„Polazak u školu je važan, svaka porodica ima neku vrstu treme koja se, možda, prenosi i na dijete i u mnogome zavisi kako je dijete odrastalo u predškolskom periodu, koje kapacitete je razvilo. Svako dijete je priča za sebe. Čak, u porodici gdje ima dvoje, troje djece, sa jednim teče glatko, sa drugim ne, različiti su karakteri, tako je to i u školi“, objasnila je Vujović za naše medije.

Prema njenim riječima, jedan od najvećih izazova za djecu danas jeste održavanje pažnje, posebno imajući u vidu količinu sadržaja kojoj su izložena putem telefona. Smatra da roditelji treba ozbiljno da razmisle o vremenu koje djeca provode uz ekrane, jer brzo smjenjivanje sadržaja utiče na njihovu sposobnost koncentracije.

„Mislim da je dosta teško danas roditeljima, ali treba da zapamte da su im najveći neprijatelji telefoni. To je veliki broj istraživanja pokazao. Time oni žele da su stalno u nekim ‘fleševima’, a brzim smjenjivanjem sadržaja, pažnja postaje jako loša. Najveći izazov za učitelje je da djeca održe pažnju na, recimo, pet rečenica koje izgovori“, istakla je ona.

Dodaje da djeci koja nijesu pohađala vrtić ponekad treba više vremena da se prilagode, ali podsjeća da prvi razred i jeste period u kojem se djeca uče funkcionisanju u grupi.

„Prvi razred je inače predviđen za socijalizaciju – da nauče da se jave, postave pitanje,  kažu ‘dobar dan’. Ako to nije ranije kod kuće urađeno, a često se desi da nije, nego se daje nešto drugo djetetu, onda je to malo teže. Ali, prvi razred jeste upoznavanje sa učiteljicom, sa školom, roditelja među sobom“, navela je Vujović.

Kada je riječ o ulozi roditelja u adaptiranju djeteta u školu, naša sagovornica posebno naglašava da dijete od samog početka treba da zna da njegova vrijednost ne zavisi od ocjene ili školskog uspjeha.

„Prvo da djeca znaju da ih roditelji vole kakav god uspjeh da postignu u školi, da budu podrška, da se interesuju za to što oni rade u školi. Da vide gdje ‘škripi’, da sarađuju sa učiteljicama, to je veoma važno. Ali, i da prihvate i neki negativan utisak ako se desi“, kazala je. Istovremeno ističe koliko je važno da roditelji prepoznaju šta njihovo dijete zna, razumije, u čemu je spretno i gdje pokazuje poseban talenat.

Zanimalo nas je i koliko je za uspješno funkcionisanje djeteta u školi važno da ono bude samostalno u svakodnevnim stvarima kao što su pakovanje knjiga, oblačenje, vezivanje pertli… Pedagoškinja podsjeća da je njihova škola nekoliko godina u prvom i drugom razredu primjenjivala NTC program Ranka Rajovića, koji, između ostalog, podstiče upravo takav pristup.

„On baš naglašava koliko mi strijepimo od nekih stvari i mislimo da djeca nisu spremna, ali kako ćemo to znati ako im ne damo priliku da to urade, da probaju, npr. deset puta da zavežu te pertle, pa će naučiti. Nego, šta roditelji rade? Kupe patike sa čičkom i to se zalijepi“, ispričala je ona, uz napomenu da razumije da savremeni način života roditeljima ostavlja sve manje vremena. Ipak, smatra da ne treba potcjenjivati značaj malih svakodnevnih vještina. Svaka stvar koju dijete može samo da nauči i uradi predstavlja korak ka njegovoj samostalnosti i treba je podržati. Posebno je akcentovala značaj roditeljskog primjera. Djeca, kaže, mnogo više usvajaju ono što vide, nego ono što im se govori, pa nije dovoljno samo postaviti pravila o korišćenju telefona ukoliko ih se sami roditelji ne pridržavaju.

„Djeca rade ono što vide kod svojih roditelja. Ako njihovi roditelji po dva, tri sata budu na telefonu, i oni će to raditi. To je loš primjer, čak i loša poruka. Kažete djetetu: ‘E, nemoj sada, dovoljno crtanih si gledao, ne može više’, zatim sjednete pored, uzmete telefon i gledate nešto drugo“, objasnila je Tanja.

