Vanredna Skupština Udruženja klubova FSCG – Jug zakazana je na inicijativu i uz potpise 23 delegata Skupštine, a na Dnevnom radu se našlo šest tačaka.

Vanrednoj Skupštini Udruženja prisustvovalo je 29 od ukupno 32 delegata koji čine Skupštinu Udruženja, čime su se stekli svi uslovi za punopravno odlučivanje i donošenje odluka.

Nakon izbora radnih tijela i usvajanja zapisnika sa prethodne sjednice, glasovima 27 prisutnih delegata donijeta je odluka o razrješenju predsjednika i članova Izvršnog odbora Udruženja klubova FSCG – Jug.

Glasovima 26 prisutnih delegata Dejan Ognjanović izabran je za predsjednika Udruženja klubova FSCG – Jug za mandatni period 2025 – 2029 godine. Dva delgata Skupštine bila su uzdržana, dok Ognjanović nije glasao.

“Kao predsjednik Udruženja klubova FSCG – Jug biću uvijek otvoren za sve klubove, spreman da saslušam sve vaše predloge i da zajedno sa saradnicima učinim da isti budu riješeni u što kraćem roku ili u mjeri mogućeg. Naša misija biće da predano, vrijedno i odgovorno radimo, da slušamo klubove i zajedno nalazimo rješenja za sve ono što predstavlja problem razvoja fudbala u našoj regiji. Zajedno sa rukovodstvom Fudbalskog saveza nastojaćemo da učinimo što više za fudbal, klubove i igrače na jugu Crne Gore, fokusirajući se na popravljanje trenutnog stanja na svim nivoima – od novih projekata na poboljšanju infrastrukture, podsticaja rada sa mlađim kategorijama i unapređenja takmičenja kojima rukovodi Udruženje. Sve to ćemo raditi sa ciljem da fudbal na jugu bude bolji u svim segmentima, treneri dodatno edukovani, klubovi administrativno i infrastrukturno jači sa što većim brojem igrača koji će u narednom periodu braniti boje naših nacionalnih selekcija”, rekao je Ognjanović nakon izbora za predsjednika.

Izabran je i novi Izvršni odbor Udruženja za mandatni period 2025-2029, koji čine predsjednik Dejan Ognjanović i članovi Ivo Radovanović, Milan Radulović, Neđeljko Gardašević, Neđeljko Marković, Milorad Malovrazić, Vasko Milošević, Ivan Pavićević i Damir Karastanović.  

The post Ognjanović izabran za predsjednika Udruženja klubova FSCG – Jug: Milan Radulović i Vasko Milošević novi članovi IO first appeared on BARinfo.

Organizator manifestacije bio je ponovo opštinski SIZ obrazovanja, kulture i fizičke kulture, a inicijator neumorni prof. Vasko Milošević, referent ovog opštinskog tijela. Na čelu SIZ-a tada je bio Vuko Đurišić, a predsjednik IO Jovan Nikezić. Maraton koji je započinjao ispred hotela “Sozina”, a završavao na gradskoj plaži oivičenoj parapetom, zvanično je otvorio legendarni sportski radnik Drago Prelević.

U organizaciji su, kao i godinu ranije, bili i Rade Puco Perović (direktor OOUR “Domaći turizam”, pokrovitelj manifestacije), Jovan Nikezić, Vuko Đurišić, dr Žarko Ivanović, Branka Boljević, Branko Ivanić, Radoš Ljaka Mićković…

Plivače su pratili patrolni čamci, barski ribari i turistički brodovi, a na sutomorskoj rivi svirala je bleh-muzika.

Iako se očekivao novi veliki dvoboj prošlogodišnjeg pobjednika Ratka Orlandića i drugoplasiranog Milorada Raičevića, desilo se iznenađenje. Njih dvojica su dugo vodili, a onda ih je sustigao mlađani Beograđanin Radoslav Miljković. Stalno je povećavao vođstvo i na cilj stigao sa tri minuta prednosti, odnosno 96 minuta plivanja od Sutomora do Bara.

Orlandić i Raičević su bili drugi i treći, a novine su zabilježile “vrijedan pažnje rezultat 50-ogodišnjaka Dragoja Mandića iz Beograda koji je na cilj stigao deveti”. Maraton je ponovo isplivala i Slavica Seka Labović (jedina ženska učesnica prvog maratona), dok je druga prijavljena takmičarka odustala.

