u izlaganju “’Svetom’ protiv svijeta” podsjetio na obećanja od 30. avgusta 2020. – o pomirenju, pravdi i slobodi.

“Čuli smo obećanja, priče o Švajcarskoj i Singapuru. Međutim, nakon pet godina nema ništa od obećanja. Mnogima od nas je bilo jasno da ta priča o slobodi, pomirenju, napretku…  nije moguća, jer se sloboda i pomirenje ne mogu graditi sa kleronacionalističkim snagama koje su suprotnost društvu kakvom težimo”, kazao je Barović.

Vulić je govorio o temi “Mediji u raljama politike”, upozorivši na duboku polarizaciju crnogorskog društva i njene posljedice po medijsku scenu.

“Ta polarizacija se ogleda i u medijskom pejzažu Crne Gore gdje, po mišljenju medijskih eksperata, ne postoji nijedan potpuno nepristrasni medij. Od 2020. do 2025. godine, medijska scena u Crnoj Gori bila je snažno oblikovana političkim turbulencijama, promjenama vlasti i rastućom polarizacijom. Ključni trendovi u tom periodu su bili politička tranzicija i medijska instrumentalizacija. Smjena dugogodišnje vladavine DPS-a dovela je do promjene odnosa prema medijima ali ne nužno do veće slobode. Nove političke strukture često koriste medije kao alat za legitimizaciju vlastitih narativa dok su kritički mediji izloženi pritiscima. Mediji se sve više svrstavaju u političke blokove što je dovelo do gubitka povjerenja javnosti u objektivnost izvještavanja. Prema mišljenju medijskih eksperata, dominira percepcija da su pojedini mediji direktno povezani sa partijama ili interesnim grupama”, navodi Vulić dodajući da zabrinjava činjenica da se glas NVO ne čuje kad je u pitanju nesloboda medija.

Asocijacija STEGA je osnovana 2024. godine potpisivanjem Deklaracije o izradi Strategije za evropsku i građansku Crnu Goru. Serija tribina, među kojima je i ova, ima za cilj otvaranje prostora za dijalog i razmjenu stavova o ključnim društvenim pitanjima.

Panel diskusiju je moderirala Ivana Brajušković.

The post Građani moraju aktivno učestvovati u kreiranju javnih politika – poručeno sa panel diskusije u organizaciji asocijacije STEGA first appeared on BARinfo.

Na ovaj dan, 6. jula 1944. godine, fašistički okupator je bez milosti strijeljao deset mladih ljudi. Njihova žrtva ostaje simbol borbe za slobodu i dostojanstvo.

U ime UBNOR-a Bar, okupljenima se obratio potpredsjednik Špiro Niković, general u penziji, koji je izrazio zabrinutost zbog načina na koji se danas, na institucionalnom i društvenom nivou, odnosimo prema spomenicima i nasljeđu antifašističke borbe.

“Strahujem da nove generacije gube vezu sa ovim herojskim vremenima i da će, ako ne preduzmemo konkretne korake, zaboraviti na ideale slobode i pravde za koje su dali svoje živote”, poručio je Niković.

On je pozvao da se ovaj datum uvrsti u program manifestacije Barski ljetopis, te da 6. jul postane dan kada će školska djeca dolaziti na spomen-groblje, gdje bi im se održavao čas istorije na otvorenom – kako bi direktno osjetili težinu prošlosti i značaj borbe protiv fašizma.

“Moramo pojačati napore u oblikovanju mladih naraštaja, da razumiju zašto su ti ljudi stradali i za šta su se borili. Samo tako ćemo sačuvati pamćenje na žrtve”, zaključio je Niković.

Okupljenima se obratio i Rajko Joličić, koji je pozvao sve da se 13. jula okupe u Gornjim Seocima, gdje će biti organizovana simbolična sadnja balkanskog Drveta mira, u znak sjećanja i kao zalog za budućnost u kojoj neće biti mjesta za mržnju i zaborav.

The post Položen vijenac na grobnicu strijeljanih na Belvederu first appeared on BARinfo.

