Sastanku su prisustvovalu pomoćnik direktora barske bolnice dr Marko Stoiljkov, privatni preduzetnik koji dugo sarađuje sa Kinom Haris Alivodić, dr Jasmina Lekić, članica Društva i Vesna Šoškić, novinarka, koja od osnivanja, prati rad asocijacije.

Kineski ambasador je kazao da je Bar lijep grad, sa brojnim potencijalima. Podsjetio je da je u 2025. godini, Crnu Goru posjetilo 80.000 turista iz ove mnogoljudne dalekoistočne zemlje, a posebno zadovoljstvo izrazio je zbog činjenice da su crnogorski studenti, u odnosu na veličinu zemlje, prepoznati kao najbolji i najbrojniji učenici kineskog jezika na takmičenjima. Jedan od prvih ambasadorovih saradnika, mr Wang Guojan, istakao je da je neophodno, zbog daljeg napretka “otvoriti vrata i prozore Crne Gore i Bara ka Istoku, posebno mladim ljudima”.

O funkcionisanju barske bolnice, kao regionalnog centra na Primorju, mogućnostima saradnje i razmjene studenata i ljekara, govorio  je dr Marko Stoiljkov, pomoćnik direktora barske bolnice, koji je podsjetio da je narodni heroj iz Bara, Vladimir Popović Španac, bio ambasador FNRJ u Kini u poslijeratnoj Jugoslaviji. 

Uz osvrt na Bar, kao grad širokog srca i prijateljstva, novinarka Vesna Šoškić je kazala da je bilo za očekivati da i formalno Drušvo crnogorsko – kineskog prijateljstva, bude začeto u Baru, zahvaljujući, prvenstveno, angažovanju i predanosti mr Samira Hadžića, Ta saradnja je važna, istakla je,  i sa aspekta, sve boljeg ekonomskog i drugog pozicioniranja Kine na svjetskoj sceni.

“Radio Bar, Bar info i dopisništvo Televizije Crne Gore, pratili su od samog osnivanja rad Društva, uz čije podredovanje su u Bar stigle mnoge vrijedne donacije iz Kine , između ostalih i mamograf za barsku bolnicu”, kazala je Šoškić.” Kina je zemlja sa kojom dugo sarađujem, upravo ovih dana , stigla nam je velika količina robe iz vaše zemlje. Imao sam priliku više puta da je posjetim, i impresioniran sam onim što sam vidio, prije svega, zadivljen sam vašom upornošću i radom.Crnogorskom narodu bi trebalo to bolje prezentirati, a nadam se i da ćemo proširiti i dalje unapređivati ekonomsku saradnju”, kazao je privrednik Haris Alivodić.

Značaj mladih  u razvoju Kine, na sastanku je apostrofirala mlada ljekarka Jasmina Lekić.

Mr Samir Hadžić, predsjednik Društva crnogorsko – kineskog prijateljstva istakao je da , uz javnu diplomatiju i saradnju između institucija dvije zemlje, NR Kina posebno njeguje  civilnu diplomatiju koja radi na tom fonu, a tome doprinos ,već 19 godina, daje Društvo crnogorsko – kineskog prijateljstva.

“U novom mandatu očekujem da se aktivnosti produbljuju i da će glas Društva biti od presudne važnosti kada je riječ o saradnji u oblasti medicine, nauke, privrede, kulture i sporta. Uvažavajući globalni process digitalne transformacije, važno je da se zadržimo na kursu direktne komunikacije, koja najbolje pospješuje prijateljstvo dva naroda. Građani i Kine i Crne Gore, naši članovi, očekuju da Društvo da  značajan doprinos obilježavanju jubileja – dvije decenije diplomatskih odnosa Kine i Crne Gore, kao i iduće godine, dvadeset godina od osnivanja Društva crnogorsko – kineskog prijateljstva”, zaključio je Hadžić.

The post Otvoriti vrata Crne Gore ka Istoku – poručeno sa prijema za novog ambasadora Kine u Crnoj Gori first appeared on BARinfo.

Od 1990. godine, kada je kročila u prostorije Radio Bara kao spikerka, započela je karijera koja će decenijama kasnije biti upisana u medijsku istoriju Crne Gore. Kroz voditeljski i novinarski rad, gradila je povjerenje sluašalaca i postajala prepoznatljiv glas jedne sredine koja je kroz njen ton i izbor tema, dobijala dostojanstvo i identitet. Od 2007. do 2015. godine bila je urednica Radio Bara, a potom, od 2015. do 2016. v.d. direktorka, te u dva mandata od 2016. do 2024. godine i zvanična direktorica ovog medija.

U vremenu kada lokalni mediji sve teže odolijevaju izazovima digitalnog doba i finansijske nestabilnosti, Vesna Šoškić je pokazala kako jedna vizija, uz znanje i odanost, može preobraziti Radio Bar u savremenu medijsku instituciju. Zahvaljujući njenim naporima, oprema je obnovljena uz pomoć donacije TIKA-e u iznosu od 26.000 eura, signal je pojačan na teritorijama Volujice, Možure i Crmnice, a medij dobija digitalnu komponentu i video produkciju. Šoškić je neumorna u unaprjeđenju uslova rada, uvođenju sistemskih rješenja i njegovanju kulture profesionalnog izvještavanja. Od 2000. do 2021. godine, kao dopisnica RTCG iz Bara, kroz reportaže, vijesti i intervjue, donosila je istine o ljudima i događajima koji su oblikovali identitet grada. Njen doprinos nije prošao nezapaženo jedan ugledni intelektualac iz Ulcinja svojevremeno je rekao da bi Barani Vesni Šoškić trebalo da podignu spomenik zbog svega što je učinila za promociju i dignitet grada.

Ne treba zaboraviti ni da je pod njenim vođstvom Radio Bar, i pored svih izazova, ostao jedan od rijetkih lokalnih javnih servisa koji su proizvodili sopstveni sadržaj, njeguje tematske emisije, dokumentuje važne trenutke grada i regiona, i što je možda i najvrednije  otvara vrata svim generacijama i svim slojevima društva. Godine profesionalnog rada i doprinosa bez isključivosti, čine da se Vesna Šoškić odlučno opredjeljuje za inkluziju, razumijevanje i mostove među ljudima.

Kao kulturna neimarka, od 2000. do 2020. godine bila je medijator književnih programa u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” u Podgorici, a njena saradnja sa CEKUM-om i drugim ustanovama kulture dokaz je širokog spektra njenih interesovanja i doprinosa. Bila je moderator brojnih manifestacija, promocija i kulturnih događaja, uvodeći u javni prostor ličnosti, djela i ideje koje obogaćuju crnogorski duhovni prostor. Njeno prisustvo kao moderatora na brojnim književnim i kulturnim večerima nije bilo samo formalno vođenje programa, već stvaralački čin, istinska medijacija između autora, djela i publike. U toj ulozi, Vesna Šoškić nije svojim lijepim jezičkim darom predstavljala biografije, već ih je osjećala, razumijevala i sa ljubavlju prezentovala. Niko, sa toliko dostojanstva, unutrašnje snage i misaone širine, ne otkriva slojeve ličnosti pisaca, njihovih knjiga i duhovnih svjetova kao što to čini Vesna. Njeno predstavljanje autora uvijek je spoj preciznosti i emocije, analize i empatije, uz umijeće da se publici približi ono što je često nekazano i složeno. Zahvaljujući njenom daru govora, kulturi izraza i neupitnoj pripremljenosti, mnoge promocije i književne večeri širom Crne Gore  od Podgorice do Bara, od Ulcinja do Cetinja dobile su na dubini i značaju. Vesna nikada ne nastupa sa visine, već iz blizine. Ona svakom autoru prilazi sa poštovanjem, svakom djelu sa razumijevanjem, a publici sa brižnom pažnjom. U njenim riječima osjeća se poezija i istina, u njenom glasu povjerenje i sigurnost. Biti moderator u kulturnom životu znači prepoznati nekazano, spojiti ljude, otvoriti prostor za misao i osjećanje. A upravo to je ono što Vesna Šoškić čini već decenijama mirno, nenametljivo, ali uvijek sa velikim odjekom. Zato je njeno prisustvo u kulturnim događanjima neprocjenjivo  jer đe je Vesna, tamo je smisao.

Humanitarna i inkluzivna dimenzija njenog rada posebno se ogleda u dvodecenijskoj saradnji sa Organizacijom slijepih kroz zvučni časopis “Pravo na riječ”. Sama Šoškić opisuje: “Osjećaj da radimo nešto značajno i lijepo za ljude oštećenog vida… jeste onaj najvažniji aspekt naše saradnje i njen najdublji smisao i značaj.” Upravo ta dimenzija njene ličnosti osjećaj odgovornosti prema nažalost često nevidljivim, marginalizovanima, grupama čini Vesnu Šoškić ličnošću za poštovanje i divljenje. I kao članica Rotary kluba Bar, čija je danas i počasna članica, svojim djelovanjem svjedoči vrijednosti zajedništva, odgovornosti i humanosti. Njena biografija nije niz titula i dužnosti, već arabeska jedne profesionalne sudbine kroz koju probljeskuju predanost, mudrost i vjera u misiju novinarstva kao služenja zajednici.

U moru onih koji su dotakli teški novinarski hljeb i koji zaboravljaju da je osnovna svrha novinarstva da služi istini, javnosti i ljudima Vesna Šoškić ostaje simbol profesionalnosti, nepokolebljive posvećenosti i moralne etike. Ona je glas koji traje, koji ne podilazi trendovima, već im se suprotstavlja čovječnošću i mudrošću. U njenoj riječi, čujemo grad, čujemo ljude, čujemo istinu. U vremenu kada su mnogi mediji svedeni nažalost često na formu portala a sadržaj postaje zahtjevan,  Vesna Šoškić ostaje vjerna suštini da novinarstvo ne postoji zbog “lažne ekskluzive” već zbog čovjeka. Njena riječ nije nikada služila senzacionalizmu, već odgovornosti. Njen ton nije odjekivao amaterizmom, već znanjem i samopouzdanjem. Njeno novinarstvo bilo je i ostalo prostor dostojanstva, razuma i poštovanja.

Kada govori  to je promišljeno, argumentovano, sa mjerom koja se ne uči na fakultetu, već se nosi iznutra. Kada piše to je jasno, odgovorno, sa osjećajem koji nadilazi  deskripciju i postaje most između događaja i ljudske stvarnosti. Kada uređuje to čini sa instinktom iskonskog novinara, onoga koji zna da lokalna sredina sve budno prati ali da je to zajednica duša, glasova, života koji traže da budu viđeni, zapisani, sačuvani. U njenom profesionalnom angažmana sabrana je etika stare škole i vitalnost novog vremena. U vremenu koje često improvizuje medijske sadržaje i čini ih površnim nad suštinom, Vesna Šoškić dokazuje da integritet, temeljitost i znanje i dalje imaju moć. Ona ne traži ekskluzivu ona je stvara. Ne dozvoljava da javna riječ bude populistička ona je oplemenjuje. I sve to čini ne zbog publike, već zbog vrijednosti koje nosi u sebi.

Zato Vesna Šoškić nije samo medijski profesionalac, već paradigma odgovorne javne službe, oličenje kulture izraza i novinarstva kao poziva. Ona je putokaz –kako za one koji tek ulaze u svijet medija, tako i za one koji su zaboravili šta znači odgovornost pred mikrofonom, kamerom, i  što je najvažnije  pred čovjekom. Ona je i moralni koseks našeg vremena. A u njegovom centru stoji žena čije djelo ne traži priznanja već raste iz predanosti. Iako je dobitnica brojnih i prestižnih nagrada, Vesna Šoškić ostaje i postaje simbol. Simbol vjere da se u profesiji može opstati bez kompromisa sa sobom. Simbol hrabrosti da se saopšti ono što je važno, a ne neophodno ono što je poželjno. Simbol dostojanstva čije  pregnuće je nemoguće ignorisati. Američka filantropkinja i preduzetnica Sara Bekeli jednom je zapisala: „Nemoj se zastrašiti onim što ne znaš. To može biti tvoja najveća snaga i učiniti da radiš stvari drugačije od svih ostalih.“ Upravo je ta misaona odvažnost ono što Vesnu Šoškić izdvaja nije se bojala (ne boji se ni dalje) nepoznatog, naprotiv, njime je gradila puteve. I u tome je postala ono što jeste uzor, svjetionik, snaga žene koja ne pripada samo prošlosti jedne profesije, već i njenoj budućnosti.

