Penava je istakao kako je sv. Roko, kao i Hrist, bio hodočasnik na zemlji, prolaznik koji je širio dobrotu i ljubav prema bližnjima: „Iako nije bio učeni sveštenik, Rok je jednostavnošću i vjerom uspio obratiti mnoge ljude, što je primjer svakom vjerniku“.

U poslijepodnevnim satima, Penava Ivan je blagoslovio kućne ljubimce ispred kipa sv. Roka u dvorištu crkve. Ove godine, u ime župskog tima „Laudato si“ Marina Zgradić je uručila prigodnu zahvalnicu Tanji Sekulić koja zbog bolesti nije mogla prisustvovati pa je umjesto nje primila Milica Đinović. Sekulić je nagrađena za svoj trud i istrajnost u promociji dobrobiti za sva živa bića i društvo u cjelini.

The post Proslava sv. Roka u Sutomoru, zahvalnica Tanji Sekulić za promociju dobrobiti svim živim bićima first appeared on BARinfo.

Dvorište crkve je obnovljeno, a kip Svetog Roka izrađen i postavljen, zajedničkim sredstvima katolika i pravoslavaca Sutomora, a svoj prilog je dao i nekadašnji župnik Spiča don Srećko Majić, danas u Perastu. Poznata kamenorezačka porodica Mališić je poklonila župi mermerne ploče u koje su uklesani natpisi.

Misu povodom praznika je služio župnik Spiča don Dejan Turza, a vjernicima i sveštenstvu se u ime Barske nadbiskupije obratio mr Ivan Jovović, istraživač prošlosti ove institucije.

„Obilježavanje Svetog Roka u Sutomoru je imalo karakter crkveno-narodne manifestacije, pa zavjetno isticanje njegovog kipa predstavlja nastavak tradicije. Uz kip, danas su postavljene spomen-ploče znamenitim crkvenim ličnostima iz Spiča, kao i svim znanim i neznanim spičanskim mučenicima, koji su za vrijeme osmanske vladavine položili život na oltar vjere. U dešavanjima 1649. je temeljno određena sudbina Barske nadbiskupije. Riječ je o Kandijskom ratu, a kako su barski nadbiskupi i sveštenici bili nosioci otpora protiv osmanske vlasti, plaćena je skupa cijena nakon neuspjelog oslobođenja Bara. U takvim teškim okolnostima u kojima su živjeli naši preci, gotovo tri stoljeća bilo je odvažnih i požrtvovanih ljudi sa ovog područja, poput fra Bogdana Donata Jelića (1600 – 1670) i njegovog sinovca don Marina, koji je zbog svog predanog rada u zavičaju unaprijeđen biskupskim zvanjem u gradu Sapi u Albaniji“, istakao je mr Jovović.

Mr Jovović je posebnu pažnju u govoru posvetio fra Donatu Jeliću.

„Veoma bitna crkvena ličnost iz Spiča je fra Donat Jelić, koji je pripadao franjevačkom redu, a koji je po sopstvenom kazivanju kršten kao pravoslavac, jer  i sam bilježi u dopisima rimskoj Kuriji da u jednom periodu u Spiču, od kraja XVI pa do treće decenije XVII vijeka, nije bilo katoličkog klera zbog ogromnog pritiska i progona katolika od strane Osmanlija. Upravo višedecenijskim misionarskim radom fra Donata Jelića u župi Spič omogućeno je katoličkoj crkvi da djelimično povrati nekadašnje pozicije, jer je bila izgledna opasnost da zbog nepostojanja klera nestane i katolika, kao i njihovih crkava i kapela, kao što je početkom XVIII vijeka nestala cijela župa Sozina.

Kao i mnogi drugi sveštenici i vjernici, tako je i fra Donat Jelić morao da napusti barsku dijecezu 1649. godine, pri čemu je ostavio zapise o svim strahotama koji su zadesile katolike nakon neuspješnog oslobođenja Bara, kada su u svega nekoliko dana ubijena 123 ugledna katolika barskog područja. Međutim, i izvan zavičaja ne završava se dušebrižništvo fra Donata Jelića, jer se zadugo na jugu Italije bavio spašavanjem hrišćana koji su postali predmet trgovine ljudima. Tako se u jednom periodu, na najvećoj pijaci robova u Napulju, nalazilo oko 200 ljudi sa barskog područja, od čega 80 Spičana, kako to bilježi fra Donat, čije su sinovice, Katarina i Lucija, takođe bile prodate kao roblje. Ne gledajući ko je katolik, a ko pravoslavni, fra Donat Jelić se više puta obraćao po ovom pitanju i samom vrhu rimske Kurije, zbog nedoličnog odnosa civilnih vlasti na jugu Italije prema hrišćanima koji su bili porijeklom iz Crne Gore, Dalmacije i Bosne. U tom pogledu, on je prikupljao materijalne priloge od crkvenih institucija u cilju otkupa tih nesrećnih ljudi.

Fra Donat jelić je uspio da obezbijedi stipendiju svom sinovcu Marinu, koji se nakon završene bogoslovije vratio u svoj zavičaj, te dugo godina bio župnik u Baru i Spiču, da bi svoj sveštenički put završio kao biskup u Albaniji“, rekao je mr Jovović.

Jovović je potencirao da je u studiji „Rimska kurija i južnoslovenske zemlje“, iz 1950. godine, ime fra Donata Jelića stavljeno u krajnje negativni kontekst, te da je „nekritičko preuzimanje stavova iz navedene knjige od strane nekih lokalnih autora, koji su saznanja o ovom svešteniku dodatno crpili iz prilično upitnih narodnih kazivanja, uslovilo vremenom sasvim neobjektivnu sliku vjerskih odnosa u XVII vijeku u Spiču, kao i na širem prostoru Barske nadbiskupije“. Pokretanjem edicije “Monumenta Montenegrina Vaticana“  Ministarstva kulture Crne Gore, u saradnji sa Istorijskim institutom Vatikana, ova nepravda bi, smatra Jovović, morala biti ispravljena.

„Današnja svečanost upriličena postavljanjem kipa sv. Roka može biti povod, ne samo katolicima, nego i pravoslavnoj crkvi i vjernicima, da se inicira obnova srednjovjekovnog crkvišta sv. Roka, s obzirom da takvi spomenici svjedoče kulturu zajedničkog života na ovom području, uprkos svim izazovima u prošlim i sadašnjim vremenima. Dvooltarske crkve u Spiču predstavljaju trajnu vrijednost ovog prostora, čija suština tj. sadržina u potpunosti korespondira konceptu savremenog evropskog ekumenskog društva. Uostalom, zajedničke crkve pravoslavnih i katolika čine reprezentativne spomenike u kulturnoj baštini Crne Gore, zbog čega sa razlogom postoje očekivanja od nadležnih organa da budu adekatno predstavljene i valorizovane“, zaključio je mr Ivan Jovović.

Misa povodom praznika Svetog Roka danas je služena i u crkvi Sv. Andrije u naselju Brca.

The post Obnovljeno dvorište, postavljen kip i spomen ploče u sutomorskoj crkvi Sv. Marije, sredstvima katolika i pravoslavaca first appeared on BARinfo.