Misu je u grobljanskoj crkvi držao don dr Dejan Turza, župnik u Sutomoru, Šušanju i Brci, a propovijed prof. dr Damjan Cichy, misionar Družbe Božje riječi, koji je sa okupljenim vjernicima podijelio iskustvo misionarskog djelovanja u Paragvaju.

Nakon mise vjernici su krenuli u procesiji prema Veljoj Mogili, na čijem je vrhu don Turza zazvao Božji blagoslov na sve četiri strane svijeta, moleći za porodice, pokojne i sve stanovnike ovog kraja. Posebnost ove tradicije je i običaj da svaki učesnik donese po jedan kamen za svakog člana svoje porodice. Kamenje se polaže na vrh mogile kao znak molitve, zahvalnosti i povezanosti živih i pokojnih. Tako Velja mogila iz godine u godinu simbolično raste kao vidljivi znak vjere i zajedništva.

Velja mogila nastala je kao ilirska grobnica i, uz izuzetak Njegoševog mauzoleja na Lovćenu, smatra se najvećim funeralnim objektom u Crnoj Gori. Sam naziv “mogila” označava grobnu cjelinu nastalu nabačajem kamenja na prvobitni grob. U barskoj opštini postoji na desetine takvih tumula, no nijedan nije impozantan kao Velja mogila.

Smještena na istaknutom položaju iznad naselja Šušanj, vidljiva je iz velike udaljenosti – i s mora i s kopna. Građena je od kamenog nabačaja, ima kupasti oblik sa zatupastim vrhom, visoka je nešto više od sedam metara, a prečnik joj iznosi oko 30 metara.

Ono što Velju mogilu čini jedinstvenom među svim tumulima u Crnoj Gori jeste činjenica da je jedina koja se i dalje aktivno koristi u vjerske svrhe – kao mjesto godišnjeg hodočašća katoličkih vjernika na Spasovdan, čime se održava snažna veza između starine i savremenog duhovnog života zajednice.

The post Spasovdan na Veljoj Mogili: Vjekovna tradicija Šušanja first appeared on BARinfo.

Dan je započeo misom koju je u crkvi sv. Petke predvodio upravitelj župe don dr Dejan Turza, koji je, pored ostalog, istako da “naš pogled, iako uprt u nebo, treba se pretočiti u konkretna djela ljubavi ovdje na zemlji”.

Nakon mise, vjernici su se u procesiji uputili prema Veljoj mogili. Po običaju, sa sobom su nosili kamenje – po jedan kamen za svakog člana porodice – koje su položili na vrh mogile kako bi “gomila rasla”. Ovaj simboličan čin izražava vjeru u duhovni kontinuitet i povezanost s precima.

Na samom vrhu mogile, nakon molitve, don Turza je blagoslovio okupljeni narod, kao i cijeli kraj, na sve četiri strane svijeta.

Prema usmenoj predaji, oko 1920. godine, zbog lošeg vremena, sveštenik nije izišao na Velju mogilu što su mještani protumačili kao uzrok zemljotresa koji je tog dana pogodio Bar. Od tada, bez obzira na vremenske uslove, običaj izlaska na mogilu se ne prekida.

Velja mogila nastala je kao ilirska grobnica i, uz izuzetak Njegoševog mauzoleja na Lovćenu, smatra se najvećom grobnicom u Crnoj Gori. Sam naziv “mogila” označava grobnu cjelinu nastalu nabačajem kamenja na prvobitni grob. U barskoj opštini postoji na desetine takvih tumula, no nijedan nije impozantan kao Velja mogila.

Smještena na istaknutom položaju iznad naselja Šušanj, vidljiva je iz velike udaljenosti – i s mora i s kopna. Građena je od kamenog nabačaja, ima kupasti oblik sa zatupastim vrhom, visoka je nešto više od sedam metara, a prečnik joj iznosi oko 30 metara.

Ono što Velju mogilu čini jedinstvenom među svim tumulima u Crnoj Gori jeste činjenica da je jedina koja se i dalje aktivno koristi u vjerske svrhe – kao mjesto godišnjeg hodočašća katoličkih vjernika na Spasovdan, čime se održava snažna veza između starine i savremenog duhovnog života zajednice. 

