Novi CD nosi naziv “Dew” i na njemu je šest numera, od čega dvije autorske (upravo “Birdsong” i naslovna). Otvara ga Vanjino viđenje jedne od najljepših rock pjesma u istoriji – “Shine on you crazy diamond” iz repertoara Pink Floyda, potom ide “A Merman I Should Turn To Be” Jimmy Hendrixa, “The End” dvojca Lennon/McCartney, a zatvara pjesma Muddy Watersa “Can’t be satisfied.

Album “Dew” snimljen je u jednom danu i objavljen na Bandcampu, a zatim i na kanalu YouTube.

The post Dew – novi album Vanje Orlandića first appeared on BARinfo.

Album čini 12 numera koje je komponovao Orlandić (Slipping into sunset with you  / Winter / In Your Ear / Magic Touch / Coffee Blues / Blossom Fields / Roads / Tebe / Smells like Victory / She / Satisfied Woman / Stari grad), za dvije pjesme koautorstvo potpisuje sa bratom Aleksandrom Orlandićem (Desert / Dancing flames), a jednu je usnimio sa gitaristom Safetom Sajom Kovačem (Mother’s eyes).

Nosač zvuka je objavljen 31. avgusta i može se poslušati i besplatno downloadovati na njegovoj Bandcamp stranici.

https://vanjaorlandic.bandcamp.com/album/the-best

The post Gitarista Vanja Orlandić objavio The best of album first appeared on BARinfo.

“Pjesma je krenula sasvim spontano. Uzeo sam gitaru vježbe radi, odsvirao par tonova i budući da mi se učinilo kao dobar početak, odlučio sam da je snimim u kućnoj varijanti. Note su se nadovezivale i na kraju mi se svidjela pjesma, a nadam se da će i mojim sugrađanima. Posvetio sam je Starom Baru, budući da sam većinu djetinjstva proveo tamo – moja majka i ostatak rodbine su rođeni i živote proveli tamo, tako sam i ja velikim dijelom vezan za Stari Bar”, rekao je za Bar Info i Radio Bar Vanja Orlandić.

Za Orlandićevo snimanje je vezan jedan kuriozitet, barem što se ovih prostora tiče. Njegova verzija Neil Youngove numere “Cortez the killer” je na platformi Spotify prešla dva miliona strimova.

“To se desilo, da budem iskren, na moje i opšte iznenađenje, ali me jako raduje. Nadam se i trećem milionu”, zaključio je Orlandić.

The post Stari grad iz ruku Vanje Orlandića first appeared on BARinfo.

Album je sastavljen od kompozicija koje je snimao u posljednje vrijeme u kućnoj varijanti, gdje je, kako kaže, najopušteniji. Inspiraciju pronalazi u trenutnim emotivnim stanjima, ali i vježbanjima tokom kojih naiđe na temu koja mu se dopadne i koja ga povede ka stvaranju nove kompozicije, objašnjava Orlandić.

U sklopu “Wrong place, wrong time”, mogu naći obrade “Bad penny” Rory Gallaghera, “Earth song” Michael Jacksona, “Sunny” Boby Hebba, “No quarter” grupe Led Zeppelin, “Villanova junction” Jimi Hendrixa i autorske kompozicije “Slow blues”, “Točak”, “Awaken butterfly” i “Molly’s blues” koju je snimio sa Nemanjom Bošnjakom.

“Sa Nemanjom Bošnjakom sam snimio do sada dvije kompozicije. Prva je ‘In your ear’, čiju je demo verziju samo uz pratnju gitare on čuo i budući da mu se dopala, pitao me da li sam raspoložen da je snimimo uz njegov aranžman, na šta sam ja pristao. Druga je ‘Molly’s blues’ koja se nalazi na posljednjem albumu”, objašnjava autor.

Može se primijetiti da jedna od kompozicija nosi naziv “Točak”, a ona je upravo posvećena legendarnom gitaristi “Smaka”, Radomiru Mihailoviću Točku.

“Točak je dao specifičan zvuk bendu i on je jedan od neponovljivih majstora gitare. Uzor mnogim našim muzičarima – pa tako i meni”, ističe Orlandić.

“Smak” smatra najboljom grupom sa prostora bivše Jugoslavije, ali i kao jednom od najboljih čak u svijetu.

“Počeo sam ih slušati još u osnovnoj skoli i mogu slobodno reći da mi je veći užitak bilo poslušati neki njihov album nego recimo ‘Led Zeppelin’”, iskreno će Orlandić.

