Umjetnost je najintenzivnija forma individualizma koja postoji – Oskar Vajld

Međutim, riječ “dolina” može biti i velikog slova. Može da izazove drugačije asocijacije, pa i osjećaje. Može da odvede u neke druge sfere, da izazove druge doživljaje. Dolina smrti – jezu, Dolina palmi cocora – egzotiku, Dolina ćupova – radoznalost, Dolina gejzira – čuđenje, Dolina velika rasjedna – neizvjesnost, Dolina pećina – mistiku. Po svijetu ih ima, nebrojeno, i sve one mogu, jednom riječju pobuditi divljenje. Dobile su ime nečijom voljom, na osnovu činjenica, trenutnom inspiracijom ili doživljajem.

Kad bi sve ovo objedinili u jedno, bez nekog velikog ustezanja, barska dolina može dobiti ime, Dolina umjetnika.

Nije teško znati zašto jedino to ime pristoji našem gradu. Zbog broja onih koji su svojim darom i specifičnim vrijednostima rođeni ili su osjetili ovaj prostor kao svoj. Ispunili su sve njegove pore i dišu punim plućima, želeći da iskoriste priliku koja im se pruža.

Prostor, uokviren Volujicom, Lisinjem, Vrsutom, Tankim rtom, ima neku čudnu moć. Blagost koja kao miro toči njihovim liticama i usjecima, vazduh i voda začinjeni egzotičnim i rijetkim biljkama rumijskog korijena, kaćuna, pelina, drače, žuke, budi inspiraciju i daje stvaralačku snagu. Nesebično je podario ovaj prostor produhovljenim i kreativnim ljudima da iskažu sebe i nama prenesu bar malo njihove duše. Srećom ona ne može da se uhvati, da se ščepa, ošamari, strpa krijući u džep. Njoj ne možemo držati pridike ili soliti pamet. Prodati aktuelne potrepštine. Nju moramo osjetiti. Koliko nas može osjetiti njihovu dušu, njihov duh? Bojim se ne puno. Ne zato što ne mogu, a ima i toga, već zato što ih ne interesuje. Nemaju vremena u trci za materijalnim da se bave nekakvim duhom. Ko danas normalan time da se bavi? Ko da se bavi time, pare su važne. Pare, pare.

Umjetnost briše prašinu svakodnevnog života sa duše – Pikaso

Veliša Leković bi mogao biti rodonačelnikom Doline umjetnika. Prvi je osjetio čari ovog prostora i zauvijek se vezao za njega. Ostavio je svoja djela gradu koja se čuvaju u njegovoj, a i našoj galeriji. Prostor u kome se odvija dinamičan program, ali nekako sve ostaje u tim gabaritima. Način se mora naći da se ta topla izložbena atmosfera prelije i šire kroz grad.

Mijo Mijušković je jedan od onih koji je svoju dušu kroz najteži materijal, kamen, znao da iznese na pijedestal. Dobri čovjek, specifične naravi i neobične naracije. Karakteristične fizionomije, naglašenih crta lica i izuzetno jakih ruku. Jedino takav je mogao da iz ovog našeg ljutog krša izvuče ono lijepo što je vjekovima krio u sebi. Radeći drvetom, odmarao je. Nije bio baš poželjan u društvu, ama ni on njima nije ostajao dužan. Imao je ideju da na nekoj lokaciji u gradu dopremi stijenu i uz odobrenje gradskih vlasti iskleše skulpturu koja bi ostala kao njegov poklon gradu. Imali bi priliku da vidimo umjetnika na djelu kako stvara. Da slušamo zvonke udarce čekića i dlijeta, zujanje brusilice i tupe udarce komada kamena pri padu na zemlju. Milije nam je štektanje, pucanje, eksplozije i škripa. Povukao se u osamu iznad Sutomora i stvarao i stvarao. Kakva je sudbina tih njegovih djela, veliki je znak pitanja. Nekako bi mu se trebalo odužiti, a načina ima puno.

Uroš Tošković je jedan od sugrađana koji je u ovaj naš prostor došao kao afirmisani umjetnik. Njegovu ljepotu je koristio intenzivno i strasno. On je najbolji primjer kako se šetalište, kafanske terase, plaže mogu pretvoriti u neki duhovniji prostor. Sada se sa šetališta za sva vremena obraća, na sebi svojstven način, prolaznicima kroz djelo, još jednog našeg sugrađanina, Zlatka Glamočaka. Pokazuje da srednji prst može biti i te kako simpatičan, a ne kao neki besprizornjaci.

