Crmnica i Krajina sa živopisnom prirodom koju odlikuju sklad i mir, gotovo pastoralna idila sa autentičnim poljoprivrednim proizvodima, gastronomskim specijalitetima podrumijskog kraja, brendom zvanim crmničko vino. Takvi su i Mrkojevići, pitomi ruralni krajolik nadomak grada u koji sve češće dolaze turisti. Vinske i biciklističke ceste, kajaking, kanjonig, nacionalni parkovi, izleti brodovima na moru i jezeru, kulturno – istorijski spomenici i bogata kulturna baština…

U srcu svega Stari Bar – kulturno istorijski spomenik prve kategorije, gdje se susreću istočna i zapadna kultura i civilizacija na najočigledniji način. Posljednjih godina ovom dragulju barske opštine udahnut je novi život – rekonstrukcijom najznačajnijih objekata unutar zidina drevne tvrđave, ali i ponudom lokalnih ugostitelja u kaldrmisanoj ulici sa više restorana, čiji enterijer i eksterijer odražavaju duh mjesta i prošlih vremena.

Nadomak barske obale su atraktivna turistička mjesta sa svojim posebnostima, svako drugačije, ali podjednako atraktivno. Čanj, ušuškan i izolovan od gradskog života, sa “bisernom obalom” u čijoj je neposrednoj blizini i jedna od najljepših plaža – Kraljičina.

Na drugom kraju su Veliki Pijesak i Utjeha, isto tako lijepe turističke oaze, između Sutomore, destinacija koja funkcioniše u drugačijem ritmu, uz pjeskovitu plažu, brojne restorane i kafiće – za goste koji preferiraju upravo to, pojačan puls noćnog života i zabave, i Šušanj, još jedno specifično turističko mjesto sa nešto drugačijom ponudom. Tu je, prije svega, gotovo jedina plaža na Crnogorskom primorju sa gustom borovom šumom. Zbog nje ljekari decenijama taj lokalitet preporučuju porodicama sa djecom, ali i odraslima koji imaju problema sa disajnim organima, nervnim i imunološkim sistemom, jer susret morskog vazduha sa mirisom borovine predstavlja jedan od najmoćnijih prirodnih lijekova (zbog antibakterijskih supstanci i eteričnih ulja koje bor koristi).

Šetalište u Šušanju je kultivisano, a privatni ugostitelji su u ovom dijelu opštine značajno poboljšali ponudu. Sve više se ovaj kraj prepoznaje, ne samo kao porodično ljetovalište zbog pomenutih benefita, ležernijeg i mirnijeg odmora, već i kod drugih gostiju koji žele sve to, ali biraju Šušanj i kao središnju destinaciju, sa koje mogu jednostavno (da nema saobraćajnih gužvi) obići i osjetiti čari ljeta na drugim mjestima, stići do Virpazara, Starog Bara, najznačajnijih kulturno-istorijskih spomenika koji su obilježili ne samo istoriju Bara, već i Crne Gore.

Turistička organizacija Bara je u proteklih dvadesetak godina uradila mnogo na promociji raznolike ponude Bara, afirmaciji kulturoloških i drugih posebnosti, koje su “oživjele” upravo zahvaljujući predanom radu njenih zaposlenih. Dala je nemjerljiv doprinos i dugo nedostajućem sadržaju u turističkoj ponudi grada, zabavnom segmentu, redovnom organizacijom prepoznatljive muzičke manifestacije “Ljeto sa zvijezdama” na kojoj gostuju najveći domaći i regionalni izvođači.

Decenije trajanja bilježe i autentične poljoprivredno-turističke i kulturne manifestacije – Maslinijada, Festival vina i ukljeve, kao i Koštanijada, koji sublimiraju suštinu identiteta Bara, ali i ukazuju na njegove potencijale u smislu turističkog i sveukupnog privrednog razvoja čija su okosnica poljoprivreda – turizam. “Bar na dvije čarobne obale” kako je to davno definisala Turistička organizacija i jeste to, a strategija razvoja države koja se bazira na turizmu i poljoprivredi baš u Baru nalazi svoju punu potvrdu.

Ni kultura i umjetnost ovdje nisu zanemareni. Naprotiv, u gradu gdje je nastao prvi pisani spomenik u Južnih Slovena, gdje se njeguje kult Svetog Vladimira, dukljanskog kneza i sveca, u čijoj ličnosti je na najpotpuniji način ovaploćena ekumenska ideja, gdje je Stara maslina, najstarije stablo u Evropi i jedno od najstarijih na svijetu sa simbolikom mira i prijateljstva, kojoj se pripisuju i čudotvorna svojstva, gradu sa dvooltranim crkvama, Tuđemilske bitke (iz 1042. godine, u čiju čast i slavu je u Tuđemilima podignut spomenik), arhitektonski atraktivnim vjerskim objektima sve tri konfesije, već četiri decenije najljepše stranice kulture ispisuje multimedijalni festival “Barski ljetopis”.

On svakodnevno Baranima i njihovim gostima nudi kvalitetne sadržaje iz književnosti, filma, pozorišta, muzike, likovne umjetnosti, sa najznačajnijim umjetnicima iz države i ragiona, ali, kroz segment bARS i onima koji kreiraju lokalnu kulturnu ponudu.

Bar je posljednjih godina dobio i nekoliko ekskluzivnih hotelskih objekata, imaće ih još u narednom periodu, što znači da ovaj hronični nedostatak u ponudi, više nije njegovo obilježje. Stari Bar i Virpazar dnevno posjeti više hiljada turista, barska marina je popunjena do posljednjeg mjesta i vanredni je užitak prošetati pristaništem i vidjeti brojne lijepe brodove i luksuzne jahte. Bar je, u međuvremenu, postao i nezaobilazna kruzing destinacija, a gosti iz zapadnoevropskih zemalja i sa drugih kontinenata, za kojima se nekada vapilo, ponovo su otkrili ovaj grad i Crnu Goru (a, trebalo je za to dosta vremena) kao poželjno mjesto za odmor.

Reklo bi se – imamo sve. Raznovrsne prirodne potencijale i resurse, značajno unaprijeđenu ponudu, gostiju sve više, ali pozitivan imidž koji se gradio godinama, za svega nekoliko sezona može da se uruši, a možda je taj trend i započet. Neadekvatna vodovodna i kanalizaciona mreža, uslovljena velikim brojem nelegalnih objekata, saobraćajni kolaps, neki su, ali sigurno, i najveći razlozi, što sve češće od turista možemo čuti da se neće vratiti u Bar.

Očigledno je da najznačajnija infrastruktura nije pratila evoluciju grada, njegove potrebe i njegovu turističku ponudu. To, između ostalog, potvrđuju svakoga ljeta incidenti sa izlivanjem fekalija u more, nedostatak vode u pojedinim djelovima opštine, saobraćajne gužve na Jadranskoj magistrali koje, ne samo da otežavaju dolazak do destinacije, već i onemogućavaju gostima da dožive svu raznoliku i jedinstvenu ponudu Bara, koja jeste njegova najznačajnija komparativna prednost. Ako bismo postavljali prioritete, onda je nesumnjivo da bi komunalno uređenje i adekvatna saobraćajna povezanost bili, ne samo “prioritet prioriteta” već “conditio sine qua non” ako želimo turistički razvoj, a želimo, jer u najvećoj mjeri živimo od turizma.

Izlivanje fekalija u more svake godine na pojedinim plažama, nedostatak vode i višesatno putovanje u dolasku, odlasku, na izletima, više su nego dovoljan razlog, da se turisti ne vraćaju ovdje, što je primjetno i ovoga ljeta – sezona je “preskočila” jul i u punom kapacitetu počela tek u prvoj dekadi avgusta. Bar je rastao i razvijao se, često neplanski i nelegalno. Teško je poslednjih godina ispratiti graditeljsku ekspanziju, koja počiva na postojećoj infrastrukturi (vodovodna i kanalizaciona mreža u pojedinim naseljima datiraju čak iz druge polovine XX vijeka). Uprkos razumijevanju zbog nestabilnih ekonomskih prilika, te uvažavajući činjenicu, opšte poznatu, da je dugi niz godina tolerisana nelegalna gradnja, kao i da su za investicije tog tipa potrebna značajna finansijska sredstva, ostaje gorak ukus nakon svake sezone, ali i bojazan da ćemo izgubiti korak koji smo očigledno uhvatili sa modernim trendovima na svjetskoj turističkoj mapi i očekivanjima savremenog turiste.

Bar ima potencijala za relativno lakše rješavanje saobraćajne problematike u odnosu na druge opštine, jer je za značajno rasterećenje glavne magistrale, dovoljna rekonstrukcija već više puta najavljivana, alternativnih pravaca, puta Virpazar – Bar, preko Sutormana,  i Virpazar – Ostros. Da ne govorimo o, isto tako najavljivanoj izgradnji Bulevara Sutomore – Bar, odnosno Šušanj, od Biskupade do priključka na Regionalni put R-29, kod tunela “Ćafe”, kao i više drugih manjih intervencija, koje bi u ovakvim okolnostima donijele mnogo.

