U telefonskom uključenju u program Radio Bara, Gorjanc Prelević je govorila na temu govora mržnje u javnom diskursu i o priručniku čiji je cilj da, prema njenim riječima, posluži da se govor mržnje prepozna i zaustavi kao destruktivna pojava, koja nije zaštićena međunarodnim standardom slobode izražavanja jer predstavlja diskriminaciju i podstiče netrpeljivost među ljudima.

Govor mržnje je precizno definisan u našim zakonima. “To je svaki oblik izražavanja ideja, informacija, mišljenja koji širi, raspiruje, podstiče ili pravda diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog nekog njihovog ličnog svojstva – ksenofobiju, rasnu mržnju, antisemitizam ili ostale oblike mržnje zasnovane na netoleranciji uključujući netoleranciju izraženu u formi nacionalizma, diskriminacije i neprijateljstva prema manjinama”, stoji u Zakonu o diskriminaciji , pri čemu se pod diskriminacijom podrazumijeva svaka neopravdana mržnja zasnovana na predrasudama.

“Ova, kao i definicije uopšte, mora da bude dovoljno opšta i apstraktna da bi obuhvatila sve primjere govora mržnje na koje se može naići, mada svi dobro znamo šta on podrazumijeva, kada čujemo ‘Srbe na vrbe’, ‘nož, žica, Srebrenica’, ‘izbjeglice su kriminalci’,’ Jevreji su izvor zla’, ‘za dom spremni’, ‘kukale bule’, ‘sve bih ja takve po kratkom postupku’”, kazala je Gorjanc Prelević, upozorivši da se radi o zabranjenom i govoru koji treba da bude dosljedno sankcionisan, jer se radi o pojavi koja onemogućava zajednički, miran život i konstruktivnu sredinu.

Ona je navela da sloboda izražavanja nije apsolutna, da je neophodna kao što je nekada neophodno i posvađati se, ali da to treba činiti na način kojim se ne podstiče mržnja, ne zagovara nasilje i koji omogućava da se problemi riješe, a ne da se proizvode i da dovode do posljedica koje više ne možemo da ispravimo.

“Političari su najodgovorniji za širenje govora mržnje ‘jer njihov mikrofon najdalje dobacuje’”, tvrdi Gorjanc Prelević dodajući da i svi mi ostali koji nastupamo u javnom prostoru imamo veliku odgovornost da to što govorimo ne podstakne mržnju, da budemo jasni i da sve objasnimo na odgovarajući način, a javni prostor su i Facebook, Instagram, Tik Tok, društvene mreže…. gdje se govor mržnje, nažalost, veoma dobro plasira.

Crnogorski sudovi koji se bave ovim problemom imali su to u vidu kao i Evropski sud za ljudska prava i sudovi u drugim državama Evrope, čije su presude i preporuke sažeto prikazane u priručniku.

“Podstaknuti onim što se dešava u Crnoj Gori i količinom netrpeljivosti koja ne vodi ničemu dobrom, smatrali smo da to mora da se zaustavi ali i da, najprije, moramo da razumijemo šta je to što treba da zaustavimo. Zbog toga smo napravili ovaj priručnik. U njemu su prikazane presude Evropskog suda za ljudska prava u kojima je jasno rečeno da je neophodno slobodu izražavanja razgraničiti od govora mržnje, kao i da svako ima pravo da traži to razgraničenje kroz pravo na privatnost, na porodični život, koje je zagarantovano članom 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima koja ih štiti u takvim slučajevima”, naglašava Prelević.

Kao posebnu, Gorjanc Prelević izdvaja izreku Ustavnog suda Hrvatske, u slučaju fudbalera Šimunića (koji je na utakmici četiri puta uzvikivao ‘za dom…’, izazivajući odgovor publike ‘spremni’ i za to bio novčano kažnjen) – u kojoj je naglašeno da su krivični i prekršajni zakoni posljednja linija odbrane vrijednosti na kojima počiva naše društvo.

„To može posebno da se primijeni i na Crnu Goru koja je jedno izrazito raznoliko, multikulturalno društvo, sastavljeno od različitosti kojima treba da se ponosimo i da u njima uživamo, umjesto da tolerišemo produbljivanje podjela koje dovode i do nasilja”, poručuje direktorica HRA, podsjećajući da su i ratovi devedestih započeti govorom mržnje.

Govoreći o III poglavlju priručnika, koji govori o Crnoj Gori i čiji je autor, Gorjanc Prelević naglašava da je pravni okvir za suzbijanje govora mržnje u Crnoj Gori dovoljan za borbu protiv tog štetnog društvenog uticaja u skladu sa međunarodnim standardima. Problem je, kaže, što se drugi propisi ne primjenjuju dovoljno.