The post Tradicionalno, katolički vjernici izašli na Velju mogilu na Spasovdan first appeared on BARinfo.

I ovoga puta, iznijeli su i kamenje – po jedan za svakog člana porodice. Kamenje se polaže na vrh, “da gomila raste”.

Prema običaju, najprije se na Spasovdan održi misa u crkvi sv. Petke, koju je ove godine predvodio biskup u miru msgr. Ilija Janjić. Vjernici su se zatim u procesiji uputili na Velju mogilu. Tamo je biskup blagoslovio sve četiri strane svijeta, te, kako kažu iz župe Spič / Šušanj “zazvao blaženu Ozanu, koja je u ljepoti prirode prepoznala Božju blizinu, potaknuvši na taj način okupljene da čuvaju okolinu”.

Lijepo vrijeme je omogućilo da se vjernici duže zadrže, časteći se poslasticama koje su spremile vrijedne šušanjske domaćice.

Velja mogila je, u stvari, nastala kao ilirska grobnica, i to je, ako ne računamo Njegošev mauzolej na Lovćenu, najveća grobnica u ovoj državi. Sam naziv “mogila” predstavlja funeralnu cjelinu nastalu od kamenja nabacanog na prvobitni grob. U barskoj opštini postoji na desetine mogila, ali nijedna nije impozantna kao ova.

Velja Mogila je na istaknutom mjestu, na vrhu naselja Šušanj, vidljiva je s velike udaljenosti i s mora i kopna. Najbliži su joj zaseok Paladini i katolička crkve Svete Petke. Načinjena je od kamenog nabačaja, oblik joj je kupast, sa zatupastim vrhom. Visoka je nešto više od sedam metara. Osnova joj je u obliku kruga, s prečnikom od oko 30 metara.

Razlikuje se od svih ostalih tumulusa u Crnoj Gori po tome što je jedino kod nje sačuvano da objekt iz vremena paganstva koriste vjernici katoličke crkve u viševjekovnoj tradiciji procesije, jednom godišnje, na Spasovdan.

The post Nastavljena tradicija izlaska šušanjskih katolika na Velju mogilu za Spasovdan first appeared on BARinfo.

Prisutnima se obratio đakon don Željko Pasković kazavši da ništa nije želio da čuje od ostalih o mogili, kako bi na ovom predavanju nešto naučio.

“Ova predavanja mi pomažu jer me uče o ovoj župi gdje sam došao i gdje se nadam da ću ostati ako me vi prihvatite“, istakao je.

Milović je u uvodnom dijelu kazao da je mogila, ne računajući mauzolej na Lovćenu, najveća grobnica u Crnoj Gori, te da se o njoj ne zna gotovo ništa, jer nikada nije sistematski niti naučno i straživana. Visoka je nešto više od sedam metara. Osnova joj je u obliku kruga, s prečnikom od oko 30 metara.

“Razlikuje se od svih ostalih tumulusa u Crnoj Gori po tome što je jedino kod nje sačuvano da objekt iz vremena paganstva korise vjernici katoličke crkve u viševjekovnoj tradiciji procesije, jednom godišnje, na Spasovdan. Tada svi vjernici donose po jedan kamen za svakog člana svoje porodice. Kamenje polože na vrh da gomila raste… Pošto nikada nisu vršena istraživanja, nauka se morala osloniti na slične objekte kojih ima od Istre do Grčke, i svi su pripadali jednom narodu – Ilirima. Oni su se sahranjivali na razne načine, ali plemena koja su bila u ovim krajevima praktikovala su kamene humke. Od jedne takve je nastala Velja mogila“, objasnio je Milović.

Milović je govorio o načinu života Starih Ilira, istakavši da je upravo ovaj narod podigao grobnicu na kojoj je nastala Velja mogila. Kazao je i to da ona pripada periodu od srednjeg bronzanog doba do početka gvozdenog doba, da je napravljena u periodu od 2000 prije nove ere do 1000 naše ere.