Nisu samo ovo problemi koji se odražavaju na našu najznačajniju privrednu granu – tu je i neadekvatna željeznička infrastruktura, kašnjenje vozova, nebezbjedna pruga koja nije ozbiljno rekonstruisana od perioda izgradnje prije više od pola vijeka, nedostatak trajektnih linija sa Italijom, visoke cijene koje barski megamarketi značajno povećavaju uoči sezone i koje ne prate svu ostalu uslugu, neljubaznost na ulici, u trgovinama, lokalima, nedostatak parking prostora, ali i kvalifikovane radne snage u ugostiteljstvu, koja je upravo i vidljiva i u nivou profesionalnosti i odnosu prema gostu, ulice koje se redovno ne peru i dezinfikuju i drugo. Međutim, ni njihovo eventualno otklanjanje neće imati svrhu ako se ne riješi osnovna problematika, odnosno bazična infrastruktura koja bi trebalo da bude podrazumijevajuća – vodovodna i kanalizaciona mreža, a zatim i saobraćajna konekcija.

Barski ugostitelji, su upravo zbog ovakvih nedostataka, prinuđeni da snižavaju cijene svojih usluga, iako one rastu na svim drugim nivoima, kako bi zadžali i privukli goste. Zato još uvijek mnogi dolaze, a i zbog sve ostale ponude notirane u ovom tekstu. To ne može dugo tako da funkcioniše. Dovoljno je osvrnuti se na naše susjede – Albaniju, koja sa boljim putevima, više stotina letova dnevno na aerodromu u Tirani, boljom i kvalitetnijom uslugom, pristupačnim cijenama, postaje sve popularnija gostima iz regiona i svijeta, pa i Srbije, koji su tradicionalno, u najvećem broju dolazili na Crnogorsko primorje. Da ne govorimo o drugim destinacijama u okruženju i dalje.

Posljednji je alarm da nam evidentan napredak u turističkoj ponudi ne devalvira problematika čije je rješavanje  upravo to “conditio sine qua non” turizma, ali i svakog  civilizovanog i dostojanstvenog društva.

The post Barski turizam – između napretka i stagnacije first appeared on BARinfo.

Najava uvođenja viza za državljane Rusije bila je razlog da Jekaterina i Natalija ove godine posjete Crnu Goru. Do Bara su stigle preko Istanbula i Sarajeva, a planiraju da u našoj zemlji ostanu dvadeset dana.

„Od Sarajeva smo autom došle do Crne Gore. Odsjele smo u Sutomoru, a obići ćemo Budvu, Tivat, Podgoricu, Ulcinj… Za sada nam se uglavnom sve sviđa, iako smo primijetile da su cijene prilično visoke i kada govorimo o smještaju i restoranima“, kazale su nam Jekaterina i Natalija iz Rusije.

Esad, rođeni Rožajac koji se prije pet decenija preselio u Francusku, duže od mjesec dana boravi u Baru sa suprugom Ajad. Barska klima i blizina susjednih država bile su presudni zbog kojih je Esad odlučio da u Baru kupi i imanje, gdje planira da provodi penzionerske dane.

„Sviđa nam se grad. Vrijeme je uglavnom lijepo, imamo puno mjesta za šetnju, a blizu su nam i Albanija i Hrvatska. Sjever države i planine takođe su lijepi. Tek smo počeli da obilazimo Crnu Goru i raduje me što imamo još puno mjesta da vidimo. Svi su ljubazni i zaista nam boravak u Crnoj Gori godi“, kazao je Esad.

Kao najveću zamjerku navodi saobraćaj i stanje saobraćajne infrastrukture.

„Poredeći Francusku i Crnu Goru, tu vidim najveću razliku. Velike su gužve na putevima, a čini mi se da ljudi nemaju dovoljno strpljenja i nerijetko pretiču. Nije lako voziti po Crnoj Gori, ali se snalazimo. Mislim da je nužno da se u budućnosti radi na proširivanju puteva u Baru i Ulcinju, kako bi se rasteretio saobraćaj uz obalu. Trebalo bi razmotriti i izgradnju zaobilaznice, jer mnogi ljudi ne ostaju ovdje, već odlaze za Albaniju, Grčku, Hrvatsku… To je veliki problem. Treba nam sat vremena da prođemo kroz Sutomore ili Veliki Pijesak“, jasan je naš sagovornik.

Primjećuje i razlike u cijenama namirnica u odnosu na Francusku.

„Pojedini artikli u marketima su značajno skuplji, a ovdje plate i penzije nisu velike. Sigurno da ljudima koji ovdje žive nije lako. Velika je skupoća, vidimo to i po gorivu… Nažalost, mislim da je ova kriza tek počela“, smatra Esad.

Bračni par Jelena i Marko iz Beograda ljetuju u Crnoj Gori, a u Bar su sa djecom došli na jednodnevni izlet. Uređenost centra grada, zelenilo i Šetalište kralja Nikole oduševili su ih u tolikoj mjeri da su Bar opisali kao „grad u koji bi mogli da se presele“.

„Najviše mi se svidjelo zelenilo, kakvo u Beogradu nemamo. Svuda su zelene površine, čak i u ulicama gdje je velika frekvencija saobraćaja. Nije svuda samo čist beton. Kažu mi i da je Bar živ tokom cijele godine, ne samo ljeti. Djeluje mi da je lagan tempo, sve je uređeno, ravno, pregledno… Suprug mi stalno govori da treba da odemo iz Beograda, tempo života je prebrz, potrebno je sve više novca i on, kao neko ko je porijeklom iz Berana, stalno navija za opciju da dođemo u Crnu Goru. Iako sam uvijek govorila da ne želim da se ikad preselim, danas sam rekla da ako ćemo negdje da se selimo, to će biti Bar“, kazala je Jelena.

Marko primjećuje da je tempo života na primorju drugačiji.

„Posmatram ljude, laganiji su, nasmijaniji nego u Beogradu“, zapaža Marko.

Cijene u ugostiteljskim objektima, ocjenjuje Jelena, na istom su nivou kao i u prijestonici Srbije. No, iznenađena je cijenama u marketima.

„Prodavnice su vidno skuplje“, jasna je Jelena.

Svojim prijateljima Bar će, kako zaključuju, definitivno preporučiti kao destinaciju za porodični odmor.

Poljakinja Žaneta će iz Crne Gore ponijeti uglavnom lijepe uspomene, ali ističe da našu državu turistički više neće posjećivati.

„Prvi put sam boravila u Crnoj Gori. Bili smo smješteni u Dobroj Vodi. Bar mi se jako dopao, plaže su lijepe, hrana izuzetno ukusna. U odnosu na Dobru Vodu, centar Bara je mnogo ljepši, uređeniji, mirniji. Što se tiče Dobre Vode, gužve su nepodnošljive, jedva smo nalazili mjesto na plaži i imala bih zamjerku što se tiče smeća na ulicama. Svakako imam razumijevanja jer je sezona u jeku, previše ljudi je smješteno na obali. Cijene su evropske, kao i u Poljskoj. Preporučila bih prijateljima da dođu i obiđu Crnu Goru, jer nudi i planine i more na malom prostoru, ali je za mene ovo bila avantura koju neću ponoviti“, kazala je Žaneta.

Staša, menadžerka jednog od lokala na Šetalištu kralja Nikole, ocjenjuje da je ova sezona bila uspješna.

„Trudimo se, pazimo prvenstveno naše Barane, od kojih živimo. Kod nas tokom čitave godine ima posla. Dolazak kruzera je svakako doprinio uspješnosti sezone. Kruzeri uglavnom dolaze utorkom i petkom, tako da smo imali i gostiju iz nekih egzotičnijih destinacija. Nakon ispijene kafe kod nas, gosti sa kruzera nas uvijek pitaju gdje dalje i mi ih upućujemo na Stari grad Bar, a ako imaju više vremena preporučimo im da posjete Skadarsko jezero, Petrovac… Saobraćajne gužve, nažalost, otežavaju njihove izlete. Često nam se i vrate, sa utiscima i riječima zahvalnosti. Bilo je mnogo pohvala na račun ugostitelja u Starom gradu Baru, i drago mi je kada to čujem“, kazala je Staša.

Njeno mišljenje dijeli i Stevo Peroč, menadžer jednog od restorana na obali.

„Što se našeg objekta tiče, u potpunosti smo zadovoljni. Tom opštem utisku jesu u značajnoj mjeri doprinijeli i dolasci kruzera. Vjerujem da s obzirom na broj turista koji izlaze sa kruzera, grad i privatnici imaju konkretnu dobit. Najveći izazov ove sezone bila je radna snaga i vjerujem da moje mišljenje dijele moje brojne kolege“, naveo je Peroč i posebno pohvalio napore zaposlenih u DOO Komunalne djelatnosti Bar na svakodnevnom održavanju čistoće šetališta.

The post Turisti u Baru: Između oduševljenja, skupoće i saobraćajnog kolapsa first appeared on BARinfo.

Godinama aktueno pitanje tiče se problematike u vezi sa “divljom” gradnjom.

“Ako govorimo o gradnji po crmničkim selima, moramo reći da ljudi rade i van detaljnog i urbanističkog plana. Naravno, postoji potreba za gradnjom, kao i potreba za povratak selu. Svjedoci smo da je turizam u zamahu. Tu ne postoji problem, jer je legalizacija u toku. Ljudi grade, vraćaju se. Ipak, u Virpazaru ne postoji mjesto gdje bi se izgradio novi objekat”, kaže Ukšanović.