Umjesto toga, roditeljima preporučuje jednostavne, svakodnevne aktivnosti koje ne zahtijevaju ni mnogo novca ni posebnu organizaciju, a to su šetnja, razgovor, igra i boravak napolju.

 „Uzmite dijete za ruku, šetajte, pričajte, bacajte kamenčiće u more, šta god“, poručila je.

Dok smo govorili o još jednom važnom izazovu, a to je strpljenje, Tanja je naglasila da djecu treba postepeno učiti da ne mogu sve dobiti odmah. Roditelji, a možda i šire okruženje, često djeci ispunjavaju želje bez čekanja, pa se problem javlja onda kada dijete mora da sačeka svoj red ili odloži ono što želi.

„Neka istraživanja ukazuju na to da djeca imaju velikih problema sa strpljenjem, jer im roditelji, a možda ne samo roditelji, ispunjavaju sve odjednom. Onda, ako treba da se nešto malo sačeka, tu nastaje problem, javlja se ljutnja“, kazala je.

Zato smatra da ni roditelji ne treba da žure, niti da svoje strahove i očekivanja prenose na djecu. Važan dio roditeljstva jeste i način na koji razgovaraju sa njima, posebno kada su umorni, ljuti ili nervozni.

„Ne treba žuriti, ni roditelji ne treba da istrčavaju sa svojim strahovima, moraju naučiti kako da razgovaraju sa svojom djecom, kojim tonom. Ako su ljuti, nervozni zbog posla, neka kažu da u tom momentu nisu spremni za razgovor, a kada se sve riješi da sjednu i da razgovaraju sa djetetom“, savjetovala je Tanja.

Na kraju razgovora, pitali smo je šta bi bila njena najvažnija poruka roditeljima i djeci na početku školske godine. Ponovo je akcenat bio na strpljenju.

„Da budu strpljivi i da razumiju svoju djecu, da razmisle o svojim očekivanjima i da rastemo polako. Mi sa djecom kao roditelji rastemo i od njih i učimo“, kazala je Tanja.

Djeci je poželjela da ne pokušavaju da budu nešto drugo već da ostanu ono što jesu.

The post Tanja Vujović: Škola je lekcija i za roditelje first appeared on BARinfo.

RB/BI: Iako sam sigurna da je veliki dio naših slušalaca i čitalaca portala Bar Info upoznat sa konceptom i formom emisije, zamoliću Vas da podijelite sa onima koji nisu, šta mogu čuti ako subotom u 13 sati slušaju Radio Bar?

Turković: Članovi radio sekcije naše škole, subotom u 13 sati, već drugu deceniju, emituju dječje edukativne emisije. Trudimo se da teme ovih emisija uvijek budu aktuelne i zanimljive zbog sadržaja koji se tiču učenika i života škole. Govorimo o pravima ali i obavezama učenika, o književnosti za djecu, kako prevazići problem u učenju, o gradu Baru, o šahu, kako pametno iskoristiti slobodno vrijeme… Naše stalne rubrike su “Novosti iz škole”, “Jezičke nedoumice” a, preporučujemo i knjigu za čitanje, film, muziku… Sem interesantnih tema imamo i zanimljive goste. Sve sadržaje prati kvalitetna dječja i instrumentalna muzika.

Moram da naglasim da imamo veliku podršku i razumijevanje za rad sekcije od uprave škole, kao i od psiho-pedagoške službe. Tu nam naša pedagoškinja Tanja Vujović izlazi u susret kada su u pitanju teme o tome kako prevazići probleme u učenju, o aktivnostima đačkog parlamenta…

RB/BI: Kako je „Školsko zvonce” nastalo, koja je bila namjera kada ste odlučili da razradite ideju i da, uz Vaše učenike, osmislite ovu lijepu priču?

