„Ono što je karakteristično za Njegoša i što ga razlikuje, rekao bih u velikoj mjeri, od najvećeg broja drugih, jeste upravo njegova temeljita bivstvena, suštinska religioznost“, smatra akademik Jelušić i naglašava da sve u njegovom djelu ukazuje na to da on zapravo živi ono što jereligiozno, i da je čitavo njegovo biće ispunjeno Bogom.

“U okvirima evropske književnosti, Njegoš pripada samom vrhu religijskog izraza, ukoliko bismo govorili u okviru jedne uporedne književne slike. U svakom odnosu Njegoševih manjih pjesama, velikih spjevova, neprekidna je prisutnost temeljne ideje Boga. On je neko ko izvorno živi svoju religiju, svaka njegova rečenica živi Bogom“, kazao je Jelušić i podvukao da on razlikuje dva aspekta pristupa Njegošu. “Jedan je književno-istorijski, a drugi neposredno egzistencijalni, ono što se nas neposredno tiče danas, kada je o Njegošu riječ. U ovom drugom aspektu, treba da postavimo Njegoševo pitanje: ‘Što je čovjek, a mora bit čovjek’“, kaže Jelušić.

Govoreći o Njegoševoj kapeli u odnosu na njegovo pisano djelo, profesor kaže da iz suštine djela logično proizilazi upravo ta kapela, zato što ona uključuje sve te atribute: izdvojenost, povučenost, svjetlost munja, „sve je tamo“.

„U tom smislu, taj mauzolej je potpuni promašaj, jer izlazi iz ideje, potire izvornu Njegoševu ideju koja se i u njegovom djelu i u njegovoj ličnosti nalazi. Mauzolej totalno protivurječi izvornoj Njegoševoj ideji, koja je zapravo uvijek bitno religiozna“, potencira Jelušić.

Profesorka Sonja Tomović Šundić smatra da „nema veće teme za čovjeka nego što je njegov odnos sa Bogom“.

„Njegoš je vrlo jasno odredio šta je smisao njegove poezije i njegove filozofske i religiozne misli. I to je, dakle, velika tema ‘Luče’ – da se odredi taj poziv, taj priziv koji čovjek ima. Jer očigledno, Njegoš se pita: je li mu ovdje dvostruka kolijevka, misleći na čovjeka, na njegovu duhovnu i tjelesnu stranu. I veoma je jasan u tom određenju da tjelesna strana pripada tragičnom čovjekovom udesu i pobuni čovjekovoj protiv Boga, a s druge strane, duhovna supstanca – duh čovjekov, duša čovjekova, um čovjekov, luča čovjekova je nesumnjivo besmrtna“, istakla je Tomović Šundić.

Njegoševa religioznost je, kaže profesorka, „od najdubljeg tipa“.

„To je ona religioznost koja nužno mora imati sinergiju sa božanskim, onako kako Hrist kaže svojim učenicima: ‘Bez mene ne možete učiniti ništa, niti iko može doći do Oca mojega, ako mu nije dato’. Njegoš ima više stihova koji to svjedoče“, ustvrdila je Tomović Šundić.

Učesnici tribine govorili su i o biblijskim motivima u Njegoševim djelima.

„Temeljno pitanje Njegoša, pored književnih, leksičkih, lingvističkih i briljantnih poetskih slojeva, jeste pitanje religije i filozofskih tema koje on pokreće. To je, prevashodno, pitanje: ko je Bog, kakav je odnos čovjeka i Boga, i kakav je odnos Boga i svijeta? Da li se Bog miješa u svijet, kako i na koji način Bog prisustvuje: u prirodi, kosmosu, univerzumu, ljudskom svijetu i međuljudskim odnosima“. Njegoš pripada onom starom načinu poetskog govorenja“, naglašava Tomović Šundić, „kada pjesnici nisu bili samo oni koji govore zarad ređanja riječi i melodije jezika, pa nam ništa ne govore u suštini, nego su to bili pjesnici starog kova”.