Zato i ostaje pitanje koje prevazilazi ovaj esej da li smo dovoljno svjesni vrijednosti koju imamo? Crna Gora treba da bude ponosna na Vesnu Šoškić. Ne samo zbog njene dosljednosti, znanja i etike, već zbog toga što ona predstavlja ono što novinarstvo može i mora biti  odgovorno, promišljeno, sa dubokim poštovanjem prema istini i ljudima. Neko bi možda rekao da se takvim novinarima postaje ali ja bih bez zadrške, rekao novinarka poput Vesne Šoškić se ne postaje. Ona se rađa. Sa osjećajem za zajednicu, darom za riječ, dubinom duha i hrabrošću da se služi istinskim vrijednostima. Njeno djelovanje i novinarska profesija, su istinski poziv za dobro kulture, zajednice, intelekta, identiteta i etike.

The post Božidar Proročić: Vesna Šoškić, simbol etike i medijske profesije first appeared on BARinfo.

RB/BI: Vesko, od 31. oktobra 2004. godine, Radio Bar jednom sedmično realizuje emisiju „Bar, pravo na riječ“ koja je pokrenuta na inicijativu Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj. Kako je započela ova lijepa priča?

Joketić: Organizacija slijepih za Bar i Ulcinj je inicirala uvođenje emisije o osobama sa invaliditetom, jer u oktobru 2004. godine Radio Bar je iz stare „Agave“ prešao da radi u sadašnjim prostorijama. Stvorile su se tako tehničke mogućnosti da Radio Bar unaprijedi svoj program. To je učinjeno na inicijatiju predsjednika Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj, sada pokojnog Miodraga Plamenca, mene, tadašnjeg direktora Radio Bara, pokojnog Budimira Jovetića, i tadašnjeg urednika Radija, Sulja Mustafića. Prva emisija „Bar, pravo na riječ“ o osobama sa invaliditetom emitovana je, sjećam se, 31. oktobra u 11 sati.

RB/BI: Zbog čega je osobama sa invaliditetom od značaja emisija „Bar, pravo na riječ“?

Joketić: Zato što u ovoj emisiji mogu dobiti sve potrebne informacije, jer se mi, kako informisanjem, bavimo i edukacijom naših slušalaca. Pratimo rad organizacija osoba s invaliditetom, rad ustanova za OSI kao i sve oblasti i sfere našeg društva, jer OSI su njegovi ravnopravni članovi, kao i građani bez invaliditeta. Uvijek smo se trudili da, osim ciljne grupe, posredstvom emisije i ostalim slušaocima približimo problematiku sa kojom se OSI susreću, edukujemo ih i pojasnimo šta nas tišti i sa kojim se nedoumicama susrećemo na dnevnom nivou… Moram pomenuti da su ovu emisiju uređivali i radili moja malenkost, prvih osam godina, potom novinarke Radio Bara, Nedeljka Cica Pavlović, Ivanka Leković, Silvija Vukelić i Darija Jelić. Poslednjih nekoliko godina ponovo sam ja njen urednik. Trudili smo se da zaokupimo pažnju slušalaca, ne isključivo temama, nego i pažljivo odabranom, kvalitetnom muzikom. Željeli smo da slušalac bude uz nas svih 60 minuta i ukoliko mu, možda, neka tema nije odgovarala ili bila interesantna, dobrom muzikom bi uspjeli da ga privolimo da ne mijenja stanicu.

RB/BI: Ko je osim Radio Bara pomagao u realizaciji emisije?

Joketić: Vesna će to bolje znati. Opština Bar sigurno, ali pomagale su sve NVO koje su osnovane sa ciljem podrške OSI – Udruženje paraplegičara Bara, Društvo roditelja djece sa posebnim potrebama Bara, Civilni invalidi rata za Bar i Ulcinj, Organizacija slijepih za Bar i Ulcinj, NVO Adria kao i Uduženje gluvih Bara.

RB/BI: Kako birate teme i kakve su povratne informacije slušalaca?

Joketić: Prvenstveno pratimo događaje koji su se zbili u sedmici za nama. Naravno, pratimo i šta je aktuelno, a ukoliko u toj sedmici nije bilo posebno interesantnih dešavanja, pronalazimo teme koje su od izuzetnog značaja za OSI, ali i za sve slušaoce Radio Bar. Razgovaramo na različite teme koje obrađujemo iz više uglova i sa sagovornicima iz brojnih oblasti, s posebnim osvrtom na zdravstvo. Pratimo i pravnu regulativu za OSI, govorimo i o pristupačnosti za OSI, uz to pratimo životni put i rad OSI, kao i njihove sportske i rekreativne aktivnosti.

RB/BI: Imate dvodecenijsko iskustvo u radu na ovoj emisiji. Lijepo je što se trudite da je osvježite nekim novim temama i uspješno bježite od stereotipa, tako da ste uspjeli da ne skliznete u dosadu, iako emisija dugo traje. Koliko je to naporno, s obzirom da ste angažovani na više polja?

Joketić: Ako nešto volite da radite, onda ništa nije teško. Nije teško, zato što ovu emisiju ne radim samo ja, tu su i novinari Radio Bara, spikeri, ali i tonsko-tehnički realizatori Adi Karađuzović, Vladimir Orlandić, Vasko Vukotić i Zoran Milošev. Ranije su bili Nebojša Perović, Senad Sukalić i mnogi drugi… Mislim da su i oni dali svoj pečat, jer pojedinac ne može sam. Ipak, želim da istaknem da smo ovu emisiju svi timski radili, a ja sam bio glavni kreator.

RB/BI: Vesna, tokom trajanja tvojih mandata na funkciji urednice, a potom direktorice Radio Bara, nekako mi se čini da je emisija „Bar, pravo na riječ“ još više dobila na značaju, prateći tokove modernih radio emisija. Čuli smo koliko je bitna za OSI, a zamoliću te da približiš našim slušaocima zbog čega je ona važna i za našu medijsku kuću?

Šoškić: Na početku želim da čestitam ovaj značajan jubilej, prije svega inicijatoru Organizacije slijepih, zatim i našoj medijskoj kući, jer ovo zaista jeste bitna emisija. Nazvala bih je, možda, i važnim poduhvatom, ali i svojevrsnom misijom, jer mi smo prvi Lokalni javni emiter u Crnoj Gori koji je u svoj program uveo emisiju posvećenu OSI, što je veoma značajna činjenica sa više aspekata. Podsjetiću da smo prvi, a mislim i jedini lokalni javni emiter u kojem se snima časopis za slijepe. Dakle, izuzetno smo posvećeni ovoj kategoriji stanovništva. Zbog čega? Prije svega, navešću da je to humana i plemenita misija, jer treba se sa posebnim senzibilitetom odnositi prema osobama sa invaliditetom. Zatim, ova emisija ima i edukativnu ulogu, jer znamo da medij oblikuje javno mnjenje, oblikuje i ponašanje drugih ljudi prema OSI, pa mi tu moramo da budemo primjer i da ukažemo kako se odnositi prema OSI, jer one zaslužuju punu pažnju. Mi smo, radeći ovu emisiju, shvatili koliko su to divne osobe, sa kakvim kreativnim potencijalom i idejama raspolažu, koliko imaju mogućnosti da rade, stvaraju i pruže ovom društvu – gotovo ravnopravno sa svim ostalim kategorijama stanovništva. To moramo plasirati građanima, moramo ukazati na problematiku sa kojim se OSI suočavaju, a institucijama, ukoliko u nekom domenu zakaže dobra volja, predočiti kako treba da tretiraju OSI. Međutim, Vesko je rekao, Opština Bar je prepoznala značaj emisije i ona se bezmalo dvadeset godina finansira iz lokalnog budžeta, što je značajno olakšanje. Ipak, sva ostala problematika koja prati osobe s invaliditetom, mora da dođe do izražaja u emisijama Lokalnog javnog emitera, koji je tu da ukaže i ispravi sve ono što ne funkcioniše i što nije dobro. Smatram da postoje mnogi aspekti i brojni značajni benefiti za OSI, ali i za našu medijsku kuću koja mora da pokaže, a ima i zakonsku obavezu, da bude jednako posvećena svim kategorijama stanovništva.

RB/BI: Kako ti, kao prekaljeni novinar, vidiš nastavak ove saradnje i šta bi Vesku kao uredniku savjetovala?

Šoškić: Moram da kažem da smo mi izuzetno zadovoljni sa Veskom. Da li je razlog što je Vesko duboko involviran u problematiku OSI? Mislim da nije samo to. Često smo komentarisale (ti, Vjera snimaš njihov zvučni časopisa, pratimo događaje) i zaključile smo da Vesko emisiju radi kao da je školovani novinar i novinar sa iskustvom. Osim tog senzibiliteta i, prirodom stvari, poznavanja problematike, jer je na čelu Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj, ima zaista razvijen novinarski nerv i zna kako da napravi dobru emisiju, koga da pozove, kako da obradi prilog, tako da ja u tom smislu ne bih imala nikakvu sugestiju, nego samo da nastavi tako. Jedino što bi, možda, mi kao medijska kuća, trebalo da mu pružimo veću podršku u tom smislu i to na način da neki mladi ljudi budu uključeni u kreaciju i rad na emisiji i da mu u tom smislu pomognu. S druge strane, Radio Bar kuburi sa obnavljanjem kadra zbog nedostatka finansijskih sredstava, ali mislim da se to ne odražava na emisiju i na njen kvalitet. Da bi jedna emisija bila uspješna, potreban je timski radi i sinergetski efekat, koji postoji. Činjenica je da nije dovoljno da samo sa jedne strane bude dobra volja i intencija da se nešto dobro uradi i da se postignu dobri rezultati, već je bitno da zajedno imamo taj cilj. Mislim da bez tog zajedničkog rada, dobrog, timskog, kvalitetnog, i te saradnje, mi ne bismo opstali u kontinuitetu dvadeset godina. Moramo reći da je to respektabilan jubilej i da nije lako, naročito u okolnostima kada nedostaje kadar, kada su plate niske, održati jednu tako važnu emisiju toliko dugo.

RB/BI: Vesko, kakvi su planovi za naredni period Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj u vezi sa emisijom „Bar pravo na riječ“?

Joketić: Prije nego što odgovorim na to pitanje, želim da istaknem (što je i Vesna rekla) da se ova emisija radi timski i ona je tu dvije decenije bez prekida. Bilo je teških momenata u finansiranju Radio Bara – sjećam se perioda kada su plate zaposlenima kasnile čak šest, sedam ili osam mjeseci, imali smo i Corona krizu… Emisija „Bar, pravo na riječ“ je u svim teškim momentima opstala, emitovala se, bila je konstantna, a izazovna vremena nisu uticala da prestane s radom, ili da ima pauza u emitovanju. Mislim da je to važno istaći, jer znači da su svi u ovoj medijskoj kući dali veliku podršku i ja sam na tome zahvalan. Ova emisija ima budućnost i vjerujem da će u narednom periodu biti još uspješnija i kvalitetnija, uprkos novim trendovima. Smatram da nije izgubila na kvalitetu, a potrudićemo se da bude još sadržajnija, inovativnija, edukativnija i da ima sve više slušalaca koji jedva čekaju nedjelju u 13 sati ili da je, ako propuste, poslušaju u repriznom terminu, srijedom od 20 sati. Organizacija slijepih za Bar i Ulcinj će i ubuduće dati podršku emisiji i Radio Baru, jer na to ima obavezu, posebno ako imamo u vidu da je Radio Bar uvijek pozitivno odgovarao na sve inicijative pokrenute od strane Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj. Vesna je kazala da se u Radio Baru snima časopis „Pravo na riječ“, kojeg upravo ti, Vjera, čitaš poslednjih nekoliko godina. Ovo je jedina radio stanica, ne u Crnoj Gori, nego na prostorima bivše Jugoslavije u kojoj se snima jedno glasilo za slijepe. U ovoj informativnoj kući punih deset godina snimale su se knjige za potrebe slijepih, ovdje se i sada snimaju određeni informativni materijali, brošure, ali i knjige za potrebe onih koji ne vide. Radio Bar, Organizacija slijepih i emisija „Bar, pravo na riječ“ imaju tijesnu i uspješnu saradnju, rezultati ne mogu izostati.