Turković: Škola je imala razglas. Emisije su snimane na magnetofonskim trakama i emitovane tako da su ih mogli čuti samo učenici naše škole. Kada sam počela da vodim radio sekciju, otišla sam do Radio Bara i razgovarala sam sa tadašnjim direktorom Radio Bara, kome sam predložila da se naše emisije snimaju i emituju preko talasa Radio Bara. Naišli smo na razumijevanje i tako je počela saradnja između članova radio sekcije i vaše medijske kuće.

Smatrala sam da naša školska emisija mora da ima naziv. Logično je bilo da učenici daju naziv emisiji. Raspisali smo konkurs za đake sa zadatkom da osmisle najljepši naziv za radio emisiju. Tako je emisija dobila ime. Takođe, učenici naše škole su osmislili i danas prepoznatljivu najavnu špicu:

Školsko zvonce,

od sunca veće,

ovih dana drhti od sreće.

Od dobrote i ljubavi

ispletite cvjetni krug

radio sekcija Školsko zvonce

vam je drug

Na licu prve sreće zraci

već su u studiju

veseli đaci.

Kreativni učenici su sa lakoćom kreirali reklamni poster kojim se pozivaju zainteresovani učenici da nam se pridruže. Televizija Crne Gore je, u okviru obrazovnog programa, snimila rad sekcije pod nazivom „Zapisi iz školskih klupa, školske 2008-2009. godine“.

RB/BI: Šta se tokom godina mijenjalo?

Turković: “Školsko zvonce traje gotovo dvije decenije”. Mijenjale su se rubrike, članovi sekcije.

RB/BI: Kakvi su bili prvi mali učesnici u odosu na djecu sa kojima sada osmišljavate emisiju – da li su osnovci drugačiji nego ranije?

Turković: Kako ranije – tako i sada. Da bi učenik postao član radio sekcije treba da ima dobru dikciju koju kasnije usavršavamo i dotjerujemo. Potrebno je da pokaže široka interesovanja, da voli da čita i to ne samo obaveznu lektiru, već i ostale knjige, različite časopise iz nauke, sporta, muzike. Takvi učenici su odvojeni od savremenih vidova zabave, makar dok pripremaju emisiju. Član sekcije treba da je odgovoran, da na vrijeme uradi to što je dobio za zadatak, ali i da je samim tim odgovoran i prema ostalim članovima redakcije.

Važno je da članovi sekcije znaju da radi timski, da imaju zajednički cilj – a to je zanimljiva radio emisija.

Ako bilo koji član sekcije zataji, ne uradi zadatak, zajednički uspjeh se dovodi u pitanje.

RB/BI: Nije jednostavno držati pažnju najmlađih. Koje teme su im najzabavnije, a na koje im Vi ukazujete da su korisne i bitne?

Turković: Trudim se da na najbolji način podstičem cjelokupan razvoj ličnosti učenika. Mojim učenicima u redovnoj nastavi, ali i onima koji pohađaju radio sekciju, trudim se da budem savjetnik, podsjetnik i saradnik u realizaciji planiranih ishoda. Njegujemo međusobno razumijevanje i uvažavanje. Pospješujem saradnju među učenicima unutar sekcije, kao i sa drugim sekcijama. Imam dovoljno motivacije koja je moja vjerna pratilja. Za sve treba kondicija, strpljenje i sigurnost u uspjeh, a “tajna uspjeha u životu nije u tome da radimo ono što volimo, nego da volimo ono što radimo“.

RB/BI: Koliko djeci omogućavate da budu kreativna i koje preporuke su Vam se, s njihove strane, dopale?

Turković: Ova sekcija zaista omogućava da učenici iskažu svoju kreativnost. Oni predlažu o čemu bi mogli da sakupljaju građu za sljedeću emisiju. Daju ideje kojim redosljedom bi trebalo šta da se emituje. Biraju odgovarajuću muziku, pišu, čitaju svoje literarne radove, izvještaje, komentare na zadatu temu…

RB/BI: Od početka sarađujete sa šefom naše tonske režije, Adijem Karađuzovićem. Pretpostavljam da ni Vi, kao ni mi koji svakodnevno radimo sa Adijem, ne moramo mnogo da mu objašjavamo šta želimo. Eto, iz moje prakse, često je dovoljno samo da ga pogledam, pa da on zna koji je naredni korak koji želim da napravi kada realizujemo tonski ili video prilog…

