Iza profesorice Šarac je dvodecenijska uspješna pedagoška karijera, ovjenčana sa više od 300 nagrada na prestižnim svjetskim takmičenjima, ali i lične pobjede i priznanja. Završila je dva fakulteta – Muzičku pedagošku akademiju i Muzičku akademiju, Odsjek za harmoniku. Veliko profesionalno iskustvo, kreativnost, posvećenost i predani rad uložiće u dalji napredak barske škole, već prepoznate po odličnim rezultatima učenika i profesora. Kako je kazala u razgovoru za Radio Bar i Bar Info, potrudiće se da dobra tradicija bude nastavljena, poboljšani uslovi rada, ali i da uz podršku učenika, profesora, roditelja i institucija ova obrazovna ustanova i njeni rezultati budu još vidljiviji. Neophodno je da umjetnička muzika dobije širi društveni prostor i uticaj, što je, kako je potencirala, opšta dobrobit. U planu su novi razvojni projekti i programi, o kojima će tek govoriti kada se za to steknu ohrabrujući uslovi.

RB/BI: Od ove školske godine na čelu ste barske Muzičke škole. Imenovani ste prije dva mjeseca, i ovaj razgovor vodimo kada ste već, pretpostavljam, stekli prve utiske. Kakvi su i da li ste već imali informacije i saznanja o nastavnom kadru, učenicima, radu škole? Jer, i Vi dolazite iz svijeta muzike, bili ste dugogodišnja profesorica harmonike u MŠ „Dara Čokorilo“ u Nikšiću?

Šarac: Imam skoro dvadeset godina iskustva iz učionice i koncertnih sala. Bila sam profesorica na predmetima harmonika, kamerna muzika i orkestar (mješoviti u osnovnoj i srednjoj školi). Kroz te aktivnosti, vannastavne i na raznim takmičenjima, imala sam prilike da upoznam mnoge kolege koji se bave istim pozivom, pa tako i iz barske Muzičke škole. Znam da je to dobar kolektiv, prepoznat po izuzetnim rezultatima. Nadam se da ćemo odlično sarađivati i iznaći nove modele kojima ćemo dalje unapređivati rad.

RB/BI: Koliko ste zadovoljni kadrom, ali i prostornim kapacitetima, opremom?

Šarac: Mali prostor u kojem se odvija nastava, u odnosu na interesovanje i broj učenika, uglavnom je problem sa kojim se suočava većina muzičkih škola. Pretpostavljam da je barska, kada je prešla u zgradu Gimnazije, imala manje učenika. Danas imamo 530, što je ozbiljna brojka. Postoji problem kako organizovati nastavu, posebno individualnu, kabinetsku. Vidjećemo kako to prevazići, da li boljom organizacijom unutar postojećih kapaciteta ili njihovim proširenjem. Interesovanje je veliko za ovu školu, ali ovo je jedan od razloga zbog kojeg ne možemo svima omogućiti da je pohađaju.

RB/BI: Prije nego što konkretnije porazgovaramo o Vašoj viziji i daljem putu barske Muzičke škole, da Vas prvenstveno predstavimo barskoj javnosti, građanima, jer sada ste dio našeg grada, njegovog kulturnog i umjetničkog života. Kao što Vi poznajete mnoge barske profesore i učenike, znate za njihov uspjeh, tako i mi poznajemo Vas. Moram reći da je za Vama izuzetna pedagoška karijera, brojni uspjesi Vaših učenika na prestižnim domaćim i svjetskim takmičenjima. Završili ste Muzičku pedagošku akademiju, plus Odsjek za harmoniku, a i Vi lično, tokom i poslije školovanja, osvajali ste brojne nagrade. Kako je počeo Vaš kontakt sa muzikom i kako su tekli Vaš muzički život i karijera?