Hronični problem na Virpazaru je parking, naročito tokom ljetnjih mjeseci.

“Dugo se govori o tom problemu, a kako će bti riješen, ne znam. Sve i da  se sada počne sa gradnjom parkinga, predviđenog Budžetom, nisam siguran da bi bio završen do početka ljetnje sezone. Međutim, to nije nadležnost isključivo Opštine, već su uključeni I Nacionalni parkovi Crne Gore”, objašnjava Ukšanović.

Prethodna turistička sezona je opravdala očekivanja.

“U zimskom periodu dolaze stalni gosti koji iskoriste lijepo vrijeme da dođu do restorana, tvrđave Besac ili za šetnju Skadarskim jezerom. Sezona u Virpazaru počinje početkom marta mjeseca i traje do novembra. Ljetos je bila prava ‘košnica’, a Virpazar je ‘recepcija’ cijele  Crmnice, pa zaslužuje pažnju zajednice. Izgrađeno je dosta vinskih podruma, gosti iz zapadne Evrope žele da probaju domaće specijalitete, a i smještajni kapaciteti su znatno brojniji nego ranije”, kaže Ukšanović.

Prohodnost ka svim selima je dobra.

“Dešavaju se sporadični problemi, kao što su odroni ili udarne rupe. Nastojaćemo da ove godine riješimo sve što je markirano kao problem I dostavljeno Opštini. Van lokalnog budžeta je i jedan put koji vodi prema Cetinju preko Utrga. Drugi projekat je sanacija puta od Virpazara do Dupila, tako da i mimo budžeta imamo niz projekata koje želimo realizovati”, jasan je Ukšanović.

Selu se vraćaju i mladi, kojih je sve više.

“Vraćaju se mladi ljudi, koji imaju biznise u drugim gradovima. Mnogi od njih sređuju svoje porodične kuće i imanja. Grade se i vinski podrumi i to nas sve raduje. Iako kvalitetnog vina ima, bilo je problema u proizvodnji. Pojedini proizvođači su imali problem sa mrazom u vrijeme početka vegetacije, tu su i velike suše, a proizvođačima koji nisu imali zaštitnu mrežu, veliki problem su pravile ptice”, dodaje Ukšanović.

Ovogodišnji “Festival vina i ukljeve” imaće dosta novina.

“Prva novina se tiče datuma održavanja. Prošle godine smo izašli u susret zahtjevima vinara, koji su ukazali da dva mjeseca poslije berbe nije dovoljno da bi se napravilo vino koje nije mlado. To je ispoštovano, pa smo pomjerili Festival za koji mjesec unaprijed. Želja nam je da on označi i početak turističke sezone na Virpazaru. Ove godine planiramo da se 28. Festival održi od 28. februara i 01. marta. On je pokrenuo i puno drugih festivala. Postigli smo zavidan nivo i sigurno možemo da naša mogu da pariraju vrhunskim vinima u regionu. Ove godine akcenat će biti na zaštiti ribljeg fonda, ukljeve posebno. Spremaćemo slatkovodnu ribu, ali želimo da zaštitimo ukljevu kao autohtonu sortu. Biće tu i izlagača iz svih krajeva, i očekujemo sjajan festival”, zaključio je Ukšanović.

The post Virpazar između razvoja, turizma i izazova infrastrukture first appeared on BARinfo.

RB/BI: Profesore Ratkoviću, kako biste ocijenili ovogodišnju ljetnju turističku sezonu u Crnoj Gori, u brojkama, ali i u kvalitetu?

Ratković: Prije svega, hvala na pozivu. S ponosom ističem da sam barski gimnazijalac, što me posebno veže za Bar. Ova sezona je, nažalost, još jedna u nizu loših sezona, problem koji traje još od 1990-ih. Tada je Crna Gora, zbog sankcija i političke izolacije, ostala oslonjena na domaće tržište Srbije i Crne Gore. Iako je 2019. godine zabilježen iskorak, bolja posjeta zapadnoevropskih turista, produžena sezona i rast iskorišćenosti kapaciteta na oko 32–33%, poslije pandemije smo se vratili na regionalno i domaće tržište. A na siromašnim, kratkoročnim tržištima Srbije i Crne Gore ne može se graditi održiv turizam.

Loša tržišna pozicija donosi i loše rezultate. Dodatni problem je struktura ponude, komercijalni kapaciteti, hoteli, kampovi, vile, donose svega oko 8% prihoda, dok dominira nekomercijalni smještaj, posebno stanovi za izdavanje, koji uništavaju tržište i turizam u cjelini.

Stanovi za tržište su „kancer“ turizma, jer generišu proces „tihog odumiranja crnogorskog turizma“. Zato je neophodno sprovesti duboke reforme i prestati upoređivati loše godine sa još lošijim, već realno sagledati stanje i poslušati struku. Crna Gora nema zakone o upravljanju održivim turizmom, bez kojih je nemoguće pokrenuti reforme. U međuvremenu, konkurencija je daleko odmakla, Albanija je napravila veliki iskorak, a Hrvatska još više. Ako se brzo ne probudimo, situacija će postati još teža. Crna Gora, po geografiji i tradiciji, pripada mediteranskom kulturnom i prirodnom krugu i mora težiti standardima tog prostora.

RB/BI: Koji su ključni problemi sezone?

Ratković: Ova godina bila je još lošije pripremljena nego prethodna, uz snažnu politizaciju društva i lokalne izbore koji su poremetili pripreme. Suočeni smo sa problemima politizacije i slabe organizacije. Crna Gora nema normalne političke partije pod kontrolom građana, već dominira „politokratija“ ili čak „kakiokratija“. Nedostatak destinacijskog menadžmenta znači da nema planskog upravljanja turizmom. Primjer je otvaranje međunarodnih tendera za plaže, što je apsurdno i suprotno interesima lokalnih građana i preduzetnika. Umjesto stvaranja održive turističke ponude, država poziva globalne investitore čiji glavni biznis često nije u skladu s potrebama Crne Gore. Tako sekundarno stanovanje uništava turizam, a vlast na to ne reaguje.

Uvažena konsultantkinja iz Finske, Kirsi Hivaerinen, koja odavno živi i radi u Crnoj Gori, ističe da Crna Gora ima tri ključne strateške prednosti, koje ona zove 3P: priroda, prošlost i prostor. Međutim, one se devastiraju, priroda se uništava, prostor nenamjenski koristi, a bogata istorijska baština se ne valorizuje dovoljno.

Crna Gora posjeduje izuzetno bogatu kulturno-istorijsku baštinu, od antičkih tragova, venecijanske i islamske arhitekture, do austrougarskih tvrđava i starih gradova poput Starog Bara. To su resursi koji se mogu iskoristiti za kulturni turizam, ali oni se sami od sebe neće razviti. Navodim uvijek primjer Španije, koja je osnovala državnu firmu „Paradores“ za upravljanje istorijskim objektima, dajući ih u zakup profesionalnim menadžerima. Time se ostvarila valorizacija bez rasprodaje kulturnog nasljeđa, a objekti su se uključili u turističku ponudu na održiv način.

RB/BI: Takođe, jedna od vrućih tema ovog ljeta su cijene. Sa mnogo strana stižu ocjene, da kažemo i optužbe, da previše cijenimo ono što nudimo?

Ratković: To je stara boljka, naš odnos value for money je nepovoljan, mnogo viša nam je cijena nego što to pravdamo kvalitetom usluga. Dok sam u Baru radio na Turističkom fakultetu, došao nam je u goste američki ambasador i rekao: „Mi pratimo vaš turizam i imamo jednu zamjerku, velika je diskrepancija između cijene i kvaliteta, evo, recimo vaš najbolji hotel Maestral, ima otprilike duplo veću cijenu nego što mu je vrijednost u servisu i o tome morate da vodite računa“. On je, u stvari, tako prenio ocjenu američkih eksperata koji su napravili analizu Crne Gore u grupi od 5–6 mediteranskih zemalja i vidjeli su da je taj koeficijent kod nas najgori. To je za nas dragocjeno iskustvo, otvaranje očiju, i na nama je bilo da to primijenimo sa poštovanjem i zahvalnošću, da poradimo na tome ili da poboljšavamo kvalitet, ne samo servisa u ugostiteljstvu, koji kod nas i nije loš, već i kvalitet destinacije, koji je nedovoljno razvijen.

RB/BI: Hvale nas kao gostoljubivu naciju koja široko otvorenih ruku i srca prima goste, međutim, ta priča danas ima kontekst sve brojnije radne snage u turizmu i ugostiteljstvu sa dalekih destinacija.

Ratković: To je veliki problem. Na to je upozoravao i Isak Adižes, guru menadžmenta u svjetskim razmjerama, on kaže, ako budete radili masovni turizam, nemate radnike za to. Mi imamo ogroman broj kafea, restorana, apartmana, a nemamo potencijal da to snabdijemo radnom snagom. Trebalo je praviti objekte bolje kategorije, ne mislim samo one sa pet zvjezdica, nego boljeg standarda prema onome što se zove premium turizam, ono što je najtraženije na tržištu. To mogu biti i hoteli sa tri ili četiri zvjezdice, ali da pružaju doživljaj i autentičnost. Hrvatska je napravila platformu premium turizma i strogo provjerava ko će se naći tamo, neće da to daju preko veze, kao što mi dajemo po partijskoj liniji Trinaestojulske nagrade.