O Zlatku govore njegove skulpture koje krase nekoliko crnogorskih gradova. Iako živi u Parizu, česte njegove posjete Baru, uvijek se zapaze.

“Gvozdo” je dovoljno reći. Taj duhoviti, a znao je da ode i u ironiju do sarkazma, umjetnik, profesor, prešao je preko obronaka Sutormana i ugnijezdio se na obali sutomorske plaže. Plavetnilo koje ga je zapljuskivalo bilo je podloga na njegovim platnima, a glavna tema su bili orlovi, kokoti, koze i pejzaži njegove Crmnice koju je svojom specifičnom tehnikom ovjerio zauvijek. Želja mu je bila da zidinama starog grada ubrizga život tako što bi se omogućilo mladim svršenim akademcima, umjetnicima, da žive i stvaraju u njemu. To su iskoristili mladi Naod Zorić, Nikola Kovačević. Postali su dragi i dobrodošli stanovnici. Poslije ne dugog vremena, otišli su svojim putem, napravili svoje uspješne karijere, ali Bar nije na kvalitetan način iskoristio taj njihov duh. Lijepo bi bilo da pored obnovljenih objekata kaldrmom šetaju i mladi umjetnici obogaćujući starobarski krš.

Najstariji medju aktivnim barskim umjetnicima je Muharem Muratović. U svojim Mrkojevićima, autoritet je gradio kao pedagog, a atelje mu je služio da toplinu i skriveni nemir prenese na platno. Kroz mističnu stranu žene i njen izražajni pogled ispoljavao je sve svoje poruke. Pogled posmatrača ukršten sa pogledom sa slike mogao je izazvati bururet u glavi. Ravnodušnih nema.       

Poslije barske gimnazije, Likovnu akademiju, a onda i magisterij u Beogradu, završio je Petar Vujošević. Skroman, nenametljiv, tihuje u Beogradu, gdje svoje nesumnjivo obrazovanje i umijeće koristi u promovisanju mozaika kao jednog od pravaca likovnog izraza. Njegove škole mozaika u Starom Baru prošao je veliki broj polaznika. Barani njegove performansie posvećene vatri, vodi i gvožđu pamte.

U Baru, kao u kakvoj toploj leji ili uzornom rasadniku, niču, gaje se i razvijaju mnogi umjetnici. Više manje njihov rad se prati, ali oni zaslužuju, sigurno, mnogo više. Ono što ostavljaju iza sebe je neprocjenjivo blago koje jednu sredinu uzdiže i izdvaja od druge. Duh koji oni isijavaju ne može oduvati ni jugo, bura, ni zapodnjak. Pušta sve dublje i dublje korijene u ovoj našoj Dolini umjetnika.

Ono što se radi sa ljubavlju, dobro je urađeno – Vinsent van Gog

The post Žarko Đurišić: Barska dolina – Dolina umjetnika first appeared on BARinfo.

Nakon otkrivanja, upriličena je izložba Toškovićevih radova i umjetnički performans crnogorskog glumca i pjevača Slavka Kalezića.

Kalezić je istakao kako je ponosan na realizovani program.

“Privilegovan sam. Hvala svima koji su bili, i dirljivim reakcijama. Umjetnost ima moć. Zauvijek. Ponosan na koncept koji sam osmislio”, oglasio se Kalezić na svom profilu.

The post Kalezić: Ponosan sam na koncept koji sam osmilio first appeared on BARinfo.

Ovaj događaj okupio je brojne poštovaoce njegovog stvaralaštva, predstavnike kulturne i umjetničke scene, kao i građane Bara, grada u kojem je Tošković proveo neke od posljednjih godina života.

Spomenik, djelo proslavljenog vajara Zlatka Glamočaka, Baranina koji živi u Parizu, izrađen je u bronzi, visok dva metra i postavljen na postamentu od kamena.

Čast svečanog otkrivanja pripala je predsjedniku Opštine Bar Dušanu Raičeviću, istoričarki umjetnosti dr Anastasiji Miranović, koja je predsjedavala Komisijom za ocjenu i odabir arhitektonsko – umjetničkog rješenja, kao i autoru skulpture.