Na tužnu i uzvišenu priču o žrtvovanju jedne mladosti na oltar slobode i pravde podsjetio je potpredsjednik UBNOR-a i antifašista Bara, general u penziji Špiro Niković istakavši  da su one i oni koji su ugradili svoje živote u temelje slobode – Đurovići, Kirovići, Kovačevići, Isakovići, Martinovići, Pavićevići, Ratkovići i Zankovići – strijeljani zbog sna o slobodi i nade u skori slom fašizma i nacizma.

„Crvene košulje su se desile koliko juče, a već danas imamo stanje koje nas mora ozbiljno brinuti. Propustili smo mnogo, zato prvi čas svake generacije počnimo u perivoju Belvederskog maslinjaka. U toj učionici, u tišini ćutanja,  budiće se svijest i savjest u svakom mladom čovjeku jer su One i Oni bili njihovi vršnjaci, na startu života“, poručio je Niković zaključivši da su „Crvene košulje“ u posljednjih osamdeset godina postale značajan dio najznačajnijeg kulturnog sadržaja – „Barskog ljetopisa“, te da ih treba vremenski i pravno – organizacijski uključiti u osmišljene programe višestruke namjene.

Emotivnim riječima poštovaocima belvederske tragedije obratila se Tanja Spičanović, potpredsjednica Opštine.

„Snovi o slobodi, mladalački zanos i prkos, vrela krv koja je prezirala podaništvo i sluganstvo domaćih izdajnika isto koliko i okrutnost okupatora, ideali o boljem i pravednijem društvu bile su nedopustive težnje zbog kojih su mladi Barani i Baranke bili lišeni onog jedinog i najvrijednijeg što su imali – njihovih tek započetih života. Sa ovog tvrdog, starobarskog krša, sa kojeg su još dugo trebali da gaze, vinule su se njihove nevine duše,  a njihova imena uklesala u vječnost – imena belvederskih stradalnika, malih za vojnike, a velikih za junake. Urezana u kolektivnu memoriju, lekcija o crvenim barskim košulajma vijoriće se kao crven barjak nad svim crnim ideologijama koje opet pokušavaju da nad Crnom Gorom nadviju koprenu neprijateljstva i nesigurnosti“, kazala je, između ostalog,  Spičanović dodajući da je obaveza Opštine, Kulturnog centra, obrazovnih institucija i svih građana posvećenih vrijednostima sekularnog i humanog društva da čuvaju spomen na našu antifašističku tradiciju.

Svojim nastupom, manifestaciju su u muzičkom dijelu uveličali sjajna sopranistkinja Bojana Pejanović, profesor gitare Nedeljko Pejović i profesorica violončela Maja Antić Kalezić sa kompozicijama “Ay Carmela”, “Bella ciao”, “Bilećanka”, “Konjuh planinom”,  “Zemljo moja”…. Stihove Iva Lole Ribara “Najdraža, jedina moja…” i Izeta Sarajlića “Rođeni dvadeset treće, umrli četrdeset druge”, nadahnuto je kazivao Milan Vujović. Scenario i realizacija programa djelo su dr Miluna Lutovca, dok su za tehnički dio bili zaduženi Goran Mitrović i Zoran Andrejić iz JU Kulturni centar Bar.

The post Crvene košulje – sjećanje na mladost strijeljanu zbog sna o slobodi first appeared on BARinfo.

Potpredsjednik Udruženja boraca i antifašista Bara, Špiro Niković, podsjetio je na životni put i hrabrost trojice mladića iz Bara.

Desetak dana nakon njihove pogibije, njemačka komanda dozvolila je porodicama da njihove posmrtne ostatke sahrane u porodičnim grobnicama – Anta Iličkovića na groblju Sv. Vić, Nikolu Jovetića na groblju Gvozden Brijeg, a Branka Bokana u rodnom Bukoviku.

“Sahrani Jovetića i Iličkovića u Baru prisustvovala je velika masa ljudi svih vjeroispovijesti, a na njihove kovčege omladina je položila nekoliko vijenaca sa crvenim trakama, zbog čega su četnički žandarmi pohapsili i prebili desetak omladinki, koje su pripremale vijence”, istakao je Niković.