Maraton je pratilo nekoliko hiljada kupača i gledalaca, a nagrade koje je obezbijedio OOUR „Domaći turizam“ uručene su u restoranu „Amfora“ u Šušanju.

Profesor Vasko Milošević danas ističe da je osamdesetih grad živio za sport, te da je ideja o pokretanju maratona prihvaćena sa oduševljenjem.

“Samo pominjanje imena ljudi koji su bili bitni za organizaciju, a veoma su značajni za istoriju našeg kraja, dovoljno govori sa kakvom se ozbiljnošću pristupalo manifestaciji. Početkom osamdesetih, održavani su i fudbalski turniri, ulične trke, sporta je bilo svuda… Sa današnje distance, kad pogledam te plivačke maratone i potencijal koji smo imali, jedino mogu da žalim što sve ove generacije barskih plivača i nesuđenih vaterpolista nisu imale uslove za treniranje. O bazenu se priča decenijama, a nikako da se počne gradnja, ko zna koliko ćemo talenata ispustiti dok to bude realizovano”, kaže prof. Milošević.

The post Sjećanja: Drugi plivački maraton, 13. jul 1981. first appeared on BARinfo.

Govorio je, pored ostalog, o čuvenim generacijama “Mornarovih” pionira koji su tukli najpoznatije jugoslovenske klubove na turnirima, o prvim barskim reprezentativcima, o kultu koji je fudbal imao od stadiona pod Darovim topolama, preko Stare Madžarice, stadiona kod Tri kule, do novog Sportskog centra… Otkrio je i niz zanimljivosti, poput one kako je Miljan Miljanić bio prepadnut njegovim revoltom protiv sudijskih odluka u meču “Budućnosti” i barskih plavih, kako je najčuvenija generacija iz sredine osamdesetih neprekidno 24 sata igrala fudbal u sali Gimnazije, kako su profesori u srednjim školama mijenjali ocjene kako bi igrači prelazili razrede, kako i danas čuva sve pehare, a posebno mjesto zauzima onaj sa turneje njegovih pulena – Beća Begzića, Koka, Kendija, Juga, Nevena i ostalih – iz Italije 1985.

Pričao je i kako je čitav muški dio porodice bio vezan za fudbal, te kako je u “Pobjedi” osvanuo sedamdesetih natpis “Očekuje se sudar braće Milošević”, jer su igrali u dva kluba, kako je osnovao OFK “Bar”, a potom “Hajduk”, na čijem je čelu i danas, ali i o tome kako i danas uživa, kao prije 30 i više godina, da gleda djecu na livadama i terenima između zgrada, da prepoznaje talente…

Posebno emotivan segment priče bio je vezan za dječaštvo i momaštvo, na relaciji Podgrad – Pristan.

“Mene su kao malo dijete iz Brbota, poslije iz Podgrada, vodila svuda braća od tetke Vukići, pa prijatelji Živkovići, Ivanovići, Martinovići, Šehovići, Zaganjori, Sinanovići, sve je to bila jedna kuća, vrata nismo zaključavali. Vazda mi je u ruke bila praćka, tada sam prvi put vidio kostića, beggrozdića i divlju kokošku. Meni se činilo da imaju po nekoliko kila, a sada vidim koliko su to male ptice bile. Igrali smo klikera, na Grobovlje, kupali se na Virosovicu, bio je poznat Nija Karađuzović, skakao je najbolje i pjevao odlično. Taj vir nema dva-tri metra širine i dubine, a visoko su bile one stijene sa kojih su momci skakali, i nikad se niko nije povrijedio. Skupljali smo sličice iz čokoladica, najviše je bio tražen Bajdo Vukas, legendarni ‘Hajdukov’ reprezentativac“, rekao je Milošević.

Po njegovim riječima, “u blaženo vrijeme Pristana, sport je bio sve”.