Turković: Sa Adijem Karađuzovićem, našim snimateljem, od prvog dana imamo divnu saradnju. Malo mladih ljudi se može pohvaliti tolikim strpljenjem. Dešavalo nam se da priloge moramo ponoviti i više puta. Nikada nije ni na jedan način pokazao nervozu. Vrlo je odgovoran. Mi se uklapamo u njegove mnogobrojne obaveze, ali nas nikada nije iznevjerio. Zakazani termin za snimanje uvijek ispoštuje. Nekada to snimanje obavimo u prostorijama škole, a nekada u studiju. I Adi se često prilagođava našim potrebama i mogućnostima, zato mu veliko hvala.

RB/BI: „Školsko zvonce” je izvrsna prilika da djecu, makar na kratko, odvojite od savremenih vidova zabave. Pri tome mislim na djetinjstvo u bojama i pod uticajem ekrana. Kakva su Vaša iskustva u vezi sa ekranizacijom? Je li situacija alamantna kada su učenici u „Blažo Jokov Orlandić” u pitanju? I da li podržavate inicijativu da se djeci zabrani upotreba mobilnih telefona u školi?

Turković: Za učenike naše škole ova sekcija je višestruko značajna. Pruža mogućnost za afirmaciju stvaralaštva učenika i nastavnika u različitim oblastima života i rada škole.

Pad koncentracije i pažnje je vidan. Motivisati današnje učenike je mnogo teže nego ranije. Osim koncentracije i pažnje, današnja djeca imaju slabu čitalačku pismenost, problem sa akomodacijom oka, deformitetom kičme, problem u komunikaciji kako sa vršnjacima, tako i sa odraslima, čemu je doprinjela moderna tehnologija (pametni telefoni, tabeleti, računari). Svakako da podržavam inicijativu o zabrani korišćenja mobilnih telefona u školi.

The post Školsko zvonce – mudri, suptilni alarm da se osnovci okrenu istinskim vrijednostima first appeared on BARinfo.

Nakon kraćeg izlaganja Darka Kovačevića o podvodnoj arheologiji, ronilaštvu i upoznavanja sa ronilačkom opremom, učenici su preko naočara za virtuelnu realnost, u udobnoj stolici, zakoračili u podvodni svijet. Za nešto više od sat vremena imali su priliku da se približe olupinama brodova (po tri iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske) razgledali su i olupinu aviona, posmatrali ribe, morske kornjače i druge stanovnike mora. Ovu nesvakidašnju pustolovinu pratio je odgovarajući audio sadržaj, pa su djeca čula dosta zanimljivih informacija.

„Naš domaćin je pokazao veliko strpljenje za mnoga dječija pitanja koja su uslijedila nakon ‘povratka’ u realnost. Na tome smo mu posebno zahvalni”, kazala je Radmila Bajković, psihološkinja, koja je sa svoje tri koleginice: Irenom Nikolić, pomoćnicom direktora, Tanjom Vujović, pedagoškinjom i Valentinom Đurović, nastavnicom engleskog jezika, odvela djecu u Kotor.

Zatim je uslijedio obilazak atraktivnog akvarijuma, gdje su djeca mogla da posmatraju stanovnike nekoliko mora, kao i da čuju puno zanimljivih i korisnih informacija o njima. Posebnu pažnju kod djece izazvali su morski konjići, morske zvijezde i riba lav.

U glasovitom Pomorskom muzeju učenici su saznali mnoge interesantne i neobične stvari o poznatim kapetanima iz Boke i drugih krajeva, razgledali brojne eksponate – nakit, opremu za brodove, oružje, čak i stari brodski telefon s početka dvadesetog vijeka i Pulenu, drvenu figuru s pramca broda iz Dobrote (1870-1895).

„Željeli smo da izvedemo djecu iz školskih klupa i da im pokažemo da mogu da uče na različitim mjestima i iz različitih izvora. Škole su prilično statična mjesta, a to više ne odgovora današnjim osnovcima”, istakla je Tanja Vujović.

Na kraju su mali Barani obišli i Stari kotorski grad i takođe uživali.

