Dvorac se prvi put pominje u ,,Glasu Crnogorca” iz 1885. godine, pa se stoga ova godina smatra i godinom nastanka dvorca. Od 1960. godine, u zgradi Velikog dvorca smješten je Zavičajni muzej. Kada je riječ o postavci, predmeti koji se čuvaju u njemu svjedoče o istorijskom, arheološkom i kulturno umjetničkom nasljeđu Bara i razvrstani su u različite zbirke i kolekcije.

Arheološko odjeljenje posjeduje predmete koji su pronađeni na lokalitetima barske opštine, a podjeljeni su u zbirke praistorije, antike i srednjeg vijeka.

Istorijsko odjeljenje čuva predmete vezane za kulturnu, vojnu i političku prošlost Bara. Ovaj materijal je podjeljen u nekoliko zbirki i kolekcija: starog oružja, odlikovanja, zastava, starih fotografija, knjiško – arhivskog materijala, brodskog inventara i zbirka NOB-a i Revolucije. U zbirci NOB-a se čuvaju tri legata: legat Vladimir Popović Španac, legat Stana Tomašević i legat Jovan Tomašević. Legate čine predmeti iz ličnog, ratnog, poslovnog, diplomatskog i porodičnog života.

Odjeljenje istorije umjetnosti posjeduje umjetničke predmete razvrstane u nekoliko manjih zbirki slikarstva, crteža, grafika i skulptura, koje čine uglavnom djela zavičajnih stvaralaca, zatim manja zbirka ikona i zbirka primjenjene umjetnosti, čiji najveći dio predstavljaju autentični predmeti zanatsko-umjetničke izrade koji su pripadali nekadašnjem dvorcu kralja Nikole.

Etnološko odjeljenje posjeduje nekoliko značajnih zbirki: narodne nošnje, nakita, tkanine, posuđa, alata, narodne privrede, kultnih i običajnih predmeta.

Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala je prošle nedjelje saglasnost na Konzervatorski projekat sanacije Zimske bašte u okviru Dvorskog kompleksa na Topolici, koji je izradio Studio prostor d.o.o. iz Podgorice, za investitora JU Kulturni Centar Bar.

Objekat se nalazi u sklopu kulturnog dobra „Bivši dvorac kralja Nikole na Topolici“, stavljenog pod zaštitu 1957. godine.

Zimska bašta pozicionirana je na jugoistočnoj strani dvorskog parka uz kameni ogradni zid kompleksa. U poslednjim decenijama 20. vijeka objekt je dograđen, što je uvećalo njegov volumen, ali se jasno raspoznaje stari dio od dograđenih djelova.

Objekat je prizemni sa ostakljenim jednostrano lučnim krovom od tanke metalne konstrukcije okrenute ka jugoistoku. Na suprotnoj strani, od strane parka, je vertikalni puni zabatni zid, bez prozora, osim dvoje lučnih prizemnih vrata. Ulazni prostor, kvadratne je osnove, centralno pozicioniran u osnovi objekta i dijeli objekat na dvije jednake prostorije (lijevo i desno). Iznad ulaznog centralnog prostora uzdiže se visoki i od krova nadvišeni kvadratni stakleni kubus metalne konstrukcije, pokriven četvorovodnim lučnim krovom.

Uprava za zaštitu kulturnih dobara izdala je i konzervatorske uslove za izradu konzervatorskog projekta sanacije i revitalizacije Dvorskog parka, koji ima i status spomenika prirode, čime su se stvorili uslovi za izradu projekta.

Realizacijom planiranih aktivnosti biće unaprijeđeno stanje Zimske bašte, koja danas ima ugostiteljsku namjenu, kao i cijelog dvorskog kompleksa, koji predstavlja jedinstvenu kulturno – istorijsku i ambijentalnu cjelinu, naveli su iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara.

The post Date saglasnosti na projekat za muzejsku postavku u Dvorcu i konzervatorske projekte Zimske bašte i obnove Dvorskog parka first appeared on BARinfo.

”Proces valorizacije Jugooceanije je pri kraju, nadam se da će vrlo brzo biti pred javnost. Na pitanje zašto to nije urađeno prije, to je odgovor koji morate postaviti bivšim rukovodiocima Uprave, direktorima direktorata i bivšem Ministarstvu kuture. Čini mi se da su u pitanju interesi, jer inicijativa je poslata 2015. godine. Koji interesi, prosudite sami. Slučaj Mamule, ‘Jadran Perasta’, Kostanjice i Veriga će vam najbolje odgovoriti na ovo pitanje”, rekao je Zagračanin “Vijestima”.

