Program se temeljio na autorskim kompozicijama, a spoj balkanskih ritmova sa mediteranskim, orijentalnim, klasičnim i savremenim zvukom pokazao je svu širinu njihovog muzičkog puta. Započeo je “Koncertom za dvije gitare i orkestar”, a zatim su se nizale šarenolike muzičke slike – od „Vrsute“ i „Dunje“, „Balkana“ sa nepravilnim i neobičnim ritmovima, preko energičnog „Ritmika“, svečane „Slavlje“, te „Fantasia concertante for two guitars and orchestra – The Secret“, do emotivne „Fuzije“, inspirisane rock muzikom i simboličnog djela „Orijent“ koje na poseban način prati razvoj gitare kao instrumenta, povezujući Istok, Španiju i Crnu Goru. Za kraj su ostavljene snažne kompozicije „Supernova“, „Planina“ i „Allegro“. Raznolikost stilova je učinila da koncert bude dinamičan i uzbudljiv, a publika je izvođače nagradila sa tri bisa.

Atmosfera je bila posebna i za izvođače i za publiku. „Mnogo volim da sviram sa ovim divnim, izuzetnim muzičarima. Večeras nam je bilo zaista lijepo, a činjenica da su svi svirali perfektno samo je pojačala utisak i uživanje. Istina, pripremili smo orkestar za veću scenu, ali mislim da ni ovdje nije bilo loše – iako je zvuk možda bio malo jači nego što prostor nalaže. Publika je, pretpostavljam, bila zadovoljna, imali smo čak tri bisa. Mi smo uživali, a to je prvi preduslov da uživa i publika“, kazao je Darko Nikčević, prenoseći utiske nakon koncerta.

Muzički izraz dua gitara Nikčević/Bulatović teško je svrstati u jedan žanr. „To što sviramo je fuzija različitih muzičkih pravaca. Imamo čak jednu kompoziciju koja nosi taj naziv. Ne robujemo žanrovima – počeli smo kao duo gitara i uvijek nam je bio izazov da publici budemo zanimljivi samo sa dva instrumenta istih tonova. Zato se trudimo da svaka kompozicija bude potpuno drugačija od prethodne po karakteru, ritmu, melodiji i izrazu. Kasnije smo taj pristup obogatili saradnjom sa drugim muzičarima, čime smo dobili još više raznolikosti. Danas je teško zadržati pažnju publike, pa vjerujem da je ova promjenljivost ključna.“

Nikčević je naglasio da su više od tri decenije zajedničkog rada oblikovale njihov prepoznatljivi stil.

„Srđan Bulatović i ja radimo zajedno već 34 godine. Počeli smo sa klasičnom muzikom, pa sa obradama raznih žanrova, uključujući i filmsku muziku, u vrijeme kada to nije bilo u trendu. Prije petnaestak godina odlučili smo da izvodimo isključivo našu muziku, pisanu najprije za dvije gitare, a kasnije i za šire postave. Neke od tih kompozicija su inspirisane crnogorskom tradicionalnom muzikom, a svaka od njih je inspirisana Crnom Gorom. Mi smo, dakle, Crnogorci koji svoju zemlju smatraju najljepšom na svijetu. Na svima nama je da je učinimo što je moguće boljom. Mi to pokušavamo kroz muziku. Sve što stigne do publike prolazi kroz pažljiv odabir – komponujemo mnogo, ali ne objavljujemo ono u čemu ne uživamo potpuno. Naš cilj je da stvaramo lijepo i nezaboravno“, poručio je Nikčević, dodajući da njihova kreativnost ne ostaje samo u okviru gitarskog dua.

„U proteklih godinu i po završili smo dva velika simfonijska djela. Prvo je koncert za dvije gitare i orkestar, a drugo čitava simfonija za orkestar od 62 člana, komponovana u saradnji sa orkestratorom Klaudijom Janijem. To je za nas bilo novo i vrlo inspirativno iskustvo“, saopštio je Nikčević koristeći priliku da već sada najavi naredni album koji će objaviti za jednu američku izdavačku kuću.

Poseban pečat večeri dao je jedanaestočlani, multinacionalni orkestar koji je pratio gitarski duo.

„Večeras smo svirali sa impozantnim orkestrom, u kojem su muzičari iz Turske, Albanije, Srbije i Crne Gore – vrhunski profesionalci, ali i naši prijatelji. Ne bih nikoga posebno izdvajao izuzev Vilija Ferdinandija, čovjeka koji je stvorio crnogorsku violinu i koji je, na našu sreću, i dalje aktivan. Merak je bio večeras dijeliti scenu sa vrhunskim muzičarima na jednom od najboljih koncerata koji smo imali. Ogromno je zadovoljstvo svirati s njima, a posebno nam je drago što je ʼBarski ljetopisʼ prepoznao naš rad i pozvao nas“, zaključio je Nikčević.

The post Nikčević i Bulatović na Ljetopisu: Dvije gitare, jedan orkestar i publika koja je tražila tri bisa first appeared on BARinfo.