Moramo staviti turizam u žižu interesovanja i donijeti zakon o turizmu, kakav imaju Hrvati i druge zemlje, zakon koji daje mehanizme za upravljanje destinacijom. To znači da se mora svake godine praviti monitoring održivosti prema evropskim kriterijumima i gdje vidimo diskrepancu, donose se planovi da se to popravi. A dok se ne popravi, nema dalje gradnje, čak ni hotela, a kamo li drugih objekata, jer moramo imati održiv turizam. Mi imamo sada overturizam, prekomjerni turizam ili prekomjerni kvaziturizam, jer kod nas najviše dolaze ljudi u svoje objekte. Oni su na neki način strani rezidenti, izdaju stanove u sivoj zoni i od toga nemamo koristi, nego više štete. To je ogroman pritisak na infrastrukturu i ruinira turizam.

Pošto imamo najviše sekundarnih stanova, hoteli moraju da se prilagođavaju njihovim cijenama, jer se ravnaju prema onima kojih ima najviše. Ako vlasnik stana nudi niske cijene, hoteli ne mogu ići sa većim cijenama, iako daju bolje usluge. Mnogi hotelijeri reduciraju ponudu, kažu „neću da dajem doručak i onda sam riješio problem, nemam ni radnika, pa ću spustiti cijene na nivo apartmana“.

To je velika šteta za turizam, ali nužnost da prežive u ovoj situaciji, jer država ne samo da ne sputava takvu gradnju, nego je i stimuliše, sklapa međunarodne sporazume da toga bude što više, što smo vidjeli u posljednjem primjeru sa Velike plaže.

RB/BI: Koliko Bar koristi svoje potencijale, od Starog Bara i kulturne baštine do zaleđa i aktivnog turizma?

Ratković: Kada sam učio u barskoj gimnaziji, u Sutomore su dolazili gosti i sa zapadnih i sa istočnih tržišta dok im Rusi nisu zabranili odlazak. To je solidno radilo, imali smo Korale, Agavu. Nažalost, prostor između Bara i Ulcinja rano je dat vikendašima, dozvoljena je divlja gradnja, što je na neki način devastiralo proces. Jedan moj prijatelj iz Ulcinja pričao mi je da je prorok iz Dobre Vode, Mujo Rabelja, rekao „Znate kada će biti kijamet, kada mačka bude mogla preko krova da ide od Bara do Ulcinja“. Bojim se da se to na neki način ostvarilo.

Imamo još dobrih lokacija, naročito od Čanja. Biserna obala je divna, susjeduje sa Buljaricom koja je takođe atraktivna i tu još postoje šanse za dobru valorizaciju. Postoji čuvena plaža Perčin, koju neki miješaju sa Kraljičinom ili Kraljevom plažom, ali njeno originalno ime je Perčin i dobro je što nije urbanizovana, jer je to jedini biser gdje možete iz centra Bara, Buljarice, Petrovca doći na prirodnu plažu i osjetiti „wild beauty“.

Bar je zahvatila groznica gradnje, ali ima širinu kao grad zahvaljujući rukovodstvu poslije zemljotresa, što strateški predstavlja prednost. Nadam se da će se očuvati uprkos izazovima, ali dok ne sredimo situaciju na nivou države, dok se država ne okrene interesima svoje privrede i građana, a ne oživljavanju mitomanija prošlosti, teško je očekivati brze promjene. Sela u zaleđu Bara su divna i često sam šetao tamo, što je mamac za turiste. Bar ima i kulturnu baštinu, korijene Duklje, a mogli bi zajedno sa Ulcinjem obnoviti mauzoleje Vojislavljevića, jer sada ih druga država prisvaja. Sjećam se lokacije Ratac, gdje je bila opatija sa istorijskim značajem za Spič i Paštoviće, sada potpuno zapuštena.

Treba znati da je gastro i kulturni turizam sada u ekspanziji. Gosti žele da vide našu kulturu, a mi je ne iznosimo na tržište i ne nudimo proizvode bazirane na njoj.

RB/BI: Kakvi su potencijali Skadarskog jezera?

Ratković: Njemački eksperti preko agencija poput GTZ bili su posebno zainteresovani za održivi razvoj jezera, finansirali projekte, ponešto investirali, ali imali i problem kako sačuvati jezero od gradnje. Ideja velikih rizorta nije bila interesantna, taj areal mora ostati ruralan, naš biser i veza sa Albanijom, uz eko-prevoz. Pojedini stejkholderi prave kampove i brodove, ali to treba organizovati. Gravitiraju tu opštine Bar, Podgorica, Zeta, Cetinje, Tuzi, treba gledati kao cjelinu. Napravljeno je dosta finih vinarija, moj drug Vlado Nikaljević proizvodi autohtona vina. Zahvaljujući njemu i prof. dr Vesni Maraš pokrenuto je istraživanje vinove loze sa španskim ekspertima, sa 30 autohtonih loza došlo se na 60-ak. Crna Gora bi mogla postati vinska destinacija, ne samo resort destinacija, sa sortama grožđa poput Kratošije, čija se vrijednost prepoznaje i u svijetu.

RB/BI: Koliko smo pažnje posvetili razvoju kampova?

Ratković: Naši hoteli uglavnom rade sezonski, od maja ili juna do sredine septembra, dok jedan kamp u Buljarici ima popunjenost od čak 310 dana godišnje, što pokazuje potencijal kamp turizma. Umjesto da se ta prednost razvija, lokaliteti poput Buljarice trpe pritiske velikih investitora i planove za masovnu gradnju, što devastira prirodu i nije u interesu održivog turizma ni lokalnog stanovništva. Buljaričani, zajedno sa vlasnicima zemljišta iz drugih krajeva, mogli bi razviti održivi koncept turizma.

Buljarica je imala sofisticiran sistem odvodnih kanala iz austrougarskog perioda, koji je omogućavao sadnju pšenice do same obale. Taj sistem trebalo bi obnoviti i povezati sa razvojem glampinga, luksuznog kampovanja koje kombinuje boravak u prirodi i visok standard smještaja. Glamping podrazumijeva male jedinice, 5 do 12 šatora, sa cijenom najma od 150 do 300 eura po noći. U Buljarici bi se mogla napraviti mreža glampinga povezanih kanalima, do kojih bi se dolazilo čamcima, stvarajući atraktivnu destinaciju „Buljarica – ruralna Venecija“.

Na padinama oko Buljarice trebalo bi graditi samo manje ambijentalne hotele, do tri ili četiri sprata, u stilu lokalne arhitekture, kako bi se očuvao sklad i omogućio održivi razvoj. Time bi se obezbijedila korist i za lokalno stanovništvo i turizam u cjelini. Pozitivan primjer je glamping kamp u zaleđu Skadarskog jezera, što potvrđuje da se ovakvi koncepti mogu primjenjivati i u Baru.

RB/BI: Koliko vladajuće strukture čuju ono što vi predlažete, odnosno modele održivog razvoja koje afirmišete?

Ratković: Moj kritički stav prema ekonomskoj politici postojao je i ranije. Studije lokacija favorizovale su izgradnju velikih aglomeracija poput Luštice, Porto Montenegra i Porto Novog, ti kompleksi imaju određenu vrijednost, ali takvih projekata je dovoljno i ne treba više forsirati. To nije pravi turizam, to je „real estate biznis“. Moj prijatelj koji je bio direktor na Luštici rekao je da glavni zadatak hotela nije bio razvoj turizma, već popularizacija destinacije radi bolje prodaje stanova. Takav pristup pokazuje da se radi o biznisu nekretnina, a ne turizma.

Sa druge strane, mladić iz Crne Gore koji je u Engleskoj stekao iskustvo u ugostiteljstvu, vratio se i na svom imanju u Lješanskoj nahiji izgradio glamping centar. To pokazuje da postoji inicijativa lokalnih preduzetnika, ali država mora pružiti podršku kroz planske dokumente, zakonske okvire i fiskalne stimulacije.

RB/BI: Šta biste na kraju razgovora poručili barskim turističkim radnicima?

Ratković: Moraju biti aktivni u borbi za održivi turizam. Navešću primjer Ulcinja, gdje su turistički radnici, lokalna zajednica i NVO sektor zajednički reagovali protiv štetnih projekata. To je put kojim bi i Bar trebao da ide. Ako se sve prepusti partitokratiji, gdje odluke donose partijski lideri a ne građani, sudbina turizma će biti ugrožena. Zato je važno da slobodni građani i stručnjaci zauzmu aktivnu ulogu. Borba za spas, obnovu i razvoj turizma zadatak je same struke, jer njegovo prepuštanje partijama vodi u neodrživ i destruktivan turizam.

The post Prof. dr Rade Ratković: Plaža Perčin barski biser koji treba sačuvati first appeared on BARinfo.

Očekuju da, sa završetkom izgradnje ekskluzivnog kompleksa “Amma Resort”, stranaca bude više, a kako Čanj i u tom kontekstu vide u budućnosti, za Radio Bar i Bar info, razgovarali smo sa jednim od najpoznatijih i najstarijih tamošnjih ugostitelja, Zoranom Zecom i njegovom kćerkom Jelenom, koja na najbolji način nastavlja porodičnu tradiciju.