“On pripada tom klasičnom pjesništvu heziodovskog i miltonovskog tipa, gdje pjesništvo nije govor radi književne slave i jezika, već govor u kojem je iskazano jedno viđenje, jedna istina, jedan svjetonazor, svjetonazor koji ima Njegoš. Najdublji Njegošev svjetonazor je religiozni“, kaže profesorka, „jer bez religiozne misli ne bismo imali ni Njegoševu misao, niti bismo mogli da imamo ‘Luču’, a ni sva njegova druga djela“.

Čitava „Luča“, kaže Tomović, „svedena je na bogočovječansku perspektivu, na prirodu Božju koja ulazi u svijet i spasava posrnulog čovjeka, rješava eshatološku dimenziju postojanja“.

Njegoševa religioznost je, navodi dalje, i „po pozivu – on je mitropolit, predvodnik jedne crkve – i po njegovom vaspitanju i obrazovanju, jer ga je, podsjeća Tomović Šundić, vaspitavao jedan od najreligioznijih duhova Crne Gore, Sveti Petar, njegov stric. Ali i po knjigama koje je čitao, na desetine metafora preuzima iz Biblije. Moje čitanje Njegoša ide u tom pravcu da vidim kako on vidi rješenje  i za čovjeka i za svijet u kome živimo“, kaže Tomović Šundić.

Govoreći o Njegoševom odnosu prema zlu, ističe da je “vrlo jasno da Njegoš percipira problem zla kao temeljni problem ljudske egzistencije, i ‘Luča’ pokušava da odgovori na to pitanje.

“On nalazi veoma jasan razlog, a to je bogoborstvo. Čovjek ne može da izdrži bogoborstvo, ali Satana može. I tu je Njegoševo objašnjenje otkuda zlo. Adam, naš predak, pridružio se legionima Sataninim, bunio se protiv Boga, ali samo tri dana. Čovjek može da se bori protiv Boga, to je Njegoševska ideja, lakovjeran je, kao što je bio Adam, ali se treći dan pokajao. Velika hrišćanska tema je i pokajanje i praštanje i to apsolutno praštanje. Bog je ublažio kaznu za čovjeka jer se on pokajao“, pojašnjava ona.

Profesorka Tomović Šundić je ispričala i anegdotu:

„Kada je Tanaka, veliki japanski lingvista, pokušavao da prevede Njegoša na japanski, došao je kod mog oca, Slobodana Tomovića i pitao ga: ‘Je li ‘Luča’ spjev o Bogu’? On je, kao stranac, prepoznao da Njegoš koristi 146 termina za Boga. Prema tome, izlišno je pitanje njegove religioznosti. Kada se to pogleda, jasno je da je Njegoš bio u dosluhu s Višnjim“.

Učesnici su govorili i o vezi između Njegoša i Dostojevskog. Profesor Jelušić je kazao da “kada čovjek današnjice neće da čita Dostojevskog, već gleda Pink programe, to je bjekstvo od slobode i pristajanje na stav Velikog Inkvizitora.

“Tako treba čitati i ‘Šćepana Malog’ i gledati na nas danas iz ugla Šćepana Malog i pokazati koliko mi i danas odgovaramo toj ideji“, poručio je.

Profesorka Tomović Šundić govorila je i o zavodljivosti totalizujućih priča i totalitarnih ideologija.

„Ne bih samo Crnu Goru stavila kao paradigmu, i veliki narodi su u 20. vijeku bili obmanuti totalitarnim ideologijama. Njegoš je pokazao izuzetno dobro razumijevanje političke moći i zavodljivosti, koja ima univerzalnu poruku. Moje stanovište je da je Njegoš veoma jasan u svojoj istini, u načinu na koji tu istinu doživljava i kako je prezentuje“, zaključila je Tomović Šundić.

The post U svjetlosti Luče: Tribina o Njegošu u Baru first appeared on BARinfo.

U uvodnom dijelu, Đurović je naglasio da su se na prostoru Crne Gore kroz vjekove smjenjivali uticaju svih moćnih imperija Mediterana, a da su značajan uticaj imala dva središta hrišćanstva – Rim i Konstantinopolj.