„Stvarno smo svi uživali, i djeca i mi. Nadamo se da ćemo biti u mogućnosti da organizujemo što više ovakvih i sličnih posjeta za što više naših učenika”, zaključila je Irena Nikolić, pomoćnica direktora u Osnovnoj školi „Blažo Jokov Orlandić”.

The post Zanimljiva jednodnevna ekskurzija barskih osnovaca do Kotora first appeared on BARinfo.

Projekat Dani nematerijalne kulturne baštine Bara realizuju Kulturni centar/Zavičajni muzej u saradnji sa Ministarstvom kulture i medija Crne Gore, Upravom za zaštitu kulturnih dobara CG, NK ICOM CG, TO Bara, Maticom crnogorskom – barski ogranak, edukativnim insitituciama – Srednja ekonomsko-ugostiteljska škola i ŠOMO „Petar II Petrović Njegoš“, nevladinim organizacijama, lokalnom zajednicom, kao i pojedincima, pod pokroviteljstvom Opštine Bar.

Otvarajući manifestaciju, predsjednica Nacionalnog komiteta ICOM CG, rukovoditeljka Zavičajnog muzeja, dr Anastazija Miranović, autorka projkta, istakla je da je Crna Gora, iako po teritorijalnoj veličini jedna od manjih zemalja svijeta, bogata raznolikim kulturnim nasljeđem.

Ona je kazala da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara počela izradu prvih elaborata valorizacije kulturnih vrijednosti nematerijalnih dobara 2013. godine i do danas zakonom zaštitila njih 20, od kojih su sa teritorije barske opštine Kult Sv. Vladimira i vještina izrade čunova (na Skadarskom jezeru).

Projekat evidentiranja nematerijalne baštine Crne Gore iz 2012. godine, sa teritorije barske opštine prepoznao je 12 nematerijalnih dobara.

“To su: Procesija iznosenja krsta Sv. Vladimira, Legenda o Vladimiru i Kosari, Legenda o crmničkom granatu boje vina, Legenda o vilama, vilinim parama i vilinoj pećini, Ulje od Rumije (tradicionalna medicina), Liječenje čašama/putijerima (tradicionalna medicina), Tehnika filigran (stari zanat), Kalafatanje (stari zanat), Guvno/gumno (kultno mjesto), Kult Stare masline na Mirovici, Maslinijada (tradicionalna manifestacija) i Bamija (tradicionalna ishrana)“, objasnila je Miranović, autorka projekta Dani nematerijalne kulturne baštine.

Ona je navela da organizacijom Dana nematerijalne kulturne baštine Bara, na odgovoran i originalan način participiramo i dajemo doprinos značajnom jubileju.

„No, značajnije od toga je, što smo mi, kao pojedinci i kolektivitet, kao institucije i zajednica, osjetili potrebu brige, očuvanja i valorizacije barskog nematerijlanog kulturnog nasljeđa kroz konkretan, sinergijski aktivizam“, istakla je.

Miranović je kazala i to da su savremeni način života i globalizacija potencijalne prijetnje očuvanju nematerijalnih dobara, svuda pa i u Crnoj Gori.

„Čuvanje i razumijevanje takvih dobara vodi uvažavanju različitih i sličnih kultura, kao i međunacionalnog dijaloga, vjerske tolerancije i opšteg poštovanja različitosti. Naslijeđena živa tradicija, znanja, vještine, kontinuitet, osjećaj identiteta, prožimanje materijalne i nematerijalne kulture, članova zajednice, komunikacia, ljepota i ljubav su samo neke od poruka koje nosi fenomen nematerijalne kulturne baštine, a na nama je da ih na adekvatan način artikulišemo, prenosimo i štitimo“, kazala je Miranović, proglašavajući izložbu otvorenom.

Upravnica Zavičajnog muzeja istakla je da će Upravi za zaštitu kulturnih dobara predložiti da se zaštite tri nova dobra: rakiju od murve – murovaču, kovački zanat i uzgajanje svilene bube.

Nakon otvaranja izložbe i uvodnog izlaganja dr Anastazije Miranović, o procesu rekognosciranja/evidentiranja nematerijalne kulturne baštine Crne Gore, govorila je Tanja Vujović, etnološkinja iz Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore.