On je podsjetio da su Udruženje boraca i Savez omladine Svetog Stefana 1967. godine na ovom mjestu podigli spomen ploču na kojoj piše: “Na ovom mjestu maja 1944. godine padoše u borbi za slobodu drugovi i članovi SKOJ-a Iličković Anto, Jovetić Ivo i Bokan Branko”.

The post Delegacija UBNOR-a položila cvijeće na spomen ploču na Čelobrdu first appeared on BARinfo.

Na značaj ovog istorijskog datuma podsjetio je predsjednik UBNOR-a, Đuro Marković, koji je kazao da je II svjetski rat trajao šest godina i da je odnio živote milion i sedamsto hiljada Jugoslovena, a da je iz barske opštine bilo  “885 žrtava čija su imena ispisana na mermernim pločama koje se nalaze u ovom spomen prostoru”.

Marković je istakao da je Crna Gora uvijek bila na strani antifašizma i slobode, ali i to da su joj danas više nego ikada potrebne evropske vrijednosti i slobode, kao što su i Evropi i svijetu, više nego ikada, potrebne vrijednosti antifašizma.

“Crna Gora je kroz svoju istoriju pokazala da je uvijek bila na strani pravde i istine, ali svjedoci smo pokušaja da se uveliko prekraja istorija, da se zaboravi ko je bio na kojoj strani u toku Drugog svjetskog rata, kao da danas i nije važno ko je bio na strani fašizma, a ko je branio slobodu svog naroda, ali i čitave Evrope. Na nama je danas da čuvamo sjećanje na sve žrtve koje je Crna Gora dala za pobjedu nad fašizmom, jer zahvaljujući njima, mi danas živimo u slobodi. Istinske vrijednosti Evropske unije i antifašizma su jedno i nerazdvojne su, zato je Evropa za Crnu Goru najispravniji put za budućnost naših građana”, poručio je Marković.

Predsjednik UBNOR-a i antifašista Bara kazao je da mladi Crne Gore moraju znati, čuti i učiti u školama kakav je zločin počinjen u Drugom svjetskom ratu.

“Dragi antifašisti, nema više ni Hitlera ni Musolinija, ali rađaju se novi fireri u Evropi, u okruženju, ali bogami i kod nas. Zato, stanimo odvažno i prkosno, dignimo glas protiv nacizma i fašizma, i ne dozvolimo radi sitnih sopstvenih interesa da izgubimo najveću vrijednost – slobodu”, podvukao je Marković.

Podsjetio je da se 9. maj slavi i kao Dan Evrope, u znak sjećanja na deklaraciju Roberta Šumana iz 1950. godine kojom je započet proces evropskih integracija i početak stvaranja današnje Evropske unije.

The post Položen vijenac povodom Dana pobjede nad fašizmom i Dana Evrope first appeared on BARinfo.

Današnji gost rubrike Naslovna strana, general JNA u penziji i potpredsjednik Udruženja boraca i antifašista Bara, Špiro Niković smatra da ovi naslovi ne ulivaju optimizam.

“Zlokobne prijetnje Podznjakova”: “Ove službe rade komotno i slobodno ovdje što  im se ‘ćefne’. Pritiscima, zahtjevima… mora se reagovati da se ovakve pojave zaustave, jer treba znati da prve žrtve u ovakvim situacijama, uglavnom, budu djeca, koju radoznalost povuče tamo gdje ne bi smjela da budu”, smatra Niković.

“Injac se prijavila za poziciju u Zagrebu”: “Za značajne dužnosti konkurišete radom. Normalno je da se jedno radno mjesto zamijeni drugim, boljim, ali iza Vas mora da bude pozitivnih rezultata rada čega, u slučaju g-đe Injac, tvrdi Niković,  nije bilo”.

“Helikopter dostavio ljekove samo za jednog mještanina”: “Poražavajuće je da pripadnik vojske traljavo odradi  zadatu obavezu, jer vojnik je neko u koga  imamo ogromno povjerenje, pogotovo ako živimo u mjestu kao što je Mala Crna Gora i gdje tokom zimskim mjeseci zavisimo od te pomoći”, kaže Špiro Niković.