“Budući da se ovaj naš kutak Sredozemlja nalazi na ekvidistanci između ova dva duhovna centra, njihovi uticaji kroz vrijeme bili su isprepleteni kroz pravoslavno zaleđe koje je bilo naslonjeno na primorske, urbane i katoličke centre u Baru i Kotoru. Odnos međusobno anatemisanih crkava tokom srednjeg vijeka uveliko je poprimio različita poimanja svijeta i života koja su prvobitno pravila razliku u svojim dubokim teološkim i kulturološkim aspektima, pa, nažalost, i međusobnim sukobljavanjima. Osvajanjem Carigrada od strane Osmanlija i snaženjem islama, odnos između zapadnog i istočnog hrišćanstva poprimiće nove i složene dimenzije. Ipak, na ovim prostorima spajanje tri religijske sfere imalo je svoje posebno ishodište. Ono je odstupalo od namjere moćnih i ono je produkt zrelog promišljanja i egzistencijalnog pragmatizma naroda ovih prostora. Jedna od autentičnosti koja je u konkretnom slučaju nastojala zbližiti i ojačati, jeste jedan događaj koji se dešava u zenitu vladavine Orijenta nad ovim dijelom Balkana. Vezana je za pokušaj osnaživanja veze između pravoslavlja i katoličanstva. Ovo zbližavanje crkava predstavljalo je nastojanje koje je u narodu već imalo svoje određeno postojanje i čije je svojevrsno zajedništvo opstalo do današnjih dana. Valja istaći da se radi o još jednom istorijskom fenomenu po kojem se prepoznaje autentična i vjekovna potreba crnogorskog bića za samobitnošću”, istakao je Đurović.

Predsjednik Matice, mr Ivan Jovović iz opravdanih razloga nije bio učesnik večerašnje tribine, a Đurović je pročitao njegova zapažanja o ovoj temi:

“U manastiru Prečista Krajinska sredinom XV vijeka bilo je sjedište Unijatske zetske pravoslavne arhiepiskopije. Raritetna je okolnost da je taj manastir srušen i spaljen od strane Osmanlija, jer su njegovi igumani bili u uniji sa Svetom stolicom. To je u tom periodu bio slučaj sa ostalim katoličkim crkvama i samostanima. Narodnocrkveno obilježje i proslave pravoslavnih i katolika na ovom prostoru gotovo su identične, od proslave krsnih slava, nalaganja badnjaka, međusobnih brojnih orođavanja, kumstava i pobratimstava, kao i uobičajene posjete, odnosno odlasci pravoslavaca na misna slavlja i uzvratne posjete i dolasci rimokatolika na liturgijske obrede. “

Vučinić je o odnosima Crne Gore i Svete stolice objavio rad koji je u formi  feljtona izlazio u “Pobjedi”.

“Kad govorimo o samoj Uniji, ona je direktni odjek one Duklje. Dakle, nije Unija nastala na praznom prostoru, nego na prostoru koji je bujao i koji je imao osnovu za to. Unija je potpisana osmog oktobra, po novom kalendaru, 1640. godine. Potpisao je čuveni vladika Mardarije Uskoković i njegov sestrić Visarion Kolinović, izvjesni Leonardo Leonardis koji je bio predstavnik Vatikana koji se bavio pitanjem Unije i dvojica Budvana, od kojih je jedan bio učitelj, kao i bratstvo manastira Maine”, istakao je Vučinić.

“Duklja je naša, nezavisno jesmo li pravoslavci ili katolici. Što se mene tiče, u svaku katoličku crkvu u Crnoj Gori ulazim jer je moja. To što će neki pop kazati, mene ne zanima, ali to isto važi i za bilo kog katolika ili muslimana koji može ući. Ja sam ulazio u Mrkojeviće u džamiju, po propisima. Ovo je moja zemlja, kao što je i vaša zemlja, to su naši ljudi. U našoj zemlji treba da kažemo da je to naše. Ako ne budemo spremni da to jasno aklamiramo i izborimo se da bude tako, mi ćemo da nestanemo kao narod, a ova država će biti nečija drugo”, smatra Vučinić.

