„Smatramo da je krajnje vrijeme da se o lokalnim javnim emiterima u Crnoj Gori počne govoriti na osnovu činjenica, podataka i stvarnih okolnosti u kojima rade, a ne kroz generalizacije koje stvaraju potpuno drugačiju sliku od one koja postoji u realnosti.

Lokalni javni emiteri nijesu homogeni sistem, niti se njihov rad može svesti na broj zaposlenih ili iznos sredstava koji se iz lokalnih budžeta izdvaja za njihovo funkcionisanje. Oni djeluju u različitim sredinama, sa različitim obavezama, kapacitetima i problemima, ali je ono što im je zajedničko činjenica da se većina njih godinama suočava sa nedostatkom kadrova, a ne sa njihovim viškom.

Prosječna starost zaposlenih u lokalnim javnim emiterima je oko 45 godina. Istovremeno, zbog dugogodišnje nebrige i nedovoljnih ulaganja, posebno u tehničku infrastrukturu i savremenu produkcionu opremu, mnogi lokalni emiteri danas istovremeno moraju da obavljaju svoju osnovnu funkciju i da sustižu tehnološki razvoj koji je u drugim dijelovima medijskog sektora odavno završen.

Decenijama se u lokalne javne emitere nije ulagalo dovoljno. Danas se od njih očekuje da za kratko vrijeme nadoknade zaostatak, digitalizuju proizvodnju, unaprijede tehničke kapacitete, osposobe zaposlene za nove tehnologije i istovremeno proizvode sve više i kvalitetnijeg programa.

Sve to rade uz finansijska opterećenja i obaveze koje su naslijeđene iz prethodnih perioda.

Zato je krajnje pojednostavljeno reći da lokalni javni emiteri „previše zapošljavaju“, a pri tome ne postaviti osnovno pitanje: u odnosu na koje obaveze, koji obim proizvodnje, koju teritoriju i koje zakonske standarde je određeni broj zaposlenih navodno prevelik?

Lokalni javni emiteri imaju obavezu da proizvode informativni, kulturni, obrazovni, sportski i drugi program od javnog interesa. Njihove ekipe svakodnevno rade na terenu, prate lokalne događaje, sjednice lokalnih parlamenata, rad institucija, kulturne i sportske događaje i teme koje često nemaju komercijalnu vrijednost, ali imaju ogromnu vrijednost za građane lokalne zajednice.

Upravo je to razlog postojanja lokalnih javnih emitera.

Građanin Budve, Nikšića, Bijelog Polja, Pljevalja, Herceg Novog ili bilo kog drugog grada ima pravo da dobije informacije o svojoj zajednici. Komercijalni mediji to ne mogu i ne treba da rade umjesto lokalnih javnih emitera.

Posebno je važno istaći da se danas od lokalnih javnih emitera očekuje da posluju u skladu sa znatno višim standardima nego ranije. Crna Gora je usvajanjem novog zakonskog okvira, u procesu evropskih integracija i ispunjavanja obaveza iz IBAR-a, postavila jasne i stroge standarde u oblasti javnog informisanja, transparentnosti, profesionalizacije, odgovornosti, uređivačke nezavisnosti i finansijskog poslovanja.

Ti standardi nijesu izbor lokalnih javnih emitera. Oni su zakonska obaveza.

U tom kontekstu posebno je neprimjereno stvarati sliku da su lokalni javni emiteri nekakav prevaziđeni i preskupi dio medijskog sistema, dok se od njih istovremeno očekuje da ispune sve zahtjevnije profesionalne, tehničke i regulatorne standarde.

ULEM ne bježi od razgovora o efikasnosti, racionalizaciji troškova, kvalitetu programa, odgovornosti i načinu finansiranja. Naprotiv. Spremni smo da o svemu tome razgovaramo otvoreno i javno, ali na osnovu konkretnih podataka i pojedinačno, a ne kroz paušalne ocjene o cijelom sistemu.

Jednako tako, uređivačke politike pojedinačnih lokalnih javnih emitera mogu biti predmet javne kritike i profesionalne debate. Ali političke ocjene uređivačkog rada ne mogu biti zamjena za argumentovanu analizu rada i finansiranja cijelog sistema lokalnih javnih emitera.

Još više zabrinjava činjenica da se tvrdnje o ‘prevelikom broju zaposlenih’ i ‘prevelikim izdvajanjima’ sve češće ponavljaju u javnosti, bez nužnog konteksta i bez poređenja sa obavezama koje lokalni javni emiteri imaju.

Jer kada se ista tvrdnja dovoljno puta ponovi, ona počinje da se doživljava kao činjenica – čak i kada podaci govore drugačije.

Takav pristup nije samo nepravedan prema ljudima koji rade u lokalnim javnim emiterima. On slabi i njihovu poziciju u javnosti, dovodi u pitanje opravdanost njihovog postojanja i može imati efekat obeshrabrivanja i marginalizovanja lokalnih javnih medija u korist drugih učesnika na tržištu.

U vremenu kada se govori o medijskom pluralizmu, raznovrsnosti izvora informisanja i potrebi snažnog lokalnog novinarstva, smatramo posebno opasnim da se lokalni javni emiteri predstavljaju kao višak sistema.

Lokalni javni emiteri nijesu konkurencija javnom interesu. Oni jesu javni interes.

ULEM zato poziva sve aktere koji učestvuju u javnoj debati o budućnosti crnogorskog medijskog sistema da tu debatu vode odgovorno i na osnovu činjenica.

Ako postoji pitanje o broju zaposlenih – hajde da pogledamo podatke.

Ako postoji pitanje o finansiranju – hajde da analiziramo prihode, rashode i obaveze.

Ako postoji pitanje o uređivačkoj politici – hajde da razgovaramo o konkretnim sadržajima i profesionalnim standardima.

Ali više nije prihvatljivo da se čitav sistem lokalnih javnih emitera svodi na jednu paušalnu ocjenu – ‘previše zaposlenih’ – kao da iza tog broja ne stoje novinari, snimatelji, montažeri, tonci, realizatori, producenti, tehničari i drugi profesionalci koji svakodnevno proizvode program za građane svojih sredina.

Lokalni javni emiteri ne traže privilegiju. Ne traže da budu izuzeti od kontrole. Ne traže da budu pošteđeni kritike.

Traže samo ono što je minimum svake ozbiljne javne debate – da o njima bude govoreno na osnovu činjenica.

I upravo zato ULEM smatra da je vrijeme da se sa paušalnim pričama o ‘prezapošljavanju’ i ‘prevelikim izdvajanjima’ prestane.

O problemima lokalnih javnih emitera možemo razgovarati. O njihovoj odgovornosti takođe. Ali ćemo insistirati da se razgovara i o činjenicama.

Jer lokalni javni emiteri nijesu sistem koji treba ućutkati.

Oni su sistem koji treba osposobiti da bude još bolji, profesionalniji i snažniji – u interesu građana Crne Gore“, zaključuje se u saopštenju.

The post ULEM: Lokalni javni emiteri ne prihvataju da budu unaprijed proglašeni problemom first appeared on BARinfo.