RB/BI: Vjerujem da će tako biti i ubuduće. Hvala vam oboma na gostovanju. Vjerujem, naravno, i ja da će „Bar, pravo na riječ“ naći put do još većeg broja slušalaca i da će zajedno sa Radio Barom rasti i postajati još bolja i zanimljivija. Sada predlažem da čujemo riječ direktora Radio Bara, Ivana Jovovića, koji je govorio o značaju emisije „Bar pravo na riječ“ za Barane, ali i za Radio Bar kao medijsku kuću.

Jovović: Prije svega, kao direktor Radio Bara, želim da čestitam, mogu reći, zajednički jubilej Radio Baru kao i Organizaciji slijepih, s obzirom da se radi o respektabilnom jubileju, dvadeset godina emisije „Bar, pravo na riječ“. Mnogi od novinara Radio Bara dali su autorski pečat ovoj emisiji i drago mi je da će ona imati svoj konitunuitet u budućem periodu. Ova emisija pokazuje da Radio Bar kao Lokalni javni emiter garantuje jedno od osnovnih ljudskih prava, a to je učešće lica sa invaliditetom u svakodnevnim životnim aktivnostima. Smatram da je emitovanje emisije „Bar, pravo na riječ“ omogućilo širokom spektru lica sa posebnim potrebama da istinito, potpuno i blagovremeno budu informisani o svim bitnim temama za ovu kategoriju naših građana. Očekujem da ćemo u narednom periodu unaprijediti, već više nego dobru saradnju s gospodinom Joketićem, prije svega na polju inoviranja programskih sadržaja.

The post Bar, pravo na riječ – već 20 godina važan i objektivan glas OSI na Radio Baru first appeared on BARinfo.

Načelnik Regionalnog centra bezbjednosti „Jug“, Petar Rolović je istakao da je, kada je bezbjednost u pitanju, zadovoljan kako je u Baru protekla turistička sezona.

„Mjerilo toga je da tokom proteklih mjeseci nije bilo značajnijih krivičnih djela. S aspekta saobraćaja nisam zadovoljan i vjerujem da ćemo sa državnog nivoa, kroz izmjene i dopune Zakona, kao i sa lokalnom samoupravom (sa kojom planiramo niz projekata u cilju poboljšanja bezbjednosne kulture na području Bara), uticati da se broj smrtno stradalih u saobraćaju smanji. Sa lokalnom zajednicom smo formirali grupu koja će inicirati povećanje broja pješačkih prelaza i njihovog osvjetljenja, kao i led panela za pješake (pogotovo u dijelu Zelenog pojasa), oivičavanje zaštitnom ogradom i zatvaranje za pješake Bulevara kroz centar grada, postavljanje zaštitne ograde u Čelugi do momenta saniranja tamošnje putne infrastrukture“, najavljuje Rolović.

Ističe odličnu saradnju sa Tužilaštvom koja se, objašnjava, odlikuje svakodnevnom komunikacijom, razmjenom podataka i, naposljetku, zajedničkim postupanjima.

Komandir Stanice policije Bar, Milika Perović je podsjetio da je tokom ljetnje sezone na području Bara u saobraćaju smrtno stradalo jedno lice.

„Radili smo u veoma teškim uslovima, pa sam, za razliku od načelnika, zadovoljan učinkom saobraćajne policije. Infrasturktura nije na zadovoljavajućem nivou, posebno ako se uzme u obzir da je u pitanju magistralni put koji povezuje Podgoricu i Ulcinj. Direkcija za saobraćaj treba da bude više uključena u rješavanje ove problematike. Izuzetno otežavajuća okolnost je i što u saobraćaju učestvuju lica koja se nalaze pod dejstvom psihoaktivnih supstanci. Njihov broj dominira nad onima koji upravljaju vozilima pod dejstvom alkohola. Samo u januaru je zbog konzumiranja opojnih droga slobode lišeno 56 lica. Mladi su neodgovorni i nisu svjesni koliki je rizik kada sjednu za volan pod uticajem narkotika, ili u alkoholisanom stanju“, upozorava Perović.

Zvanični podatak je da je Crna Gora, po svim parametrima, najmanje sigurna država u Evropi po pitanju bezbjednosti u saobraćaju, pri čemu, decidan je Perović „ljudski faktor – policajac, ne može da utiče bez adekvatne tehnološke potpore“.

Izmjena Zakona o saobraćaju, koji bi propisivao značajno rigoroznije kazne protiv počinioca prekršaja, jedini je način da se stane na put fatalnim ishodima.

„Podatak da je u saobraćaju od početka godine život izgubilo pet  ljudi, za mene je katastrofa. Nemoćni smo, nismo to mogli preduprijediti. Koliko su učesnici u saobraćaju bahati i neosviješćeni, potvrđuje i podatak da je samo tokom jednog dana tokom turističke sezone na području koje pokriva Regionalni centar ‘Jug’, iz saobraćaja isključeno 77 motociklista, a podnešeno je više od 400 prekršajnih naloga“, saopštio je načelnik Regionalnog centra „Jug“.

Inicijatori današnjeg sastanka podijelili su sa medijima i lijepe vijesti. Zahvaljujući velikoj podršci Opštine Bar, zgrada Odjeljenja bezbjednosti, koja se nalazi u strogom centru grada, konačno će dobiti izgled kakav ta služba značajem i uticajem zaslužuje.

„Opština Bar nam je izašla u susret i raspisala tender za završetak radova na fasadi objekta. Okončanjem tog posla, biće riješen dugogodišnji problem koji nam stvara svaka kiša, pa ćemo u novu sezonu obilnih padavina ući bez poplavljenih prostorija. Vjerujem da će izvođač radova biti poznat već sljedeće sedmice“, sa zadovoljstvom je kazao načelnik Regionalnog centra „Jug“, izražavajući uvjerenje da je „ovo jedan u nizu budućih kvalitetnih projekata i plodonosne saradnje sa lokalnom upravom, sa ciljem poboljšanja uslova rada policije na teritoriji barske opštine“.

Osim te, policijski rukovodioci u ovoj regiji, podijelili su informaciju da će „najvjerovatnije danas biti raspisan oglas za rješavanje stambenog pitanja pod povoljnim uslovima za 120 policijskih službenika u Odjeljenju bezbjednosti Bar“. Konkurs će biti otvoren 30 dana, nakon čega će se utvrditi rang lista. 

„Doprinos je dao i Sindikat, kome smo pomogli koliko smo bili u mogućnosti. Jako sam srećan i drago mi je, posebno jer je u pitanju južna regija, gdje su cijene stanova posljednjih godina ‘otišle u nebo’. Porodice u kojima supružnici rade za dvije plate, ne mogu riješiti stambeno pitanje po aktuelnom cjenovniku kvadratnog metra. Očekujem da će već za mjesec početi radovi na objektu“, najavljuje Rolović, koji je podvukao da i prilikom realizacije ovog projekta očekuju podršku barske lokalne samouprave.

„Računamo da će nam izaći u susret u pogledu oslobađanja od plaćanja komunalija. Uzimajući u obzir visinu plate policijskih službenika, smanjenje od nekoliko stotina eura po metru kvadratnom bi nam bilo od izuzetnog značaja“, objašnjava Rolović.

Sastanku u Odjeljenju bezbjednosti Bar prisustvovali su direktor LJE Radio Bar, mr sc Ivan Jovović i savjetnica direktora Vesna Šoškić.

Direktor Lokalnog javnog emitera Ivan Jovović je, s obzirom na izuzetno izraženu problematiku maloljetničke delinkvencije, na današnjem skupu pokrenuo inicijativu za uspostavljanje intenzivnije multiresorske saradnje, koja bi rezultirala snažnom uvezanošću na institucionalnom nivou. Jovović je ponudio pomoć naše medijske kuće, izražavajući spremnost da Radio Bar aktivno učestvuje u medijskom promovisanju nenasilnog, društveno prihvatljivog ponašanja mladih ljudi i njihovom usmjeravanju ka istinskim vrijednostima.

„Opšte je poznato da se gro potencijalnih kriminalaca regrutuje upravo iz maloljetničke strukture. Radio Bar je voljan da potpiše Sporazum o saradnji, a izuzetno sam raspoložen i da ispratimo medijsku prezentaciju u osnovnim i srednjim školama, kao i, kroz aktivno postupanje, rad policije“, apostrofirao je Jovović.

Predlog je naišao na pozitivan odjek među pripadnicima Odjeljenja bezbjednosti Bar. Domaćini skupa su najavili da će tokom ove školske godine „dublje ući u problematiku i aktivnije prevenirati nepoželjne aktivnosti omladine, uz fokus na suzbijanje ulične prodaje droge omladini, ali i prevenciju nasilja i delinkvencije među tom populacijom“.

„Aktivno uključivanje roditelja, socijalnih radnika i psihologa je ključ za rješavanje problema. Djeci uvijek treba dati šansu, kazne ne trebaju biti na nivou onih kojima podliježu odrasli ali, o mladima mora brinuti kompletna zajednica“, zaključio je načelnik Regionalnog Centra „Jug“, Petar Rolović.

The post Rolović: Neophodno snažnije uvezivanje policije i lokalne zajednice, kao i modernizacija službe u interesu građana first appeared on BARinfo.

Predsjednica Savjeta, Nina Leković je podsjetila da je “Savjet u proteklom periodu donio nova, ili uskladio postojeća pravna akta sa važećom zakonskom regulativom”. Fokus Savjeta, kako je navela, bio je na nepristrasnom, objektivnom i pravovremenom izvještavanju, naročito tokom izbornih ciklusa.

“Da bi građani Bara ostvarili Ustavom zagarantovano pravo na informisanost, neophodno je značajno unaprijediti uslove za angažovanje nedostajućeg kadra, tehničko osavremenjavanje, kao i uvećanje zarada zaposlenih koje su ispod, kako lokalnog, tako i državnog nivoa. Sve pobrojane nedostatke Radio Bar nije u mogućnosti da otkloni bez podrške osnivača. Nadam se da će u narednom periodu i ovi problemi biti riješeni”, kazala je Leković.

Članovi Savjeta su zahvalili na saradnji svim zaposlenima, bivšoj direktorici Vesni Šoškić, a novom direktoru mr sc Ivanu Jovoviću, poželjeli srećan rad.

Novi saziv Savjeta Radio Bara sastaće se u petak, na prvoj, konstitutivnoj sjednici. Članovi novoizabranog Savjeta su Zdravko Gvozdenović, Denisa Halimić, Dragana Martinović, Aldijana Ibrahimović i Neđeljko Đurović.

The post Održana posljednja sjednica Savjeta Radio Bara u dosadašnjem sazivu first appeared on BARinfo.