Osim toga, u dvorskom parku održana je radionica vune, a predsjednik Matice crnogorske, mr Ivan Jovović govorio je na temu Kult Sv.Vladimira – izazovi praktikovanja i zaštite. Prikazan je dokumentarni film „Živo nasljeđe“, Ministarstva kulture i medija Crne Gore, a potom je na platou ispred Dvorca organizovana degustacija delicija tradicionalne barske kuhinje, koje su pripremile NVU Žene Bara.

Na današnjoj manifestaciji bilo je riječi i o Maslinijadi, kao i po Kultu Stare masline na Mirovici.

I u naredna dva dana očekuje se bogat program obilježavanja Dana nematerijalne kulturne baštine, od Legende o vilama, vilinim parama i vilinoj pećini, liječenja čašama/putijerima, ulja od Rumije, preko tehnike filigrana i kalafatenja do pečenja murovače.

Sumiranje rezultata i zatvaranje manifestacije, rezervisano je za subotu. u 15 časova.

The post Elementi nematerijalne kulturne baštine Bara – u čast važnih jubileja first appeared on BARinfo.

„Suočeni s problemom učestalog vršnjačkog nasilja u školi, u protekla tri mjeseca samo intenzivirali rad na prevenciji nasilja tako što smo angažovali učenike, članove Učeničkog parlamenta i vršnjačke medijatore, kao voditelje radionica iz programa ‘Škola bez nasilja’ za sve učenike od šestog do devetog razreda. Nakon kraće obuke koju su organizovale pedagogica i psihologica, učenici su veoma uspješno vodili diskusiju sa svojim vršnjacima o tome kako da se problemi rješavaju bez nasilja i kako da se u školi svi osjećaju bezbjedno. Ohrabreni dobrim reakcijama učenika, došli smo na ideju da održimo tribinu za učenike na kojoj bismo otvoreno razgovarali o tome kako prepoznati i zaustaviti nasilje među učenicima“, kazala je, na početku, pedagogica Tanja Vujović.

Tribinu su vodili Boško Radović, učenik osmog razreda i Laura Lukić, Andrea Karanikić i Luna Jovanović, učenice devetog razreda. Voditelji su uspjeli da održe pažnju učenicima i da ih dobro osmišljenim pitanjima podstaknu na diskusiju, na iznošenje predloga za različite situacije vršnjačkog nasilja kao i na dijeljenje sopstvenih iskustava s vršnjačkim nasiljem.

Voditelji su se posebno potrudili da objasne učenicima razliku između konflikta i vršnjačkog nasilja i da razumiju da je svima koji učestvuju u nasilju potrebna pomoć. Istaknuta je i uloga posmatrača kao nekog ko može da ga prijavi i zaustavi ali i da nesvjesno učestvuje u nasilju, tako što snima telefonom, dijeli snimak ili čak bodri nasilje.

Evo nekih od akcenata sa tribine:

„Važno nam je bilo da učenicima prenesemo poruku da prijavljivanje nasilja nije isto što i tužakanje, jer se mnogo puta nasilje ne prijavi iz straha da nas ne etiketiraju kao špijuna ili tužibabu. Neko treba da bude hrabar i prvi prijavi nasilje i tako jasno poruči da nasilje u školi nikada nije dobro. Tako će pomoći ne samo žrtvi nasilja već i onome ko vrši nasilje, jer će nastavnici ili pedagogica i psihologica, s njim ili njom, razgovarati i pronaći način kako da promijene ponašanje“, poručila je Laura Lukić.

“Svi volimo da se šalimo u društvu svojih prijatelja. Međutim, nekada ne možemo da budemo sigurni da li se radi o šali ili neko prikriveno pokušava da povrijedi drugog. Často čujemo da se  čak i fizičko povrjeđivanje opravdava šalom, što je potpuno pogrešno. Treba pomoći učenicima da razumiju da to nije šala već je to nasilje. Kad god se dvoumiš da li se smiju s tobom ili tebi  i ne osjećaš se dobro zbog toga i ako se to ponavlja znaj da je to nasilje”, naglasila je Andrea Karanikić.

