Vidovdansku besjedu održao je književnik Budimir Dubak, koji je poručio da Vidovdan nije simbol poraza, već duhovnog opredjeljenja srpskog naroda.

„Ne praznujemo propast Carstva srpskoga i svoju pogibiju, već praznujemo umrtvljenje smrti i početak inoga, vječnoga života, kazao je Dubak, dodajući da je Kosovski zavjet označio „konačno opredjeljenje srpskog naroda za Carstvo nebesko i ulazak u sveštenu istoriju spasenja u Hristu“.

Govoreći o značaju Kosova u nacionalnoj i duhovnoj svijesti, istakao je „Kosovo nas učinilo velikim narodom. Ono je naša narodna Golgota, ali u isto vrijeme naše narodno vaskrsenje, duhovno i moralno.“

Prema njegovim riječima, Kosovski zavjet nije politička ideja, već izraz pravoslavnog identiteta.

„Kosovski zavjet nije nikakva ideologija, već opredjeljenje i ispovijedanje našeg hrišćanskog pravoslavnog identiteta, kontinuitet našeg narodnog duhovnog bića i liturgijskog pamćenja” naglasio je.

Poseban dio besjede posvetio je Kosovu i Metohiji, koje je opisao kao „živu ranu srpskog naroda“ navodeći da se na tom prostoru i danas vodi borba između dobra i zla.

„Najdublji sukob zla i dobra, mržnje i ljubavi, bezumlja i uma projavio se na Kosovu i Metohiji“ kazao je Dubak.

Na kraju besjede uputio je molitvenu poruku, izrazivši nadu da će „Sveti Vid otvoriti oči cijelom srpskom narodu, da se oboži, složi, umnoži i nadahne žrtvom i vjerom svojih neumrlih predaka“ ali i da „naše gonitelje izliječi od slijepila mržnje kako bi vidjeli da zlo nikome dobra nije donijelo“.

U kulturno-umjetničkom programu nastupili su hor „Svetog Jovana Vladimira“, KUD „Sveti Jovan Vladimir“, pjevačka grupa „Svetog Jovana Vladimira“ i dječiji hor barske vjeronauke.

The post Vidovdansko veče u Baru okupilo veliki broj posjetilaca first appeared on BARinfo.

Program je zbog jakih udara vjetra održan u hramu, a ne u njegovoj porti, kako je prvobitno bilo planirano.

Skup je blagoslovio i praznik čestitao starješina sabornog hrama protojerej stavrofor Slobodan Zeković koji je kazao da je “Vidovdan naša zavjetna slava – dan u kome proslavljamo spomen svetog velikomučenika kneza Lazara kosovskoga i svih srpskih mučenika i novomučenika koji su nadahnuti vjerom i primjerom svetoga kneza Lazara ispovjedali Hrista raspetoga i vaskresloga i sa vjerom u njega i sa vjerom u vaskresenje, bez straha, to svjedočenje zapečatili i prolivanjem svoje mučeničke krvi i svojim stradanjem, svojom žrtvom, cijeli rod srpski vezali za carstvo nebesko i nerazorivi savez sa Hristom, gospodom našim”. 

Potom je pročitao pozdrav i izvinjenje prof. dr Mila Lompara, redovnog profesora Filološkog fakulteta u Beogradu, koji je trebalo da kazuje Vidovdansku besjedu, ali, kako je objasnio, nije mogao da dođe u Bar, jer je morao, na molbu studenata Beogradskog univerziteta, da govori na skupu koji je na Vidovdan organizovan u Beogradu.

Besjedu naslovljenu “O kosovskom opredjeljenju i Crnoj Gori” koju je pripremio profesor Lompar, pročitao je Slobodan Zeković.

“Dinamički potencijal kosovskog opredeljenja, kao jezgra čitave tradicije, postoji unutar Lazareve odluke. Kao što bilježi srednjovekovni ljetopisac, knez Lazar pred Kosovsku bitku kaže: ‘Bolje je nama u smrti podvig, nego u sramoti život’. Ta odluka pokazuje da je u srednjovekovnoj predstavi bilo prisutno herojsko načelo”, napisao je, između ostalog, profesor Lompar, dodajući da kosovsko opredjeljenje podrazumijeva izbor carstva nebeskog kroz podvig, a ne kroz poraz.