Šarac: Mislim da je to slično kod svih nas koji se bavimo ovim pozivom – to je, prije svega, ogromna ljubav prema muzici i jedna posebna emocija koja vlada u svakoj muzičkoj školi. One su jedan divan prostor u kojem je potpuno drugačija atmosfera u odnosu na druge institucije. Kod nas nikada nije zabilježen slučaj vršnjačkog nasilja, niti išta slično, i već samim tim smo prijatno okruženje za rast i razvoj djece. Naravno, učenike koji su nadareni i rade profesori vrlo brzo prepoznaju i oni vrlo brzo postanu sastavni dio koncertnih aktivnosti i takmičenja. Dakle, djeca ulaze u jedan svijet koji je pun odricanja i rada, ali rezultat je višestruko dobar. Nakon dvije decenije u učionici, veoma dobro pamtim svoje prve korake u tom smislu, saradnju na relaciji profesor–učenik i profesor–roditelj. Danas znam da je ta simbioza i lijepa saradnja nužna u procesu sazrijevanja mladih umjetnika.

Harmonika je moja prva ljubav i upravo sam kod svoje profesorice naišla na ogromno razumijevanje i podršku. Ona mi je dodatno prenosila ljubav prema tom instrumentu, iako je tada još više bilo neobično da djevojčice pohađaju predmet harmonika, jer su uobičajeno išle na časove klavira ili flaute. Nakon završenih studija na Muzičkoj pedagoškoj akademiji, shvatila sam da je harmonika moj prvi poziv, pa sam paralelno studirala, radila i bila porodična žena. Puno odricanja, rada, porodične podrške, ogromna ljubav, ali uspjela sam da završim i Odsjek za harmoniku u roku. Sada sam magistrand i dalje aktivno sviram.

Moram reći da smo tokom studija na Akademiji – Odsjek za harmoniku je u tom periodu bio u usponu – imali priliku, a kasnije i kroz pedagoški rad, da se upoznamo sa najvećim svjetskim muzičkim imenima u toj profesiji. Učili smo od najboljih i taj proces napredovanja u struci bio je posve prirodan. Ono što mi je vodilja u radu jeste da dajem jednake šanse svakom učeniku ponaosob; vjerujem da svako ko se opredijeli za bavljenje muzikom ima mogućnost da se pronađe i uspije. Nekada to, možda, nije bio klasični, već odabrani program koji je pratio senzibilitet svakog polaznika škole i period odrastanja. Moramo obratiti pažnju na individualne potrebe svakog učenika. Nekada uživamo u filmskoj ili drugoj kvalitetnoj muzici, koja je njima više dopadljiva, nekada želimo da sviramo za roditelje, nekada za rodbinu. Uvijek sam se trudila da ispunjavam želje tog tipa, ali ne gubeći iz vida da su muzičke škole obrazovne institucije, da se moramo oslanjati na obavezni plan i program, a da ostala interesovanja realizujemo kroz vannastavne aktivnosti.

Na taj način prevazilazimo određene prepreke koje se neminovno pojavljuju tokom školovanja i koje nekada utiču na to da pojedini učenici požele da napuste muzičku školu jer dožive neki vid zasićenja, a rezultati koje su željeli ne dođu onda kada oni misle da treba. To su razne faze koje moramo prepoznati i prilagođavati im se. Imala sam priliku da tokom pedagoškog rada predajem najmlađim učenicima od šest godina i maturantima, i u tom procesu sam to vrlo dobro uvidjela.

RB/BI: Vaši učenici su osvojili čak 300 nagrada, i to na prestižnim svjetskim takmičenjima, što je podatak koji sasvim dovoljno govori, a Vi ste 2008. godine u Vašoj matičnoj školi u Nikšiću obnovili i rad Orkestra harmonika, kasnije mješovitog. Koliko Vam to znači i koliko Vam znače veliki uspjesi koje ste postigli sa njim?