“Kada  danas razmišljamo o porastu vršnjačkog nasilja među djecom moramo uzeti u obzir i to da je recimo moja generacija, poslednja tri razreda o kojima smo maštali, provela, prvo u potpunoj izolaciji, zatim smo u školu išli samo sa pola drugova i drugarica iz odjeljenja, pa je bila onlajn nastava i na kraju časovi od 30 minuta. Sve ovo je na mnogo načina uticalo na naša osjećanja i samim tim i na naše ponašanje. Svi smo bili skoncentrisani na gradivo a manje smo imali prilike da pričamo o onome što nas uznemirava. Čini mi se da se tokom pandemije povećalo onlajn nasilje jer smo svi više bili pred ekranima’’, kazala je Luna Jovanović.

Boško Radović je iznio podatke iz ankete koja je sprovedena za učenike od šestog do devetog razreda o učestalosti vršnjačkog nasilja u ovoj školskoj godini, ističući da je i dalje najčešći vid nasilja među učenicima verbalno nasilje a fizičko nasilje je manje prisutno ali se zbog očiglednosti čini da ga ima mnogo češće. „Mislim da je verbalno nasilje jednako loše kao i fizičko, ponekad i mnogo teže žrtvu pogađaju riječi i uvrede nego fizički udarac. Zato poručujem svima da izbroje makar do pet prije nego izgovore uvredu ili omalovaže i ponize drugu osobu“, apelovao je Boško na drugare.

O tome da je tema aktuelna i važna govori i činjenica da je umjesto planiranih 30, tribina trajala 60 minuta, jer je bilo puno pitanja i komentara učenika iz publike.

„Učenici ostalih razreda su danas čas odjeljenjske zajednice posvetili odjeljenjskim i školskim pravilima, pod sloganom: ‘Neka pravila zažive!’ Pravila donose, na početku svake školske godine, zajedno nastavnici i učenici, međutim, često se na njih zaboravi i ovom akcijom smo htjeli da ih oživimo. Pozvali smo učenike da razmisle o postojećim pravilima, da odaberu neka od njih i predstave ih na kreativan i originalan način. To može biti u različitim formatima: video zapis, reklama, animacija, digitalni crtež, stih, plakat, muzički zapis, strip, poster. Od pristiglih radova ćemo napraviti izložbu u holu škole”, kazala je, na kraju, pedagogica Vujović, zaključujući da je samo mali broj učenika sklon nasilju i da ovim aktivnostima žele da ohrabre većinu učenika koja se ne ponaša nasilno da pozitivno utiče na svoje drugare kako bi se iskorijenilo ili makar svelo na najmanju moguću mjeru nasilje u ovoj školi.

The post Na tribini u BJO o vršnjačkom nasilju poručeno: Prijavljivanje nasilja nije isto što i tužakanje first appeared on BARinfo.

Nejra je do oktobra živjela u Bosni. Njeni roditelji nisu imali mogućnosti da je dalje školuju i Nejra je tugovala kod kuće. Onda je njena baka Elmaza došla iz Bara, uzela je za ruku i dovela u svoj skromni dom koji dijeli sa suprugom, u jednom barskom prigradskom naselju. Zapravo, Nejra je kćerka Elmazine snahe iz prvog braka. Na papiru nije joj baka, ali dušom i srcem jeste. Tako je Nejra nastavila školovanje u petom dva, kod učiteljice Snežane Turković, u Osnovnoj školi „Blažo Jokov Orlandić“, u kojoj je njena baka higijeničarka.

Ali, Nejri nije bilo lako da se prilagodi. Činilo joj je da svi u razredu znaju mnogo više od nje koja nije znala ni ćirilicu. Bilo joj je teško, prvih dana osjećala se usamljenom i sve je više ostajala po strani.

„Razumjela sam njenu usamljenost jer sam se isto osjećala kada sam počela da idem na folklor. Zato sam joj, na podsticaj učiteljice Snežane, prišla i pitala je treba li joj pomoć i da li želi da se družimo. Odmah je pristala. Pozvala sam je kod mene da se popodne družimo i zajedno učimo. Mama je spremila ručak i kolače. U razgovoru s Nejrom shvatila sam da ona ne jede meso koje je bilo spremljeno. Mama je naručila picu koju, ispostavilo se, obje obožavamo. Imamo dosta sličnih osobina. Pored ostalog, volimo životinje i lijepo se osjećamo kad nekome pomognemo. I za vrijeme raspusta vidjele smo se nekoliko puta i tako je naše drugarstvo preraslo u prijateljstvo“, ispričala nam je Milica.