“Da se vratim na početke. Čanj je nekada počinjao da ‘živi’ već u aprilu, kada su se ovdje održavale popularne Radničke sportske igre, što je bio podsticaj za nas, sve ugostitelje, da se dodatno dobro pripremimo, unaprijedimo ponudu i na najbolji način dočekamo glavnu turističku sezonu. Poslednjih godina toga nema, niti toliko turista kao nekada. Ova godina je specifična, jer su april, maj, jun, pa čak i prva polovina jula, podbacili. Specifična je i zbog toga što društvene i ekonomske prilike u svijetu nisu povoljne. Osim ratova, prisutna je recesija u Njemačkoj i svim drugim evropskim zemljama. Isključujem Poljsku, mislim da je to trenutno najstabilnija država u Evropi, i na sreću, imamo puno gostiju iz te zemlje koji vole Crnu Goru i dolaze u velikom broju, ne od ove godine, već unazad skoro dvije decenije. Najstandardniji gosti u Čanju su, uz Srbe, upravo Poljaci. Rusa je nekada bilo puno, sada ne, Ukrajinci dolaze iz određenih razloga, ali ne znam da li njih možemo svrstati u kategoriju ‘gosti’, jer većina ima stambene jedinice u svom vlasništvu na području opštine i države, i mnogi se, takođe, bave turizmom”, kazao je Zec, koji je kao jedan od razloga smanjenog broja gostiju naveo i radove na putu, od granice sa Hrvatskom do Budve, i na sjeveru, od Bijelog Polja prema Podgorici.

“Niko ne želi da sate i sate provodi u putu, i umjesto odmora, preživljava stres. Suvišno je govoriti o našim prirodnim ljepotama i potencijalima, to je evidentno i poznato. Gosti, posebno stranci, žele da odu i izvan Čanja, obiđu atraktivna mjesta i destinacije, a u tome ih onemogućavaju saobraćajne gužve. Nama je u takvim uslovima veoma naporno, jer svakodnevno idemo u nabavku do Bara, posebno od kraja jula do kraja avgusta, kada imamo puno tranzitnih gostiju. Godinama se priča o izgradnji brze ceste koja ne bi prolazila kroz naseljena mjesta i koja bi imala izlazne pravce. Dok se to ne uradi, biće ovako. Da ne spominjem željeznicu i da su brojni gosti otkazali dolazak zbog neredovnog željezničkog saobraćaja. Pojedini turisti su stigli vozom do Podgorice, pa tri dana čekali da preuzmu svoje automobile. U jednoj ozbiljnoj turističkoj zemlji, kakva bi mi trebalo da budemo, to ne smije da se dešava. Imamo puno toga dobrog i lijepog – raste ponuda, sve više imamo kvalitetnih ugostiteljskih objekata, hotela, privatnih apartmana, ali sve to bude anulirano i obezvrijeđeno zbog prateće problematike. Očekujemo u Čanju otvaranje velelepnog hotelskog kompleksa ‘Amma Resort’, koji će biti jedan od najljepših i najboljih u Crnoj Gori, a možda i najbolji (uz nekadašnju Bisernu obalu koja je, nakon privatizacije, renovirana i ima sve potrebne sadržaje). To je značajna ponuda, ali pitamo se što će biti sa infrastrukturom, vodom, kanalizacijom, strujom, o putu da ne govorim. Ukoliko se to ne riješi, stradaće svi koji se bave turističkom uslugom. Upravo ovakvi objekti bi trebalo da podstaknu rješavanje hronične problematike, jer od ovakvih hotela svi imamo koristi. Njihovi gosti su po pravilu visoko platežna klijentela koja dolazi kod nas, u naše objekte, država i opština ubiraju prihode, ali, na primjer, vode nema dovoljno ni sada, a što će se desiti kada bude stavljen u funkciju tako veliki objekat, sa ogromnim brojem smještajnih jedinica”, zapitao se Zec, koji je odao priznanje zaposlenima u barskom Vodovodu, jer su ovoga ljeta ulagali ogromne napore kako bi izbjegli restrikcije, u nepovoljnim uslovima zbog suše i izostanka obilnijih padavina. Istovremeno je upozorio da bazen za vodu, iz kojeg se snabdijeva Čanj, građen krajem šezdesetih, početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka, ima kapacitet 800.000 litara vode, što ne podmiruje, smatra, ni sadašnje potrebe.

“To bi trebalo imati u vidu i razmišljati o izgradnji novog bazena i spajanju na regionalni vodovod. Trafostanica je dobro radila ovoga ljeta, nismo imali problema u napajanju električnom energijom, kao prethodnih godina. Pitam se da li je razlog tome smanjen broj gostiju ili nešto drugo. Kanalizacioni sistem je, takođe, dobro funkcionisao, nije se dešavalo izlivanje fekalija, ali sa svakom prvom, većom kišom, svjedočimo i tome. Strahujemo što će biti kada se priključi, i da li će uopšte moći, novi, veliki objekat o kojem smo govorili. Moje mišljenje, kao laika, jeste da nemamo kapacitete za to i da ćemo biti prinuđeni da gradimo novi kolektor. Sadašnji ispust rađen je, takođe, sedamdesetih godina, na dubini od 42 m, pitanje je da li je još uvijek tako i da li su sve cijevi u dobrom stanju ili su manje–više oštećene”.

Uprkos lošijem početku, sezona u Čanju trenutno je zadovoljavajuća i plaža je krajem avgusta, i sada, prvih dana septembra, još uvijek puna.

“Da, trenutno možemo reći da je broj gostiju solidan, a kako će sezona teći dalje, zavisi od vremenskih prilika. Dobro je da je pala kiša, zbog vode, nadamo se da nije otjerala goste, koji su pretežno iz regiona, najviše Srbije, zatim Poljske, Mađarske, Češke, Slovačke. Ove godine imamo znatno manje Njemaca, zbog, kako sam kazao, recesije, što potvrđuje sve veći broj onih koji zbog loše ekonomske situacije dolaze da žive kod nas. Imamo manje i Francuza, govorim o nama, manjim ugostiteljima, u Bisernoj obali ih sigurno ima više. Što se tiče cijena, na što se često reaguje, moram reći da barska rivijera, generalno, nije skupa. Čistoća i higijena, na što smo nekada imali primjedbe, održavaju se zahvaljujući velikim naporima Komunalnog preduzeća, jer znamo koliko je teško za njihove kamione da dva puta dnevno, po ovakvim gužvama, dođu u Čanj. Rad komunalaca treba pohvaliti, a za nas, sve ostale, je potrebna edukacija, jer nismo odgovorni i vaspitani kada je odlaganje smeća u pitanju. Dovoljno je vidjeti što more izbaci nakon juga. Neophodno je, možda, da bude malo više kanti, ne kontejnera, pored mora i šetališta. Nedostaje nam i ambulanta, ne samo Čanju, već i na Velikom Pijesku. Ona koja radi u Sutomoru, samo do 15 časova, gdje imamo, vjerovatno, 100.000 gostiju, ne samo da nije dovoljna, nego je takvo radno vrijeme nedopustivo. Da ne govorim ponovo o saobraćajnim gužvama i koliko je potrebno kolima hitne pomoći da dođu do Čanja, a imamo slučajeve utapanja, raznih zdravstvenih tegoba, rizičnih i po život, ne samo kod gostiju, već i mještana. Ne smijemo dozvoliti da ijedan život bude ugrožen”, naglašava Zec.

Jelena Zec je navela da su više puta imali hitne medicinske slučajeve, a da kola hitne pomoći nisu mogla brzo da stignu jer su bila na intervenciji u drugom kraju opštine.

“Nerazumljivo je da opština, koja se prostire na 600 km², sa 45.000 stanovnika, ima samo jedno vozilo za hitnu pomoć. Čestitam na nedavnom renoviranju prostorija, što jeste važno, ali mislim da se mora razmisliti i o ovoj činjenici. Čanj nije prostorno velik, ali ima ogroman broj kuća i ugostiteljskih objekata, turista, i predstavlja nam veliki problem to kada se neko razboli. Biserna obala ima svoju ambulantu, i ovoga ljeta, kada je pozlilo jednoj djevojčici, koja nije bila naša gošća, odvela sam je tamo, obezbjeđenje nas je pustilo, na sreću, i pružena joj je potrebna medicinska pomoć. Danas sam svjedočila u banci kada je jedna gospođa pala u nesvijest. Pozvali smo Hitnu pomoć, ali nam je rečeno da su kola sa ekipom na Virpazaru. Prošle godine smo imali tri smrtna slučaja na ovom dijelu obale, ovoga ljeta, koliko mi je poznato, utopio se jedan čovjek na Kraljičinoj plaži. Moramo razmišljati o tome i rješavati taj problem, jer svaki ljudski život je važan”, naglasila je Zec.

Poznati ugostitelji osvrnuli su se i na nedavni požar u Čanju, u kojem niko nije stradao, ali, razumljivo, vatrena stihija izazvala je uznemirenje i kod domicilnog stanovništva i kod turista.