“Za kraj, mogu samo da poručim da mi kao narod imamo tradiciju i dužni smo prema svim vjerama i konfesijama, jer su to sve naši i mi njima pripadamo. Ne smijemo dozvoliti da neko kopa duboke jendeke između katolika, pravoslavaca i muslimana na tlu Crne Gore i da nas pretvara u instrumente za ostvarivanje velikodržavnih ideja u Crnoj Gori”, poručio je on.

Stevo Vučinić je ugledni crnogorski publicista. Objavio je četiri knjige i više od pedeset članaka u periodičnim publikacijama. Autor je brojnih medijskih priloga u vezi kulture, istorije i religije. Predsjednik je Savjeta mitropolije Crnogrske pravoslavne crkve, a angažovan je i u političkom životu Crne Gore.

The post VIDEO: Tribina Crnogorska pravoslavna crkva i Sveta stolica u XVII vijeku u organizaciji Matice crnogorske first appeared on BARinfo.

Pedagoškinja škole, Milanka Okuka kazala je da Srednja stručna škola po prvi put organizuje tribinu posvećenu autizmu i sažeto, a efektno, je približila glavne karakteristike tog stanja. Pojasnila je da je autizam teško, specifično, neurorazvojno i neurološko stanje mozga.

“Upravo su društvene teškoće i uspostavljanje kontakata primarna karakteristika autizma, tu dolaze do izražaja teškoće koje oni imaju, u zavisnosti da li su urođene ili stečene. Treba da znamo da su autistične osobe u biti iste kao i druge – mogu jednako da vole, da uče, da se igraju, osjete… imaju jednaka prava na obrazovanje, zdravstveu zaštitu, na dostojanstven život. Svako od nas treba da da doprinos da učini ovaj svijet ljepšim mjestom za njihov život. Autistične osobe su posebne osobe, često puta pogrešno shvaćene. Vole da su u svom svijetu koji mi, naravno, ne treba da mijenjamo, već da im se prilagodimo”, poručila je Okuka.

Ona navodi da je potrebno da mnogo puta uđemo u njihov svijet kako bismo ih razumjeli.

“Mi treba da pokažemo empatiju, da pokušamo da uđemo u ‘njihove cipele’, u njihov svijet, da ne mijenjamo njih, već da se mi prilagodimo i da reagujemo na jedan prihvatljiv, dostojan, ljudski i moralan način. Od nas se ne traži da liječimo i postavljamo dijagnoze, to radi čitav tim stručnjaka. Od nas se traži da utičemo i zajedno sa vama stvaramo prijatno okruženje – i socijalno i emocionalno, da ta djeca mogu da funkcionišu i imaju jednaka prava na obrazovanje i da im u tom smislu omogućimo da dođu do izražaja njihova postignuća i da u skladu sa obrazovnim programima dođu do određenih kvalifikacija”, objasnila je.

Okuka je naglasila da je u vremenu kada je ona bila đak bilo uvriježeno mišljenje da ne postoje osobe sa posebnim potrebama, jer su ta djeca bila sakrivana, daleko od očiju javnosti. Ipak, podvukla je, do danas je učinjeno mnogo, te su osobe sa autizmom postale sastavni dio obrazovnog sistema.

“Važno je da se osnivaju resursni i dnevni centri za pomoć i podršku osobama sa posebnim potrebama. Ta podrška još uvijek nije u punom kapacitetu, ali u odnosu na period od ranije ,ipak moramo biti zadovoljni stanjem u našoj zemlji”, kazala je Okuka.

Ona je istakla i da Srednju stručnu školu pohađa učenik koji ima dijagnozu autizma, te da je to jedina srednja škola koja ima asistenta u nastavi.

“Važno je da mu svi budemo podrška i da pomognemo u ostvarenju njegovih ciljeva. Jedna od strategija u našem obrazovnom sistemu ide u tom pravcu da se modifikuje obrazovni program, smjerovi koji će biti ponuđeni i tim osobama, kako bi oni mogli da se ostvare u punom kapacitetu i kako bi im prohodnost na tržištu rada bila mnogo lakša i jednostavnija”, zaključila je Okuka.