“Nema straha od gubitka 63 miliona”: U vezi sa bespovratnim programom  podrške EU, Niković kaže da je došlo do zastoja u sadržaju komunikacije sa Unijom, uprkos pokušajima šefice Delegacije, Oane Kristine Popa da ga održi. “Fondovi EU su bogati, ali su i  programi  zahtjevni, moraju se ispoštovati jer su kontrola i praćenje njihovog sprovođenja vrlo strogi”, tvrdi general Niković.

“Kada se ne može bez SNP-a, onda smo poželjni partneri”: Niković smatra da je “manjinska Vlada jedna čudna formacija od koje se mnogo očekuje, a da SNP kao jedna od iskusnijih partija ima priliku da pokaže da nije opsjednuta željom za vlašću, nego borbom za napredak cjelokupnog društva”. Kaže, ipak, da se plaši da će biti izmanipulisana od onih kojima napredak nije cilj.

“Ruska ofanziva se pojačava, izbjeglo 4 miliona ljudi”: Rusija i Ukrajina Nikoviću “liče na sijamske blizance koji pokušavaju da liše života onog drugog, zaboravljajući da je sudbina preživjelog da do kraja života tog drugog nosi na leđima”. “Stavljanje na stranu Rusije ili Ukrajine određuje se prema sopstvenom interesu, a to, prema riječima Nikovića,  između ostalog,  može da bude doprema ili pojeftinjenje cijene gasa, nafte ili nekog drugog neophodnog energenta, jer se radi o zemljama koje su u samom vrhu kad su energetika, poljoprivreda i druge privredne grane u pitanju”, zaključio je general Špiro Niković.

The post Špiro Niković: Današnji naslovi u crnogorskoj štampi ne ulivaju optimizam first appeared on BARinfo.

Današnjoj Skupštini prisustvovali su, između ostalih, predsjednik Opštine Bar, Dušan Raičević, predsjednica SO Bar Milena Božović, predsjednik SUBNOR-a Crne Gore akademik Zuvdija Hodžić, potpredsjednica SUBNOR-a Branka Nikezić.

Marković je za Radio Bar i Bar Info istakao da je izuzetna čast biti na čelu ove organizacije.

“Najveća mi je želja da se među našim članovima nađe što više mladih ljudi i da se uključe u rad. Pozivam mlade da, posebno u ovim turbulentnim vremenima, njeguju ideje antifašizma i bratstva iskovane u NOR-u”, istakao je on.

U Opštinski odbor UBNOR-a i antifašista izabrani su, pored Markovića i Nikovića, Mirko Brzić, Miodrag Masoničić, Ranko Vujačić, Slobo Ratković, Vesna Iličković, Roko Bardić, Radovan Dobrković, Selim Aručević, Etem Liković, Asan Nenezić, Slavica Dejić, Tomo Ukšanović i Marko Brnjada.

Izabrani su i delegati za VII kongres SUBNOR-a: Đuro Marković, Špiro Niković, Mirko Brzić, Selim Aručević, Asan Nikezić, Miodrag Masonićić, Ana Čelić i Milica Rolović.

U predsjedništvo  su izabrani su Đuro Marković, Špiro Niković, Vesna Iličković i Mirko Brzić.

Barsko udruženje u Glavnom odboru UNBOR-a predstavljaće Špiro Niković, Zoran Vojvodić i Branka Nikezić.

Na današnjem zasijedanju Skupštine usvojen je Poslovnik o radu, Izvještaj o radu Udruženja od XV do XVI Skupštine, Izvještaj Nadzornog odbora o finansijskom poslovanju izmedju dvije Skupštine, kao i Program rada i Finansijski plan za tekuću godinu.

The post Đuro Marković ponovo izabran za predsjednika UBNOR- a i antifašista Bara first appeared on BARinfo.

O ratničkoj vještini Pera Ćetkovića, komandanta Lovćenskog odreda Prve proleterske brigade, govorio je potpredsjednik UBNOR-a, general Špiro Niković. On je podsjetio da je Josip Broz Tito, na vijest o njegovoj pogibiji 28. marta 1943. godine, u bici kod Nevesinja,  kazao da je Ćetković bio „najbolji komandant u cijeloj Armiji“. Za narodnog heroja proglašen je već aprila 1943. godine

The post Položen vijenac na spomen bistu Pera Ćetkovića first appeared on BARinfo.