A Miličinoj mami Dragici nije bilo teško da svaki put kad treba, svojim vozilom ode po Nejru, spremi nešto po njenoj želji za jelo i kasnije je vrati kod babe i djeda.

Priča o prijateljstvu dvije djevojčice objavljena je na fejsbuk strani škole – „Pitalište“, koju uređuje pedagog Tanja Vujović. Za srećan početak drugog polugodišta „Pitalište“ je februar proglasilo mjesecom prijateljstva. „Gradeći prijateljstva, učimo šta su empatija, saradnja, samopoštovanje, kako se donose odluke i rješavaju problemi i kako se stiče povjerenje i bliskost“, piše na ovoj fejsbuk strani, na kojoj stoji i da im je drago što su među prvim prilozima za februarski kalendar posvećen prijateljstvu, dobili priču o prijateljstvu između dvije divne djevojčice, Milice i Nejre iz V2.

Ova priča ima i dodatak. Komšija Miličinih roditelja u Baru, koji, inače, živi u Danskoj, Šućko Mahović, vidio je video zapis sastava koji je Milica napisala o svom prijateljstvu s Nejrom. Pitao je njene roditelje da li je to zaista istinita priča. Nije krio oduševljenje i odlučio je da pomogne Elmazi, brižnoj i nježnoj Nejrinoj baki. Posredstvom Miličine majke Dragice uručio je novčanu pomoć i poklon Nejri uz obećanje da će po povratku u Dansku preko udruženja iseljenika iz Crne Gore uputiti pomoć Elmazi za njegu i školovanje svoje unuke.

Lijepo je kad se dobrota umnožava i širi.

The post Priča o drugarstvu i dobroti – Milica i Nejra first appeared on BARinfo.

Naime, u školi su dvjema interaktivnim radionicama obilježili Svjetski dan planete, 22. april i Svjetski dan knjige, 23. april. Učenici su se u velikom broju uključili u lijepo osmišljene radionice. Sve se odvijalo preko fejsbuk stranice “Pitalište”. Poseban doprinos dali su najmlađi učenici koji su za ovu fejsbuk stranicu poslali pravu malu galeriju likovnih i literarnih radova.

Osim toga, đaci redovno šalju video snimke na kojima govore stihove i čitaju svoje omiljene priče, a talentovani muzičare svoje šalju svoje video muzičke numere. Time se razvijaju čitalačke navike kod djece i njeguje njihovo stvaralaštvo.

Ipak, najveći izazov bila je priprema dvadeset petog broja školskog časopisa “Val”, čije će onlajn izdanje izaći do kraja ove sedmice. Tema ovog broja je “optimizam”. Po riječima pedagogice škole Tanje Vujović, nije bilo lako prikupiti i odabrati sve učeničke radove za već ustaljene rubrike, jer, recimo za “Val asocijacija” stiglo  je više od hiljadu dječijih odgovora.

“Za mnoge od njih možemo da kažemo da su prava riznica dječijih mudrosti. Želja nam je bila da se što veći broj učenika angažuje i da se njihova imena nađu između ‘korica’ časopisa i u tome smo uspjeli.

Ovoga puta obezbijedili smo dva ekskluzivna intervjua, sa omiljenom dječijom književnicom Jasminkom Petrović i sa Centrom za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore, u čijoj su realizaciji učestvovali članovi Naučnog kluba škole, koje, uz novinarsku sekciju, posebno pohvaljujem, jer su sve vrijeme aktivni”, ističe pedagogica Vujović.

Ovoga puta svako će moći da dobije svoj “primjerak” školskog lista “Val”, pošto  će moći da ga preuzme sa sajta škole – http://bjorlandic-online.me/ .

The post OŠ Blažo Jokov Orlandić: Onlajn izdanje školskog lista Val first appeared on BARinfo.