Asistentkinja u nastavi za djecu sa poteškoćama u razvoju Milena Ivanović kazala je da svi u narednom periodu treba da uradimo da nivo svijesti o samom autizmu i svim ostalim specifičnostima koje obilježavaju jedno novo doba, budu što manje predmet nekih tabu tema.

“Treba da znamo da je autizam stanje organizma, nije bolest i nije nešto što sve nas u jednom momentu ne može zadesiti. Direktno ili indirektno, mi kao pojedinci tvorimo zajednicu i treba da je činimo što kvalitetnijom i boljom”, poručila je Ivanović.

Ona je istakla da svaka osoba iz spektra autizma ima neku nenadmašnu, savršenu osobinu, te da, ako se ona ispravno usmjerava, taj talenat može razviti do perfekcije.

“Ovakva nas činjenica suočava sa stvarnošću da osobe iz spektra autizma, bez obzira na starosnu dob u kojoj se nalaze, mogu i te kako biti društveno korisna socijalna bića kao i njihovi vršnjaci – u nekim segmentima čak i prednjačiti, isticati se više od ostalih koji su u tipičnom razvoju”, kazala je.

Ivanović je navela da ova tribina nosi jasnu poruku i nije slučajno pod sloganom “Ja volim nekog sa autizmom”.

“Ja volim nekog sa svim što on jeste, a za ono što želi biti, mi ćemo dati naš doprinos, pažnju, razumijevanje i ljubav. Naš osmjeh ima smisao samo ako se neko zbog radosti koju pružimo smije”, istakla je.

Ivanović je podijelila iskustvo koje ima kao asistentkinja u nastavi učeniku iz spektra autizma.

“Mi svakodnevno rastemo zajedno, zato što uvijek imamo neke inovacije i želje da unaprijedimo sve i da podstaknemo neke vrste specifičnosti, kako bi se lakše prevazišle. On je jedan divan i vrijedan dječak kojeg cijelo odjeljenje podržava. Izuzetno je kulturan, vaspitan i vrijedan, sa njim je saradnja divna i predstavlja veliko zadovoljstvo. Najvažnije, on ovakav ne bi bio da nema apsolutnu podršku, prvenstveno svoje porodice koja je ovdje i danas došla da ga podrži, kao i sve nas, jer smo novi u svemu ovome”, ponosno i sa puno emocija je kazala Ivanović.

Koordinatorka učeničkog parlamenta, profesorica Milica Nikočević zahvalila svima koji su prisustvom “uveličali tribinu” i poslala važnu poruku:

“Otvorimo naša srca i prihvatimo ljude onakvim kakvim jesu, jer ćemo zbog toga mi biti mnogo bolji ljudi, a njima ćemo puno pomoći”.

The post I ja volim nekog sa autizmom- snažna poruka isijava iz samog naziva tribine first appeared on BARinfo.

“Posljednjih mjeseci pohode nas silni molebani, a ja vas večeras pozdravljam najljepšom barskom molitvom – molitvom mira i sloge. Oglašavao se Bar molitvom u vremenima kada su svuda oko nas gruvali topovi, kada su molebani Srpske pravoslavne crkve bili ratne horde… Bar je bio svijetli primjer nade da će mir i sloga ponovo biti mogući, i tamo gdje je sve u mržnji gorjelo”, kazala je u uvodnom obraćanju potpredsjednica Opštine Bar, mr Tanja Spičanović i poručila: “Ne idite za onima koji su devedesetih godina blagosiljali rat, a danas muku muče da zatru sve što je crnogorsko. Ponosite se što ste Crnogorci. Na litije i molebane stiže poruka iz Srbije o ‘Srpskoj Sparti’. Oni hoće da od naše đece prave Spartance koji će opet ginuti za srpske ideale. Mi im kažemo: ‘Nikad više’”.