Zlatko Glamočak je u obraćanju prisutnima svoj rad opisao kao „simbol mudrosti“ kakav je i sam Tošković bio: „Tošković je predstavljen na jednoj liniji od mora ka ovamo, izašao iz vode i ogrnut mokrim plaštom koji mu daje jednu mesijansku kategoriju, mesijansku viziju kakvu je sam imao. Sa velikim cipelama, odnosno cokulama nekoliko brojeva većim, što mu daje jedan izgled čovjeka sa margine, kako je on samo spolja djelovao. Ono što je začuđujuće u jednom momentu, da li je to sada jedan ezoterijski smisao, da sam mu ja zadnju desnu cokulu postavio tako da je vuče za sobom, i gle čuda, šest mjeseci po radu otkrivam upravo takvu njegovu fotografiju“.

Istoričarka umjetnosti, dr Anastasija Miranović, istakla je značaj današnjeg otkrivanja spomenika, naglasivši da je u savremenoj crnogorskoj kulturi rijetkost podizanje spomen obilježja umjetnicima. Ovaj čin dobija na posebnoj važnosti i zbog zakonske norme koja propisuje da mora proći najmanje 20 godina od smrti osobe kojoj se spomenik podiže.

„Uroš Tošković je i u ovom slučaju presedan, suvišno je reći da on to zaslužuje. Ulogu performer-umjetnika dodijelio mu je život. Sam je bio garav i hodajući crtež, a najbolja umjetnička ostvarenja realizovao je upravo u tom umjetničkom mediju. Iako već šest godina nije sa nama, Urošv duh i energija žive u gradu pod Rumijom. Galerija ‘Velimir A. Leković’ čuva legat njegovih radova. A sada, zahvaljujući majstorski realizovanom djelu Zlatka Glamočaka, barsko šetalište pruža priliku neposrednog susreta s hodajućom umjetnošću, jer Uroš je upravo to bio. Umjetnost in vivo“, zaključila je dr Miranović.

Predsjednik Opštine Dušan Raičević naglasio je da spomenik otkriven upravo u susret šestoj godišnjici od Uroševe smrti treba da bude podsjetnik svima na važnost očuvanja autentičnosti, slobode izraza i hrabrosti u stvaranju.

„Okupljeni baš na ovom mjestu odajemo počast umjetniku koji je svojim djelom prevazišao granice vremena i prostora. Njegova umjetnost nije bila samo izraz izuzetnog talenta i neukrotivog duha, već i dokaz neumorne potrage za istinom i slobodom kroz liniju i oblik, uz konstantnu demonstraciju njegove autentičnosti“, naveo je Raičević.

Nakon svečanog otkrivanja spomenika, program obilježavanja je nastavljen u Umjetničkoj galeriji „Velimir A. Leković“ gdje je priređena izložba radova iz legata Uroša Toškovića, uz umjetnički performans glumca Slavka Kalezića, koji je kroz ekspresivan scenski nastup dočarao Toškovićev nesputani stvaralački duh.

Galerija „Velimir A. Leković“ od 2011. godine baštini legat od 68 crteža Uroša Toškovića kao poklon beogradskog galeriste i kolekcionara Momčila Moša Todorovića.

Odluku o podizanju spomenika Toškoviću donijela je Skupština opštine Bar, nakon što je Vlada Crne Gore dala saglasnost za realizaciju projekta.

The post VIDEO: Otkriven spomenik Urošu Toškoviću, rad Zlatka Glamočaka first appeared on BARinfo.

Na otvaranju izložbe, pred mnogobrojnom vrbaškom publikom, govorili su kustos galerije Silvia Jelačić, predsjednik CV-a Mirko Zečević, predstavnik opštine Vrbas Jovana Vujtović i poznati kolekcionar Toškovićevih djela, čiji su crteži iz njegove kolekcije izloženi u galeriji, Bojan Krljić.

“O Toškoviću sam mnogo znao, prije nego što sam ga i upoznao, u Beogradu, poslije njegovog boravka od više decenija u Parizu. Kult o Toškoviću širio se još iz vremena kada je, kao student u Beogradu, zajedno sa Dadom Đurićem, svojim performansima ‘opsenjivao balkansku prostotu’“, rekao je Zečević na otvaranju izložbe koja će biti otvorena do 7. februara.