“U posljednjih deset godina imali smo samo deset pravosnažnih krivičnih presuda na temu govora mržnje, a radi se o krivičnim djelima izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i rasna i druga diskriminacija za koje su izricane kazne od tri mjeseca do godinu zatvora. Pored krivičnih djela, sudilo se i za prekršaj iz Zakona o javnom redu i miru, koji je kažnjavan od 150 do 1000 eura”, saopštila je Gorjanc Prelević upućujući i na sažete preglede tih odluka u priručniku.

“Pravni okvir je, dakle, generalno, dobar. Pored Krivičnog zakonika, postoje i drugi zakoni kao što su Zakon o medijima, pomenuti Zakon o zabrani diskriminacije, Zakon o zabrani nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama… U praksi, po našem i viđenju ombudsmana, mnogo toga ostaje neprocesuirano, pa je naš cilj da se to poboljša. I to ne na način –zatvorske kazne pod svaku cijenu, jer postoje i drugi načini rješavanja problema, na primjer, izvinjenje. Važno je da društvo neprestano pokazuje otpor govoru mržnje u smislu reagovanja nevladinih organizacija, političkih stranaka, dobronamjernih korisnika društvenih mreža ali i država svoje vrijednosti mora da brani i odbrani na sudu. Za to je potrebno djelovanje tužilaštva, pogotovo u slučajevima kakav je nedavno viđen u Nikšiću tokom obilježavanja Dana državnosti gdje je, nesumnjivo, bilo govora mržnje”, smatra Gorjanc Prelević.

Evropski sud za ljudska prava govor mržnje svrstava u tri kategorije – uvreda, manje težak i najteži govor mržnje. Shodno tome se sprovodi i kažnjavanje.

Propisi bi se mogli precizirati da, na primjer, ostave manje dilema u vezi sa tim kada bi u praksi trebalo primjenjivati krivični, a kada prekršajni postupak. Međutim, oni sami po sebi ne opravdavaju izostanak odlučnijeg procesuiranja govora mržnje u državi i nedostatak primjene kreativnih kazni, kao što je rad u javnom interesu.

“Kod nas treba još raditi na jasnom definisanju granice između prekršaja i krivičnog djela zbog kažnjavanja koje je različito. Prekršaj koji je za govor mržnje propisan Zakonom o zabrani diskriminacije predviđa čak i više kazne nego zakoni o javnom redu i miru ali nikada nije primijenjen u praksi. U tom pravcu, planiramo savjetovanje sa sudijama za prekršaje i državnim tužiocima na kojem ćemo ih pitati zašto taj zakoni nisu primjenjivali. Razgovor sa njima je od izuzetnog značaja jer se oni, u praksi, susreću sa predmetima za koje mi nikada nismo čuli. Naša preporuka sudijama je da se za slučajeve govora mržnje, umjesto zatvorskih, mnogo više izriču kazne u vidu rada u javnom interesu. Taj oblik kazne postoji u našem pravnom sistemu ali nikad nije izrečena, što nije slučaj u drugim zemljama Evrope”, kazala je G. Prelević, potkrepljujući tu tvrdnju primjerom kažnjavanja belgijskog političara koji je zbog govora mržnje prema azilantima kažnjen novčano, ali i radom u centru za azilante gdje je bio prinuđen da se suoči sa ljudima koje je vrijeđao i da ih upozna.

„Dakle, pametno je kažnjen, doveden je u situaciju koja vodi prevaspitavanju i mislim da tome treba da težimo”, ocjenjuje direktorica HRA, pozivajući aktivne korisnike društvenih mreža koji uočavaju govor mržnje da državnim organima, anonimno ili javno, prijave svaki njegov oblik.

Kod nas, u slučajevima kad ne reaguje državno tužilaštvo, na scenu stupa ombudsman. U priručniku je navedeno nekoliko primjera koja je ombudsman vidio kao očigledan govor mržnje i to temeljno obrazložio a da ih tužilac kao takve nije prepoznao.

“Nažalost, nijedna etnička grupa koja živi u Crnoj Gori nije pošteđena govora mržnje”, sa žaljenjem konstatuje Tea Gorjanc Prelević.

“Govor mržnje je prisutan i po osnovu vjeroispovjesti, seksualne orjentacije, roda… Posljednji primjer vezan je za mizoginiju, seksizam prema ženama iz javnog života, posebno političarkama gdje se žena srozava na nivo seksualnog objekta, podređenog muškarcu. Tu je neophodno da budemo jedinstveni, bez obzira na političku ili bilo koju pripadnost jer ponižavanje žena u bilo kojem smislu, nema opravdanje”, jasna je Gorjanc Prelević navodeći da su slučajevi govora mržnje prema seksualnim manjinama, transrodnim osobama…, pošast u javnom govoru koja mora da se suzbija jer može da dovede, i dovela je već, do tragičnih posljedica.