“Po načinu podizanja i još i važnije – mjestu, unutar nje je sahranjena neka izuzetno važna ličnost za teritoriju na kojoj se nalazi, najvjerovatnije gospodar šire teritorije. Samo su važne ličnosti imale grobove na tako istaknutim mjestima i samo su njihovi grobovi postali kultna mjesta“, kazao je on.

Milović je opisao grob unutar Velje mogile, način na koji je pokojnik sahranjen, te kult koji je izvođen za njega. Govorio je i tome kako su Rimljani i Hrišćani asimilirali starosjedilačke običaje u svoje kako bi lakše pridobili narod, te da ima mnogo paganskih ponašanja koji su ubačeni u naš današnji život.

“Sveti Spas je preuzeo funkciju zaštitnika teritorije od kneza koji je tu sahranjen. Jedan od dokaza je upravo iznošenje kamenja na Spasovdan na Mogilu. Povećanjem tumula, odnosno Velje mogile, svi preci koje je štitio taj knez, u hrišćanstvu Sveti Spas, mnogo su jači i u većoj mogućnosti da zaštite narod“, istakao je Milović.

On je dodao da je u barskoj opštini, od Kufina do Mrkojevića ostalo sačuvano pedesetak ilirskih tumula, ali da zabrinjava činjenica što je u posljednjih godinu i po uništeno i opljačkano nekoliko potencijalnih kneževskih tumulusa.

Ispričao je i anegdotu kada je 1905. godine jedan sveštenik odlučio da prekine tradiciju iznošenja kamena, ali samo par sati nakon njegovih riječi dogodio se snažan zemljotres i Šušanjani zbog toga ipak riješili da nastave sa ovim običajem.

Na samom kraju predavanja o Veljoj mogili, Milović je predložio da se na ovom mjestu napravi vidikovac, „jer se odozgo pruža fascinantan pogled“.

Đakon don Željko Pasković je u znak zahvalnosti Miloviću poklonio prvi časopis mladih Barske nadbiskupije „Sveti Nikola“, a zauzvrat je dobio Milovićevu posljednju knjigu „Ljudi iz grada bez vrati –  (Ne)zaboravljeni Barani XX vijeka“.

Predavanju su, između ostalih, prisustvovali potpredsjednica Opštine Bar Tanja Spičanović, direktor TO Emil Kukalj i glavni menadžer Opštine Ćazim Alković.

Po završetku predavanja, druženje je, uz zakusku, nastavljeno u župnoj kući.

The post Velja mogila – fascinantna ilirska grobnica iz bronzanog doba first appeared on BARinfo.

Nakon mise u crkvi Svete Petke. vjernici su se, moleći litanije Svih Svetih, u procesiji uputili na Velju mogilu, noseći po jedan kamen za svakog člana porodice. Shodno drevnom običaju ovog kraja, položili su ga na vrh, “da gomila raste”.

Sveštenik dr Dejan Turza je na kraju obreda, s vrha Velje mogile, držeći krst u ruci, blagoslovio na sve četiri strane svijeta.

Lijepo vrijeme je omogućilo da se vjernici duže zadrže časteći se domaćim kolačima koje su spremile vrijedne domaćice.

Velja Mogila je, u suštini, ogromna ilirska grobnica, postavljena na istaknutom mjestu na vrhu Šušanja, uočljiva sa velike udaljenosti sa mora i kopna. Humka je od kamenog nabačaja, a oblik joj je kupast, sa zatupastim vrhom. Visoka je nešto više od sedam metara. Osnova joj je u obliku kruga, sa prečnikom od oko 30 metara.

Razlikuje se od svih ostalih tumulusa u Crnoj Gori po tome što je to jedini objekat iz vremena paganstva, koji koriste vjernici katoličke crkve u viševjekovnoj tradiciji procesije, jednom godišnje, na dan sv. Spasa.

The post Nastavljena tradicija izlaska vjernika na Velju mogilu za Spasovdan first appeared on BARinfo.