U obraćanju posjetiocima predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević je ukazao da „Stara maslina potvrđuje milenijumsko postojanje života na ovim prostorima i podsjeća na prave vrijednosti kojima je satkan naš grad, ali i stablo koje čini da večeras zahvalimo na mudrosti prošlim generacijama koje su je očuvale, kao i onima koji trenutno vode brigu o njoj“.

„Mi smo samo jedna mala epizoda u trajanju Stare masline, pa je naša obaveza da je sačuvamo i prenesemo budućim generacijama u amanet na način kako su to učinile prethodne za nas. Ponosan sam na činjenicu da Kuća maslina živi punim plućima. Ovo jeste veče koje je posvećeno stablu Stare masline ali je, svakako, i jedinstvena prilika da konstatujemo da je koncept nacionalne Kuće maslina više nego uspješan, da živi, doprinosi maslinarsatvu u Crnoj Gori, podstiče na promišljanje i na razmjenu iskustava“, naveo je Raičević, apostrofirajući da ga „posebno srećnim čini činjenica da je ove godine u pogonu Kuće maslina poteklo zlato koje je godinama hranilo mnoge generacije i omogućavalo život na ovim prostorima“.

„Privilegovan sam i ponosan što sam imao priliku da budem angažovan u zaista značajnim elementima same istorije Stare masline. Još 2015. godine, zajedno sa kolegama, saradnicima iz Sekretarijata za poljoprivredu, učestvovao sam u istraživanju koje je sproveo Šumarski fakultet iz Istanbula, kada je naučnom metodom potvrđeno od kada Stara maslina na Mirovici zaista datira. Ponosan sam i što je 2020. godine sa kolegama iz resornog sekretarijata pokrenut postupak revizije statusa zaštićenog prirodnog dobra koje je Stara maslina imala još od 1957. godine. Između ta dva datuma, možda sam najponosniji na činjenicu da sam dao skroman doprinos nečemu što će biti trajan legat, a to je da je stablo Stare masline, konačno, predato u vlasništvo Baru i Baranima“, podvukao je čelni čovjek grada pod Rumijom.

Uz to, zadovoljstvo je, kako je naveo, što se u Kući maslina obilježava 2250 godina trajanja Stare masline i izrazio nadu „da ćemo se sličnim povodima okupljati i ubuduće, slaviti sve ono što jeste bogata maslinarska tradicija našeg grada, slaviti, iz godine u godinu, uspješnu berbu i kvalitetno ulje koje će se proizvoditi“.

Raičević je izrazio zahvalnost profesoru Rifatu Alihodžiću zaslužnom za arhitektonsko rješenje Kuće maslina, kao i direktorici Kuće masina, dr Mariji Markoč koja „nastavlja slavnu tradiciju žena u maslinarstvu“.

Kako je protekao zahtjevan i izazovan proces izrade prvog broja Almanaha Kuće maslina u neformalnom, sradačnom razgovoru otkrili su izvršna direktorica Kuće maslina dr Marija Markoč i urednik publikacije Željko Milović.

U razgovoru za Radio Bar i Bar Info, govoreći o tome kakav je Almanah, dr Markoč procjenjuje da „najbolje oslikava reakcija svih koji su prisustvovali njegovoj promociji“.

„Kuća maslina je u prethodnih godinu i po rada pokazala da ima otvorena vrata za sve ljude, ne samo ovog grada, Crne Gore, već i šire. Nastojali smo da i njihov doprinos utkamo u prvo izdanje Almanaha, iskreno vjerujem – samo prvo od brojnih koja nas očekuju u narednim godinama“, istakla je Markoč.

Na pitanje sa kojim se izazovima u radu bilo najteže suočiti, urednik izdanja Željko Milović je decidan da je to bilo vrijeme.

„Imali smo 15-ak dana da ga završimo. Koncipiran je tako da bude nešto između pravog godišnjaka Kuće maslina i lokalnog časopisa kakvog nema u Baru. Pokušali smo da ovom publikacijom na neki način premostimo nedostatak lokalnog časopisa, ali tako da sadržajem bude involviran u Kuću maslina. Nastojali smo da napravimo spoj novinarstva, publicistike i književnosti (pošto ima i jedna priča). Ovo je ’šareno’ izdanje koje može da se čita i za pet godina“, zadovoljan je Milović.

Slažu se da je nepravedno i nezahvalno izdvojiti favorite među koricama Almanaha.

„Nemojte pitati majku koje dijete najviše voli! Jednostavno – svi tekstovi čine ono što je Kuća maslina i što je Stara maslina. Bez istorije, bez tradicije, to ne bi bilo to, ali ni bez svega što je Kuća maslina organizovala u prethodnom periodu – multimedijalnih događaja, promocija, nacionalnog takmičenja, te podsjećanja na čovjeka kakav je Veliša Nikočević koji je zaslužan za ostanak i opstanak Stare masline u Baru, na Mirovici, pa smo uvažili i njegovu porodicu i dodijelili im zahvalnicu. Sve to čini Bar u malom, a ovaj Almanah tu priču i priča“, kazala je dr Markoč.

Saradnju i rad na ovom projektu Markoč i Milović ocjenjuju „vrlo intenzivnom“.

„Radi se o dvoje vrijednih i ozbiljnih ljudi (da se malo pohvalim), koji imaju ozbiljan pristup nečemu što rade. Mogu reći da odlično poznajem svoju struku i baratam sa pregršt informacija iz tog domena, a Željko iz brojnih oblasti. Nekako smo jedno drugo ’smirivali’. Nismo dozvolili da časopis dobije obrise previše stručnog, ali ni da bude isključivo priča kroz istoriju, vođenje kroz kulturu, već smo procijenili da se treba fokusirati i na poljoprivredu, jer Kuća maslina jeste dom poljoprivrede. Spoj svega toga dao je, mislim, jednu fantastičnu sinergiju“, ne skriva zadovoljstvo Markoč.

