“Kom, naš dom” pršti od vanvremenskih poruka mladim generacijama, važnim u današnjem otuđenom svijetu – značaju empatije i sloge, prihvatanju drugačijih i drugačijeg..

Knjiga je, povodom Međunarodne nedjelje djeteta, 1. oktobra, promovisana u Biblioteci “Ivo Vučković” u Baru i 4. oktobra na Internacionalnom sajmu knjiga u Podgorici, a zatim krenula u susret djeci i u drugim gradovima.

Gošća Radio Bara bila je jedna od autora, književnica Sonja Živaljević.

“Istražujući i pišući o crnogorskim planinama, prirodnoj i kulturnoj baštini, a posebno baveći se legendama, koje su moja opsesija, shvatila sam da se Komovi, planina sa tri vrha, izdvaja po mnogo čemu. Saznala sam puno podataka o komskoj vili i drugim mitskim bićima sa planine, koja žive u narodnom predanju. Od legende do bajke je jedan korak, ali moja ideja je čekala do nekih okolnosti koje su se desile ovog proljeća. Kada sam predstavila koncept Velimiru i Žarku, svi smo počeli da pišemo, i sve je u znaku tri – planina sa tri vrha, tri pisca i tri forme, priče, pjesme i romaneskna struktura koja sve to objedinjuje. Radila sam sa puno timova, na brojnim projektima i knjigama, ali nikada nisam osjetila toliku, nemjerljivu, stvaralačku sreću, kao u ovom prethodnom periodu, dok smo radili na knjizi, čemu su doprinjeli i sjajni dječji pisci Velimir Ralević i Žarko Vučinić”, kazala je Sonja Živaljević, koja naglašava da je imala osjećaj da su brojna mitska bića planine Kom – razna plemena, vile, zmajevi,  divovi (koje nisu izmislili, već postoje u narodnom predanju) htjeli da ispričaju priču o njima, jer su osjetili da su planina i njihova carstva u opasnosti.

“Prema narodnom predanju, u podnožju Komova živi džinovska aždaja, koju povremeno neki događaj probudi, uzdrma i tada vrhovi Komova počinju da se osipaju i smanjuju. Bića koja žive na Komu saznala su da će kroz srce planine da se buši tunel zbog izgradnje auto puta. Uplašili su se da će se aždaja probuditi i pozvali su nas, pisce, da nešto učinimo. Zajedno sa djevojčicom, jednom od likova u romanu, čiji je otac projektant tunela, uspijevamo da spasimo Komove. Pisci, autori ove nesvakidašnje hronike, veoma su važni likovi u priči – oni su glasnici komskih naroda i bića, i aktivno učestvuju u borbi za očuvanje planine. Imamo i tu poruku – da je uloga pisca nezamjenljiva u razvoju zdravog društva. Kasnije, kada smo već privodili knjigu kraju, saznali smo da je zaista trasa puta pomjerena, a planina spašena”, ispričala je Živaljević, koja je navela da je to samo jedna priča u knjizi sa brojnim likovima, koja tretira i mnoge druge probleme, i one sa kojima su susreću djeca u svom odrastanju, ali i načine kako ih rješavati. U biti, kroz karakterizaciju likova, ulogu vila i čarobnjaka, mogu mnogo da nauče o solidarnosti, empatiji, prijateljstvu slozi i ljubavi. Tako je nastala autentična konstrukcija pripovjedačkog tkiva, ukrašena humorom, pjesmama, nepredvidivim zapletima. Kroz sve se provlači i ekološki aspekt, potreba upoznavanja i  očuvanja naše prirode”, objasnila je Živaljević, koja je podvukla da je ideja bila da se čitaocima (djeci i starijima – i za odrasle ovo može biti korisno i zanimljivo štivo) pruži uživanje u dogodovštinama junaka koji žive zajedno na planini, iako su “različiti svjetovi”. Kroz priče, može se mnogo saznati o njenim prirodnim odlikama, vrhovima, vodama, pećinama, flori i fauni, načinu života u dugoj istoriji i vremenu, kroz koje su “krstarili” razni narodi, zavojevači, vladari, duhovnici, umjetnici, pismonoše, tragaoci za blagom…