“Situaciju je otežavao sjeverni vjetar. Dovoljno je bilo da ponese jednu šišarku i izazove požare na više lokacija. Ovo nije prvi veći požar ovdje. Sjetimo se onog iz 2017. ili 1998. godine, kada je bila ugrožena i trafostanica. Tada je izgorio jedan objekat, a ljudi su, kao i ovoga puta, dolazili da spavaju na plaži. Svaka čast vatrogascima i ljudima koji su pošli na lice mjesta i pomagali u gašenju vatre. Bilo je požara i osamdesetih godina prošlog vijeka, i još tada se pričalo o potrebi izgradnje puta Kufin – Čanj, čak je odrađeno idejno rješenje, ali od tada do danas, ništa od toga se nije realizovalo. Čuo sam da je raspisan tender, što je odlično, i znak nade da će se početi sa izgradnjom. Na prilazu Čanju ne mogu da se mimoiđu dva autobusa, kolaps se dešavao nekoliko puta, sudari, pa uviđaji koji traju, što uzrokuje prekid u saobraćaju i po dva sata. Dakle, požari, udesi, ozbiljni zdravstveni problemi kod pojedinih ljudi, a mi smo u blokadi. Jedan broj gostiju je, zbog požara, napustio Čanj, upravo u trenutku kada je krenuo špic sezone u avgustu”, kazao je Zoran Zec.

Jelena Zec je objasnila da su tokom požara svi gosti sa djecom bili sklonjeni na plažu, da su bili smireni, ali da je panika nastala kada su u srbijanskim medijima pročitali da se spremaju brodovi za evakuaciju.

“To je bio drugi dan požara, uslijedili su pozivi rodbine, panika i masovni odlazak. Naši gosti su ostali, bili aktivni i spremni da pomognu. U vrijeme požara radili su restorani, sve je bilo puno i funkcionisalo, ali tog kritičnog dana i nakon te vijesti, Čanj se ispraznio. ‘Kapa do poda’ za barske vatrogasce, ostaću suzdržana i neću komentarisati postupanje ostalih službi”, kazala je Zec, koja se osvrnula na još jedan hroničan problem u turističkoj privredi – nedostatak radne snage.

“Ne znam što se dešava sa mladim generacijama, koje, očigledno, ne žele da rade. Mi smo nekada svi radili sezonske poslove, iako smo izlazili i družili se. Danas to nije slučaj, da li su mladi ‘zaluđeni’ internetom i nekom vrstom posla od kuće, brzom zaradom uz što manje rada, ili je nešto drugo u pitanju, ali mi, ugostitelji, smo prinuđeni da radnu snagu uvozimo iz drugih zemalja. Kod nas je trenutno 90 posto uposlenih iz Srbije, koji dolaze da rade, kao i ostali radnici, najčešće posredstvom agencija. Uobičajeno, ima ponuda i iz Bosne i Hercegovine, a u poslednje vrijeme i iz udaljenih krajeva svijeta, indijskih i drugih zemalja. To je začuđujuće, tim prije što naša država pretežno živi od turizma. Problem jeste naći odgovarajući broj ljudi koji hoće da radi, ali isto tako problem postoji i u kvalitetu – naći stručan, profesionalni kadar, koji je spreman da odgovorno radi. Pritom, plate nisu niske, nego čak i više u odnosu na okruženje, ali primjetili smo da ni to više ne predstavlja podsticaj”, naglasila je Jelena.

Zoran Zec smatra da je teško naći radnu snagu iz Bara i okolnih gradova, i zbog saobraćajnih gužvi, nemogućnosti da se na vrijeme stigne na posao i vrati kući.

Generalno, primjetan je pad u kvalitetu usluge, kada je riječ o konobarima, trgovcima, koje u brojnim objektima odlikuje neljubaznost, nonšalantnost u poslu, nezainteresovanost, spora i neprofesionalna usluga.

“To je tačno, i ja, kao mještanka, sam to zapazila na drugim mjestima, ali takvo ponašanje nije karakteristično za Čanj. Mi se družimo, odlazimo jedni kod drugih, i uglavnom osoblje je kvalitetno i dobro radi svoj posao. U tom smislu, mogli bi reći da su odgovorni i poslodavci, koji bi morali da postavljaju standarde i zahtijevaju od zaposlenih profesionalizam. Kod određenog broja se to može postići, kod nekih ne, jer je radna etika stvari i lične kulture, vaspitanja. Možda se, upravo zbog nedostatka radne snage, i toleriše takvo ponašanje”, naglasila je Jelena Zec.

The post Plaže u Čanju pune i sa prvim septembarskim danima first appeared on BARinfo.

Šajo grupa, pod vođstvom Žarka Rakčevića, kroz svoju hotelsku diviziju Montehos, upravlja nizom renomiranih objekata širom Crne Gore.

U njenom sastavu posluju Pearl Beach Resort i Monte Mare u Čanju, hotel Vile Oliva u Petrovcu, hotel Montenegrina u Rafailovićima i Crnogorska Kuća u Podgorici.

Grupa raspolaže sa 3.500 kreveta u pet hotela, što je čini drugom po veličini hotelskom grupacijom u zemlji.

Tokom prijema, osnivač Šajo grupe Žarko Rakčević istakao je značaj zajedničkog rada i posvećenosti u ostvarivanju vizije razvoja crnogorskog turizma.

Prema njegovim riječima, Šajo grupa trenutno je vodeća u Crnoj Gori po ostvarenom profitu.

“Preuzimali smo kompanije koje su bile pred stečajem, koje su imale jednu zvjezdicu, i od njih stvarali, nadam se, uzorne kolektive. Danas svi naši kapaciteti imaju četiri zvjezdice. Naš neto profit u 2024. godini iznosi nešto više od devet miliona eura, a shodno tome, platili smo i najveći porez na dobit u zemlji”, naveo je Rakčević.

Govoreći o rizortu Biserna obala, Rakčević je istakao da on sadrži 670 soba i apartmana koji se prostiru na više od 10 hektara čime, kako je kazao, ovaj kompleks predstavlja drugi najveći rizort u Crnoj Gori, odmah nakon Slovenske plaže.

“Uspjeli smo da od nečega što je nekada bilo zapušteno radničko odmaralište pred stečajem, napravimo kolektiv koji danas ima svoje mjesto na međunarodnom tržištu. Od ove godine imamo i Lookéa klub TUI – jednu od najvećih turističkih grupacija u svijetu – namijenjen francuskim gostima. Zbog toga očekujemo da će značajan dio našeg prometa dolaziti upravo s tržišta Evropske unije. Danas otvaramo i novi bazenski kompleks površine 3.000 kvadratnih metara”, dodao je on.

Rakčević je saopštio da je ova grupacija prije četiri mjeseca kupila i susjedni hotel “Niš”, koji je bio zatvoren čak 14 godina.

Izrazio je nadu da će i taj objekat, nakon temeljne adaptacije i rekonstrukcije, biti obnovljen u skladu sa savremenim standardima i klasifikovan kao hotel sa četiri zvjezdice.

Time bi se značajno unaprijedila turistička ponuda ovog područja i obogatila ukupna ponuda smještajnih kapaciteta.

“Svečani prijem u Čanju nije bio samo obilježavanje Dana nezavisnosti, već i potvrda uspjeha i vizije Šajo grupe, koja svojim inovacijama i ulaganjima nastavlja da podiže standarde crnogorskog turizma i pozicionira Crnu Goru kao prepoznatljivu destinaciju na međunarodnoj mapi luksuznog ugostiteljstva”, saopštili su iz Šajo Grupe.

The post Čanj: Hotel Niš izlazi iz zaborava nakon 14 godina propadanja first appeared on BARinfo.

Kako navode, u razgovoru za Radio Bar i Bar Info, uzroci lošije sezone u odnosu na prethodnu godinu, su slabija platežna moć turista, nedostatak parking mjesta i gužve u saobraćaju.

Vlasnica restorana na obali i privatnog smještaja u Čanju, Bojana Zec je istakla da su iz godine u godinu problemi isti – nedostatak kvalifikovane radne snage, ali i infrastruktura koja je “totalno neprilagođena brojnosti automobila na dnevnom nivou”.

„Svjedoci smo ogromnih kolona i gužvi na putevima (koji su istovremeno i tranzit), a kada se desi neki incident na saobraćajnici, momentalno nastane kolaps. Ne vidim da će se u skorije vrijeme nešto promijeniti, jer država djeluje malo nezaintresovano za rješavanje problema koji su od ključnog značaja za razvoj turizama, iako od te grani živi veliki broj stanovnika“, kategorična je Bojana. Kazala je da se uvode novi zahtjevi, pravila, zabrane i sve veće kazne za privatnike, a po njenim riječima „sa druge strane privatnici od njih i nemaju neku pomoć i vjetar u leđa“.

„Kada su cijene u pitanju, one su generalno visoke. Bile su prije sezone, a i sada su. Mi na to ne možemo da utičemo, ali sa druge strane – Crna Gora je jeftinija u odnosu na države u okruženju. Pri tome mislim na prodavnice, kafiće i smještaj kada je Čanj u pitanju“, naglasila je, ona dodajući da „ne želi da boji sve u crno“.
„Moja porodica je zadovoljna, popunili smo sve smještajne kapacitete. Za septembar su dobre prognoze. Imamo dosta starih gostiju, koji nam se rado vraćaju, cijene smo malo korigovali. Naravno, uvijek može bolje i čovjek treba da teži ka višem cilju, ali ne možemo očekivati da se neke stvari same od sebe srede i poboljšaju“, zaključila je Zec, uz poseban naglasak da želi da se zahvali vatrogascima koji su ovih dana imali pune ruke posla i pokazali  „nevjerovatnu spremnost, hrabrost i požrtvovanost“.