Položaj novinara u Crnoj Gori je u gotovo svakoj sredini manje ili više sličan – teška finansijska situacija, veoma niska primanja, nerasvijetljeni i nekažnjeni napadi na poslenike javne riječi, politički pritisci, a posebno je nepovoljna situcija u lokalnim javnim emiterima, na što se upozorava i iz međunarodnih krugova. Lokalni javni emiteri su ogledalo grada, a odnos prema njima, ogledalo vlasti i njene demokratičnosti. Međusobne razlike u uređivačkoj koncepciji ne bi trebalo da budu prepreka kolegijalnoj i esnafskoj solidarnosti, a sve medijske kuće moraju da njeguju slobodnu misao i kritičko mišljenje. Da je to moguće, pokazao je i jučerašnji susret predstavnika medija, na kojem su se okupili nagrađeni novinari iz raznih medijskih kuća, sa istim porukama.

„Bez obzira kojem udruženju, redakciji ili programskoj politici pripadali, novinari moraju uvijek da budu na onoj strani gdje je istina, tamo gdje je narod i narodna misao, što je za crnogorske prostore uvijek bilo svetinja. Društvo crnogorskih novinara ima dugu tradiciju, od kraja XIX vijeka, kada je izašao prvi list ‘Crnogorac’ i to uvijek treba da imamo na umu, jer pogleda u budućnost nema bez osvrtanja na prošlost, kada smo udarili temelje crnogorskog novinarstva, na Cetinju, Podgorici, ali i Nikšiću, koji ima posebno mjesto u tom smislu“, kazao je generalni sekretar Društva crnogorskih novinara, Dragan Mitov Đurović, koji je naglasio da novinari nisu u situaciji da slave, zbog njihovog teškog materijalnog i svakog drugog statusa, ali da moraju obilježiti važne datume i odati priznanje zaslužnim medijskim poslenicima.

Na dugu tradiciju novinarstva u Nikšiću i sve medije koji su radili u gradu pod Trebjesom, počev od 1898. godine kada je izašao prvi list „Nevesinje“, a treći u Crnoj Gori, podsjedio je predsjednik Društva crnogorskih novinara Čedo Vukotić.

Član Skupštine Društva, Nikola Vujanović je čestitao Dan novinara, uz želju da novi zakoni donesu boljitak svim medijima, i pročitao čestitku direktora Direktorata za medije u Ministarstvu kulture i medija, Neđeljka Rudovića.

„Novinari rade predano, požrtvovano i objektivno, i tako su uvijek radili, iako često nijesu imali osnovnih uslova za rad. Oni su vrijedni hroničari svih događaja i borci za slobodno i pravedno društvo. Oni moraju i dalje raditi isključivo u interesu građana, nikako političkih grupa ili drugih lobija“, poručio je Vujanović.

Direktor RTV Nikšić, Nikola Marković, potvrdio je za Radio Bar i Bar info da su novinari u Crnoj Gori u nezavidnom položaju, a da je posebno teška situacija u lokalnim javnim emiterima.

„Država više vodi računa o drugim medijima, a ne o svojima, onima koje je osnovala, nacionalnim, a posebno lokalnim javnim emiterima. Godinama su u pripremi predlozi novih zakona, ali nikako da se donesu. Jedinu perspektivu vidim u udruživanju i što većem pritisku koji ćemo zajedno vršiti na političare i donosioce odluka, jer je pravo, bazično, temeljno novinarstvo, uvijek dolazilo iz lokalnih medija. To potvrđuje i činjenica da su vodeći novinari u Crnoj Gori potekli u lokalnim emiterima, počev od Nikšića, preko Bara, do Budve i Herceg Novog“, kazao je Marković, koji je naglasio da RTV Nikšić ima veliku podršku osnivača, te im je budžet za narednu godinu milion eura, četiri miliona je koštala zgrada RTV koja će uskoro biti otvorena, sredstva su izdvojena iz kapitalnog budžeta, a dva i po miliona eura su dobili za formiranje Filmskog studija. Prosječna plata u Radio televiziji Nikšić je iznad crnogorskog prosjeka.

„Mi, u Nikšiću, imamo podršku od rukovodeće strukture, ali zahtjev za povećanjem budžeta podržala je i opozicija, svi su svjesni koliko su mediji važni, da je to bilo potrebno, i na to smo posebno ponosni. Lokalni javni emiteri su vertikala profesionalnog novinarstva na koje bi trebalo da se naslanjaju svi drugi mediji, međutim, ono što nije dobro, jeste činjenica da država to još uvijek ne prepoznaje“, zaključuje Marković.

Radio Nikšić je lokalni javni emiter, koji je uz Radio Bar, ove godine dobio Povelju za pedeset godina profesionalnog rada.

Plaketu za doprinos profesionalnom izvještavanju i razvoju crnogorskog novinarstva koju je dobio Radio Bar, uručena je direktorici ovog medija Vesni Šoškić, a plaketu za doprinos razvoju crnogorskog novinarstva dobio je još jedan novinar Radio Bara, Rajko Joličić.

The post VIDEO: Radio Baru i Rajku Joličiću uručene godišnje nagrade za doprinos razvoju novinarstva first appeared on BARinfo.

RB/BI: Šta je urađeno u vrijeme tvog mandata (počev od prve godine, 2016. ne računajući 2015. kada si bila vd direktora)?

ŠOŠKIĆ: Kada sam stupila na dužnost direktorke, zatekla sam dotrajalu studijsku i emisionu tehniku – dovoljno je reći da je mikseta, najvažniji segment cjelokupne opreme, sa koje se emituje program, bila stara više od trideset godina, a tonci su, opravdano, upozoravali da smo u riziku da svakog časa može prestati njena funkcija. Nabavka opreme i obezbjeđenje infrastrukture za rad lokalnog emitera, obaveza je osnivača – Opštine Bar, međutim, s obzirom da je to bilo vrijeme veoma nepovoljne ekonomske situacije, kada su plate zaposlenima, ne samo u Radiju, već u svim javnim preduzećima, kasnile i po nekoliko mjeseci, bilo je nerealno očekivati da ćemo dobiti sredstva za obnovu, ne samo miksete, već kompletne opreme. Zato sam pokušala da sredstva obezbjedim od donatora i, na sreću, od Turske razvojne agencije TIKA, nakon ličnih kontakata i zajedničke analize, procjene važnosti javnog informisanja i rada Radio Bara, kao i njihove dobre volje, prije svega, uspjeli smo da dobijemo, ne samo miksetu, najsavremeniju na tržištu u tom trenutku, sa odgovarajućim namještajem, već i drugu opremu, u vrijednosti od 26.000 eura.

Bila je to najveća i najvrijednija donacija Radio Baru od njegovog osnivanja, na čemu smo TIKI neizmjerno zahvalni. Naravno, TIKA je pravilno procijenila značaj Radio Bara, koji je, slobodno mogu reći, i tada i sada, bio jedan od najorganizovanijih lokalnih javnih emitera u Crnoj Gori, u okviru kojeg je radilo i dopisništvo TVCG, naš portal Bar Info, i dalje najčitaniji lokalni sajt u državi, na kojem se emituju naši video prilozi. U tome smo bili prvi u Crnoj Gori, a na taj način smo i preteča nekoj, možda, budućoj Televiziji Bar, o čemu možemo kasnije i malo opširnije govoriti, ali bih sada zaokružila ovu priču o obnovi tehnike.

Dakle, TIKA je odlično procijenila važnost Radio Bara, pa je osim miksete, koja je koštala oko 15.000 eura, uložila u opremu Radio Bara, još dodatnih 11.000 eura. Iste godine stavili smo u funkciju i predajnik na Možuri, izvršena su dodatna ulaganja na našim predajnicima na Volujici i crmničkoj Bjelasici, čime smo nakon više decenija obnovili cjelokupnu studijsku i emisionu tehniku, već na početku mog mandata, što je bio ogroman uspjeh, moram to reći, iako zvuči neskromno, i stvoreni uslovi da se posvetimo unapređenju programa i drugih uslova za rad.

RB/BI: Stavljanjem u funkciju predajnika na Možuri, Radio Bar je značajno proširio čujnost?

ŠOŠKIĆ: Naš lokalni emiter posjeduje tri frekvencije – 91,8, sa Volujice za područje Bara, 106,7 sa Bjelasice, posredstvom koje se Radio Bar može slušati u Podgorici, Danilovgradu, Cetinju, pa skoro i do Kolašina, a zahvaljujući aktiviranju Možure, ostvarena je višegodišnja namjera da signal dobiju i stanovnici Mrkojevića, kako bi cijela opština bila pokrivena. Od tada se Radio Bar sluša i u Ulcinju, Vladimiru, pa se čak čuje i u pograničnom dijelu Albanije, što je posebno značajno imajući u vidu činjenicu da svakog radnog dana realizujemo emisiju na albanskom jeziku, u terminu od 18 do 18:45. Naravno, Radio Bar se online sluša širom svijeta, što nam je, takođe, veoma značajno, prevashodno zbog naše brojne dijaspore.

Nabavka nove opreme bila je podsticaj da uredimo prostorije, dočekamo donatore u lijepom, čistom ambijentu, te smo odmah pristupili krečenju, obnovi namještaja, što smo, opet, ostvarili, dijelom uz podršku donatora. Srećni smo, naravno, što radimo u ovako lijepom, prostranom i uređenom ambijentu.

Nakon toga, mogli smo da se posvetimo onome što je najvažnije – programu.

Kada je riječ o uređivačkoj koncepciji, ono na što stalno ukazujemo i što je, na kraju, naša zakonska obaveza, jeste – nezavisnost, objektivnost i profesionalizam. Međutim, nezavisnost je, na što, takođe, stalno ukazujem, ideal koji je teško dostići, a uspješnost jednog medija se mjeri time koliko se trudimo i kolike i kakve korake činimo na putu prema tom cilju. Uz sve ograničavajuće faktore, pokušavamo da budemo istinski servis građana, da njegujemo uravnoteženu i izbalansiranu uređivačku politiku. Poznato je da su vrata Radija i našeg portala otvorena za sve građane, bez obzira kojeg su političkog opredjeljenja, vjere ili nacije, da se trudimo da svaki problem sagledamo sa više strane, da pružimo šansu svima da slobodno iznesu svoje mišljenje i da imamo ulogu korektivnog faktora, edukativnu, da kroz naš program njegujemo najbolju tradiciju našeg grada i istinske, univerzalne vrijednosti. Za to smo dobili i zvaničnu potvrdu – u istraživanju Media centra, čiji rezultati se mogu pogledati na njihovom portalu, Radio Bar je u samom vrhu po ostvarivanju svoje uloge javnog servisa.

RB/BI: Radio Bar je napravio podvig i u još jednoj teškoj situaciji i vanrednoj okolnosti, koja se gotovo, a posebno po broju žrtava, može uporediti i sa katastrofalnim zemljotresom, 1979. godine, kada je i nastala naša informativna kuća, epidemiji korona virusa.

ŠOŠKIĆ: Time je još jednom potvrdio svoju važnost i ulogu. Za razliku od drugih institucija koje su redukovale svoj rad, iz opravdanih razloga, Radio Bar je, ne samo nastavio sa radom, nego je bio angažovan mnogo više nego u redovnim okolnostima. Naši novinari i snimatelji, gotovo svakodnevno su bili u Bolnici i Domu zdravlja i izvještavali sa lica mjesta, rizikujući i sopstveno zdravlje.

RB/BI: Možda su i pretjerano bili angažovani…

ŠOŠKIĆ: Ne bih rekla, situacija je bila nepoznata, pa zbog toga i dramatična, i morali smo da damo sve od sebe pa i, rekla bih, preko svojih mogućnosti.