“Zbog čega i mi ne bismo imali našeg Hari Potera ili Gospodara prstenova, jer, kao što sam kazala na promocijama, mislim da nema zemlje u svijetu koja više po glavi stanovnika ima mitskih bića, zmajeva, divova i vila. Reakcije djece su sjajne. Na promociji u Baru bili su pretežno učenici OŠ ‘Anto Đedović’. Oduševljena sam koliko su bili zainteresovani, postavljali pitanja, davali sugestije i ideje, tako da smo otvorili i mail na koji nam mogu pisati, jer slijedi nastavak knjige, ne samo ove, već i drugih u čijem fokusu će biti neke druge planine, ali i životne vrijednosti. Postavićemo pitanje što je blago, srebro i zlato ili nešto drugo, ali i otvoriti druge važne teme, neophodne za zdravo odrastanje djece, u okruženju koje je zatrovano, ne samo ekološki. Ovako nešto niko nije uradio na Balkanu, uprkos što naše planine kriju nemjerljivo blago, počev od Ilira i Rimljana. To moramo prikazati našoj i djeci iz inostranih zemalja koji su u velikom broju došli da žive ovdje sa  roditeljima, a zatim Evropi i svijetu. Planiramo da knjigu prevedemo na strane jezike, kako bi bila dostupna svima, jer mislim da zaista sa ponosom može da bude predstavljena svijetu”, smatra Živaljević.

Knjiga je kvalitetno urađena, sa atraktivnim i šarenolikim ilustracijama, čiji su autori Nikoleta Ćorović i Dimitrije Nedeljković, a štampala je “Art grafika”.

Finansijsku podršku kako bi ugledala svjetlost dana dali su Ministarstvo kulture i Sekretarijat za kulturu glavnog grada, na javnim konkursima, a doprinos je dala i Turistička organizacija Andrijevice.

The post Kom, naš dom – naš Hari Poter first appeared on BARinfo.

Živaljević, profesorica književnosti, lektorka – redaktorka, pjesnikinja, osnivač Izdavačke kuće “Gligorije Dijak”, porijeklom sa Kosova i Metohije, gotovo tri decenije živi u Crnoj Gori, a odnedavno u Baru, i za to vrijeme svoju fasciniranost našom zemljom i ljubav, pretočila je u više knjiga, monografija i publikacija, koje otkrivaju njene prirodne ljepote i identitetske karakteristike. Osjećala je potrebu da se, nakon toga, posveti svom zavičaju, Metohiji, i životu prije sukoba i netrpeljivosti.

„Veoma volim Crnu Goru, njenu prirodu i ljude, ali negdje duboko u sebi snažno sam osjećala dug prema zavičaju, jer on svakog čovjeka oblikuje na specifičan način, u stvari, on je osnova našeg identiteta i integriteta. Svi mi, izbjegli iz Metohije, nosimo veliku bol i žal za tim prostorom, za prošlim vremenima u kojima smo živjeli složno i bratski. Zato mi je dugo trebalo da napišem ovakvu knjigu, sve iznova preživim i prenesem snažne emocije. Jer, ovo nije istorijska priča, već autobiografska, većim dijelom, obojena emocijama, ljubavlju, čežnjom, pa i srećom što smo živjeli tamo i na takav način“, kazala je na početku promocije romana „Metohija, goblen bez okvira“, autorka Sonja Živaljević, koja se posebno obratila i pozdravila, u punoj sali hotela „Princess“ svoje zemljake iz Metohije, koji su utočište pronašli u Baru, Sutomoru, Petrovcu…

„Ova knjiga je nastala i zbog vas, jer sam htjela nešto da dam zavičaju i ljudima iz mog kraja. ‘Mene sve rane mog roda bole’, kaže pjesnik, i ja, i svi mi, osjećamo bol svog zavičaja i dvostruku patnju što smo daleko od njega. U vrijeme kada smo ga napustili, 1992. godine, tamo je živjelo 17.000 nealbanskog stanovništva, a danas srpskim jezikom, na tom prostoru, govore samo monahinje u Patrijaršiji. Ovom knjigom želim da ‘zagrlim ‘ sve moje zemljake i cijelu Metohiju“, kazala je autorka, koja je o složnom životu i prijateljstvu svih naroda na Metohiji, svjedočila kroz isprepletanu sudbinu stare Albanke Traše, lijepe Turkinje i sedamnaestogodišnje Crnogorke. 