I Jelena Brežanin, zastupnica u porodičnom poslovanju marketa i apartmana u Čanju, smatra da je evidentan manji broj turista, naročito u predsezoni, konkretno u junu i početkom jula, kada su navikli da rastu gužve, potražnja za smještajem, kolone u saobraćaju…

„Za ovu sezonu možemo reći da postoji manjak interesovanja, pri čemu se ograđujem – to važi za ljetovalište Čanj, mada ovo o čemu govorim, može se čuti na cijelom Crnogorskom promorju. Stiče se utisak kao da sezona dosta kasni i da se svake godine skraćuje, pa je i njen špic kraći“, jasna je Brežanin.

Istakla je da, kada su cijene u pitanju, postoji porast, ali je to, procjenjuje “neminovno i stvar je globalnih tržišnih kretanja”, što se odražava i na troškove koje gosti imaju tokom ljetovanja.

„Primjeri na koje mi naizlazimo svakodnevno u marketu, jesu da su nabavne cijene naših proizvoda dosta više u odnosu na prošlu godinu, pa time i maloprodajne cijene rastu. U korak sa porastom cijena namirnica, rastu cijene kako smještaja, tako i ležaljki na plažama“, kazala je Brežanin, uz naglasak da na cijenu smještaja utiču i povećani nameti za održavanje objekta, plaćanje radne snage, pa je porast cijene ležaja proporcionalan tim novinama.

„Što se tiče turista, sa aspekta marketa gdje nudimo prehrambene proizvode, potrošnja je na neki način ograničena, jer sve više ljudi boravi na bazi polu-pansiona i pansiona. Ljudi žele da se opuste, odmore, ne žele da se bave spremanjem hrane na ljetovanju, pa kupuju ono osnovno, neophodno za tih sedam do deset dana“, objasnila je Brežanin i osvrnula se da su primjetili da potrošači „itekako kalkulišu i vode računa o troškovima”.
Spomenula je i da čuju komentare da su ovdašnje cijene slične onima u zemaljama iz kojih dolaze.
„Cijene na našem primorju, u Čanju, ne odskaču značajno od onih za iste usluge u okolnim mjestima i državama. Da je drugačije, sigurna sam da nas mušterije ne bi poštedjele komentara i kritika”, decidna je Brežanin.

Konobarica u plažnom baru u Čanju, Nora Šabović smatra da je sezona slabija ove godine.
„Cijene su se minimalno povećale, potrošači nisu darežjivi, platežna moć turista nije velika. Nadamo se da će u budućnosti dolaziti kako i domaći tako i strani gosti, jer Crna Gora ipak zavisi od turizma“, konkretna je Šabović.

Maja Knežević, menadžerka poznatog sutomorskog hotela, kazala je da je što se tiče 2024, sezona počela dosta ranije u odnosu na prethodne godine.
„Sutomore je specifična destinacija, puni se tek krajem jula, a ove godine smo bili puni od polovine juna, cijeli jul, cijeli avgust i tako će biti do 20. septembra“ , zadovoljna je Knežević.

Ističe da je dužina boravka dosta kraća.
„Nema više boravka od deset do 15 dana, već se ljetovanje na jednoj destinaciji svodi na četiri do šest noćenja. To je neki novi trend koji je zavladao poslednjih godina, jer gosti umiju tokom ljeta da se vrate i dva puta. Ove godine su najčešći posjetioci iz Rumunije i Poljske“, navodi naša sagovornica.

Kazala je da je primjetna slabija potrošnja van pansiona, usluga koje se tiču ala cart restorana, prodavnica i nekih drugih uslužnih djelatnosti van samog smješataja.
„Moguće da je na to uticala kriza koja je evidentna u cijelom regionu, porast cijena vanpansionske potrošnje za nekih dva-tri posto u odnosu na prošlu godinu, a i sama struktura gostiju i generalno platežna moć, utiče na slabiju potrošnju, iako je gužva evidentna“, objasnila je Knežević, uz komentar da nju zabrinjava količina otpada.
„Šetalište je sređeno, sve je lijepo. Ipak, kanti za smeće nema u dovoljnom broju, ogromna količina pijeska je po ulici, ispred hotela dva puta dnevno peremo prilaz. Komunalci prolaze u ranim jutranjim satima, ali plažu i ulicu je jednim obilaskom dnevno nemoguće održati čistom“, poručila je ona.

Vlasnik restorana u Sutomoru, Marko Vukčević, procjenjuje da je sezona slabija za 20 do 25 posto.
„Cijene jesu porasle, ali je ove godine došla klijentela slabije platežne moći. Bolje rade ulična prodaja brze hrane, nego restorani. Turisti dolaze uglavnom iz manjih i ’siromašnijih’ mjesta u Srbiji“, riječu su Vukčevića.

Boško Vujović, menadžer sektora ugostiteljstva objekta na Šetalištu u Sutomoru, stava je da je ove godine sezona „čudna“.
„Ima turista, dosta njih šeta, ali nema potrošača. Vjerovatno ćemo ove godine osjetiti krizu koja je genaralno zavladala na Balkanu. Većina ljudi je iz Srbije, Makedonije, Bosne“, naveo je Vujović.
Ističe da su cijene ostale iste kao prošle godine.
„Prošle godine se mali broj ljudi žalio na cijene, dok ove dosta njih ima pritužbe. Tužno je, ali istinito – dođu ljudi sa porodicom i jedno parče pice koje košta dva eura, djele na pola“, objasnio je Vujović i zaključio rečenicom „ove godine nam najviše idu čaše vode“.

Anđela Pejanović, vlasnica apartmana u Sutomoru, je istakla da je sezona dosta mirna i da je kasno krenula.
„Očekivali smo više od ove sezone, lošija je u odnosu na prethodnu. Nama je ovogodišnju situaciju olakšala činjenica da imamo goste koji nam dolaze svake godine, pa samim tim imamo i zaradu. Novih gostiju je znatno manje“, objasnila je Pejanović.

I sezonska radna snaga u Sutomoru, koju čine uglavnom mladi ljudi, su istog mišljenja – da je ova sezona znatno lošija.
Iva radi na prodaji parfema, kaže da sezona jeste slabija, a smatra da je to zbog porasta cijena, gužve u saobraćaju koja je „nepodnošljiva“ i da su ljudi finansijski oslabili.
„Gosti se žale na cijene, posebno na one u restoranima i kafićima, a skupe su im i ležaljke. Turisti su pretežno iz Srbije, Makedonije, Bosne“, navodi ona.
Anastasija koja prodaje krofnice, ističe da je sezona mnogo drugačija nego inače, kao i potrošači.
„Na momente ima veće gužve – u saobraćaju, na plažama, ulicama. Ali, potrošača nema toliko. Da li je to zbog rasta cijena, i da li kvalitet ostaje na istom nivou, ostaje pitanje“, kazala je Anastasija.

Konobar u kafiću uz obalu mora, Muhamed  je objasnio da je sve manje i manje naroda i da je sezona loša.
„Sjećam se da sam prošle godine, što se tiče bakšiša, ‘izlazio’ duplo više nego ove sezone. Vjerovatno je rast cijena uticao na to“, iskren je Muhamed.
Prodavačica nakita, plažnog programa i suvenira, Leonora nema baš lijepo mišljenje o sezoni.
„Sezona je nikakva, naroda ima puno, potrošača nema. Jaka muzika, rast cijena, sve je to uticalo da bude ovako“, nezadovoljna je.

Na štandu sa voćem i povrćem na kome radi Zemra, primjetan je manji broj turista, pa su i prihodi slabiji u odnosu na prethodnu godinu.
„Posjetioci su obično ljudi iz regiona, a što se tiče cijena proizvoda, one su u rangu prošlogodišnjih“, zaključila je.

The post Anketa: Stare boljke, ali i slabija platežna moć turista utiču na sezonu u Sutomoru i Čanju first appeared on BARinfo.

RB/BI:  ⁠Kakva je ovogodišnja sezona iz Vašeg ugla, kao ugostitelja?

Bader: Sezona je počela mnogo kasnije. Predsezona već nije bila na nivou 2023, a sad izgleda da je i špic mnogo lošiji od prošle godine, makar što se tiče gostiju iz Njemacke. Trenutno, naravno, ima posjetilaca, ali drugi problem jeste to što oni ne troše mnogo novca. Čuo sam od naših partnera na Skadarskom jezeru da oni, takođe, imaju veliki pad turista za krstaranje u odnosu  na 2023.godinu.

RB/BI:  ⁠Zašto mislite da je došlo do pada broja gostiju, što su uzroci?