A u Baru teku pripreme za postavljanje spomenika Toškoviću. Došlo se do faze postavljanja specifične podloge na platou gdje će biti smješten spomenik slavnom slikaru, na gradskom krozu, blizu plaže gdje je provodio vrijeme.

The post Izložba Toškovića u Vrbasu, radovi na platou za spomenik u Baru first appeared on BARinfo.

Ovaj događaj, posvećen jednom od najznačajnijih crnogorskih stvaralaca, okupio je brojne ljubitelje umjetnosti, odajući počast izuzetnom likovnom opusu Uroša Toškovića.

 “Svetac i(li) anđeo – naslov je ispod kog se mogu smjestiti mikrokozme svjetske misli, kulture, umjetnosti, filosofije, politike, ali i naše svakodnevnice, naizgled jednostavnih života koje živimo. Kako da ostanemo mirni sa našim ”unutrašnjim biljkama”, kako da percepcija svijeta oko nas bude u ravnoteži, pritisnuta snažnom gravitacijom vječnih sila dobra i zla, tog dualiteta nad kojim je sazdano sve u istoriji čovječanstva. Da li je Tošković hodao po žici između obala tih antipoda? Da li je tim hodom, svojim životom, odnosno stvaralaštvom — jer između njih nema nikakve razlike — pozivao i prozivao sve oko sebe da se odrede? Da se sami smjeste u neki ekscentrični etički i misaoni koordinatni sistem”, rekao je otvarajući izložbu rektor Univerziteta Crne Gore prof. dr Vladimir Božović.

Izložbi je prethodila panel diskusija govornika koji su se na neki način, u domenu svog rada, dotakli života ovog umjetnika. “Uroš Tošković majstorski portretiše besmisao i besciljnost života, a da se ne primjećuje da tu nešto fali”, kazao je moderator panel diskusije dr Milun Lutovac, uvodeći paneliste u diskusiju o umjetnikovom životu i radu.

“Dosegnuti nevidljivo u vidljivom, uputiti se i upustiti u neobične, čudne dubine, neodređenosti, neomeđenosti, rasplinutosti, nesvjesnosti, iskoračiti do dna nepoznatog, u Ništa – to nije dato svakom. Noć Uroša Toškovića veća je od njegovog dana. O njoj mi znamo vrlo malo ili nimalo. Ko je bio Uroš Tošković, još manje”, kazao je on.

Branka Bogavac, novinarka i publicistkinja, podijelila je svoja sjećanja na susrete s Toškovićem, govoreći o njegovom jedinstvenom karakteru, na rubu između genija i destrukcije: “Trudila sam se da sagledam Toškovića iz drugačijeg ugla u odnosu na dosadašnja tumačenja. Pokušala sam da objasnim, odnosno opravdam, njegovo ekscesivno ponašanje” kazala je Bogavac i dodala da je raduje povratak u domovinu i susret sa zemljacima, posebno kada je riječ o  umjetniku kakav je Tošković.

Književnica i teoretičarka umjetnosti Marijana Zečević istakla je filozofsku dubinu njegovih likovnih djela: „Njegov crtež sadrži ne samo revoluciju već sažima gotovo sveukupnu istoriju umjetnosti i evoluciju. Iz tog ugljena emanirala je jedna moćna hipostaza, na koju nije bio imun ni Pikaso, te ga je i sam kopirao. Poput Kazimira Maljeviča, Pita Mondrijana, Františeka Kupke i većine umjetnika koji su se zanimali za kubizam, i kod Toškovića je kao rezultat sasvim prirodno emanirala teozofija kao filozofsko učenje: Nema religije iznad istine. Otuda dvije ključne riječi koje bi mogle odrediti Toškovića, kao viši principi života, jesu: Igra i Istina”.

Miloš Marjanović, istoričar umjetnosti i autor postavke radova kazao je: “Toškovićev pristup, oštra linija često prisutna i u karakteru i radu i izrazita ekspresivnost, učinili su ga vidljivim, ne samo u Crnoj Gori u protekle tri decenije, već u regionu i Parizu, još 60-ih godina prošlog vijeka. Djela nose izuzetnu snagu i iskrenu emociju koja se lako prenosi na posmatrača bio on laik ili ne”.

