„Izuzetna je privilegija biti na izvoru njihove neiscrpne, stvaralačke energije. Zajedno sa kolegama, već drugu godinu tražim način da nadarenost ovih učenica bude uvažena i mimo školskih zidova“, kazala je Simović za Radio Bar i Bar info.

Ona smatra da su „njegovanje i nadgradnja njihovog kreativnog potencijala, ne samo za nastavnika, već i za društvo, izuzetna odgovornost, ali i izazov. Pogotovo kada neophodna podrška izostane“.

„Ako mi ponekad zaboravljamo koliko je književnost važna ili ako sumnjamo u njenu neophodnost, ove zbirke priča i romani su mjera svih naših, takvih, zabluda”, kazala je Simović, dodavši da se nastavlja potraga za sponzorima ili izdavačima, koji bi štampali djela ovih talentovanih učenica. Radio Bar i Bar info se pridružuju toj akciji.

Anja Milić je učenica osmog razreda. Kao potvrda da je na dobrom putu literarnog stvaralaštva, prošle godine stigla je i nagrada. Na literarnom takmičenju u Budvi ,,Male morske pjesme i priče’’, pod mentorstvom nastavnice Maje Simović, osvojila je treće mjesto za rad na temu ,,Moje zamišljeno putovanje’’. Anja kaže da je za nju porodica veoma važna. Zbog toga nije slučajnost što je u svom prvom romanu “Avanture porodice Mimić” odlučila da opiše zgode i nezgode jedne porodice.

RB/BI: Ko te je uveo u svijet književnosti?

ANJA: Prije svega, dok sam bila manja, mama mi je svake večeri čitala neku priču, bajku, basnu. Uz nju sam zavoljela čitanje. A pisanje ne može bez čitanja. I eto, jednog dana sam naumila da i ja napišem neku priču ili basnu. Pa šta bude, bude.

RB/BI: Gdje obično nalaziš inspiraciju?

ANJA: Inspiraciju zaista vidim svuda oko sebe. Od prodavnice ispred moje zgrade, do parka Dvorca kralja Nikole. Volim da posmatram i analiziram. Nekad su to ljudi koje po prvi put vidim u životu, a nekad bijele rade koje dolaze s proljeća.

RB/BI: Pored pisanja, imaš li još neki hobi?

ANJA: Volim da recitujem i da snimam kratkometražne filmove. Neki od njih su se i našli na ovogodišnjem ,,TeenAction” programu u sklopu ,,Sarajevo film festivala”.

RB/BI: Kako po tvom mišljenju pokrenuti stvaralaštvo kod mladih?

Mišljenja sam da bi ljudi u Crnoj Gori trebalo da obrate više pažnje na mlade spisatelje, posebno one koji su na početku stvaranja. Organizovanje radionica lijepog pisanja sa već afirmisanim piscima pomoglo bi da unaprijedimo naš rad. Takođe bi organizovanje dječijih književnih večeri definitivno zainteresovalo i pokrenulo mlade da se bave pisanjem ali i čitanjem, jer je jedno bez drugog nezamislivo.

Svetlana Zabijako takođe je učenica osmog razreda. Svoju prvu, kako kaže ,,ozbiljnu” priču, napisala je za Čitalački klub ,,Čajanka u 5”. Bila je to “Sakura”- ljubavna priča sa elementima horora. Potom su “priče počele da se roje”, uglavnom u vezi sa školskom tematikom.

Ona je kroz svoju zbirku priča ,,Školske tajne”, željela da pokaže da “škola nije toliko, kako mnogi đaci kažu- dosadna, i da su nestašluci ponekad važniji od napornog učenja i obaveza”.

Izmišljeni likovi u njenoj zbirci – Zlata, Dina, Tanja, Anastasija, imaju osobine nekih đaka iz njenog odjeljenja, uključujući, kaže autorka, i nju samu. Pored školskih tema, u zbici su zastupljene i fantastične ali i horor priče.

RB/BI: Svetlana, šta je to što te navodi na pisanje knjiga, odnosno, ovih kratkih priča?

SVETLANA: Na pisanje knjiga me je navela želja ka iskazivanju i istraživanju umjetnosti, ne samo u slikama (pošto mnogo volim da slikam), ali i moja nastavnica CSBH jezika i književnosti, Maja Simović.

RB/BI: Koja je tvoja omiljena knjiga i odakle crpiš inspiraciju?

SVETLANA: Sada se sve češće vraćam čitanju narodnih, ruskih bajki, mada volim i bajke braće Grim, Jakoba i Vilhelma. Inspiriše me muzika, neki događaji iz svakodnevnog života ili škole, kao i radovi drugih umjetnika.

RB/BI: Da li ti pisanje u nečemu pomaže ?

SVETLANA: Naravno. Na primjer, na trenutak sam imala priliku da zaboravim da treba da učim za kontrolni iz biologije.

RB/BI: Da li postoje još neke teme o kojima bi pisala ?

SVETLANA: Da. Imam mnogo ideja. Planiram da za Novu godinu napišem “Novogodišnje djelo” koje bi djelimično bilo u vezi sa školom, ali i zimom, snijegom i tom čarolijom.

Milica Adamović je učenica sedmog razreda. Pored proze, piše i poeziju. Obožava avanture, pa je pisanje jedan od načina da ih doživi. Njena ,,Knjiga magičnih stvorenja” je vodič kako da se brinemo fantastičnim o stvorenjima i kako da se zaštitmo od njih. Milica kaže da njena knjiga podstiče maštu i ljudima daje ideju da istražuju svijet oko sebe, ne bi li primijetili neko stvorenje. Vjeruje da fantastična stvorenja postoje svuda oko nas, samo treba da budemo pažljivi da bi ih vidjeli.

RB/BI: Koje je tvoje omiljeno stvorenje koje si opisala u knjizi ?

MILICA: Ja volim sva stvorenja i sva su mi izuzetno draga, ali posebno izdvajam Najdru- prelijepo zmajoliko stvorenje svilenkaste krljušti i magičnog sjaja, koje danju leti na nebu, a noću izgleda kao vatromet.

RB/BI: Ko su još likovi u tvojoj ,,Knjizi magičnih stvorenja” i kakvi su?

MILICA: U drugom dijelu knjige, gdje pričam svoju avanturu, ja sam glavni lik i moj dragi prijatelj Korok, koji mi je u svemu pomogao. Sva stvorenja su bila divna, mirna i veoma inteligentna, pogotovo stari Korok koji pokazuje da su stvorenja mudrija od čovjeka.

RB/BI: U svojoj knjizi opisuješ fantastična i magična bića. Šta bi bila pouka tvog romana?

MILICA: Pouka je da druge ne treba da gledamo kakvi su spolja, nego kakvi su iznutra, kao npr. lik Dobroćudnog Skrivača u knjizi. Takođe, da se brinemo o drugima i da vjerujemo u čuda, jer se, ako čvrsto vjerujemo, mogu ostvariti. Ali, ostaje vam da pročitate roman, pa da zaključite i sami, koje bi još to pouke mogle da se izvedu.

The post Moć mašte udružena sa ljubavlju prema pisanoj riječi iznjedrila tri zlatne jabuke first appeared on BARinfo.