Na promociji su govorili direktor škole Sami Dodić, zatim Ali Đečbritaj i jedan od autora Zijo Madžurić. Škola je dobila veći broj knjiga za sopstvene potrebe i za podjelu zainteresovanim ljudima iz Krajine. Organizovana i je i prigodna postavka panoa i fotografija.

„Dokumentarnim fotografijama u monografiji nastojimo afirmisati i doprinijeti jačanju svijesti o vrijednosti očuvanja suvomeđa kao tradicije i kulturne baštine Krajine. Njome ističemo važnost održavanja i sprječavanja razaranja suvomeđa usljed nepovoljnih vremenskih faktora, od zarastanja neželjenom vegetacijom, do nedovoljne i neadekvatne brige kako bi se sačuvao i održao karakterističan izgled tradicionalnih pejsaža. Zaštitom suvomeđa odalo bi se priznanje svim graditeljima koji su napravili spomenik borbi za opstanak na rodnoj škrtoj zemlji, zaštitio bi se kamenom pisani dokument o mudrom suživotu sa prirodom naših predaka, što bi u krajnjoj liniji bila odlična turistička priča. Kako postoji evidentno interesovanje u EU za ovu tematiku, zaštitu i turističku valorizaciju u regionu Mediterana, ovim izdanjem dajemo dobru osnovu za to“, istakao je medijima jedan od autora Anto Baković, dodajući da su „suvomeđe bile prvi nepisani katastar, naše nacionalno bogatstvo koje nam je ostavljeno u nasljeđe i koje moramo ostaviti u nasljeđe budućim generacijama”.

„Suvomeđe su grubi kameni zidovi bez veziva, građeni od kamena iz kamenjara okoline. Vrijedan su elemenat kulturne baštine. Poštovanja vrijedna ova graditeljska djela u škrtom kamenjaru rađena su prostim alatkama – macom, polugom, zidarskim čekićem, uz strpljenje i volju. Osnovna svrha suvomeđa je bila stvoriti i zaštititi obradivu površinu, spriječiti eroziju, onemogućiti prelazak stoke u plodno zemljište, obilježiti komunicu, privatan posjed, urediti staze i puteve, u krajnjoj liniji humanizovati prostor. Ljudi su tako prisvajali dio po dio prirode i stvarali novu strukturu – plodno zemljište i fascinantne kamene čipke suvomeđa na ovim prostorima, ali i širom mediteranske Crne Gore.

Ljudi su tako prisvajali dio po dio prirode i stvorili novu strukturu prostora. Suživot sa prirodom značilo je to stapanje sa njom. Suvomeđa može da razdvaja, može označavati granicu, a u suštini ipak spaja.

Suvomeđe u Crnoj Gori nisu zaštićeni dio kulturne baštine, a kako se nalaze na privatnim imanjima, niko ne može spriječiti njihovo uništavanje. Tradicijski način zaštite sitnih poljoprivrednih prostora time iščezava zauvijek. Sve manje je mlađih vlasnika i seljana koji bi imali strpljenja i volje ponovno graditi suvomeđe kao dio identiteta prostora, kada se to šalovanjem i mješalicom da uraditi za jedan dan“, kažu autori ove knjige čiji su izdavači Mediteranski centar fotografije i „Nekazano“.

The post U Ostrosu promovisana knjiga fotografija suvomeđa, autora Anta Bakovića i Zija Madžurića first appeared on BARinfo.

Profesionalni fotograf, Zijo Madžurić, jedan je od rijetkih koji su stalno u Ostrosu, u selu Boljevići. On je za Radio Bar i Bar Info objasnio zašto je važno da se ovo nasljeđe sačuva od zaborava.

“Anto Baković, moj prijatelj i kolega, i ja napravili smo preko pet hiljada fotografija suvomeđa od Stegvaša do Šestana, u Arbnešu, Velikom i Malom Ostrosu, Koštanici, Bobovištu, Briski, Tejanima, Livarima, pa i u Gornjim Šestanima i Karanikićima. Najviše smo se zadržali u LIvarima i Donjoj Briski, pošto su te međe bile specifične, kao i crkva koju mještani čuvaju. U Livarima su prelijepa guvna, u Šestanima ima odličnih međa… Više od četiri dana, o svom trošku, proveli smo snimajući ove fotografije”, objašnjava Zijo.

On je jedan od rijetkih koji je stalno u Ostrosu. Iako mu je nedavno izgorjela kuća, uspio je da sanira štetu i trudi se da tamo provede što više vremena sa svojom porodicom. Od djetinjstva je gledao kako se pravi suvomeđa, podsjeća da se kamen vadio ćuskijama, nosio nekad i više kolometara na ljesama, da bi se međe podigle. Nažalost, ističe, Ostros je i dalje bez vode i uslovi života su teški, a većina stanovnika se iselila. On je jedan od rijetkih entuzijasta koji želi da sačuva od zaborava ono što su njegovi preci teškom mukom izgradili.

“Htio sam, kao fotograf, da sačuvam trag o suvomeđama, koje nema danas ko da podigne”, objašnjava on.

Na pitanje da li će, s obzirom da su fotografije rad dva barska fotografa, biti napravljena izložba na ovu temu, Madžurić kaže da sredstava nema.

“Obećao mi je jedan čovjek iz Ulcinja, koji drži štampariju, da će mi pomoći da odštampam fotografije. Ako budem uspio negdje da ih izložim, dobro. Ako ne, naći ću neki privatan prostor da izložim bar stotinak naših fotografija, da ljudi vide što ima u Krajini”, kaže naš sagovornik.

The post Madžurić i Baković fotografijama skreću pažnju na suvomeđe first appeared on BARinfo.