Da on cijeni muzičare sa našeg govornog područja, pokazuje i njegova želja da sarađuje sa muzičarima iz regiona i Crne Gore, ali smatra da je sve to malo komplikovano zbog toga što je, kako kaže, život brz i zbog borbe za egzistenciju.

“Radim, imam posao… tako da je to pomalo teško uskladiti”, kaže Orlandić.

Međutim, da se i iz topline doma može putovati čak i kada nas život zatrpava obavezama, prikuje za mjesto, pokazuje i kompozicija španskog melosa “Awaken butterfly”, koja nas vodi do uzavrele flamenko krvi Španije. Za tu vrstu muzike počeo se interesovati kad je čuo pjesmu “Spanish caravan”, grupe “Doors”, a kasnije je, kako navodi, dosta slušao Paca de Luciu.

“Očarava me atmosfera koju pruža taj zvuk”, kaže muzičar.

Kroz dugi niz godina Vladimir Vanja Orlandić se ne odvaja od gitare, što je rezultovalo time da je njegovu obradu numere “Echoes” Pink Floyda britanski voditelj Gilles Peterson, sa šestog programa BBC radija posvećenog muzici, uvrstio u popodnevni set obrada. Orlandić kaže da se pozitivno iznenadio i da je bio oduševljen.

The post Vanja Orlandić – Muzika koja dolazi direktno iz srca first appeared on BARinfo.

Otvaraju ga dvije obrade – Rory Gallaghera “Bad penny” i “Earth song” Michael Jacksona. Od covera poznatih tema, tu je i “No Quarter” Led Zeppelina, zatim čuvena tema “Sunny” Boby Hebba i “Villanova junction” Jimi Hendrixa s kojom je završen čuveni Woodstock festival.

Orlandić se ovoga puta predstavio kao kompozitor značajno više nego na ostalim svojim izdanjima. Na albumu su “Slow blues”, “Točak” (posvećena legendarnom gitaristi “Smaka”) i “Awaken butterfly” španskog melosa. Numera “Molly’s blues” urađena je u saradnji sa Nemanjom Bošnjakom, koji je aranžirao i preoducirao pjesmu.

Album je snimljen, kao i većina Orlandićevih albuma, u kućnoj varijanti, i može se naći na platformi Bandcamp – https://vanjaorlandic.bandcamp.com/album/wrong-place-wrong-time

The post Novi gitarski album Vanje Orlandića first appeared on BARinfo.

RB/BI: Vanja šta ima novo? Pročulo se za to što radiš.

Orlandić: Najnovije iznenađenje je da sam prestigao milionski broj preslušavanja na “Spotify” – najčuvenoj muzičkoj platformi, i to za obradu Neila Younga – Cortez the Killer song. Sada ima nešto preko 1,2 miliona slušanja. A taj broj svakodnevno raste, tako da se nadam i drugom milionu.

RB/BI: Muzički žanr koji ti njeguješ neuporedivo je popularniji u inostranstvu. Dobijaš li često povratne informacije? Da li te raduju komentari inostranih slušalaca?

Orlandić: Da, svakako da je mnogo popularniji u svijetu i pa čak i u region nego kod nas. Nedavno sam saznao, sasvim slučajno, baš putem komentara ispod moje obrade Pink Floyd “ECHOES”, da je ta numera puštana na radiju BBC 6 što me veoma obradovalo.

RB/BI: A nekako te privlači Engleska, ne samo što se tvog muzičkog ukusa tiče već i generalno kada je tvoj životni put u pitanju. Dugo si boravio u Londonu.

Orlandić: Da, sad kad se prisjetim života u Londonu… nedostaju mi ti dani. Jer, London je rock centar Evrope. Sve poznate grupe prvo dolaze tamo. Tako da mi baš nedostaje taj grad i volio bih ponovno da pođem i posjetim neke muzičke događaje.

RB/BI: Dok si živio tamo devedesetih godina, bio si često u prilici da svoje omiljene pjevače i muzičare uživo slušaš. Koji koncert bi izdvojio kao neki od najomiljenijih?

Orlandić: Najomiljeniji koncert mi je grupe “Lynyrd Skynyrd”. Njih sam počeo da slušam još u ranom djetinjstvu. Čini mi se čim sam čuo uvodne taktove njihove numere “Down south jukin”, postao sam ovisan o tom bendu. Želja da ih gledam i slušam uživo, ostvarila mi se u februaru 1992. godine u “Town and Country Club” u sjevernom Londonu. Bio sam na baš puno koncerta ali, taj bih izdvojio kao najomiljeniji.