On je istakao i da postoji jasan plan koji su spomenici prioriteti za buduću valorizaciju, uz poštovanje i inicijativa koje je Uprava prihvatila prije njegovog mandata.

”Status kultrnog dobra će veoma brzo dobiti: austrougarsko utvrđenje Vrmac u Boki, srednjovjekovni grad Bihor, kasnoantičko i ranosrednjovjekovno utvrđenje Tumbarice u Opštini Berane, rimski lokalitet, antičko i ranosrednjovjekovno utvrđenje Samograd u Opštini Berane i ranosrednjovjekovna crkva u Zaljevu kod Bara”, rekao je Zagarčanin “Vijestima”.

Zagračanin je, na upit “Vijesti”, proslijedio i spisak drugih zgrada i objekata koje UZKD planira da stavi pod zaštitu kao kulturna dobra.

U Baru je u planu zaštita Robne kuće (1984), Doma revolucije (1983), Doma kulture (1972) i Hotela “Korali” u Sutomoru (1968).

Spomenici na teritoriji Podgorice koji su ranije još dobili pozitivno mišljenje Uprave za zaštitu su: “Blok 5” (1960), Kapela “Čepurci” (1960), Služba društvenog knjigovodstva (1981), Carinarnica sada Privredni sud (1928), Osnovna škola “Radojica Perović”, sada Mašinska škola (1963), Sportski centar “Morača” (1975-82), Izvršno vijeće, sada Zgrada predsjednika Crne Gore i druge službe (1958), Stambeno poslovna zgrada u ulici Slobode do Pošte 1 (1953), Bivša zgrada Vlade – društveno političkih organizacija (1978-79), Skaline (1971), Stambena zgrada na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog (1962), Dječiji vrtić na Koniku (1973), Stambena zgrada na uglu Ulice slobode i Novaka Miloševa (1953), Osnovna škola “Maksim Gorki” (1965), Upravna zgrada Aluminijskog kombinata (1974), Leksikografski zavod (1984-89), Zgrada dnevnog ‘lista Pobjeda’ (1974), Zgrada Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje (1969).

U Beranama će pod zaštitu biti stavljen hotel “Lokve” (1980-1986), a u Pljevljima hotel “Pljevlja”, Pljevlja (1970), u Herceg Novom Dvoranu “Park” (1987), u Danilovgradu hotel “Zeta” (1975), Mojkovcu hotel “Mojkovac” (1968-74), u Kolašinu hotel “Bjelasica” sada “Bjanka” (1977-79), Vila Nikci (1989) u Ulcinju, Duhovni centar sada Bogoslovija (1939) na Cetinju.

Ranije je prihvaćeno da se krene u proces zaštite i za hotele na Žabljaku: “Planinka” (1984), “Žabljak”, (1969) i “Jezera” (1978), kao i Poslovna zgrada (1964). Na teritoriji Budvi će biti zaštićeni hotel “Mogren” (1983) i hotel “Palas” u Petrovcu (1983).

Kada je Nikšić u pitanju, Zagarčanin otkriva da je ranije izraženo pozitivno mišljenje o zaštiti motela “Jastreb” (1976), Doma kulture (1969), ali i hotel “Onogošt”.

No, iako UZKD ove godine ima najveći budžet u odnosu na ranije godine i budžete, Zagarčanin nije siguran hoće li sve moći da bude realizovano po planu.

”Međutim, ovdje se postavlja pitanje problema sredstava koja su nam potrebna da ovaj proces započnemo i sprovedemo do kraja. Mi ove godine imamo najveći budžet u istoriji Uprave za zaštitu kulturnih dobara, ali to još uvijek nije dovoljno da sav naš program sprovedemo do kraja. Kao što znate, mi smo duboko u procesu revalorizacije i svi timovi su sastavljeni od naših zaposlenih i ponekog sa strane. Međutim, za ovako obiman posao valorizacije moramo imati i stručnjake svih profila koji ne rade u Upravi, moramo imati obezbijeđena sredstva za sve vrste troškova, tako da sve ovo što je nabrojano zavisi od finansija, u veoma velikoj mjeri. Naravno, određeni broj ćemo uspjeti da isfinaniramo iz postojećeg budžeta, ali sve, to nije moguće. Zato očekujemo da nam se izađe u susret jer štitimo nacionalno dobro, što će svima donijeti benefite u budućnosti”, ističe on.