Dr Svetozar Savić kazao je da bi pravnici, a ne litije, trebalo da rješavaju problematiku Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

“Sa par excellence pravničkog pitanja prešli smo na polje politike i emocija. Da je sve trebalo da ostane u sferi prava, potvrđuje i to što su ovih dana formirani pravnički, ekspertski timovi i Mitropolije i Vlade, koji će uskoro razgovarati na spornu temu”, kazao je dr Savić i naveo kada bi se on priključio litijama.

“’Crna Goro, pasja zemljo, kakav sam ja tek pas kad te toliko volim’. Ako bi se, barem ovaj zadnji dio stiha čuo na litijama, ja bih im se priključio. Ako bih vidio crnogorske zastave na njima i čuo hrišćanski poziv na ljubav, pomirenje i toleranciju, bez ikakvog usputnog otpadanja mesa, takođe bih se pridružio litijama i molebanima “, istakao je dr Svetozar Savić.

Nekada rukometni reprezentativac, a sada istaknuti sportski radnik, Goran Simić, kazao je da Crna Gora i građanska država nemaju alternativu. “Umjesto da se nakon obnove nezavisnosti bavimo unaprjeđenjem ekonomskog života građana, mi se vraćamo u mračnu prošlost, a naši građani se zloupotrebljavaju. Ponovo hoće da nam ruše svježe obnovljenu državu i da nam ospore naciju, jezik i antifašističko nasljeđe. Moramo biti oprezni i jačati crnogorski identitet, a finalna faza na tom putu je usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji nikome u Crnoj Gori neće uskratiti prava, ali hoće onima izvan nje”, naglasio je Simić.

Zašto brani Crnu Goru, objasnila je i jedna od najboljih barskih srednjoškolki i najboljih crnogorskih studenata, Indira Količić. “Osnovno vaspitanje u mojoj porodici ne dozvoljava nikome od nas nepoštovanje državnih simbola. Kako da se ne osjećam ugroženom, kako da ja ne branim majku – Crnu Goru od onih koji gaze njen Ustav, od onih koji pale njenu zastavu, zastavu sašivenu krvlju palih junaka, koji su pali za iste te njihove pretke, ili pak od onih koji ne prihvataju, s poštovanjem, crnogorsku himnu i jezik”, kazala je Količić.

U ime organizatora – Crnogorskog pokreta, Dukljanske akademije nauka i umjetnosti i njenog predsjednika – akademika Sretena Perovića, na tribini je govorio Stevo Vučinić. “Beograd i Moskva delegirali su svu svoju moć najmračnijim političkim i duhovnim snagama u Crnoj Gori, oličenim u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, s ciljem da nam sruše ustavni poredak , državu i pravno je i polititički utemelje u svetosavskom feudalnom mračnjaštvu. Oni koji vode ovu zemlju moraju da znaju da  Crnogorci i njihove duhovne institucije jesu i moraju da budu okosnica Crne Gore ili je neće biti”, istakao je Vučinić.

Zoran Mugoša, član Crnogorskog pokreta naveo je da iza litija stoje negatori svega crnogorskog. “Kažu: Ustala je Crna Gora, a niđe crnogorske zastave”. On je izrazio uvjerenje da će Bar, grad otvoren za sve nacije i vjere, Barani i Crna Gora, i ovoga puta znati da se odbrane od nacionalističke histerije.

Predvodnici litija uništili su, kazao je arhitekta Miodrag Bajković, dva najveća civilizacijska dostignuća- Sveti kult iznošenja Krsta Svetog Vladimira od strane pripadnika svih vjerskih konfesija na Rumiju, a njihov glavni predvodnik, čim je počeo da stoluje u Crnoj Gori, protjerao je iz crkava sa dva oltara, sve katoličke sveštenike.

“Ja sam Albanac, islamske vjeroispovijesti, ali moja država je Crna Gora i drugu nemam”, poručio je Naser Kraja.

Na tribini “Nikad više 1918 – Nek je vječna Crna Gora”, u punoj sali barskog Doma kulture, govorili su i pravnik i istoričar Novak Adžić, odbornik LP u SO Bar Ammar Borančić i voditeljka programa, vaspitačica Anđela Marstijepović, koja je, poput i nekih drugih govornika, skrenula pažnju na zloupotrebu djece na litijama.