Podsjetiću da smo bili u Bolnici kada su zaraženi i ljekari i časne sestre, da smo imali direktnu komunikaciju sa doktorima, koji su neposredno izašli sa Infektivnog odjeljenja, svakodnevno su nam gostovali u programu i zdravstveni radnici i psiholozi sa preporukama, uspostavili smo kontakt sa svakom mjesnom zajednicom na području opštine kako bi saznali u kakvom su stanju naši sugrađani, koliko je zaraženih, da li im je potrebno nešto od medikamenata, sredstava za dezinfekciju, trudili se da intervjuima sa brojnim uglednim građanima, radnicima u kulturi i umjetnosti pružimo psihološku podršku u vremenu jedne strašne psihoze i straha, kada su mnogi naši sugrađani ostali bez najbližih. Dovoljno je reći da je ostvaren rekordan broj intervjua, gostovanja i priloga i na Radiju i na našem sajtu, čemu svjedoče i egzaktni brojčani podaci – u jeku korone, u prosjeku je bilo dvadesetak priloga dnevno na našem sajtu, a jednog dana zabilježeno je rekordnih 35 plasiranih izvještaja na portal Bar Info. Takođe, rekordan je bio broj intervjua i gostovanja na Radiju, uživo ili telefonskim putem, zavisno od stepena rizika.

Radili smo intenzivno 24 sata, i niko nije odbio terenski rad strahujući da bi mogao da se zarazi, što je bilo realno za očekivati, a pojedine kolege su se i zarazile, pa i bile u teškom stanju. Dobili smo i brojne pohvale od javnosti, kolega iz drugih medija, najrelevantnijih sa nivoa države, koji su pratili sve lokalne emitere kako bi sakupili informacije. Satisfakcija je velika to što su nam uvažena novinarska imena rekla da smo najbolje radili u tako teškoj situaciji kakva je bila korona. Da ne govorimo o tome da smo dobili i priznanje i bili pozvani u Podgoricu od strane tadašnjeg direktora TVCG. Prepoznat je i vrednovan taj rad, od građana i najrelevantnijih ljudi iz struke, iz medija, dakle, sa najvažnijih adresa.

RB/BI: Da se vratimo redovnim obavezama, program javnog servisa je kompleksan i Zakon o elektronskim medijima tačno propisuje koje sve programske sadržaje treba da imaju lokalni javni emiteri?

ŠOŠKIĆ: Ostvarivanje i relizacija programskih sadržaja je veoma zahtjevan posao, jer u našem programu, moraju biti zastupljeni, uz uobičajenu informativu, i emisije namijenjene djeci, nevladinom sektoru, OSI populaciji, poljoprivredi, mladima, kulturi, obrazovanju, manjinskim narodima… Već sam pomenula da svakog radnog dana emitujemo Emisiju na albanskom jeziku, zabavni program, a imamo i sijaset autorskih emisija koje se bave različitom tematikom – sportom, zanimljivim ljudima koji su na neki način obilježili život u gradu pod Rumijom, muzičke emisije, sadržaje posvećene zdravstvu i zdravstvenoj kulturi, centralnu informativnu emisiju na dnevnom nivou „Barska hronika“, u kojoj su sublimirane sve najznačajnije dnevne aktivnosti. Sve se to realizuje u Radio Baru i to je ogroman posao koji zahtijeva, ne samo stručan i kvalitetan kadar, već i brojčano adekvatan. Zato često burno reagujem kada čujem paušalne ocjene da “Radio ima previše zaposlenih“, “da mu ne treba veći budžet“, “što se to radi i kako“… Treba slušati redovno i pratiti program, takođe, naš sajt, i tek tada možemo biti kompetentni i pozvani da komentarišemo.

Ja ću samo reći, da u dnevnoj šihti, za redovne smjene, treba desetoro ljudi angažovanih u programu (Jutarnji program na Radiju, tročasovna emisija “Promenada”, zatim slijedi zabavni program, urednik Barske hronike, dvoje ljudi realizuje emisiju na albanskom jeziku, za cjelodnevni program neophodan je angažman najmanje dva-tri tonska snimatelja i montažera i dvoje ljudi koji od 8 ujutro do 24 sata dežuraju i plasiraju informacije na naš sajt. Znači, u startu je dnevno desetak angažovanih u samom programu, ali uz to neophodno je na dnevnom nivou zadužiti novinare koji će da prate događaje na terenu, rade priloge, pripremaju autorske emisije, a da ne govorim o marketing službi, administraciji, zaštitarima, koje, takođe, kao svako drugo preduzeće, treba da imamo.

Kada sve to znamo, onda sigurno ne možemo reći da Radio, koji ima 22 zaposlena i nekoliko saradnika, ima previše ljudi, posebno imajući u vidu da gotovo 20 godina nismo primili nijednog novog radnika (ne računajući koleginicu koja je primljena kada je, nažalost, umrla naša novinarka ili kolegu koji je došao na mjesto tonskog snimatelja koji je sporazumno raskinuo radni odnos) i da smo u tom smislu kuriozitet i vjerovatno jedina firma koja je poštovala strategiju racionalizacije.

RB/BI: Sve se svodi na to da smo užasno malo plaćeni i da smo potcijenjeni. Kako se onda realizuje tako složen i obiman program?

ŠOŠKIĆ: Ovome treba dodati da su se novinarske obaveze dodatno povećavale, jer smo pratili trendove i tehnološki napredak, pa smo formirali i veb sajt, prvi uveli video priloge i video produkciju. Što to znači? Mi smo sopstvenim snagama davno  stvorili preduslove za formiranje televizije, imamo obučene novinare i snimatelje i montažere koji su praksu sticali i naučili posao u Televiziji Crne Gore, zahvaljujući dvodecenijskom radu dopisništva u Baru. Znači, akcentujem, radi se o profesionalnom snimanju i montiranju sa HD kamerom, koju smo, takođe, nabavili sopstvenim sredstvima, a od prošle godine, uz dugu tradiciju video priloga, radimo i video produkciju radijskih emisija na našem YouTube kanalu. To je uvođenje televizije na mala vrata, a prisutni smo i na društvenim mrežama – FB i Instagramu. Radio Bar je, dakle, napredovao do neslućenih razmjera, kako su rekli pojedini bivši direktori na našoj proslavi četiri decenije postojanja Radio Bara u hotelu “Franca” prije pet godina.

RB/BI: Da nije malo pretjerano to “do neslućenih razmjera”?

ŠOŠKIĆ: Ne bih rekla. Bolje nas vide ljudi sa strane, nego mi sami sebe, a to su neki ljudi koji nemaju razloga da nam laskaju, to su osobe od integriteta, sa zavidnom biografijom.

RB/BI: Ja znam ko je to rekao i ja sam bio protiv dolaska tog direktora u Radio Bar i to ne tajim, ali sam poslije mnogo godina, u programu poručio “Đorđe, sve ti je oprošteno, vrati se”. Toliko je bio dobar direktor i pravi domaćin i možda najbolji direktor Radio Bara, a Momčilo Popović u novinarskom smislu.

ŠOŠKIĆ: Upravo si rekao ono što i ja mislim. Da, za mene je on, uz direktora Buca Jovetića, sigurno jedan od najboljih direktora u istoriji Radio Bara.

RB/BI: Uz njih dvojicu, za mene je to i Momčilo Popović.

ŠOŠKIĆ: Od mene svakako svo uvažavanje za Momčila Popovića. Ja nisam bila u Radiju kada je on bio direktor, izuzev kada je 96/97. veoma kratko bio na čelu naše informativne kuće.

RB/BI: Od Moma Popovića smo svi u novinarskom smislu najviše naučili.

ŠOŠKIĆ: Imam izuzetno poštovanje prema Momčilu Popoviću i u tom kratkom periodu kada je bio direktor, shvatila sam o kakvom se profesionalnom imenu i ličnosti radi.

RB/BI: Vratimo se onoj izrečenoj ocjeni da je “Radio Bar napredovao do neslućenih razmjera”.

ŠOŠKIĆ: Dakle, to je rekao, složio si se, jedan od najboljih direktora u istoriji Radio Bara, to je rekao čovjek, što je takođe vrlo važno, koji je prije dolaska u Radio Bar bio direktor TV CG, a nakon toga Televizije Elmag. Dakle, čovjek koji dolazi iz branše, koji poznaje problematiku medija i novinarstvo i takvom sudu treba vjerovati.

RB/BI: To je, da kažemo punim imenom i prezimenom, Đorđije Radulović. Tom čovjeku ništa nije bilo teško za radnika. Bilo je vrijeme tolike inflacije da, kada dobijemo platu ujutru, do podna tih dvjesta ili trista maraka, dođu na dvije marke. On je istog momenta odlazio na pijacu, mijenjao dinare u marke i onda taj novac dijelio radnicima kako ne bi bili oštećeni i kako bi mogli da preživimo.

ŠOŠKIĆ: Kada smo se već dotakli te priče, da pomenem i to – naš program je počinjao u šest ujutru, a on je svakoga dana, iako je putovao iz Podgorice, prvi dolazio u Radio. Kada je trebalo obnoviti namještaj, donosio je garderobu, presvlačio se u štampariji, i u baraci Radija popravljao oštećene stolove i stolice. Radio Bar je tada imao novo vozilo za terenski rad (danas, naša informativna kuća nema svoje vozilo za te svrhe, pa zamislite informativnu kuću koja u 21. vijeku nema vozilo za terenski rad novinara). On je zimi, po kiši i vjetru, a ljeti po enormno visokim temperaturama, pješke, sa Željezničke stanice dolazio na posao, a službeni automobil bio je parkiran ispred Radija. Kada sam ga pitala zašto ne koristi naš auto, odgovorio je da ne želi da ga ostavlja na Željezničkoj stanici, jer se plaši da ga neko ne ošteti.

RB/BI: Imao sam više svađa sa njim, što je i normalno, ako ste pravi novinar. U kontekstu tvoje priče, pomenuću i ovo – vrata od studija Radio Bara u baraci nisu mogla da se zatvore. I dok sam bio za mikrofonom, ometali su me glasovi i priča novinara, koji nikad, to znamo, nisu bili tihi, pa su “ulazili” u program. Direktor nailazi, a ja sam svom silinom zalupio vrata, revoltirano izgovarajući ”Kakva su ovo vrata, što je ovo, kakav je ovo Radio?” On mi je odgovorio: “Ne brinite, samo jedan trenutak”. Ja sam mislio da će da ode da potraži majstora, ali on se vratio sa alatom i poslije pola sata sve je bilo sređeno.

ŠOŠKIĆ: Ono što je veoma važno jeste i činjenica da je odlično poznavao problematiku medija, što je bitno kada neko dolazi na čelo bilo kojeg preduzeća, a posebno informativne kuće.

RB/BI: Dobro bi bilo da se, umjesto što hvalimo stare direktore, mi hvalimo međusobno.

ŠOŠKIĆ: Zaključiću, takav je direktor bio gospodin Radulović, objektivan i krajnje neosvetoljubiv. Sjetimo se samo onog, moram reći, sramnog dočeka gospodina Radulovića u Radio Baru. On je imenovan za direktora, a mjesecima nije mogao da uđe u Radio, jer ste mu zatvarali vrata.

RB/BI: Tako je to bilo, jer on je bio nametnut direktor iz političkih struktura. Da li bismo ga isto sada dočekali, ne znam. Tada sam bio mlad, lijep i buntovan. Najviše sam mu zamjerao to što je uporno dolazio u Radio, pa čak i ulazio kroz prozor, jer sam smatrao da su oni koji su ga doveli za direktora, trebali da mu omoguće ulazak u Radio, a ne da se on sam bori. Poenta je da je bio jedan od najboljih.

ŠOŠKIĆ: Završiću ovu priču o Đorđiju Raduloviću, kojeg srdačno pozdravljam i danas, iz našeg studija. O njegovoj veličini govori i činjenica da, kada je konačno ušao u Radio Bar, nikada ni jednim gestom, a kamoli postupkom ili djelom, nije pokazao osvetoljubivost ni prema jednom zaposlenom, je li tako?

RB/BI: Tačno.