Šarac: Bilo je zaista mnogo nagrada, više ih ne brojimo. Meni je na početku svake godine cilj da ona bude drugačija u odnosu na prethodne. Puno pažnje, naravno, treba posvetiti koncertnim aktivnostima i takmičenjima (ne samo puko takmičenje, već pomjeranje granica). Meni su u praksi cilj takmičenja prvog ranga, poput Svjetskog kupa. Kada prođemo sve to, znamo da smo dali sve od sebe, jer sam odlazak na takva takmičenja predstavlja jednu ozbiljnu činjenicu i dokaz da dobro radimo svoj posao, da naši đaci imaju odličnu osnovu za dalji napredak i da se ovdje mogu jednako kvalitetno školovati kao i u inostranstvu.

Kada je u pitanju harmonika, klasična, ona je u našoj državi doživjela procvat. Zahvalni smo na tome, jer je nama svima data mogućnost da se profilišemo i dobijemo osnovu da dalje napredujemo. Što se tiče orkestra, mislim da nekako imam dara da prepoznam gdje je potencijal za ulaganje. Obnovila sam taj ansambl koji je imao prekid u radu, a škola postoji dugo – sedamdeset godina – i u nekim „zlatnim“ vremenima bila je prepoznata upravo po njemu. Vratili smo mu stari sjaj, postigli velike uspjehe na međunarodnim takmičenjima, što je još jedna potvrda da se trud i rad isplate. Uz takmičenja, učestvovali smo na brojnim koncertima, svojim nastupima otvarali vrata mnogih festivala, doživjeli puno srećnih trenutaka i satisfakcije.

RB/BI: I barska Muzička škola ima Orkestar harmonika, koji uvijek na svakom nastupu bude njegov najatraktivniji dio. Da li ste imali priliku da ga vidite, slušate i koliko Vam je ta činjenica važna?

Šarac: Da, moram sa zadovoljstvom da podijelim nešto sa Vama, Vašim slušaocima i čitaocima. Profesor Aleksandar Basarab, koji rukovodi tim orkestrom, bio je moj profesor u podgoričkoj školi, tako da sam davno upoznata sa njegovim divnim, predanim radom i dostignućima. Vjerujem da nastup orkestra ostavlja predivan utisak kod publike. Harmonika je jedan od najmlađih instrumenata u porodici klasičnih instrumenata i čini mi se da još ni profesionalnoj javnosti nijesmo pokazali sve njene mogućnosti. Ipak je u ekspanziji, a ovakvi orkestri i nastupi pokazuju koliko je to divan instrument. Osjećam da smo počastvovani što možemo da širimo njegovu slavu.

Međutim, ono što je vidljivo na tom odsjeku, ali i na drugim, jeste potreba za obnovom instrumentarija, za šta mnoge škole nemaju dovoljno finansijskih sredstava. Treba nam i kvalitetniji koncertni klavir, a već imamo divnu koncertnu salu. Njenom obnovom ne pomažemo samo školi već tu našu salu otvaramo i za nastupe čuvenih domaćih i inostranih umjetnika, dobijamo mogućnost da budemo domaćini seminara, radionica sa ozbiljnim predavačima, što bi bilo na dobrobit svih nas i cijelog grada. Moramo biti svjesni još jedne druge, važne činjenice: kod nas su ovakve škole još uvijek besplatne, sa simboličnom participacijom, što nije slučaj u svijetu, i to treba iskoristiti na najbolji mogući način. Moramo biti zahvalni i roditeljima koji puno ulažu, ne samo truda već i finansijskih sredstava.

Drago mi je da pomenem da su naše učenice Benisa Kukalj, u klasi profesorice Ane Vukazić, i Dejana Bišević, u klasi profesorice Nikolete Strugar, nastupile na takmičenju u Njujorku i ostvarile zapažene rezultate. To je izvanredna prilika – svirati na tako prestižnoj muzičkoj sceni, osjetiti čari izvođenja na ozbiljnom koncertnom podijumu. Za sve to su potrebna, uz mnogo rada, i značajna finansijska sredstva.

RB/BI: Barska Muzička škola ima nekoliko odsjeka. Koji su to i da li planirate otvaranje novih?

