* * *

Nakon još jednog reagovanja predsjednika Udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašista Bara Đura Markovića, osjećam dužnost da polemiku završim na način što ću ukazati na činjenice, a za razliku od pomenutog neću skretati sa teme. Marković je pobjegao od suštine polemike, baveći se isključivo svojim precima.

Pitanje nije ko su čiji preci bili, već ko danas sebi daje za pravo da jedan istorijski simbol Crne Gore proglašava nepoželjnim i odlučuje ko ima pravo na tumačenje istorije.

Zato mu se obraćam javno i vrlo direktno.

Đuro, pustimo pretke. Tu priču ostavi za porodični skup. Tvoje istorijsko sjećanje ne slaže se sa sjećanjem velikog broja Crmničana, pa ni tebi najbližih. Hajde da razgovaramo o onome što danas radiš.

Đuro,

Nisam ni pomislio da ćemo nas dvojica, poslije toliko godina poznanstva i prijateljstva naših porodica, doći u situaciju da se javno prepiremo. Još manje sam pomislio da ćeš umjesto odgovora na pitanja koja sam postavio početi da nabrajaš zasluge svojih predaka, kao da je iko njih dovodio u pitanje.

Nijednom riječju nisam osporio žrtvu tvog oca, stričeva, ujaka ili bilo kog člana porodice Marković. Njihova borba i stradanje, možda, zaslužuju poštovanje. Ali, Đuro, oni nisu tema našeg spora.

Tema je to što si, kao predsjednik UBNOR-a Bar, zatražio da se sa spomen-obilježja 13. jula ukloni tradicionalna crnogorska trobojka i što si, umjesto razgovora, pozvao policiju da interveniše protiv ljudi koji su je postavili.

Na to pitanje nisi odgovorio nijednom rečenicom.

Umjesto toga, javnosti si ponudio biografiju svoje porodice.

Kažeš da je tvoj otac bio ustanik, borac Pete crnogorske brigade i logoraš. Kažeš da ti je đed poginuo na Tarabošu, da su ti stričevi bili borci, da ti je ujak strijeljan. Ako je sve tako, njima pripada poštovanje.

Ali, Đuro, kakve to ima veze sa pitanjem koje sam ti postavio?

Da li žrtva tvojih predaka tebi daje pravo da odlučuješ koji su istorijski simboli Crne Gore prihvatljivi, a koji nisu?

Da li si zato pozvao policiju?

Da li si zato zatražio uklanjanje trobojke?

Nisi odgovorio.

Kažeš da pišeš zbog javnosti. Onda javnosti duguješ odgovor i na jedno drugo pitanje.

Ti si predsjednik Udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata, ali nisi bio borac Narodnooslobodilačkog rata. Rođen si 1943. godine, kada je rat već trajao, a nisi učestvovao ni u ratovima devedesetih. To nije uvreda, već činjenica.

Niko ne spori tvoje pravo da budeš predsjednik jednog udruženja. Ali nemoj zbog zasluga svojih predaka sebi pripisivati pravo da određuješ ko je antifašista, a ko nije, ko poštuje Crnu Goru, a ko ne.

Antifašizam nije porodično nasljeđe, već vrijednost koja se dokazuje djelima.

A tvoje djelo bilo je da pozoveš policiju zbog stare crnogorske trobojke.

Trobojka koju smo postavili nije ni tuđa, ni okupatorska, ni fašistička. To je istorijska zastava Crne Gore, pod kojom je ova država postojala mnogo prije nego što je osnovan UBNOR.

Zato te ponovo pitam:

Zašto nijednom riječju u svom saopštenju ne odgovaraš na istorijske činjenice o crnogorskoj trobojci, već se baviš time ko je šta rekao o tvojim precima?

Markoviću, neka pitanje učešća tvojih predaka u ratnim dešavanjima ostane za sud, kako si i sam predložio. Tamo ću imati priliku da govorim i o tvrdnjama iz tvojih saopštenja, kao i o “herojstvima” nekih koje pominješ. Danas to ne želim da iznosim u javnost, ne zbog našeg „bivšeg prijateljstva“, već iz poštovanja prema tvojoj porodici.

Ako smatraš da su moji navodi neistiniti, zašto onda insistiraš na javnim saopštenjima, a ne na institucijama na koje se sam pozivaš?

Crmničani, oni koji znaju ko su i od koga su, neće dozvoliti da im bilo ko oduzme pravo na sopstveno istorijsko pamćenje. Istorija se ne brani funkcijama, saopštenjima i etiketama, već činjenicama.

O zastavama, simbolima i istoriji sudiće dokumenti, a ne političke kvalifikacije. Ovim završavam polemiku i pružam tebi i „borcima“ priliku da svoje tvrdnje dokažete pred sudom.

The post Leković: O zastavama i istoriji sudiće dokumenti, a ne političke kvalifikacije first appeared on BARinfo.

Milenko Ratković je jedan od utemeljivača rada ovog Udruženja. Rođen je u Rapu, kod Starog Bara. Nižu gimnaziju završio je u Baru, srednju ekonomsku školu u Titogradu i Beogradu, a Školu za nastavnike ekonomske struke u Sarajevu. Bio je urednik „Titovog pionira“, dugogodišnji član redakcije književnog lista za djecu UCPDM „Osmijeh“. Kao novinar, radio je na mjestu urednika emisija za djecu na Radiju Crne Gore. Napisao je više od 500 kratkih priča, i jedan je od najčešće objavljivanijih pisaca u Jugoslaviji. Više od 200 Ratkovićevih priča je prevedeno na mađarski, turski, slovački, bugarski, makedonski, albanski, češki i ruski jezik. Autor je preko 70 knjiga. Riječ je uglavnom o proznim tekstovima za djecu, a pisao je i o kulturnoj prošlosti grada Bara. Pored ostalog, autor je dvije gramatike i 16 čitanki za osnovnu školu. Zastupljen je u mnogim zbornicima, antologijama i hrestomatijama dječje i omladinske književnosti. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja u Crnoj Gori i regionu, navodeiz Udruženja crnogorskih pisaca za djecu i mlade.

The post Nagrada za životno djelo Milenku Ratkoviću first appeared on BARinfo.