ŠOŠKIĆ: Zamisli što bi danas, neki od funkcionera, rukovodilaca ili političara, uradili kada bi bili tako dočekani u jednoj firmi. Podsjetiću, njemu nisu bila samo zatvorena vrata, već su pljuštale i teške uvrede. Što bi uradili sadašnji funkcioneri da se nađu u situaciji da tim ljudima, koji su se tako odnosili prema njemu, budu nadređeni. On se kasnije, kada je konačno ušao u Radio, svima obraćao sa Vi, nezavisno od toga koliko imaju godina i kako su se ophodili prema njemu. Isključivo je cijenio rad tih ljudi i takvo ponašanje svima nama treba da bude i opomena i primjer.

RB/BI: Tako je. Završiću ponovo sa onim: “Đorđije, vrati se, sve ti je oprošteno”.

ŠOŠKIĆ: I, da nastavim… Naša prednost jeste kvalitet. To, takođe, često ističem. Ovdje su prekaljena novinarska imena, izuzetni, prije svega, intelektualci i stvaraoci, ne samo u oblasti novinarstva, već i u drugim segmentima kulture i društvenog rada. Počeću od tebe, Milane, kao glavnog i odgovornog urednika. Bio si dugogodišni dopisnik Politike, prepoznatljivo novinarsko ime, dao si pečat Radio Baru svojim originalnim novinarsko-voditeljskim radom, veliki doprinos sada iskustvom daješ i kao glavni i odgovorni urednik, dobitnik si, za novinarski rad, i najvišeg opštinskog priznanja Nagrade “24. novembar”. Dovoljno je reći da u našoj maloj firmi imamo čak tri dobitnika tog najprestižnijeg priznanja. Uz tebe, tu nagradu su dobili i Željko Milović i Rajko Joličić. Mislim da već samo taj podatak, dovoljno govori. To se mora poštovati i cijeniti, i to je ogroman potencijal Radio Bara, uz sve naše sjajne novinarke, voditeljke i tonske snimatelje.

RB/BI: Sad malo da bude u stilu “ja tebi serdare, ti meni vojvodo”, ali pošto ideš sa direktorskog mjesta – neće mi se računati u poltronstvo: dvije decenije si bila dopisnik TVCG iz Bara, bila si stalni barski predstavnik u Biblioteci “Radosav Ljumović”, dobila si brojne nagrade i priznanja, među kojima dvije najznačajnije prošle i pretprošle godine – Društva crnogorskih novinara – Nagrada za doprinos razvoju crnogorskog novinarstva i Udrženja mladih dijaspore. Zatim, Nagradu za „naj ženu u Crnoj Gori” – kako stoji u obrazloženju “koja je svojim perom činila dobro u gradu pod Rumijom”, itd. Nije baš da smo u novinarskom smislu “tikva bez korijena”?

ŠOŠKIĆ: Zahvaljujući tom kvalitetu i nadljudskim naporima, uz prekovremeni rad svih (i sam znaš, da Kolegijum i pojedini novinari rade od 8 ujutro do 24 sata naveče), uspijevamo da realizujemo sve tako obimne i zahtjevne programske sadržaje. Dakle, značajno je unaprijeđen program Radio Bara, imamo najčitaniji lokalni sajt u državi, video produkciju, obnovljena je kompletna studijska i emisiona tehnika, svim novinarima obezbjeđen dovoljan broj kompjutera za rad u Radiju, kao i lap topovi, snimači, uređen ambijent i poslovne prostorije. Uz to su, uz podršku Savjeta, usvojena sva neophodna nova pravna akta, prilagođena novoj zakonskoj regulativi, kao i programska dokumenta, pozitivno finansijsko poslovanje, uprkos tome što od 2017. godine Radio Bar je jedino preduzeće koje je osnovala Opština, a koje nije, i pored inflacije, koja je iznosila od tada preko 35 posto, dobilo veći budžet, odnosno nisu povećane cijene naših emisija, u skladu sa povećanjem svih ostalih usluga.

Dakle, od 2017. godine do 2024. budžet za Radio Bar je ostao isti, tako da smo zahvaljujući racionalnom poslovanju i stalnoj štednji, uspjeli da pozitivno finansijski zatvorimo svaku godinu i ja na kraju svog mandata mogu reći da novi menadžment dolazi u jednu sasvim uređenu, stabilnu medijsku kuću, postavljenu na čvrstim temeljima, sa odličnim radom Marketing službe i svih organizacionih jedinica, a novom direktoru ostavljamo i značajna ušteđena finansijska sredstva.

RB/BI: Baš te briga što su novinarske plate nepodnošljivo male?

ŠOŠKIĆ: To nije tačno. Već sam rekla da se naše plate nisu usklađivale sa inflacijom i da su najmanje od svih preduzeća koje finansira Opština. Insistirali smo na povećanju budžeta, ali nismo uspjeli da “izboksujemo” cifru koja bi, po našem mišljenju, bila realna za normalan rad naše informativne kuće. Eto zadatka za novi menadžment.

Nije tačno da me baš briga nego naprotiv, izuzetno sam bila zainteresovana za plate zaposlenih i svake godine sam se borila za povećanje cijena naših emisija, odnosno budžeta, a male plate pokušala da nadomjestim nagrađivanjem radnika za prekovremeni rad. Međutim, to nije trajno i optimalno rješenje, već da novinar sa fakultetom ili tonski snimatelj sa srednjom školom ima identičan koeficijent i platu koliko imaju sa istom stručnom spremom u svakom preduzeću na nivou opštine ili države. Svjedocima smo da prosvjetni radnici koji imaju hiljadu eura platu traže povećanje i prijete štajkom. Takođe, ovih dana čujemo da i medicinske sestre, koje sigurno imaju platu koliko jedan novinar u Radio Baru, takođe zahtijevaju povećanje zarada.

RB/BI: A mi ćutimo. Moram na kraju mandata da te pitam nešto. Da li si se za ovih osam godina ogriješila prema nekom u Radiju?

ŠOŠKIĆ: Moram ti reći da često o tome razmišljam, ne samo na kraju mandata, već i tokom svih ovih osam godina. Od samog početka sam se upravo trudila da nikad ne dođem u situaciju da se prema nekome ogriješim, a da li jesam, možda je nekad i napravljen neki propust, jer ko radi taj i griješi, ali ono u šta sam sasvim sigurna jeste da je namjera uvijek bila dobra.

RB/BI: Koje su najveće slabosti, po tvom mišljenju, naše male firme?

ŠOŠKIĆ: Osim na poboljšanju standarda zaposlenih (u narednom periodu treba nastaviti intenzivnu borbu za veći budžet i više cijene naših emisija, a sve prateći inflaciju, kako bi zaposlenima mogle da budu povećane plate, jer su sada ispod crnogorskog prosjeka) treba raditi na obnovi kadra. To je bitno, posebno u mediju, jer on zahtijeva novu energiju, kreativnost i elan, a iskusni novinari i voditelji bi trebalo da se polako povlače iz programa, ne nužno potpuno, i budu mentori mlađim snagama. Kada kažem ne potpuno, onda mislim prvenstveno na to da svakoj instituciji, preduzeću, službi, pa i medijima, trebaju iskusni ljudi, ukoliko žele da napreduju, i tu se vrlo često, na svim nivoima – od opština i lokalnih preduzeća, do države i državnih institucija, kao i u politici koja kreira i oblikuje te institucie, prave nepopravljive greške, isključivim insistiranjem na mladom kadru na rukovodećim funkcijama.

Mislim da smo zato, između ostalog, svjedocima urušavanja svih tih ustanova i institucija, jer samo profesionalac koji je u toj branši imao ne prosječne ili nikakve rezultate nego, naprotiv, nadprosječne i vrhunske u datoj oblasti, i to u dužem vremenskom periodu, može uspješno upravljati, uz sve one, manje formalne, ali neophodne osobine – da bude etičan, pravedan, dobronamjeran, da njeguje dobre međuljudske odnose i komunikaciju, jer je to važno za rad koji je uvijek timski, i koji jedino tako može dati rezultate, da ne bude rigidan, konfliktan, ili osvetoljubiv i sujetan, jer to nije dobro ni za rukovodioca, ni za radnike, ni za firmu, ni za društvo.

RB/BI: Kako ocjenjuješ atmosferu u Radio Baru i međuljudske odnose, koji su tako neophodni za uspješnost bilo koje firme, a posebno medijske kuće?

ŠOŠKIĆ: Možemo reći da je dobra atmosfera u Radio Baru, da postoje dobri međuljudski odnosi, i da povremena suprotstavljena mišljenja, koja su neminovna i uobičajena u radu, nisu dublje narušila kolegijalne i ljudske odnose. Radio Bar je uvijek bio mnogo više od svoje osnovne uloge, a veoma važne – javnog informisanja. Odavde su potekle mnoge dobre ideje, inicirane humanitarne akcije, kulturni i umjetnički događaji, jer za sve to u našoj medijskoj kući postoji kreativni i stručni kadar. Ali, za to je potrebna i podrška osnivača, ne samo u finansijskom, već i formalno-pravnom smislu, jer se lokalni emiteri u skladu sa Zakonom, mogu baviti i takvim djelatnostima, odnosno angažmanima.

Podsjetimo se posljednjeg izdavačkog poduhvata – serijala „Bar u hodnicima sjećanja“. Svake subote naši sugrađani, iz raznih sfera društvenih djelatnosti, nauke, kulture, društveno-politički radnici i svi ostali Barani koji su na neki način dali pečat gradu i ostavili trag, ili imaju čega da se sjećaju, pisali su za naš portal. Serijal je nastavljen, na sreću, i u ovoj godini i ta rubrika je, razumljivo izazvala, ne samo veliko interesovanje naših pratilaca na portalu i društvenim mrežama, već i ogromnu radost, nostalgiju i veliku emociju. Pretočili smo to, opet na oduševljenje naših sugrađana, u knjigu. Radio Bar je bio izdavač, i na taj način ostaje trajno svjedočanstvo o istinskom životu u Baru, ali to sve ne bi bilo moguće da nismo dobili podršku od osnivača, lokalne uprave, odnosno predsjednika Opštine, Dušana Raičevića.

RB/BI: Što misliš, zbog čega je ovaj serijal, odnosno knjiga, izazvala takvo interesovanje?

ŠOŠKIĆ: Jednostavno zato što, za razliku od drugih publikacija, istorijskih i faktografskih djela, ona priča o Baru iz srca i duše njegovih žitelja, o stvarnim, ljudskim relacijama i istinskom duhu našeg grada i življenja u podrumijskom kraju. Da nije Radio Bara i kreativnih ljudi u njemu, mi nikada ne bismo dobili ovakvu, životnu istoriju grada, a mnogi događaji i ljudi koji su oblikovali život i taj specifični barski duh, zauvijek bi bili zaboravljeni. Eto, i to je Radio Bar, i može da bude još mnogo više, uz samo malo više podrške i razumijevanja.

RB/B: Ima li nešto što je ostalo neostvareno, a što je možda planirano u prethodnom periodu?

ŠOŠKIĆ: Ostalo je neostvarena ideja formiranja lokalne televizije, ali ne zbog nas u Radiju, jer već sam rekla da smo mi sve, i više nego što se može očekivati, sticajem okolnosti uradili, jer sam ja radila dvadeset godina kao dopisnik TVCG. Tu saradnju smo iskoristili da se naši snimatelji u Nacionalnom javnom servisu obuče i za rad na televiziji. Oni su zajedno sa mnom radili za TVCG na krajnje profesionalan način, a kasnije se još nekoliko novinara i voditelja, takođe, obučilo za televizijski rad, a nekoliko je i radilo nekada za MBC, Atlas televiziju i druge medije. Dakle, mi imamo obučen kadar za televiziju, iz sopstvenih sredstava smo nabavili profesionalnu HD kameru.