Šarac: U školi se sprovodi trogodišnje muzičko obrazovanje (solo pjevanje) i devetogodišnje na odsjecima: klavir, harmonika, gitara, flauta, truba, violina i violončelo. Sve su to vrlo interesantni i popularni instrumenti. Za otvaranje novih potrebno je određeno vrijeme, jer je neophodan kadar, instrumentarij, a što se tiče interesovanja učenika, ono postoji – na primjer za Odsjek za udaraljke, zatim za proširenje duvačkog orkestra i drugo. Svi smo zainteresovani za to jer bismo, prvenstveno, obogatili muzički život naše škole, a zatim i grada i institucija kulture.

RB/BI: Barska muzička škola, odnosno njeni profesori i učenici, takođe su prepoznati, kao što smo kazali, po brojnim nagradama i učešćima na domaćim i međunarodnim takmičenjima, ali i po održavanju tradicije koncertnih nastupa – u školi, na priredbama, povodom određenih datuma. Često su održavani koncerti za roditelje i širu publiku. Kakvi su Vaši planovi?

Šarac: Na početku godine u obavezi smo da napravimo plan rada. Svakako da će to biti nastavljeno, još više i intenzivnije. Mislim da smo napravili lijep program i da ćemo ga realizovati, imajući u vidu kvalitet nastavnog kadra o kojem smo govorili i njihov entuzijazam. Dakle, trudićemo se da izađemo iz okvira same škole, da svoje viđenje muzike i izvođaštvo plasiramo i na neke druge prostore. Više ćemo se angažovati i biti podrška Aktivu profesora muzičke kulture na nivou škola i grada, kako bismo mapirali problematiku koja se odnosi na nastavu muzičkog obrazovanja.

Nadam se da ćemo češće biti gosti osnovnih škola, u vrtićkim grupama, a bićemo i kreatori programa povodom značajnih datuma i kulturnih manifestacija ili nezaobilazni učesnici u onima koje organizuju neke druge ustanove ili pojedinci. Umjetnička muzika mora dobiti prostor; bićemo aktivni predlagači brojnih projekata i programa koji će biti važni i od koristi učenicima i profesorima, ali i šire – gradu i opštini. Broj odsjeka koji postoje u školi govori da na interesantan način možemo kreirati takve sadržaje.

RB/BI: Kakvi su još razvojni planovi i novine? Očekujete li i od koga podršku na putu ostvarenja ciljeva koje ste zacrtali?

Šarac: Vidjećemo da li će to biti partnerstvo sa drugim školama ili institucijama, ali svakako je potrebno zajedništvo, sinergija, da bismo uspjeli. Takva saradnja uvijek rezultira lijepim projektima koji znače pomak kada je u pitanju obrazovanje i umjetnička kultura. Kvalitetni koraci u tom smislu prave se u resornom Ministarstvu, na primjer pri nabavci nastavnih sredstava. Imali smo već jednu značajnu donaciju ljetos – šest televizora, dvanaest računara i šest multifunkcionalnih štampača koji su stavljeni u funkciju, dati učenicima, nastavnicima i Upravi na korišćenje. Već osjećamo benefite digitalnog doba, lakše dolazimo do nastavnog materijala i kreiramo časove.

Nabavku instrumentarija očekujemo kroz neki vid partnerstva, ali ne može se sve „preko noći“ realizovati. Krenućemo od najnužnijih stvari, a baš kada je riječ o Odsjeku za harmoniku, već smo u proceduri nabavke određenog broja instrumenata. Očekujemo od Opštine da podrži neke naše inicijative, a računamo na privatni sektor i Savjet roditelja. Sredstva koja škola dobija iz budžeta za redovno funkcionisanje nijesu dovoljna za nabavku potrebnih instrumenata i realizaciju određenih projekata. Potrudićemo se da pokažemo šta je to što mi nudimo, a nekako znam da ćemo biti podržani, jer je to opštedruštveni interes i takva ulaganja se uvijek isplate.