Slavenko Rakočević Rakoč, vajar i  slikar, osvrnuo se na Toškovićev uticaj na umjetničku scenu: „Za mene, Uroš je bio i ostao učitelj. Njegova hrabrost da stvara van svih granica i normi pokazala je mnogima od nas da umjetnost nije samo stvaranje, već i življenje.“

U toku večere prikazan je i film rediteljke Katarina Bulajić o Urošu Toškoviću, koja je ovom prilikom izjavila: „Film ‘Stari majstor’ povezuje traumatične momente iz ličnog života sa motivima i atmosferom Uroševih crteža i slika. Pored toga, ovo je plod ukazanog, apsolutnog povjerenja jednog od najvećih umjetnika grupi, tada, studenata. Nakon brojnih festivala, mogu da kažem, da je film na pravom mjestu – među Uroševim radovima”.

Festival umjetnosti, nauke i kulture (FUNK), organizovan povodom 50 godina Univerziteta Crne Gore, nastavlja da kroz raznolike kulturne događaje promoviše kreativnost, nauku i umjetnost, okupljajući istaknute stvaraoce iz Crne Gore, regiona i svijeta.

The post Veče posvećeno Toškoviću u Rektoratu Univerziteta Crne Gore first appeared on BARinfo.

Postavka od 35 radova u Galeriji predstavlja selektivan izbor iz kolekcije Bojana Krljića koji je formirao zbirku od oko 350 crteža slikara koji, po riječima Ljiljane Zeković, „pripada antologijskim veličinama savremene crnogorske i jugoslovenske umjetnosti“.

„Od samih početaka Tošković se izdvojio kao ličnost i umjetnik snažne individualnosti koji je, van svih društveno-kulturoloških diktata i nametnutih kodeksa, iskazivao personalne naklonosti u skladu sa svojim psihofizičkim temperamentom koji je bio buran, neobuzdan, boemski a time, u konzervativno orijentisanoj sredini, i neshvaćen“, kazala je Zeković dodajući da radovi na izložbi u Baru, gradu u kojem je u jednom periodu života našao svoje pribježište i utočište, obuhvataju njegovo stvaralaštvo od studentskih dana do početka novog milenijuma i prate poetiku umjetnika koja se temelji na „transcendentalnom i spiritualnom iskustvu u kontekstu fantastike snažnog ekspresivnog naboja, koji nije izražavao fantazmagoričnim vizijama i narativnim prizorima već je nemilosrdno razotkrivao suštinu ljudskog bića kao jedinke – bolne, grčevite, brutalne, bespomoćne, letargične“.

Zeković je istakla da je, polazeći od filozofije egzistencijalizma i nihilizma, Tošković,prije svega, umjetnik eksplozivnog stvaralačkog nerva, koji uporedo slika univerzalnog čovjeka kamijevske otuđenosti, epske ličnosti iz crnogorske istorije, običnog čovjeka portretne kreature i potkulturne grupacije…

„Na njegovim radovima, kao u nekoj virtuelnoj galeriji, smjenjuju se figure vojnika, ranjenika, mrtvih ratnika, izgladnjelih životinja, pokajnica, karikiranih ljudskih likova koji su, zapravo, simboli preko kojih izražava različita psihološka stanja– patnju, pesimizam, užas, smrt, bol ravnodušnost…Razapet između svijeta snoviđenja i brutalne realnosti izražava se u ekspresivnom maniru: olovkom, tušem, uljem, a kasnije pijeskom, pastelom i njihovim kombinacijama“, kazala je Zeković zaključujući da je definicija kojom bi se sažeto opisalo Toškovićevo slikarstvo, istovremeno, i definicija njegovog života, da su oni neodvojivi, kao čovjek i njegova sjenka.

„Sa Toškovićevih crteža i slika kao da nas prate njegove kao ponor crne oči u kojima su sabrane sva tuga i tajne ovog i onog svijeta“, zaključila je istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković.

Publici je sinoć predstavljena i pažnje vrijedna Monografija posvećena ličnosti i djelima Uroša Toškovića iz kolekcije Bojana Krljića, u izdanju Grafičkog kolektiva Beograda.