Nekadašnji predsjednik Opštine, Žarko Pavićević, izdvojio je sredstva za tada, veoma skupi kompjuter i opremu za montažu priloga, i na njemu smo godinama radili za TVCG, a sada za naš portal, video priloge. Sve što smo mogli, i više od toga, smo mi uradili, a da li će biti osnovana televizija, to zavisi isključivo od osnivača, s tim što tu treba biti veoma oprezan, jer svi koji smo radili za televiziju, znamo koliko je tehnologija posla mnogo složenija nego za Radio, a i televizija je makar tri puta skuplja. Ukoliko se jedva finansira Radio, da li smo spremni da uđemo u jedan takav projekat kakav je televizija, najskuplji i najzahtjevniji medij? Mnogi će sada upitati “kako druge opštine imaju televiziju”? Reći ću vam kako – zaposleni mjesecima ne primaju plate, a svi lokalni radijski emiteri koji su osnovali i televizije, imaju ogromna dugovanja i neuplaćene poreze i doprinose za radnike.

Mislim da ne treba da bude intencija da se pošto-poto formira televizija, da vrlo brzo proizvodi gubitke, pa možda i ugrozi poslovanje i Radija, već da se formira onda kada se sagledaju svi troškovi i kada budemo sigurni da ona može da bude održivi projekat na duže staze. To bi zaista bio ogroman benefit za grad, i ako ijedan grad u Crnoj Gori zaslužuje da ima televiziju, onda je to Bar, a mi u Radio Baru smo odavno spremni za to.

Druga neostvarena želja, koju će, nadam se ostvariti novi direktor, jeste bila naša ideja i namjera da u prizemlju Radio Bara, gdje postoji galerija i odličan prostor, formiramo Radiokult caffe kao, na neki način, alternativnu kulturnu scenu u gradu, kakvu nemamo u Baru, a koja bi prirodno bila vezana uz Radio i eventualno, buduću televiziju, odnosno oni bi bili u međusobnoj funkciji.

Planirali smo da taj prostor bude otvoren za građane, da tu organizujemo književne, poetske, muzičke, recitatorske večeri. Za sve to imamo potencijala u Radio Baru, a građani bi mogli doći, popiti kafu, vidjeti uživo i razgovarati sa poznatim glumcima, rediteljima, muzičarima, književnicima koji gostuju u Radio Baru, posebno u ljetnjim mjesecima kada se realizuje “Barski ljetopis”. Bio bi to lijepo uređen kutak, koji bi, sigurna sam, animirao i naše mlade sugrađane, imajući i edukativni karakter, a prostor bi bio otvoren i za debate na razne društveno korisne teme, aktuelnu problematiku i, zašto ne, filozofske rasprave. Za to nisu potrebna velika ulaganja, i mi smo bili spremni da sve što je potrebno obezbjedimo od donatora, ali je nedostajala formalno-pravna podrška od osnivača.

RB/BI: Mnogo se očekuje od novih medijskih zakona čije se usvajanje najavljuje već nekoliko godina. Što će oni donijeti lokalnim emiterima i ima li šanse da konačno budu doneseni?

ŠOŠKIĆ: To je veoma značajno pitanje za lokalne emitere, i mi smo, kao član Unije lokalnih javnih emitera (ULES) učestvovali u njihovom kreiranju. Kao prvo, moram reći da je, konačno, prepoznat značaj lokalnih javnih servisa i njihova održivost je neupitna. Na brojnim seminarima, okruglim stolovima, radnim sastancima, kada je rađen nacrt zakona, a kojima smo prisustvovali i direktno učestvovali, ne samo predstavnici lokalnih emitera, ministarstva, već i stranih ambasada i delegacije OEBS-a, čulo se, sasvim opravdano, da se sa posebnom pažnjom osnivači moraju odnositi prema javnim servisima i obezbijediti njihovu održivost. Danas je to važno više nego ikad, jer dominacija društvenih mreža i raznih privatnih medija koji su postali poligoni za širenje mržnje, neadekvatnog diskursa i verbalne komunikacije, preko kojih se plasiraju i lažne informacije i vijesti, a nerijetko podstiču nasilje i problematične vrijednosne sudove, a koji, inače, posrnulo društvo guraju u potpunu propast, lokalni javni emiteri su prepoznati kao pandan, odnosno protivteža svemu tome. Jedini su oni ostali na braniku ne samo objektivnosti i visokih standarda u komunikaciji, već su branioci svih univerzalnih, civilizacijskih vrijednosti.

Zato su svi zainteresovani da zakoni koji će omogućiti nezavistan i objektivan rad lokalnih javnih emitera, kao i finansijsku stabilnost, budu što prije usvojeni. To do sada nije učinjeno jednostavno zbog nestabilne Vlade i čestih smjena u rukovodećim strukturama na čelu ministarstava koji pripremaju ove zakone, ali mislim da će, a to je najavila i ministarka kulture i medija, oni uskoro biti usvojeni. To će i novom direktoru i svim zaposlenima, donijeti znatno olakšanje u radu i doprinijeti daljem napretku ove firme, čemu ja težim i što želim iz sveg srca.

RB/BI: Ove godine Radio Bar će proslaviti 45 godina postojanja. Za tvog mandata, obilježeno je četiri decenije rada, i to lijepom svečanošću u restoranu “Franca”, uz brojne zvanice. Kako ćemo notirati ovaj, takođe, značajan jubilej – 45 godina, u susret još većem, a to je pet decenija Radio Bara?

ŠOŠKIĆ: Obilježavanje četiri decenije Radio Bara, zaista jeste bila gala svečanost  (možemo se toga podsjetiti gledajući video prilog na našem portalu Bar info), a bila je gala iz više razloga – prvenstveno, okupili smo sve bivše direktore i urednike Radija, kao i zaposlene koji su u penziji, mnogi su došli iz susjednih gradova i država, različitih su opredjeljenja, ideoloških stavova (jer gotovo svi naši bivši direktori i urednici su se kasnije politički angažovali), ali su bili tu, izuzev prvog direktora Radija, Bora Stojovića koji je tada izostao zbog bolesti. Takvo prisustvo, u tom broju, naravno uz sve visoke zvanice iz Opštine, javnih ustanova, državnih službi čije je sjedište u Baru, vjerskih velikodostojnika, kolega iz brojnih lokalnih emitera u Crnoj Gori, pokazalo je koliko je Radio Bar uvažen. Svečanost je poslužila i za susret bivših kolega i menadžmenta, evocirana su njihova sjećanja na ovu kuću, koliko je i danas, poslije toliko decenija, vole i cijene.

Gala svečanost je bila i zbog toga što smo izdali i publikaciju o istorijatu Radio Bara za 40 godina, a u našoj produkciji, zahvaljujući opet, našem televizijskom studiju, nastao je i dokumentarni film o Radiju, kao trajno svjedočanstvo o jednoj ključnoj instituciji. Sve to je izvanredna osnova i podloga za proslavu onog još značajnijeg jubileja, a to je, nadam se, uz sve ovo što smo uradili – unaprijedili program Radio Bara, uveli video priloge i video produkciju, stvorili uslove za televiziju, održali sajt kao najčitaniji lokalni u državi, i prisutnost na društvenim mrežama, odlična osnova za dalji još progresivniji napredak, kako bi pola vijeka zaokružili na najbolji mogući način.

U Radio Bar su ovih dana stigle još dvije nagrade – Društvo novinara Crne Gore, povodom 23. januara, Dana novinara, dodijelilo je nagradu Radio Baru za četiri i po decenije informisanja u službi građana i višedecenijskom novinaru-saradniku naše medijske kuće, Rajku Joličiću, za doprinos razvoju crnogorskog novinarstva.

The post Šoškić: Radio Bar napredovao i danas je stabilna medijska kuća sa značajnim potencijalom first appeared on BARinfo.

Vesna Šoškić, direktorica Radio Bara, istakla je u ime izdavača, da je izdavanje knjige bio svojevrstan poduhvat, osvrnuvši se na početke rada jedne od najstarijih radio stanica u Crnoj Gori. Šoškić je kazala da je za 44 godine postojanja, Radio Bar građanima bio mnogo više od svoje osnovne uloge i funkcije.

„Osim tačne, pravovremene i potpune informacije, edukativnih i raznovrsnih programskih sadržaja, Radio Bar je gotovo za sve vrijeme svog rada bio čuvar najbolje tradicije, duha i baštine podrumijskog kraja. Dušu su mu udahnuli, oblikovali i ostavili pečat brojna značajna, intelektualna i novinarska ime, među kojima i Milan Vujović, pisac, višedecenijski dopisnik ‘Politike’, kolumnista ‘Vijesti’, autor brojnih kultnih emisija, koji troši posljednje godine profesionalne karijere onako kako jedino zna – na kreativan i originalan način. Sa radošću je kod kolega i građana prihvaćen njegov novi poduhvat, serijal ‘Bar u hodnicima sjećanja’. Zahvaljujući razumijevanju i podršci Opštine Bar, i čelnog čovjeka, gospodina Dušana Raičevića, danas je pred nama ova knjiga”, navodi Šoškić.

Šoškić je istakla da su građani Bara, istaknuti profesori, doktori, slikari, naučni i društveni radnici, poslenici kulture, novinari, pišući o prepoznatljivim barskim toponimima, značajnim događajima, sebi, svojim porodicama i prijateljima, ljudima koji su gradili Bar na različite načine i u raznim sferama, ispisali su, u stvari, životnu istoriju grada.

“I, kako napisaše pojedini autori tekstova u serijalu, on svjedoči o vremenu kada je jedino kreket žaba remetio mir u gradu ili vremenu istinske slobode i druženja. On je i oda ljudima koji su takvo vrijeme stvarali ali i vapaj da mu se vratimo”, naglašava Šoškić najavljujući nastavak – nove priče i nova sjećanja, a do tada, poručuje, “prošetajte hodnicima nekadašnjeg Bara u kojima ćete pronaći sebe, a to i jeste najvažnije”.

Tekstovi su objavljivani svake subote na portalu Radio Bara – Bar info od 2022. do 2023, a fotografijama ih je opremio urednik sajta, novinar i publicista Željko Milović. Milović je kazao da nijedan niz priča, još od 2006. godine, od kada portal postoji, nije naišao ovakvo interesovanje.

„U oktobru će biti 17 godina kako postoji, jedan je od najstarijih sajtova u Crnoj Gori. U svojoj istoriji je imao blogere, srednjoškolske i studentske reportere, osvrte akademika, serijale foto izložbi, tekstualne serijale, svojevremeno su u nastavcima objavljivane i ‘Barske priče’, ali nijedan niz priča nije imao ovakvu konstantnost i homogenizovanost kao ovaj,“ zaključio je Milović dodavši da knjiga predstavlja dragocjeno svjedočanstvo.

“Kad je Milan rekao da namjerava tako nešto da pokrene, moj zadatak nije bio velik. Tačnije, ostao je isti u sve 52 nedjelje izlaženja. Moj je bio tehnički dio rabote, da nađem slike koje će ilustrovati tekst, da pregledam da nije pedantni urednik previdio neko slovo, da to posložim i pustim u subotu u 19:00. Kad je sve bilo gotovo, odnosno taj prvi turnus, tekstovi su skupljeni u knjigu. Ova knjiga jeste dragocjeno svjedočanstvo. Prije svega, nama je dragocjena, jer je sentimentalni bezdan u koji često uranjamo kao bijeg od sadašnjosti uvijek bezgranično šaren, uvijek miriše na praske ili trop od murava, uvijek odjekuje kao talasi kad udaraju u oktobru u šušanjsku plažu, uvijek zabljesne ljubičastim kao nekada grozdovi glicinije ovdje uz ogradu Dvorca… Uvijek je bolje i drugačije jer je prošlost iz naše vizure uvijek nerealno bolja i drugačija nego sadašnjost. Ili smo mi bili bolji i drugačiji. Rekoh, nama je ova knjiga bitna. I ovakve knjige koje govore o Baru su bitne. Ali, onih ljudi iz generacija koje pamte Kikijeve bombone na lastiku i karamelizovane crvene jabuke Karađuzovića sve je manje, i to ništa ne može da spriječi”, konstatovao je Milović.