RB/BI: Dugo se u Baru razmišlja o osnivanju Gradske muzike, koja je u našem gradu postojala od početka prošlog vijeka i egzistirala sa nekoliko prekida do prije tri decenije. Od tada nikako da zaživi. Muzička škola bi mogla biti okvir za njeno pokretanje. Da li razmišljate o tome, ili je još rano za tu vrstu planova?

Šarac: Divni ljudi koji su nas podučavali znanju, ali i podsticali da stalno istražujemo svoje korijene – prvenstveno ovdje mislim na profesoricu Manju Radulović Vulić, osnivača Muzičke akademije – usmjeravali su nas na našu kulturnu baštinu čiji su sastavni dio takva muzička društva. Poznato mi je da je Bar posjedovao Gradsku muziku. Zaista je fascinantno da ste još 1911. godine osnovali i imali takvo udruženje, koje je radilo u okolnostima koje znamo kakve su bile i vodilo računa o kulturnom životu grada. Žao mi je što ne postoji više, a sa druge strane, informacija da se takvi ansambli obnavljaju u mnogim gradovima ispunjava me srećom.

Bilo bi mi neizmjerno drago da se to desi i u Baru, ali za to je potrebna ozbiljna strategija. Muzička škola u tome može biti vrlo važan partner, prije svega jer ima profesionalni kadar i može pružiti podršku u obrazovnom smislu. To je ogroman aparat koji škola nudi, ali je potrebno da se uključi Opština, odnosno da ona bude inicijalni nosilac te ideje i ključna podrška u njenoj realizaciji.

RB/BI: Stalno govorimo o potrebi njegovanja kulture, umjetnosti, kulturnog identiteta, duhovnosti – što je, čini se, posebno potrebno u ovom savremenom trenutku poremećenih vrijednosti. Prava i vrhunska umjetnost mogu mijenjati svijest, oplemeniti duh i usmjeriti društvo u pravcu zdravog razvoja. Koliko ovakve ustanove, kao što su muzičke škole, mogu pomoći u tome i kako ih još više integrisati u zajednicu, da ne ostanu zatvorene unutar samih ustanova, samodovoljne sebi, već da postanu mnogo vidljivije, sa širim društvenim uticajem – dakle, kao što ste pomenuli, da izađete iz okvira same ustanove, škole?

Šarac: Puno se moramo baviti svakim učenikom i dati mu podršku da se ostvari, u zavisnosti od njegovih ličnih afiniteta. Kada je u pitanju nadarenost, veoma mnogo pažnje posvećujemo koncertnim aktivnostima i izvođaštvu, ali nužno je razvijati i ostale faktore i indikatore muzičke pismenosti, a to znači da veći akcenat bude na samom stvaralaštvu, odnosno ličnom, autorskom pečatu. Dalje, potrebno je razvijati kulturu slušanja; dakle, naš zadatak u školi nije samo da naučimo učenika da svira određeni instrument, već da kroz ove segmente razvijamo svijest i duh mladog čovjeka. Ne mora svaki učenik nakon završenog osnovnoškolskog muzičkog obrazovanja upisati Srednju muzičku školu ili Akademiju, ne mora karijerno otići u tom pravcu, ali intencija je da muzičke škole stvaraju kvalitetnu publiku, popularizuju i šire svijest o kvalitetu umjetničke muzike.

Škole su danas prepoznate i kao mjesta gdje se informišemo o modernim tehnologijama. Ono što je danas u globalnom smislu realno, to jeste digitalni svijet. Zato se trudimo da uspostavimo balans između klasičnog vida nastave i onoga što je digitalizacija. Na tom polju, takođe, imam neke interesantne ideje, a već sam vidjela da su kolege zainteresovane za produbljivanje te priče. Muzika i izvođaštvo, kao što sam kazala, zahtijevaju veliko odricanje i rad. Mi uviđamo da mlade generacije nijesu spremne da daju sebe na taj način – brzo se živi, traže se isto tako brzi rezultati. Imamo potrebu da to notiramo, objasnimo i učenicima i roditeljima da je neophodno uspostaviti kontinuitet u praksi svakodnevnog vježbanja. Nužno je nakon redovnih časova satima vježbati, a potrebno je, kao podrazumijevajuća spona, i redovno pohađanje časova solfeđa i teorije muzike. Proces stvaranja umjetnika je dugotrajan i individualan. Kada to postignemo, onda moramo raditi na implementiranju umjetničke muzike u širi društveni kontekst.