Ljiljana Zeković pojašnjava da u monografiji, autori tekstova, pored stručnih, često i emotivno nadahnutih riječi o likovnom stvaralaštvu Uroša Toškovića, sa posebnim pijetetom govore o kolekcionaru Bojanu Krljiću, slikaru, književniku, likovnom pedagogu koji je oformio zbirku koja svojim profilom ima muzejski karakter koji se zasniva na ICOMO-vim etičkim principima sakupljanja, čuvanja, valorizovanja umjetničkih djela od izuzetne vrijednosti, te da je riječ o kolekcionaru koji je sa posebnim respektom prema umjetniku, uzdignutim skoro do nivoa idolopoklonstva, od 1998. do danas sakupio više od 350 crteža Uroša Toškovića, u različitim tehnikama.

„Obimna publikacija od 445 stranica u kojoj su poštovani standardi i principi naučne i stručne aparature obuhvata: tekstove kojima se sa različitih aspekata osvjetljava višesložno i kompleksno djelo Uroša Toškovića; katalog radova; crteže iz skicen blokova i svezaka, zatim djelove intervjua, zapise iz svezaka i pjesme u tekstu pod nazivom „Dobar crtač je kao elitni strelac“ u kojem nam se Tošković obraća u prvom licu. Tu je i izuzetno indikativna fotodokumentacija… Posebnu cjelinu predstavlja Katalog radova nastalih od 1953. do 1995. Godine dok u ilustrativnom dijelu posebnu cjelinu čine crteži iz skicen blokova.

„Na nama je da prvi kontakt – dodir sa ovom knjigom učinimo posebnim reinkarnirajući tajanstvene prostore iskonskog koje nas vraća izvornim vrijednostima tamne strane života“, kazala je Zeković upućujući komplimente „Barskom ljetopisu“ koji je prepoznao vrijednost projekta koji bi trebalo da bude primjer kolekcionarima da umjetničko blago koje čuvaju u svojoj intimi učine dostupnim svima.

Bojan Krljić je izrazio zadovoljstvo što se izložba otvara u Baru, gradu u kojem je Tošković, koji se smatra jednim od najvećih crtača u svijetu,jedno vrijeme živio i stvarao. Izložba, prema njegovim riječima, sadrži 35 radova nastalih u periodu od 1953. do 1986. godine.

„Živojin Pavlović u svom tekstu posvećenom Toškoviću ističe da je njegova estetika bez premca u svjetskom slikarstvu. Žan Vale, poznata ličnost u svijetu francuske kulture stavlja Toškovića u porodicu duhova koja postoji kroz vjekove zajedno sa Gojom i Vilijamom Blejkom“, podsjeća Krljić napominjući da publika u Baru ima priliku da, premijerno,vidi četiri rada koja su bila u vlasništvu Žaka Valea.

„Tošković je pjesnik, a njegovi crteži su epske pjesme, intimna ispovijedanja, bunt protiv svijeta u kojem živimo. Oni su vulkani emocija koji ostavljaju snažan utisak na svakoga otkrivajući ono nevidljivo. I, kako je rekao pjesnik Danilov, ʼiako je tema smrti prisutna u njegovim crtežima, njihov izraz i živost prizivaju, otjelovljuju i slave životʼ“, zaključio je Bojan Krljić izrazivši nadu da će izložba Uroša Toškovića i monografija o njemu biti korak ka potpunijem razumijevanju i priznavanju lika i djela velikog umjetnika.

The post Barski ljetopis: Otvorena izložba crteža Uroša Toškovića first appeared on BARinfo.

“Uobičajeno je da strast kolekcionara bude usmjerena u jednom određenom pravcu, pa tako sakupljanje djela različitih umjetnika, u širokim dijapazonima stilova, vremenskih raspona, disciplina ili tehnika, uglavnom dovodi do heterogenosti u kojoj se gubi fokus zbirke, a time često i vrednost cjeline. Ali nije uobičajeno u našoj kolekcionarskoj praksi da se sva pažnja, sva posvećenost, sva ljubav, ciljno upravi samo prema jednom jedinom umjetniku, i to umjetniku poznatom, uglavnom, po njegovim crtežima – crtežima intimnog karaktera, najčešće, malih dimenzija, rađenih olovkom, tušem, gvašom, ređe akvarelom, flomasterom ili nekim drugim sredstvom.

Tošković je svugdje ostavio traga svoga postojanja – sjećanja na njega još žive, ali, prije svega, cijene se njegovi začudni radovi”, navodi se u najavi izložbe.