U četrdeset godina dugoj i plodonosnoj karijeri, autor serijala i urednik knjige, Milan Vujović kaže da se nije susreo sa tolikom količinom uzbuđenja i treme kao što je to bilo pred izlazak ove knjige.

„Znao sam da će rubrika biti čitana jer Barani znaju da pišu i imaju čega da se sjećaju. Samo nisam znao da će biti baš toliko popularna. Ljudi su me na ulici zaustavljali i pitali ‘Ko piše ove subote?’. Za mene je bilo iznenađenje to što su Barani rado prihvatali da pišu za ovu rubriku, da iznesu svoja pred svoje sugrađane i pred brojne čitaoce portala. Tamo gdje je škripalo, tu sam bio uporan, pa može se reći i dosadan“, kazao je Vujović dodavši da je suština rubrike da oživi Barane kojih više nema i da oživi zaboravljene krajolike, predjele i događaje.

Fragmente iz tekstova čitale su Vesna Šoškić i Maja Tomović, a neki od autora – Dr Ljubo Živković, Jusuf Kalamperović, prof. Vesna Pavićević, Jelica Pantović, prof. dr Dijana Marojević, sa publikom su podijelili sjećanja potkrjepljujući ih anegdotama iz života.

Dr Ljubo Živković istakao je da je ovaj serijal Milanova ideja i plod njegove velike kreativnosti, a da su njih 52-oje tu ispisali svoja sjećanja. Svako je to uradio u mjerom svog senzibiliteta i svoje literarne vokacije. “Ispjevali smo himničnu pjesmu Baru, odu ljubavi svom gradu. Kad čujem tu čarobnu riječ ljubav, uvijek se sjetim Isidore (Sekulić) – ‘od mnogih teških stvari u životu ljubav je najteža”, navodi dr Živković.

Jusuf Kalamperović je knjigu “Bar u hodnicima sjećanja” nazvao sjajnim poduhvatom, jer su mnogi događaji i mnoge ličnosti iz raznih vremena Bara ostali zapisani. “Stotinu ovakvih i sličnih knjiga bi se moglo napisati, a i mi koji smo pisali mogli smo pisati i o mnogo čemu drugom”, kazao je Kalamperović.

Profesorica Vesna Pavićević kazala je da je knjiga mnogo više od sjećanja te da se u 52 teksta nalazi mnogo žanrovski raznovrsnih sadržaja, koji mogu biti značajni za buduće proučavaoce, ljubitelje ovog grada i one koji će se baviti njegovom istorijom, tradicijom, običajima, kulturom i mentalitetom čovjeka koji tu živi.

„Kada se sagledaju svi ti tekstovi nameće se pitanje, šta je zapravo duh jednog grada? To je ono što su ovi tekstovi uspjeli da uhvate, ono neuhvatljivo. Grad nijesu samo njegovi bulevari, ulice, njegovo more, zaleđe, sela i centar. Grad su ljudi, grad je i vrijeme u kojem ti ljudi žive”, zaključila je Pavićević.

Jelica Pantović nekadašnja novinarka i urednica u RTCG naglasila je da je dugo izbjegavala učešće u ovom projektu jer nije Baranka, ali je Milan Vujović na to imao odgovor da 40 godina kontinuiranog života u Baru i novinarska profesija daju specifičan ugao posmatranja prošlosti, a i samih sjećanja na to vrijeme.

“Izio je oganj”, kazala je Pantović, “ako se sa svim autorima namučio kao sa mnom” navodeći da je “ sjećanje nepouzdano, ali dok se sjećamo mi živimo u pravom smislu i žive oni kojih se sjećamo. Zato je Milan preuzeo na sebe veliki teret da kroz naša rasuta sjećanja napravi svojevrsnu hroniku Bara”, smatra Pantović.

Prof. dr Dijana Marojević je naglasila da pripada ljudima koji nisu rođeni u Baru, ne žive u Baru, proveli su jako kratak period života u Baru, ali koje je Bar zauvijek odredio.

“Ja se ovom gradu vraćam kao svom centru, tački uporišta, uvijek i što vrijeme više prolazi, ovaj grad je sve više moj, doduše, na drugačiji način nego vi koji imate privilegiju da u njemu živite”, ističe Marojević.

Urednik ovog izdanja, Milan Vujović, najavio je početak novog ciklusa tekstova od oktobra i promociju “Bar u hodnicima sjećanja” II dio, za Dan oslobođenja Bara, 24. novembar 2024. godine.

The post VIDEO: bARS završen promocijom zbornika Bar u hodnicima sjećanja first appeared on BARinfo.

Nakon uvodne riječi predsjednika Udruženja Labuda Lončara, dugogodišnja prijateljica i komšinica Vujačića, Senka Rastoder, preuzela je vođenje programa. Govorila je o tridesetogodišnjem druženju i zajedničkom učešću u mirovnim pokretima i protestima devedesetih godina, kao i o Klubu literarnih stvaralaca u kojem su bili skupa, a koje mu je objavilo roman “Goranov put do tranzicije” 2013. godine. Posebno je istakla da je knjigu “Priče oko Rumije” objavila Matica muslimanska Crne Gore, 2005. godine, dok je drugo izdanje djela objavio sam autor 2022.

Vesna Šoškić, direktorica Radio Bara, osvrnula se knjigu koja se promovisala i pročitala priču “Kum”, koja govori o odlascima u pečalbu.

Jovanka Ljubenko, bivša novinarka i vlasnica galerije “Vega”, istakla je da je Ranko Vujačić izabrao ulogu hroničara: “Ona je istovremeno nezahvalna i omamljujuća. Te dvije gimnazije u svakoj od objavljenih priča mogle bi se zasebno analizirati pod uslovom da je autor prisutan i spreman da odgovori. Nažalost, u Rankovom slučaju, vjerujem da nam oprašta svaku opasku jer je dobronamjernima to dopuštao i tokom života. Življenje na Pristanu darivalo je privilegiju dodatnog umijeća: prepoznavanja kosmopolitskog u provincijalnom, urbanog u tek napuštenom seoskom, značajnog u naizgled sporadičnom i baš u tome i jeste vrijednost svakog dokumenta, traga, priče, zapisa. Zapisivanje života savremenika je trajna obaveza za svakog autora. Pogled sa strane, pa čak i s najboljom namjerom nije uvijek preporučljiva distanca za pominjanje ljudi, njihovih uloga, zapleta. Zapleten u tuđe, autor mora računati i na izgon iz dvorišta, kuća, kafana. Na sreću, Vujačićje s mjerom premjerio svoja barska raskršća, pa su na njima neuvređeni ostali njegovi prijatelji, komšije, drugari, poznanici ničim uznemireni a zapisani kao dio vremena koje su djelili sa autorom”.

Učešće u večeri uzeli su i prijatelji pokojnog Vujačića. Mr Miodrag Mijović govorio je o prijateljstvu i poslovnoj saradnji, susrećući se sa Vujačićem službeno na poslovima za vrijeme dugogodišnjeg prijateljstva. Barski pjesnik i humanista Rajko Joličić rekao je kako je najbolje govoriti pjesmom i odrecitovao onu koja govori o Crmničkim noćima, vinu i prijateljskoj odmjerenoj riječi.

Labud N. Lončar je istakao da su Ranka Vujačića u Udruženju Nekazano poštovali i uvažavali: “U cjelini, Ranko je napisao pet knjiga o Baru i Baranima. Večeras ovdje ne vidim nikog ko bi predstavljao grad Bar. Ne vidim nikoga od potomaka o kojima je pisao Ranko. A pisao je o svima bez obrzira na vjeru, pripadnost narodu ili imovnom stanju. Ipak, mi kao Udruženje održali smo svoju riječ kada smo ga ispraćali na put bez povratka, a to je da ćemo održati promociju njegove knjige. Mi ćemo mu se odužiti još jednom i to tako što ćemo jedan od narednih brojeva časopisa za književnost i umjetnost posvetiti njemu”.

Direktorica Gimnazije Jasna Šćekić zahvalila se Udruženju “Nekazano” što je baš Gimnaziju odabralo za promociju ove knjige i izrazila nadu da će se nastaviti korišćenje prostorija ove škole za promocije i književne susrete, jer “takvi susreti oplemenjuju dušu, a posebno kod mladih ljudi”.

U muzičkom dijelu programa nastupili su klapa “Jedinstvo” i Mia Drača, učenica muzičke škole “Petar II Petrović Njegoš”.

The post Upriličen omaž Ranku Vujačiću, uz promociju knjige Priče oko Rumije first appeared on BARinfo.

Kroz 52 teksta, publikovana od marta 2022. do marta 2023. godine, evocirane su uspomene na nekadašnji Bar i skoro zaboravljene ljude i događaje.

U knjizi su sjećanja koja su zapisali: dr Ljubo Živković, Čedomir Ratković, prof. Zagorka Vuković, prof. Tihomir Brajović, Miloš Šušter, Radmila Vojvodić, dr Momir Vujović, dr Igor Lukšić, mr Ilija Vukotić, prof. Maksim Lutovac, Ivona Kopitović, cap. Vahid Sinanović, Jusuf Kalamperović, Vesna Pavićević, Vladimir Lukšić, Milica Vukmanović, Gordana Vujović, Ranko Vujačić, prof. Vojislav Novaković, Zoran Novaković, Neđeljko Đurović, dr Nebojša Živković, Zoran Vojvodić, mr Mladen Zagarčanin, Merion Ivanović, Muharem Muratović, Katarina Popović, Žarko Đurišić, Sanja Vujačić, Vesna Čejović, dr Šerbo Rastoder,Ljubomir Plamenac, dr Neven Leković, Irena Rolović, Zarija Lekić, Petar Milatović, dr Svetozar Savić, Mila Vukosavović, Milena Zoranović, Radmila Mirović, dr Julijana Vuksanović, Dragan Stojanović, Jelica Pantović, Predrag Popović, Vladimir Marvučić, Pero Radović, dr Jovan Ivović, Emin Duraković, Milan Čelebić, prof. dr Dijana Marojević, Željko Milović i Milan Vujović, uz foto-reportažu sa dočeka Nove godine u pristanskom restoranu “Obala” 1956. godine.

Uvodni tekst za knjigu napisala je direktorica Radio Bara Vesna Šoškić: “Pred nama je knjiga koja nas je na najljepši način zapljusnula uspomenama i emocijama i, što je najvažnije, podsjetila na drugačiji model življenja i vrijednosni sistem, koji su duboko narušen krajem XX i početkom XXI vijeka. Naši sugrađani, istaknuti profesori, doktori, slikari, naučni i društveni radnici, poslenici kulture, novinari, pišući o prepoznatljivim barskim toponimima, značajnim događajima, sebi, svojim porodicama i prijateljima, ljudima koji su gradili Bar, na različite načine i u raznim sferama, ispisali su, u stvari, životnu istoriju grada kakvu nećemo naći ni u jednoj drugoj knjizi, monografiji, publikaciji.

Ovu svojevrsnu sagu o Baru, 52 autora, otvorio je doajen barskog zdravstva i medicine, dr Ljubo Živković, a završio autor i urednik Milan Vujović.

I, kako napisaše pojedini autori tekstova u serijalu, on svjedoči o vremenu ‘kada je jedino kreket žaba remetio mir u gradu’, ili ‘vremenu istinske slobode i druženja’. On je i oda ljudima koji su takvo vrijeme stvarali, ali i vapaj da mu se vratimo”.

Promocija ove knjige, koja ujedno predstavlja i završno veče bARS-a, segmenta “Barskog ljetopisa” posvećenog djelima Barana i o Baru, te očuvanju i valorizaciji urbanog nasljeđa grada, biće upriličena u nedjelju, 20. avgusta, u 21:00.

Sredstva za štampanje djela obezbijedila je Opština Bar.  

The post U nedjelju promocija knjige Bar u hodnicima sjećanja – završno veče bARSa first appeared on BARinfo.