Bader: Mislim da ima više razloga – već godinama ne radimo adekvatno marketing na njemačkom tržištu. To se vidi jasno na osnovu brojki (njemačkih turista već godinama imamo četiri do pet posto, što znači da  tapkamo u mjestu). Veliki problem je da mi, umjesto da olakšavamo dolazak, stalno ga otežavamo. Nemamo adekvatnu avio povezanost, izostale su povoljne avionske linije, čekanje na granici je dugo, posebno dozvola za uvoz drona i ostalih tehničkih stvari, komplikovana je i procedura za kućne ljubimce, prijava, odnosno prebacivanje odovornosti za prijavu na turiste, umjesto na stanodavca. To su samo neki od problema koje imamo. Nemamo jedan veliki problem, ali zato postoji dosta manjih. To sve u svemu vodi do situacije da turisti jednostavno izbjegavaju dolazak u Crnu Goru. Samo pogledajte Albaniju, oni rade potpuno drugačije i veliki broj Njemaca sada ide tamo na odmor.

RB/BI: Ne samo Njemaca, sve više turista iz Srbije, ali i drugih zemalja regiona. posjećuju Albaniju. Kod Vas odmaraju inostrani turisti, uglavnom iz Njemacke. Da li su došli ovoga ljeta, i ako jesu, kakvi su njihovi utisci i eventualne zamjerke?

Bader: Došli su. Ali, kao što sam već rekao, u manjem broju nego prošle godine. Ja uvijek imam dobar kontakt sa mojim gostima, tako pričamo i o problemima. Najviše se žale na saobraćajne gužve i kolone, na to što nema dovoljno parking mjesta, veliki skok cijena za ležaljke i konzumaciju na plažama, a javna higijena je svake godine tema broj jedan. Ovoga ljeta smo imali neprijatnu situaciju tokom krstaranja na jezeru. Kod manastira Kom sada se plaća „ulaznica“ da bi se ušlo u dvorište ovog vjerskog objekta. Bez obzira što na tabli piše „Donacija“, monah forsira goste da moraju da kupe nešto za pet eura, kako bi mogli da uđu u manastir. Na jučerašnjoj turi (31.07.) je bilo šestoro ljudi. Troje nisu htjeli da kupe nešto. Rezultat je bio da su samo troje mogli da vide manastir, ostali su čekali pored vrata. Ovako se pravi katastrofalno loš utisak kod turista. Oni nikad više neće doći kod nas. Nije problem da li neko može nešto da kupi, ima ih dosta koji to redovno rade. Ali, problem je da se ljudi uslovljavaju na taj način, što je nevjerovatno.

RB/BI: ⁠Njemačka zajednica, zvanično registrovana (oni koji privremeno ili trajno žive u Baru) broji hiljadu ljudi. Bar i Crna Gora su, ipak, atraktivni za život. Kako ste organizovani i što je predviđeno za ljeto?

Bader: Još uvijek dolaze Njemci da žive ovdje. Ja im pomognem u svemu što mogu (boravak, papirologija). U junu smo imali prvu njemačku žurku, koja je bila veoma uspješna, tako da ćemo je organizovati opet desetog avgusta. Naravno, nisu samo Njemci, dobrodošli, to će biti međunarodna žurka.

RB/BI: ⁠Vaša preporuka turističkim poslenicima i institucijama, jer godinama radite na promociji naše destinacije, prvenstveno u Njemačkoj, što mijenjati kako bismo ostvarili bolju posjećenost?

Bader: Treba da vidimo kakav je naš turistički proizvod i što traži današnji gost. Zašto treba da dođe u Crnu Goru, a ne da ode na drugo mjesto. Dok to ne znamo, biće teško da unaprijedimo posjećenost. Ako ne znamo tačno što gost traži, sve je neizvjesno.

The post Pad broja gostiju – Njemci vole Crnu Goru, ali se standardi modernog turizma moraju pratiti first appeared on BARinfo.

Ugostitelji su nezadovoljni poslovanjem u prethodnih nekoliko mjeseci i ne očekuju ništa bolju situaciju ni u postsezoni. Smatraju da je na to umnogome uticao rast cijena, ali i loša infrastruktura. Žale se na nedostatak radne snage, kao i na nedostatak posjetilaca veće platežne moći.

Ugostitelji iz objekata u centru grada su vidno nezadovoljni sezonom, smatraju da turista ima manje u odnosu na prošlu godinu. Ističu da je osjetno manje turista sa zapada, jer biraju destinacije sa povoljnijim uslovima.

Na lošu sezonu su nam se požalili i konobari, kojima je bakšiš postao praktično nepoznanica. Pojedini navode, da veliki broj gostiju naručuje samo jednu pizzu, koju njih nekoliko podijeli uz vodu.

Situacija je slična i u lokalima na šetalištu. Požalili su se na turiste koji dolaze sa kruzera. Kažu da preferiraju Stari Bar i Virpazar, a šetalište zaobilaze. Ističu da je sezona znatno gora od prethodne i ne polažu nade da će se nešto promijeniti u narednom periodu.

Vlasnica objekta na samoj obali smatra da cijene nisu jedini razlog loše sezone i ističe da je kodeks ponašanja domaćih gostiju na zavidnom nivou, kada ih uporedi sa strancima.

Menadžer lokala, čija terasa gleda na more, je nešto drugačijeg utiska. Prema njegovim riječima, sezona je bolja od prethodne, a dominiraju turisti iz Engleske i Njemačke.

The post Barski ugostitelji uglavnom nezadovoljni sezonom first appeared on BARinfo.

Snežana iz Leskovca kaže da joj se sve dopada u Baru: “Dolazim kod kćerke, lijepo mi je uvijek kad dođem. Barani su odlični domaćini, hrana je super. Obavezno ću doći i sljedeće godine”.

Kata iz Bijelog Polja je istakla da često dolazi u naš grad: “Bar nam se sviđa kao grad, prelijep je, najljepši primorski grad. Cijenu su tu i tamo, jesu drugačije nego što su bile. Hrana je fina. Barani su divni ljudi i domaćini i ponovo ćemo doći”.

Beograđanka Jelena dolazi isključivo radi odmora i zato što je grad miran, bez prevelike buke i gužve: “Izuzetno je lijepo. Cijene su korektne. Što se tiče sadržaja koje grad nudi, fale koncerti, predstave… Pretpostavljam da je rano za to, prethodnih godina je bilo mnogo sadržajnije, mada sam ja došla u kasnijem terminu. Barani su ljubazni, sve je u redu što se tiče toga. Ponovo ću doći”.

Marina iz Mladenovca je na ljetovanje došla sa porodicom i prvi put ljeto provodi u našem gradu: “Smještaj nam je super i čist, ljubazni su, zadovoljni smo. Cijene su uglavnom pristupačne. Kad je hrana u pitanju dobra je, mada je više privlačna djeci – burgeri, pice… Sigurno ćemo ponovo doći”, kazala je.

Vojka iz Beograda je naglasak stavila na visoke cijene: “Voda u Beogradu može da se nađe od 55 dinara do 70 dinara, zavisi od prodavnice, dok je ovdje 70 centi, a to je velika razlika. Ja sam ovdje sama, ne hranim se po restoranima, spremim sebi što mi se jede. Plaža nije baš po mojoj volji, ali Bar je lijep grad, ima puno zelenila“.

Merima iz Ciriha, koja godinama dolazi u grad pod Rumijom je istakla da su cijene mnogo visoke, a Barani nisu baš najbolji domaćini, nisu ni ljubazni: “Povrijedila sam nogu, ponašanje doktora je strašno arogantno,  gledaju kako da te prebace od jednog do drugog. Naljutila sam se i sjela u hlad da vidim gdje ću i sta ću sad“, razočarana je gospođa koja, nakon ovakvog iskustva, kaže da sigurno više neće doći da ljetuje ovdje.

Prvi put u Bar dolazi Mirjana iz Užica. Imala je primjedbu da grad treba da bude čistiji: “Cijene su pristupačne, Barani su dobri domaćini. Može za solidne pare lijepo da se ljetuje i odmara ovdje. Sve je pristupačno i dostupno, kvalitet je dobar. Vjerovatno ću doći i sljedeće godine, imam dosta poznanika i dragih ljudi ovdje”.

Bračni par Esad i Stanka koji dolaze iz Njemačke, zamjeraju saobraćajne nekulturu, a nisu zadovoljni ni stepenom higijene. “Bar je lijep grad, hrana je super, ima krtole dosta”, iskren je Esad, na šta se nadovezala Stanka i istakla nezadovoljstvo uslugom u restoranima. “Ne znaju reda, otvaraju flaše van stola. Flaše se otvaraju za stolom, opomeneš ih, a oni donesu opet otvorenu flašu. Mi smo išli u Hrvatsku, usluga je mnogo bolja. Cijene su pristupačne. Imamo stan ovdje, dolazimo svake godine, plaćamo porez 800 eura, zato što smo strani državljani”.

Anđelka iz Kanade nije zadovoljna kakvi su Barani domaćini: “Više pažnje treba posvetiti higijeni i uređenosti plaža”. Vjera koja dolazi iz glavnog grada Rusije takođe se požalila na čistoću grada. Podgoričanka Anđela je sa drugaricom, njih dvije če ponijeti lijepe utiske. Ljudi su, kaže, fini i prostojni ljudi. “Domaćinstvo i hrana su u redu, cijene su pristupačne u lokalima u koje mi idemo. Šetamo svuda po gradu, vidjeli smo da će biti dosta koncerata, to je super. Opet ćemo doći”, rekla je Anđela.

The post Anketa među turistima – neki vrlo zadovoljni, neki baš i ne first appeared on BARinfo.