Zapamćen je kao neobičan i samosvojan slikar snažnog crtačkog nerva, zatamnjenih atmosfera bivstvovanja i bolnih ljudskih sudbina. Kao da je, na svojim crtežima, transponovao sopstvenu nesrećnu egzistenciju, alijenaciju, duhovnu i fizičku usamljenost, odbojnost prema sjaju uspešnog umetničkog statusa, i uopšte, sređenosti građanskog života. Kao da ni tračka svetlosti, ljepote, osmjeha i sreće, nikad nije doživio.

Bojan Krljić nije samo zainteresovan za Toškovićeve radove: on, s istom strašću, sakuplja svaki tekst, svaku vijest, svaku riječ o umetniku, izgovorenu ili napisanu, svaki podatak, fotografiju i artefakt o njemu i njegovom životu. Postao je najdragocjeniji čuvar svega što se odnosi na Uroša Toškovića, a knjiga koju mu posvećuje kolekcionar najljepši je spomenik koji se jednom stvaraocu može podariti.

Izložbu će otvoriti istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković.

Ovo je druga izložba iz Likovne selekcije 37. „Barskog ljetopisa“ koju potpisuje Goran Ćetković.

The post Izložba crteža Uroša Toškovića i promocija monografije večeras na Ljetopisu first appeared on BARinfo.

Odluku o podizanju spomen-obilježja Urošu Toškoviću, jednom od najznačajnijih crnogorskih i jugoslovenskih likovnih stvaralaca donijela je Skupština opštine Bar, nakon što je prethodno Vlada prihvatila Predlog za davanje saglasnosti na podizanje spomen-obilježja koji je uputila Opština Bar.

Spomenik će biti postavljen na Šetalištu kralja Nikole, čime se želi odati poštovanje jednom od najvećih likovnih umjetnika ovih prostora, koji je upravo u Baru i proveo posljednje godine života i u našem gradu ostavio neizbrisiv pečat svojeg duha. Na ovaj način Bar želi da se barem malo oduži slavnom slikaru, ali i da pokuša da sačuva njegov neprikosnoveni duh na ulicama i obalama Bara za generacije koje dolaze.

Na opštem, javnom i anonimnom konkursu za izradu arhitektonskog i umjetničkog rješenja raspisanom od strane Opštine Bar prvorangiranim je, od strane Komisije, kojom predsjedava dr Anastazija Miranović, ocijenjen rad Zlatka Glamočaka koji je nagrađen sa 1.500 eura, a drugorangirni je bio rad Slavenka Rakočevića, koji je nagrađen sa 1.000 eura.

Takođe, krajem prošle godine je u okviru proslave 24. novembra – Dana opštine i Dana oslobođenja Bara, u Galeriji „Velimir A. Leković“ otvorena izložba „Uroš Tošković u očima svjetskih karikaturista“ tokom koje su publici predstavljena 52 rada nastala u okviru osmog izdanja Međunarodnog festivala karikature u Kolašinu, čija je tema bio upravo virtuoz crteža – Uroš Tošković, navodi se u saopštenju Službe za odnose sa javnošću Opštine Bar.

The post Opština Bar podiže spomen-obilježje Urošu Toškoviću first appeared on BARinfo.

“Ova instalacija je nastala povodom dvije godine od smrti jednog od najvećih crnogorskih umjetnika Uroša Toškovića,  koji je posljednje godine života i rada proveo na obali u Baru, kada je i nastala fotografija (dio instalacije) ‘Uroš s Lučom mikrokozma’ (2014.). Njeno izlaganje sugeriše da je Tošković neraskidivi dio planirane manifestacije  ‘Street in art’, koja će  10. jula, sa početkom u devet časova, okupiti sve zainteresovane umjetnike  u ‘ulici umjetnosti’”- izjavio je upravnik Umjetničke galerije “Velimir A. Leković” u Baru i dugogodišnji selektor likovnog i književnog programa Festivala “Barski ljetopis”, dr Milun Lutovac.

Važno je istaći da je poklonjeni artefakt bio dio izložbe “Hommage Urošu Toškoviću” i da je ta postavka, kako dr Lutovac ističe, svojom koncepcijom izmakla svakom definisanom prostoru i vremenu.