“Djecu bi trebalo vaspitavati u duhu tolerancije, a nikako ne treba na njih prenositi probleme i strahove odraslih”, kazala je, između ostalog, Marstijepović.

The post VIDEO: U Domu kulture održana tribina NU Crnogorski pokret, DANU i Fondacije Sveti Petar Cetinjski first appeared on BARinfo.

Govorili su Miloš Vukanović – istoričar i saradnik na programima CGO, Gojko Perović – rektor Cetinjske Bogoslovije, Viktor Ganc – direktor Don Bosco centra, prof.dr Vladimir Pavićević – predsjednik Crnogorske i profesor Neđeljko Đurović – građanski aktivista.

Zaključeno je da obrazovna politika definiše budućnost narednih generacija, da je potrebno raditi na kulturi dijaloga, kao i da je mladima potrebno više žive riječi, neformalnog obrazovanja, radionica i sličnog. Takođe, istaknuto je kako je neophodno da više čitaju i da stavove razmjenjuju sa drugima.

Kako je u uvodu istakao medijator, Miloš Vukanović, riječ je o drugoj tribini čije organizovanje podržava Ambasada SAD, preko Fonda za aktivno građanstvo. On je naveo da na ovoj tribini nijesu učestvovali predstavnici Islamske zajednice, ali da će naredne četiri biti organizovane u gradovima gdje je većinsko stanovništvo islamske vjere, te da će na njima biti zastupljeni.

Vukanović je kazao da radikalizam i ekstremizam proizilaze iz straha, izazvanog neznanjem. Istako je da mu je drago da se druga tribina održava u Baru, „jednom od centara mulitikulturalnosti u Crnoj Gori“.

Rektor cetinjske Bogoslovije Gojko Perović objasno je da su radikalizam i ekstremizam u osnovi religije, jer podrazumijevaju radikalan odnos prema sebi, za šta je naveo brojne primjere, kako iz duhovnog, tako i iz svjetovnog života. Ipak, kazao je on, „ljudi nedovoljno upućeni u religiju i u smisao religije, odmah je prepoznaju kao neki problem. Da bi se to prevazišlo, treba da se upoznamo“.

Viktor Ganca objasnio je da biti radikalan može da znači i pozitivno i negativno. On je istakao kako je edukacija bitna na nivou škole, društva i nevladinog sektora: „Edukacija da smo svi jednaki, svi moramo da strijemimo ka tome da budemo jednaki i kreiramo pozitivno okruženje, na svim nivoima“.

Prof. dr Vladimir Pavićević je potencirao kako je čovjek socijalno biće, te da je kao takav uvijek upućen na drugoga. „Svaka osoba, koliko god mlada ili iskusna bila, ima neki svoj pogled na svijet, razvija svoj sistem ideja, vjerovanja, vrijednosti i mišljenja i u odnosu na taj sistem zapaža i komentariše ono što se dešava oko njega ili nje. Naš individualni stav prema nečemu je, po mom mišljenju, važan. Ali, to nije jedino važno, jer mi kao individue ne živimo sami, pošto je čovjek socijabilno biće, upućeno na drugoga“ – rekao je on.

Profesor Neđeljko Đurović je iznio stva da osobu uvijek moramo da razumijemo, ne moramo se slagati sa njom, ali moramo razgovarati. Koliko će Crna Gora biti napredna, zavisi od kulture dijaloga. „Komunikacija je preduslov opstanka bilo kakve zajednice. Koliko će zajednica biti napredna i progresivna, zavisi od kvaliteta komunikacije“, kazao je profesor Đurović.

Brojnim pitanjima uključili su se učenici Ekonomske škole. Između ostalog, interesovalo ih je da li je Crna Gora sposobna da se izbori sa ekstremizmom, da li je neophodno da uđe u Evropsku uniju…

The post Tribina o prevenciji radikalizacije i nasilnom ekstremizmu first appeared on BARinfo.