Zagarčanin poručuje da je spisak podložan izmjenama u kontekstu da će biti dopunjen, a kriterijumi su, kaže, jasni:

”Opšte vrijednosti koje su prepoznate kao kulturno dobro, od arhitektonskih, istorijskih, umjetničkih, pa do ambijentalnih, arheoloških, istorijskih, antropoloških i drugih činioca”, objašnjava.

On zaključuje da vremenski rok za realizaciju planiranog tekuća godina, ali to ipak zavisi od “dopunskih (materijalnih sredstava”.

”Ukoliko budemo raspolagali samo sredstvima kojima sada raspolažemo, onda će veliki dio biti završen, ali ne i sve”, poručuje Zagarčanin.

Na pitanje kako planiraju da sprovedu zaštititu i šta to znači kada su zgrade u pitanju, te hoće li tako biti ograničena njihova namjena i eventualna renoviranja, direktor UZKD Mladen Zagarčanin kaže da će sve biti po Zakonu.

”Sva buduća kuturna dobra se štite na osnovu Zakona o zaštiti kulturnih dobara, i to je naša ‘Biblija’ koja se u svakom segmentu zaštite mora ispoštovati. Taj zakon ima mnogo mana, ali je aktuelni Zakon i obavezni smo da mjere zaštite sprovodimo prema njemu. Što se tiče ograničavanja upotrebe, mogu da kažem sljedeće: sve što ne ugrožava integritet kulturnog dobra moći će da se primjenjuje i mi ćemo tu namjenu pozdraviti. Gdje vidimo da kulturno dobro može biti zloupotrijebljeno, to ćemo zaustaviti. Renoviranje po uzusima i metodologiji savremene konzervatorske prakse uz poštovanje Zakona o zaštiti kulturnih dobara ćemo podržati, a sve ostalo će biti spriječeno, kao što to i sada radimo”, objasnio je Zagarčanin.

The post Više objekata u Baru u postupku dobijanja statusa kulturnog dobra first appeared on BARinfo.

Stoga, neophodno je spriječiti tajkune i građevinsku mafiju da ulaze u posjede kulturnog dobra Crne Gore, smatra Zagarčanin, i dodaje da će to biti jedan od njegovih primarnih ciljeva kao direktora Uprave, a zatim i pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobra, hitno stavljanje pod zaštitu lokaliteta kojima prijeti ugroženost, zaštita antifašističkih stratišta, podizanje spomen-ploče/a nevino stradalim žrtvama ma koje vjere bili, “jer nam to obezbjeđuje suživot i mir naše djece u budućnosti”, objasnio je Zagarčanin u razgovoru za “Vijesti”.

Zagarčanin je rođen 1971. godine. Završio je arheologiju na Filozofskom fakultetu 1999. godine, a 2008. i postdiplomske studije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Na istom fakultetu upisuje doktorske studije 2009. godine, ali zbog nemogućnosti da plati školarinu nije uspio da odbrani doktorsku tezu.

U Zavičajnom muzeju u Baru radi od 1999, a od 2000. je zaposlen kao kustos (Dvorac kralja Nikole i Stari grad Bar). Od novembra 2020. je upravnik Zavičajnog muzeja. Zagarčanin je dobio nagradu Karavađo 2014. godine za doprinos italijansko-crnogorskoj kulturnoj saradnji, kao i priznanja Ruske akademije nauka i umjetnosti za doprinos u oblasti nauke 2015. i priznanja Francuske pomorske akademije za izložbu “DAG – vijek pod morem” iste godine.

Objavio je veliki broj naučnih publikacija, učestvovao u brojnim projektima i naučnim skupovima, bio je rukovodilac mnogih arheoloških istraživanja, konzervatorskih radova, a organizovao je i veći broj izložbi…

Koji će biti Vaši prvi koraci kao novog direktora Uprave za zaštitu kulturnih dobara, a s obzirom na Vaše dosadašnje poznavanje rada ove ustanove; možete li već najaviti primarne ciljeve?

Prvo i osnovno je da upoznam nove kolege, da im kažem da računam na svakoga ko hoće da radi i da samo zajednički možemo uraditi nešto na očuvanju kulturnih dobara Crne Gore.

Drugo, želim da poručim svima da Uprava nije i neće biti uslužna djelatnost nikome, da se zakon, ovakakav kakav je (a mora biti bolji), mora poštovati. Mnogo se toga lošeg nagomilalo i trebaće izvjesno vrijeme da se naprave prioriteti i postave određene stvari na noge.