Luksuzno izdanje na 56 strana opremljeno je izvanrednim fotografijama Semira Karastanovića.

Posjetioci su imali priliku da pogledaju i premijeru filma “Stara maslina – svjedok u vremenu” u produkciji “EASY Production”. Narator je glumac Jovan Dabović, a u video priči primjetan je multimedijalni pristup koji obuhvata i animaciju, pažljivu montažu i kombinovane vizuelne tehnike.

Muziciranjem na violini, veče u Kući maslina je dodatno oplemenila Verica Čuljković.

The post VIDEO: Promovisan Almanah Kuće maslina i film Stara maslina svjedok u vremenu – svojevrstan omaž najdugovječnijem živom simbolu Bara first appeared on BARinfo.

Posljednji privatni vlasnik Stare masline bio je za Bar znameniti Veliša Nikočević (jer nije dozvolio da je Italijani odnesu, ni po cijeni od jedne babune zlata), koji ju je kupio početkom XX vijeka, nakon povratka iz Amerike, od Alja Durkova Nikočevića, isto iz Dobre Vode.

Poslije Drugog svjetskog rata, država Jugoslavija je pokazala interesovanje za drevnu maslinu na katarskoj parceli 268 Tomba, i stavila je pod zaštitu zakona, Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture SRCG, broj 1223 od 27. oktobra 1953.

Tih pedesetih godina XX vijeka, sjećaju se stariji, barski su kockari obrtali silne pare unutar stabla Stare masline (kockanje je bilo zabranjeno, pa su se zato nalazili na skrivenim mjestima). Upravo su oni u medijima isticani kao glavni osumnjičeni za paljenje drveta početkom septembra 1958. godine, iako je bilo i indicija da je požar namjerno izazvan. Intervencijom savjesnih ljudi koji su znali šta to stablo znači i uz učešće vatrogasne ekipe, drvo je spašeno, ali uz znatna oštećenja.

“Pobjeda” je 7. septembra 1958. pisala: “Iz šuplje utrobe pokuljao je plamen i zaprijetio da zahvati stablo. Tu su se našli neki građani i ugasili požar, pa vatrogasci nisu ni intervenisali. Međutim, požar na maslini još nije bio ugašen. Tinjala je ona tiho, pa je ponovo buknuo plamen. Kad su vatrogasci stigli, potrebno im je bilo 12.000 litara vode da požar lokalizuju. Vatrogasci su mišljenja da je vatra podmetnuta, jer nigdje okolo nije bilo tragova žara”.

U članku se dalje navodi kako je nekad postojala ograda i betonska staza sa stepenicama, a na samom stablu stajala tabla sa natpisom na tri jezika: “Održavanju toga se nije poklanjala nikakva pažnja, tako da je kamena ograda bila razbijena i sa nje odnesene gvozdene šipke, a sam natpis na tabli je toliko izblijedio da su se slova jedva razabirala”.

Počinilac ovog gnusnog djela nikad nije pronađen. na kraju je zaključeno da su to bili “neprijatelji države”, i s tim je priča zatvorena.

Nakon havarije, gradske vlasti su tražile od Zavoda za zaštitu spomenika kulture na Cetinju stručno mišljenje šta da rade sa stablom. Iz Zavoda su odgovorili da maslinu “treba prepustiti visokokvalifikovanom inženjeru agronomije, i pristupiti spoljnjoj tehničkoj zaštiti”.

“Pošto je cilj da Stara maslina bude u cjelini vidljiva i pristupačna posjetiocima, mišljenja smo da bi trebalo postaviti oko nje jedan širi zaštitni pojas ograđen žicom. To nije najsrećnije rješenje, ali svako drugo bilo bi na štetu izgleda Stare masline isuviše nametljivo.

Zavod će vam uputiti emajliranu zaštitnu tablu, a za izradu betonskih stubova i nabavku ogradne žice potrebno je da nam ispostavite propisne i ovjerene račune”, stajalo je u dopisu Zavoda, 1958. godine.

Drevno drvo se mučilo, ali je preživjelo. Jedino je izgoreni dio stabla ostao poluživ, nekako zakačen za ostatak debla. Tako je izdržao gotovo 50 godina.

A 50 godina kasnije, Stara maslina je bila u vlasništvu kompanije “Primorka” koja je, u golemim finansijskim problemima, brojala posljednje dane. Nije odvajala sredstva za njeno održavanje, pa se početkom septembra 2004. godine gotovo trećina stabla odlomila i pala.

Iz barskog Zavoda za suptropske kulture su tada objasnili da “nije bilo novog porasta iz dijela oštećenog debla, nije ni bilo čvrste veze sa podlogom, pa se prirodni proces truljenja permanentno dešavao. Kao posljedica takvog ponašanja, te fizičkog pritiska, došlo je do pomjeranja jedne trećine najstarijeg dijela stabla, koje je u ranijim požarima oštećeno”.

U Izvještaju ZSSK se dalje navodi da se mora naći trajniji način zaštite i fiksiranja ovog dijela debla ponovno na svoje mjesto, kako bi se zadržao izgled i forma biljke kakva je nekad bila. Zbog nedostatka sredstava, od tog restauratorskog rješenja nije bilo ništa, pa je odlomljeni dio postao jedan od eksponata Zavičajnog muzeja.

The post Paljenje Stare masline 1958. godine i šta je bilo poslije first appeared on BARinfo.