„Knjiga je lirsko slovo o epskom vremenu. Riječ je o zavičaju i izbjeglištvu, o balkanskom usudu seoba, ali i o najdubljim i univerzalnim egistencijalnim pitanjima: strahu od smrti, suočavanju sa zlom, gubicima i bolom, o ljubavi, traganju za domom, smislu ljepote trenutka, prirode i života. Autorka gradi vezivno tkivo svog kolaža, metaforu o neophodnosti i ljepoti zajedničkog života“, zapisala je, između ostalog, o romanu naša poznata književna kritičarka i esejistkinja Jovanka Vukanović.

Autorka Sonja Živaljević je na večeri, koja nije bila stereotipna književna promocija, već više interaktivan dijalog sa publikom, objasnila i zašto naslov romana „Metohija, goblen bez okvira“.

„Goblen je zaboravljena tehnika, ali svi koji su ga radili znaju da je za ovaj vez potrebno mnogo vremena, strpljenja i ljubavi. Slika Metohije u mom romanu, takođe je građena na sličan način. Kada goblen završimo, uokvirimo ga i stavimo na zid, ali sa knjigom nije tako. Ona treba da stigne do čitaoca, ali i tada nije završena, jer svi mogu da grade i dograđuju svoju sliku o Metohiji. Nisam htjela da uokvirim priču i kažem ‘To je Metohija’, jer ovo je jedan mali isječak i jedno od tumačenja naslova, koji je svakako višedimenzionalan“, objasnila je autorka.

Doktor Milivoje Vujović kazao je u razgovoru sa autorkom da ga je upravo naslov privukao da što prije pročita roman, koji je , kako je naglasio,  duboko emotivan i nostalgičan.

„Metohija nije posebna samo zbog Patrijaršije, to je srce našeg naroda. Iščitavajući roman, iznova sam razmišljao i preživljavao bol što smo morali da je napustimo“, kazao je, uz konstataciju da je dobro što je jedna darovita žena, poput Sonje Živaljević u Baru, jer takve ličnosti daju pečat gradu.

Doktor Miodrag Bulatović koji je, takođe, pročitao roman, prenio je izuzetno pozitivne utiske, koje je, dodatno , pojačala i posebnom emocijom, obojila , činjenica da pojedine likove iz romana, poznaje i iz života.

Doktor Milan Vukanović je kazao da mu se dopada naslov romana, jer ukazuje na potiranje granica.

„Stavljanje rama, uokviravanje i omeđavanje, dovodi to teških stvari. Naslov je pozitivna asocijacija, a roman, između ostalog, i naše poimanje duhovne vertikale“ , istakao je dr Vukanović.

Velimir Ralević, jedan od najboljih crnogorskih pjesnika za djecu, napisao je da je „Sonjin vez o zavičaju topla, ali studenim vjetrovima nošena priča, zaklonjena od politike“.

Dobre reakcije na roman stižu, kazala je autorka, i od ljudi koji ne potiču sa balkanskih prostora i ne poznaju ovdašnje prilike.

„To mi je posebno drago“, istakla je, a svima onima koji su izloženi surovoj balkanskoj vjetrometini, Sonja Živaljević otkriva kako pobijediti bol i gubitak.

„Tome me je naučila baka, Albanka Traša, jedan od glavnih likova u romanu, koja mi je ukazala da uvijek postoji razlog za radost. Voljela bih da to i čitaoci otkriju“, zaključuje autorka.

The post Metohija, goblen bez okvira Sonje Živaljević – lirsko slovo o epskom vremenu first appeared on BARinfo.

“Ralević je već trideset godina unazad etablirano ime na crnogorskoj književnoj sceni, prepoznat u regionu kao jedan od najdarovitijih savremenih crnogorskih pjesnika za djecu i mlade. Mnoštvo objavljenih poetskih knjiga od 1994. godine naovamo, obilje nagrada i priznanja, te značajna zastupljenost u antologijama i književnoj kritici, pokazatelj su njegovog talenta i pregalaštva na polju dječje i omladinske književnosti”, kaže se u saopštenju Kulturnog centra.

Kako su naglasili, Pjesmaste priče Velimira Ralevića izdvajaju su se, prije svega, svojim tekstualnim kvalitetima oličenim u humoru, invenciji i inteligenciji, kao ključnim osobinama kvalitetne moderne književnosti za mlade.

Pored autora, u programu će učestvovati i Sonja Živaljević, književnica i dugogodišnja urednica izdavačke kuće “Gligorije Dijak”.

The post Predstavljanje Pjesmastih priča Velimira Ralevića u Narodnoj biblioteci first appeared on BARinfo.