Znamo šta se radilo u Boki, na području koje je pod zaštitom UNESCO-a. Znamo za Mamulu, jedan izuzetan fortifikacioni sklop iz vremena austrougarske okupacije i ujedno veliko stratište crnogorskih rodoljuba, i još puno, puno toga istorijski vrijednog, a znamo i za to da se danas od Mamule pravi kockarnica.

Da ne pominjem Perast i hotelsko turističke bravure na najljepšim baroknim objektima. Naravno, mnogo je drugih slučajeva u Boki o kojima ovdje nemam prostora da govorim. Mora se naći zajednički jezik s crkvom, koja je zakonski imalac velikog broja nepokretnog kulturnog dobra, jer je u prošlosti bilo mnogo nesuglasica koje nijesu išle u prilog očuvanju baštine.

Ako ste do samo prije par godina imali gotov projekat koji je bivša vlast gurala zajedno s određenim ljudima iz Uprave i vlasti, i zajedno s nekom španskom firmom “Paradores”, a to je da se od Starog grada Bara napravi hotel s pet zvjezdica, s bazenima i velnesom, da se Žabljak Crnojevića, jedna od najvećih crnogorskih svetinja pretvori takođe u hotel, i treći Mamula koju sam pomenuo i koja se ostvaruje, onda možete da zamislite dokle je išla tajkunska bahatost, i dodvoravanje njegovom veličanstvu novcu.

O Ulcinju ne smijem ni da mislim, tamo se bedemi ruše zbog divlje gradnje. Gdje se to u Evropi urušavaju bedemi, pa makar bili i obične tvrđave, a ne ilirsko-helenistički gradovi? Spriječiti tajkune i građevinsku mafiju da ne ulaze u posjede kulturnog dobra Crne Gore, to je osnovno.

Koje probleme prepoznajete kao goruće kada je riječ o zaštiti kulturnih dobara? Kako se s njima nosilo prethodno rukovodstvo Uprave?

Prvo je nepostojanje mladog kadra. Čini se da nekome nije odgovaralo da se u Crnoj Gori napravi ozbiljna katedra za istoriju umjetnosti i arheologiju i da se školuju kvalitetne arhitekte konzervatori, jer bi se samim tim povećao broj onih koji bi se pobunili protiv nepočinstava koja su nam se dešavala.

Zato imamo fakultete za hotelijerstvo i menadžment na svakom koraku. Ponavljam, a kazao sam maloprije, najveći problem je popuštanje pod pritiscima jer određeni broj ljudi, koji su moćni, imaju devizu “da svako ima svoju cijenu”. Ne bih baš rekao da je tako.

Što se tiče rada mojih kolega na čelu Uprave u prošlosti, o tome sam već kazao u prošlom pitanju. Ne bih imenovao nikoga, ali vlast je te ljude gurala mnogo puta u ono u šta ni oni sigurno nijesu vjerovali.

Treba napraviti globalnu sliku stanja naše baštine, obratiti pažnju na sjeverni dio Crne Gore i pomoći gradovima da sačuvaju spomenike, da oni lokaliteti kojima prijeti ugroženost budu stavljeni pod hitnu prethodnu zaštitu. Zaštititi antifašistička stratišta, podići spomen-ploče nevino stradalim žrtvama ma koje vjere bili jer nam to obezbjeđuje suživot i mir naše djece u budućnosti.

Kazali ste da Vas za obavljanje ove funkcije motiviše „sve ono što ste gledali dvadeset godina kao arhelolog, sva nepočinstva koja su rađena”. Kako planirate da promijenite dosadašnju (ne)brigu o kulturnom blagu Crne Gore?

Tu nebrigu je nemoguće promijeniti odjednom. Bilo bi sumanuto i pomisliti da ću moći sve da učinim što mi je u glavi. Prvo i osnovno je da stvari treba postaviti na prave noge, što će biti možda i najrealnije u ovom trenutku.

Crna Gora je duboko podijeljena zemlja i naravno da će biti opstrukcija sa svih strana. U ovakvom galimatijasu, gdje narod ne shvata da je patriotizam krov koji prokišnjava na Dvorcu kralja Nikole u Baru, palati Bujović u Perastu i na još mnogo mnogo mjesta. U situaciji dok je Duklja, kao najznačajniji arheološki lokalitet u našoj zemlji, totalno nevalorizovana i zapostavljena, da je ogroman dio u privatnim rukama, u toj situaciji totalne neposvećenosti najznačajnijem nešto se mora uraditi u budućnosti.