“Sjećam se meča Clay – Liston 1964. Teta Milka Lekić, direktorica Doma pionira, pokupila je ko je god mogao da dođe, a nas đecu stavila u prve redove da gledamo meč na crno-bijelom televizoru u Domu. Pa iste godine Olimpijske igre u Tokiju, kad su košarkaši uzeli srebro, pa 1966. finale Kupa šampiona Real – Partizan, pa Mundijal u Engleskoj, pa kad je ‘Dinamo’ osvojio Kup sajamskih gradova…

Bilo je pet sportskih terena na Pristanu: Pod Darovim topolama se igrao fudbal i održavali atletski susreti, u sali DTV ‘Partizan’ sportovi u zatvorenom, u bioskopskoj sali boks (čuveni meč Rajko Milić – Dragoljub Klikovac) i demonstracije džudoa, na otvorenom terenu na Trgu Peka Dapčevića igrali su se rukomet i odbojka na pržini, a na tzv. Markovoj livadi, nazvanoj po Marku Orlandiću čija je zemlja bila, igrali smo svakodnevno fudbal, bez ilje, da se uživa”, nepogrješivo se sjećao Vasko Milošević.

Poseban šmek barskom fudbalu davalo je, kaže, rivalstvo lokalnih klubova koje datira još od prije Drugog svjetskog rata.

“Tad su rivali bili novobarski ‘Crnojević’ i starobarski ‘Orao’. ‘Crnojević’ je bio uspješniji, ali je znao i ‘Orao’ da pobijedi, pa je skovana pjesma: ‘Crnojeviću što ti bi, Orao ti dade tri…’. Igralo se u Masline Krčikovića. Sedamdesetih je bilo rivalstvo ‘Mornara’ i ‘Izbora’, osamdesetih ‘Mornara’ i ‘Luka Bar’, pa su protivnici kasnije bili ‘Mornar’ i ‘OFK Bar’, kad su bili u istoj ligi. Danas je najveće rivalstvo dva kluba iz lige iz koje se ne ispada, iz Južne regije, između ‘Sloge’ i ‘Hajduka’.

Oni iz ‘Sloge’ kažu da im je važnije da pobijede ‘Hajduk’, pa ako će i sve ostale izgubiti, a mi gledamo šire, treba da se pomažemo. Naravno, onaj ko dobije ‘vadi krv na pamuk’ onom drugom, nisam mogao zaspivati jedno vrijeme od njih kad pobijede. Oni se posebno pripremaju za meč sa nama – kad su jednom osvojili Kup Nikša Bućin, po gradu su slavili, a dobili nas u finalu na penale. Neka to, no postoji desetak pjesama navijača iz Južne regije, a Starobarani vole onu: ‘U derbiju grupe jug, Sloga vraća stari dug / Uzalud se Vasko žali, da mu strijelac jedan fali / Dino nema takvih muka jer je bolji od Hajduka / Kod Musta se pjesma ori, naprijed naši sokolovi / ima jela ima pića, sem za Vaska Miloševića’. Imamo i mi naših finih pjesama, odmah da se zna. Lijepo je što tako rivalstvo postoji, i što postoji na ovakav način. Da se ne lažemo, nisam prestao da se nerviram, ali se mnogo manje nerviram. Ranije sam galamio, vikao, ulazio u teren, znao da ‘pedagoški’ porazgovaram i sa sudijama i sa svojima i sa tuđim igračima, ali sam sada puno drugačiji, smireniji. Moram, imam unuke, oni su mi najvažniji, centar mog svijeta, iako ne mogu ni sat, a ne dan bez fudbala“, zaključio je gostovanje u emisiji “Priče s Baranima” Vasko Milošević.

The post Vasko Milošević: Fudbal i život bez ilje first appeared on BARinfo.

“Bio je to jedan od najboljih golgetera našeg grada svih vremena, odličan špic, od koga su drhtali protivnički golmani. Čitava pristanska porodica Dragišić je bila sportska, brat Martin jedan od najpoznatijih golmana, a Pero od malih nogu bio član ‘Mornara’. Imao je ponude iz drugih klubova, nije želio da ide. Dugo je plovio, ali je uvijek bio vjeran matičnom klubu. Pero je dobitnik Zlatne plakete Fudbalskog saveza Opštine Bar za doprinos razvoja fudbalskom sportu u Baru”, rekao je za Bar Info Vasko Milošević, višedecenijski sportski pedagog i trener u “Mornaru”.

Pero Dragišić sahranjen je na podgoričkom groblju Čepurci.

The post Preminuo Pero Dragišić, poznati fudbalski golgeter first appeared on BARinfo.