RB/BI: Što se tiče tvojih autorskih radova, kakva je tu situacija? Imao si u prethodnom periodu nekoliko lijepih “naleta” inspiracije, pa smo čak čuli i jednu kompoziciju u kojoj si se oprobao i kao vokalni izvođač.

Orlandić: Ima nekoliko takvih numera, a ako misliš na “In your ear”, ona je snimljena u Baru, kod mog prijatelja Nemanje Bošnjaka. Ja sam tu kompoziciju snimio prije sedam, osam godina. Njemu se mnogo dopala, tako da je on odlučio da je “sredimo”. Što se autorskih radova tiče sada sam ušao u fazu pauziranja. Snimio sam 21 album i jednostavno rečeno, nedostaje mi inspiracije, a i malo da odmorim.

RB/BI: To je zaista veliki broj albuma, teško da se u Crnoj Gori neki instrumentalista može pohvaliti time. Ono što takođe voliš da radiš su i coveri – obrade kompozicija svojih omiljenih izvođača. Da pomenemo i taj segment.

Orlandić: Pa, jedno 70% mog materijala su obrade grupa i autora, koji su protkali i označili moje muzičko odrastanje. Imam četiri autorska albuma, ovo ostalo su miješano – coveri i autorske kompozicije.

RB/BI: Lijepo je što si odlučio da sve to plasiraš online, kako bi širom svijeta ljudi mogli da čuju to što ti radiš i stvaraš u našem Baru. A, često te vidimo i pored mora. Da li ti je i more inspiracija?

Orlandić: Naravno. Volim ujutru da sjednem u Caffe “Martina”. Za dvije, tri kompozicije, interesantno, baš tamo mi je “silnula” ideja. Takođe, na obali je sniman i spot za moju numeru “Slipping into a sunset with you”, za koji su mi pomogle neke kolege i Dejan Senić sa saradnicima iz “Bubulj” produkcije, kojima se i ovom prilikom zahvaljujem.

RB/BI: Kako je uopšte došlo do toga da se baviš komponovanjem?

Orlandić: Po dolasku u Bar 1997. godine, jedno vrijeme sam radio po raznim firmama, da bi povratak muzičke vode započeo 2011. godine. Interesantno, svirkom u “Yachting” klubu, gdje sam tada radio kao stražar. Tada sam snimio svoj prvi album, pa drugi… i došao do 21.

RB/BI: Sjećaš li se prve svirke uživo, kada je to bilo ?

Orlandić: Tog ljeta sam kupio prvu gitaru. U “Yachting” klubu svirala jedna grupa iz Srbije. Moj kum koji drži klub rekao je – “Da nećeš da sviraš s njima”… Rekao sam – “Zašto da ne”. Oni su sa oduševljenjem prihvatili. Tako je to počelo. Svirali smo neke rock standarde i nastao je jedan lijep jam-session.

RB/BI: Gitare su tvoja velika ljubav. Koliko ih imaš trenutno? Ja se sad tokom razgovora sjećam i nekih tvojih fotografija – pažljivo ih čuvaš i brineš o njima kao da su živa bića.

Orlandić: One i jesu kao živa bića. Svaka gitara ima svoju dušu, drugačije zvuče. Trenutno ih imam sedam.

RB/BI:  I pretpostavljam, od inspiracije zavisi koju ćeš uzeti da sviraš?

Orlandić: Tačno, zavisi od inspiracije, od atmosfere, kompozicije…Neke gitare imaju nježniji, neke oštriji zvuk… Prilagođavam gitaru numeri.

RB/BI: Dosta toga te vuče i ka Beogradu. Prvenstveno – tvoja ljubav je tamo. Često putuješ i uspostavio si i neke zanimljive kontakte. Trebalo bi da čak i da sviraš tamo ?

Orlandić: Da, uskoro očekujem poziv Predraga Jovanovića i Branimira Loknera, s kojima sam prije dvije tri godine popisao ugovor za njihovu izdavačku kuću  “R’n’R Records”. Oni su mi ponudili da sviram u čuvenom “Sinnerman jazz” klubu u centru Beograda, sa Nikolom Čubrilom, gdje ću nastupiti kao gost na četiri kompozicije.