“Prostor, zahvaljujući izloženim tragovima (‘ostacima svijeta’), postaje artefakt koji sam sebe izlaže”, saopštava Lutovac, kao neko ko je podjednako kreativan i sa perom i sa slikarskom kičicom. 

“Kao istaknuti  teoretičar savremene umjetnosti, Lutovac je i dok je ideja ‘Street in art’-a bila još u povoju, sa njenim inicijatorom, slikarom Vladimirom Iličkovićem, ukazivao na neophodne sadržaje i otvoreno se radovao njenoj namjeri da afirmiše i okupi barsku likovnu scenu. Dr Milun Lutovac, kao afirmisani likovni i književni kritičar, tokom svog profesionalnog i univerzitetskog angažmana veoma je efektno sprovodio u djelo slične zamisli i pružao kolegijalnu podršku”, sa zadovoljstvom konstatuje PR i organizator događaja prof. Neđeljko Necko Đurović.

“Street in art” pod sloganom “Barski umjetnici Baru”, održaće se u subotu, 10. jula, a trajaće od devet do 21 sat.

The post Tošković na Street in art- u first appeared on BARinfo.

Postavku crteža, slika, instalacija i drugih radova, u 19 sati otvoriće direktorica KIC-a Snežana Burzan Vuksanović i autor dr Milun Lutovac, a moći će da se pogleda do 24.maja.

Višeslojni projekat “P R E P L I T A NJ E” – HOMMAGE UROŠU TOŠKOVIĆU, koji je bio prvo organizovan od 03. do 19. marta 2021. godine u Umjetničkoj galeriji “Velimir A. Leković” u Baru, svojim konceptom, prema riječima autora, izmiče definisanom prostoru i vremenu. Njegov cilj je biti van vremena, u epifaniji, u tom dragocjenom trenutku prosvjetljenja otetom svakom očekivanom poretku stvari.

Lutovac naglašava da je “Preplitanje” dio “žive umjetnosti” (live art), to jest, izraz postmodernih i tranzicijsko globalizujućih koncepcija: analize, sinteze i izvođenja interaktivnog odnosa “života” i “umjetnosti”. ” Sinteza života i umjetnosti postignuta je manifestacijom “totalnog umjetničkog djela”.

Prostor, zahvaljujući Uroševim radovima i instalacijama “ostacima svijeta” (drvo, kamen, žica, krpa, plastika…) koje je izbacilo more na obalu, ovaploćuje se u artefakt koji sam sebe izlaže. Na Uroševim crtežima ima “nešto” što je teško izraziti riječima. Nešto što odvaja, što se ne da definisati i uhvatiti golim okom. To “nešto” iznosi iz arhetipskih dubina cio jedan svijet Toškovićevih snoviđenja, ili kako o sličnom doživljaju svjedoči u “Luči” vladika Rade: “ljudski život snoviđenje strašno!”

Dominira, ističe Lutovac, brzina nastanka, ekspresija, snaga, koje svjedoče o jednoj neprekidnoj stvaralačkoj borbi, posebno kada je riječ o sukobu starog ( glasovi iz dubine ) i savremenog čovjeka, uz čiju pomoć iz arhetipskih slojeva izranja vrijeme, prije vremena. Možda nam se, ko će to znati, upravo pred očima pojavljuje prapostojbina Uroševog djela.” Pozivajući Podgoričane na izložbu, Lutovac kaže da izložba počinje ‘Balom titana’: Uran, prvi koji je vladao svijetom, nakon brutalne kazne, kastracije od strane najmlađeg sina Chronosa, kao da traži Uroševu naklonost (Instalacija br.1: Uranova kob); Chronosovu srdžbu raznose gavrani i vrane (Instalacija br.2); Oslobođeni kiklop (Instalacija br.3); Uroš s ‘Lučom mikrokozma’ u ruci, na prijestolu od palminih grana “…k’ svemogućem Bogu” (fotografija iz 2014), i na početku, to jest, na kraju, uspomene u nestajanju, platno ‘Afroditino rođenje’ (M. Lutovac, akril na platnu, 2020).”

Shodno odluci Instituta za javno zdravlje broj mjesta je ograničen, a dezinfekcija ruku, fizička distanca i nošenje zaštitnih maski u svim javnim zatvorenim prostorima je obavezno.

The post Projekat Preplitanje Miluna Lutovca posvećen Urošu Toškoviću od danas u KIC-u first appeared on BARinfo.