Podsjetila je na slučaj transrodne nastavnice koji je nedavno Italiju digao na noge. Pošto je izgubila posao i osjetila se odbačenom, izvršila je samoubistvo.

“Primjer iz Kotora, jedina je presuda u Crnoj Gori za krivično djelo rasna i druga diskriminacija, u kojoj je osobu, koja je prvo na javnom mjestu vrijeđala pripadnika LGBTIQ populacije, a onda ga i udarila, sud ‘bez pardona’ kaznio u skladu sa međunarodnim standardima, pozivajući se na Međunarodnu konvenciju o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije kao i na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Naše sudije, dakle”, ukazuje Prelević, “umiju da primijene međunarodne ugovore, a na to treba podsjećati i one koji oklijevaju. Međutim, ni tužioci, ni policija ne mogu baš sve da vide, treba im pomoći, svi treba da doprinesemo suzbijanju govora mržnje, tako što na njega reagujemo i tako što ga prijavimo”.

Zakon o elektronskim medijima predviđa zabranu govora mržnje putem audio-vizuelnih medijskih usluga, a Agencija za elektronske medije to kontroliše. Pri kraju trećeg poglavlja priručnika, o Crnoj Gori, prikazani su sudski predmeti iz nekoliko posljednjih godina odnosno primjeri govora mržnje u medijima kao i presude odnosno sudske odluke u tim slučajevima.

Mediji, zasigurno, imaju moć da utiču na suzbijanje govora mržnje ali, nažalost, i da ga raspiruju.

“U priručniku je, između ostalih, naveden primjer Happy televizije sa sjedištem u Srbiji koja je omogućavala i podsticala krajnje besprizoran govor mržnje protiv Crnogoraca i Crnogorki, na šta je Agencija za elektronske medije upozoravala i zahtijevala od slične agencije u Srbiji i tamošnjih državnih organa da reaguju i postupe u skladu sa svojim nadležnostima. Odgovora nije bilo, pa je AEM postupila na način kako je jedino i mogla, a to je da zabrani emitovanje programskog sadržaja Happy TV u periodu od šest mjeseci”, podsjetila je Prelević.

Naglasila je da su mediji odgovorni za komentare na portalima, ali i na društvenim mrežama, ako tamo plasiraju informacije, samo je pitanje razmjere te obaveze.

“Mediji nisu dužni da prate svaki komentar, ali kad im se na njega ukaže, moraju, po Zakonu o medijima, u roku od 60 minuta da ga ‘skinu’ ili im slijedi kazna propisana Zakonom”, precizirala je direktorica HRA.

Ona napominje da se i djeca, nažalost, već dijele po etičkoj i drugoj pripadnosti.

“Ako porodice nisu u stanju da ih poduče kako da žive u jednom mirnom građanskom društvu, kako da se druže i nauče da ljude ne cijene po tome ko su već koliko znaju, onda je na društvu, institucijama, državi, da to učine. Građansko obrazovanje treba vratiti u škole, kao obavezan predmet, prije svega, a ako sve to zakaže, uključiće se tužilaštvo, policija, prekršajni i krivični sudovi”, smatra Prelević.

“Treba da pratite šta se dešava i da prijavite svaki oblik govora mržnje koji primijetite, a ako imate bilo kakvu dilemu, pogledajte naš priručnik, dostupan na www.hraction.org, u kojem ima mnoštvo dobrih primjera kako se boriti protiv ove pošasti u javnom govoru”, poručila je na kraju gostovanja na talasima Radio Bara, Tea Gorjanc Prelević, pravnica i izvršna direktorica HRA.

Autori priručnika „Suzbijanje govora mržnje – evropski standardi i praksa“ su Peter Norlander, stručnjak međunarodnog renomea za pravo medija i ljudska prava, koji je napisao prvo poglavlje o evropskim standardima i uporednoj praksi, Lejla Gačanica, pravnica i nezavisna istraživačica, koja je napisala drugo poglavlje o pravu i praksi u Bosni i Hercegovini, i Tea Gorjanc-Prelević, pravnica i izvršna direktorica HRA, koja je autorka trećeg poglavlja o Crnoj Gori.

Istraživanju pravne prakse u Crnoj Gori i regionu mnogo su doprinijele Anđela Ivanović, Martina Markolović, Marija Vesković i Ana Šušović iz Akcije za ljudska prava. Izradu priručnika omogućila je Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju (SIDA) u okviru projekta „Zaštita građanskog prostora – Regionalni centar za razvoj civilnog društva“, koji realizuje Balkanska mreža za razvoj civilnog društva (BCSDN).

Štampu priručnika omogućila je Ambasada Švajcarske Konfederacije u Beogradu.

The post Tea Gorjanc Prelević: Govor mržnje – pošast koja može dovesti do tragičnih posljedica first appeared on BARinfo.