RB/BI: Da zaokružimo priču. Što će, od svega što ste pomenuli, biti prioriteti u Vašem radu na samom početku?

Šarac: Aplicirajući za ovo radno mjesto, morala sam, kao što sam pomenula, uraditi Plan rada i razvojni program. On se upravo odnosi na nabavku nastavnog materijala, instrumenata, sadrži brojne ideje o kojima je još rano da govorim, prezentaciju uspjeha profesora i učenika, poboljšanje uslova rada, odnosno međuljudskih odnosa, kako bismo funkcionisali kao istinska porodica – dakle, napraviti takvu klimu u kolektivu koja će podstaknuti stvaranje projekata „samih od sebe“. Ne sumnjam da ćemo to postići, jer imamo kvalitetan kadar koji iza sebe ima ozbiljno iskustvo, a sa druge strane ojačani smo i mladim profesorima koji su puni želje, znanja i entuzijazma da, pravo sa Akademije, svoje znanje prenesu u učionicu i sažive se sa kolektivom.

RB/BI: Koja je Vaša poruka profesorima, učenicima, roditeljima, gradu, građanima?

Šarac: Svako od nas ima mjesto pod ovim suncem ako želi da radi, ako je dobronamjeran. Sa takvim početnim opredjeljenjem stvorićemo lijep prostor za rad i učinke. Naravno, poteškoća će biti, to očekujem, možda i drugačijeg viđenja nekih stvari, nesuglasica, ali kada postoji zajednički cilj, sve ćemo prevazići. Stvari se ne mogu brzo pomjerati sa mjesta. Poruka roditeljima je da moraju biti strpljivi – sigurno će njihova djeca dobiti kvalitetno obrazovanje, a rezultati isključivo zavise od rada i strpljenja učenika. Moramo biti podrška jedni drugima, a kao škola otvoreni smo za sve sugestije i kritike kako bismo zajedno sagledali eventualnu problematiku i riješili je.

Trebalo bi da razumijemo da u svijetu brzih dešavanja i očekivanja isto tako brzog uspjeha zaboravljamo na benefite koje već imaju djeca i zajednica samim tim što postoji i što brojna djeca pohađaju Muzičku školu. Jer, ovdje nećemo dobiti, kao što sam kazala, samo muzičko obrazovanje, već ćemo postati kvalitetni i ostvareni ljudi koji su oplemenjeni i naučeni kako kroz muziku da pomognu sebi, ali i drugima, stvarajući ambijent koji će nam popraviti raspoloženje i učiniti nas srećnijim. Baviti se muzikom je veoma plemenit poziv; to su duše koje imaju drugačija stremljenja, vole kvalitetniji i sadržajniji život, a pozitivne refleksije na cjelokupno društvo su neupitne.

Bavićemo se daljim osnaživanjem tih vrijednosti i vrlina, ne samo kroz nastavne časove, jer ovdje učimo – naglašavam – šta je trud, zalaganje, empatija, timski rad, drugarstvo, poštovanje, sposobnost da slušamo jedni druge i zajedno se radujemo uspjesima. Nadam se da ću realizovati ciljeve i planove koje sam postavila sebi i da ću opravdati povjerenje koje mi je dato imenovanjem na ovu dužnost. Takođe, vjerujem da ćete nam i vi, kao javni servis, biti i dalje svesrdna podrška.

The post Nova direktorka Muzičke škole Vesna Šarac – umjetnička muzika mora imati više prostora i uticaja first appeared on BARinfo.