Stari grad Bar se bukvalno raspada, ulcinjski bedemi se ruše, Svač propada… U takvoj stvarnosti treba praviti strategiju održivosti i edukovati mlade ljude jer kadra nemamo. To nam je jedan od najvećih problema. Bolje organizovati rad regionalnog odjeljenja u Boki i osmisliti kako bolje da zaživi i odjeljenje u Mojkovcu.

”Vijestima” ste jednom prilikom kazali: “Dok se zakon ne promijeni – sve je nemoguće. Mi smo, odnosno – oni su, u posljednjih trideset godina uništili toliko kulturnog nasljeđa koliko cijela Evropa nije uništila od Prvog svjetskog rata, a bavimo se nekim podjelama”. Da li ćete inicirati izmjene i dopune Zakona o zaštiti kulturnih dobara i na koji način?

Zakon mora da se prilagodi crnogorskim potrebama, jer se čini da smo određene djelove zakona prepisali iz velikih sistema u okruženju. Mora se dati više prostora lokalnim muzejima da prate stanje nepokretnih kulturnih dobara jer ako se ne stvori određena regionalizacija u smislu praćenja stanja na terenu, ostaćemo bez ijednog potencijalnog arheološkog nalazišta u Crnoj Gori. Naravno da ću inicirati s kolegama da se određeni djelovi zakona promijene, a da se ono što je dobro, a ima ga dosta, ostavi ili još poboljša. Mora biti više revizija, više inspekcija, više ljudi na terenu, a za to nam, ponavljam, trebaju mladi i školovani ljudi, neindoktrinirani mržnjom i podjelama.

Znate li kakav tim ljudi Vas čeka u Upravi za zaštitu kulturnih dobara i da li ćete, u saradnji s njima, biti sposobni za veće promjene i poduhvate na ovom polju?

Mislim da sam na ovo pitanje odgovorio na početku, ali ne mari, da ponovim: Tamo gdje idem ima dosta sposobnih, radnih i dobrih ljudi na koje računam, ali nam predstoji upoznavanje i veliki rad. Svako ko hoće da radi, imaće tu mogućnost, u suprotnom – nešto ćemo morati da mijenjamo.

Kakvo stanje ostavljate u Zavičajnom muzeju u Starom gradu Bar? Šta ste tamo promijenili tokom svog angažmana?

Ja sam u Zavičajnom muzeju radio 21 godinu i teško bi bilo da Vam ukratko kažem šta se sve promijenilo tokom mog angažmana. Da ne budem lažno skroman – mnogo toga, rekao bih.

Na polju arheologije i istraživanja Starog grada Bara organizovao sam projekat koji je trajao deset godina i koji je involvirao najbolje evropske univerzitete i za to dobio nagradu “Caravaggio” 2014. godine za doprinos italijansko-crnogorskoj kulturnoj saradnji.

Organizovao sam i prva podvodna istraživanja u Crnoj Gori, radio na mnogo arheoloških projekata… Posljednjih godina sam se posvetio Starom gradu Baru, a cilj mi je bio da organizujem konzervatorsko-restauratorske projekte, prvenstveno restauraciju crkve Svete Katarine, jedne predivne gotičke kapele, i u tome sam uspio.

Naravno, uz moje kolege s kojima sam dijelio nebrigu opštinskih vlasti da grad iskorišćavaju samo onda kada treba politički da se promovišu u njemu.

Angažovao sam se na završetku „Arhiepiskopske palate“, da bih obezbijedio prostor za Arheološki muzej, koji će, ja se nadam, biti veoma brzo realizovan.

Tokom prošle i ove godine spasili smo otomansko groblje iz 18–19. vijeka, koje je počelo da se urušava, usljed seizmičkih potresa, pronašli džamiju, istakli značaj očuvanja otomanskog kulturnog nasljeđa koje je zapostavljeno, otkopali otomansku tvrđavu Tabiju (Haj ili Golo brdo) izviše Sutomora, započeli proces organizovanja sanacije Dvorca kralja Nikole, napisao sam i dosta naučnih radova koje možete da vidite na Academia.edu (svi su u pdf formatu) i uradio još mnogo toga…

“Treba obratiti pažnju na sjever Crne Gore i pomoći gradovima da sačuvaju spomenike, da oni lokaliteti koji su ugroženi budu stavljeni pod hitnu zaštitu. Zaštititi antifašistička stratišta, podići spomen-ploče nevino stradalim žrtvama, ma koje vjere bili, jer nam to obezbjeđuje suživot i mir naše djece u budućnosti”.

The post Zagarčanin: U borbi za očuvanje kulturnih dobara CG prvo spriječiti tajkune i građevinsku mafiju first appeared on BARinfo.