RB/BI: Koliko te rad u Radio Baru ispunjava? S obzirom da radiš kao tonsko-muzički realizator, imaš svoje smjene i uglavnom, odriješene su ti ruke što se tiče muzičkog izbora. Tako da, možemo reći i da na taj način edukuješ naše mlađe slušaoce ali ne samo to, već i one starije podsjećaš na stare dobre rock hitove.

Orlandić: Pa puštam uglavnom pop-rock i rock muziku, mada sam u tom dijelu malo limitiran. Da se ja pitan, više bih puštao pravu rock muziku. Ali, trudim se da u etar plasiram muziku koja “lako ulazi uvo” slušaocima. A posao u Radiju me ispunjava. Svakako, muzika je nešto što volim, a najbolje je kada u životu čovjek radi ono što voli.

RB/BI:  Kako komentarišeš muziku koja je sada aktuelna i ono što mladi danas slušaju?

Orlandić: Pa nedavno sam pročitao da je, čini mi se, u Tivtu, održan jazz koncert za djecu, što me jako obradovalo, znači da se radi na tome da se mlađe generacije edukuju na vrijeme. Jer, ovo što se danas plasira u pojedinim medijima je stvarno mogu reći sramno.

RB/BI: Uvijek mi je zadovoljstvo da promovišemo lijepe i kvalitetne stvari, a to je i muzika koju stvaraš i emituješ tokom svojih smjena na Radio Baru.

Orlandić: Ja ti se najljepše zahvaljujem na ovom razgovoru i nadam se da će doći neka bolja vremena za rock i muziku uopšte.

The post Vanja Orlandić: Najbolje je kad čovjek radi ono što voli first appeared on BARinfo.

Riječ je o Vanjinom viđenju legendarne numere “Echoes” sa Pink Floyd albuma “Meddle”, objavljenog 1971. godine.

Orlandićeva cover verzija je iz 2011. i nalazi se na samizdat albumu “Up There”.

“Na youtube je pjesma postavljena prije dvije godine, ima preko 2000 pregleda i danas stiže komentar da je čovjek slušao na BBC6 radio stanici, što me raduje. Polako se isplaćuje trud uložen u posljednjih 12 godina”, rekao je kratko za Bar Info Vanja Orlandić.

The post Vanjina verzija Pink Floyda u programu radija BBC 6 first appeared on BARinfo.

U pitanju je tzv. slow-hand blues pjesma, snimljena u studiju Nemanje Bošnjaka u Šušanju, koji potpisuje aranžman i produkciju.

Vanja Orlandić je do sada na internetu, putem muzičkih platformi, objavio 22 samostalna albuma sa blues i rock kompozicijama. 

Ovdje možete poslušati singl “Molly Blues”:

The post Novi blues singl Vanje Orlandića first appeared on BARinfo.

Niz otvara naslovna, iz repertoara legendarnog debeljka B. B. Kinga, a slijede još tri obrade – “Hey bulldog” liverpulskih “Buba”, “Rainbow eyes” Ritchie Blackmora i Ronnie James Dia iz vremena sastava “Rainbow”, te “Molitva” grupe “Partibrejkers” u netipičnoj verziji.

Dvije pjesme koje dominiraju albumom su autorske. Prva “Just the Blues” trajanja je skoro 12 minuta, a “Blues at sunrise”, slow-hand mirnija i opuštenija, malo više od šest.  

Ovo je Vanjin 22-gi album postavljen na internetu, dostupan na dobro poznatom servisu za muzičke autore Bandcamp. Nastao je, kako sam kaže, sakupljanjem kompozicija koje je snimio u kućnoj produkciji u posljednjih nekoliko mjeseci.

Možete ga poslušati ovdje, uz free download:

https://vanjaorlandic.bandcamp.com/album/why-i-sing-the-blues

The post Novi blues album Vanje Orlandića first appeared on BARinfo.

Na njemu je pet pjesama, od čega su tri autorske – “Highway” (instrumental), te “Why me” i “Tebe”, dok su ostale dvije kompozicije obrade grupe “Fleetwood Mac” – “Trying so hard to forget” i “Stop” sa legendarnog albuma Bloomfield, Kooper, Stills – “Super Session”.

EP je objavljen još 8. avgusta na Bandcampu, a kao prvi singl još u julu “izbačena” je pjesma “Tebe” koja vuče na novotalasni minimalizam, uz uticaj alternativnog roka i post punka.

Dio materijala je snimljen u Orlandićevom kućnom studiju, a dio u Podgorici kod stalnog saradnika Nemanje Bečanovića.

The post Vanjin Čudni strah i na kanalu youtube first appeared on BARinfo.