“Narodni pjevač je izdvojio situaciju u kojoj Lazar dobija opredjeljujuću poruku – ukoliko želi Zemaljsko carstvo, on treba da učini juriš na Turke i pobijedi u bici, a ukoliko, pak, želi Nebesko carstvo, on treba da sazida crkvu Lazaricu. I knez Lazar odgovara klasičnim riječima narodne tradicije – ‘Zemaljsko je zamalena carstvo, a Nebesko uvijek i dovijeka’. 

To slijedi, piše dalje Lompar, i narodna tradicija i Njegoš.

“Da je motiv sijanja Lazareve krune važan u Njegoševom pjesništvu, pokazuju i početni stihovi Lažnog cara Šćepana Malog: ‘Veseli se prahu Nemanjića, / Nemanjića i Grebljanovića, / Jer će vaše krune zasijati’, navodi profesor Lompar, dodajući da je Njegoš kao metafizički pjesnik poetički nužno usvojio i nebesku i zemaljsku dimenziju kosovskog opredjeljenja i nije ga mogao svesti samo na herojski (obilićevski) momenat. Njegoš je, u skladu sa poetikom romantizma dinamizovao Lazarevo opredjeljenje, postavivši smisaoni naglasak na obilićevski momenat, ali je on to mogao, tvrdi Lompar, zato što je upravo taj momenat postojao u Lazarevom (kosovskom) opredjeljenju.

“Tako se”, smatra profesor, “obrazuje unutrašnja veza između ‘Gorskog vijenca’ i ‘Posvete prahu oca Srbije’ koja mu prethodi: kao što Posveta prethodi ‘Luči mikrokozmi’, kao što epigraf određuje nešto bitno u ‘Noći skupljoj vijeka'”.

“Kao što je kosovska formula došla iz dubine vjekova, tako će promijenjenih naglasaka”, zaključuje profesor, ’nastaviti da postoji u vijekovima koji dolaz“.  

“Ona svjedoči o neprekinutoj vezi kosovske tradicije i Njegoša, dakle o temeljnoj tradiciji Crne Gore”, napisao je na kraju, profesor Lompar.

U programu koji je uslijedio nastupili su: Hor Svetog Jovana Vladimira, pod dirigentskim vođstvom profesorice Maje Basarab, Pjevačka grupa “Darovi sv. Jovana Vladimira”, KUD “Sveti Jovan Vladimir” i Dječji hor barske vjeronauke.

The post U sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira održano Vidovdansko veče first appeared on BARinfo.

U 9 sati u hramu Svetog Jovana Vladimira biće služena liturgija i pomen, kako je najavljeno  “vojskovođama i  vojnicima postradalim za vjeru i otadžbinu od Kosova do današnjih dana.”

Vidovdansko veče odžava se u porti hrama, od 20:30. Vidovdansku besjedu  govoriće prof. dr Milo Lompar, istoričar književnosti i profesor Filološkog fakulteta u Beogradu.

U nastavku, najavljuju organizatori, biće održan bogat kulturno-umjetnički program.

The post Vidovdansko veče u subotu first appeared on BARinfo.

U ime organizatora, prisutne je pozdravio paroh barski, protojerej Jovan Plamenac, koji je, najavljujući profesora Bojovića, kazao da je on čovjek širokog spektra interesovanja. Naveo je da je radio kao novinar, pjesnik je, istoričar književnosti, književni kritičar. Priredio je puno izdanja, objavio 20 autorskih knjiga, od toga dvije zbirke poezije. Osnivač je i 22 godine bio upravitelj Centra za crkvene studije na Filozofskom fakultetu u Nišu. Upravnik je Međunarodnog centra za pravoslavne studije i upravnik Centra za vizantijsko-slovenske studije. Uz sve ovo, podvukao je Plamenac, “ja za njega mogu da kažem da je istinski Hrišćanin, istinski pravoslavni Hrišćanin”.

U besjedi koju je  naslovio – “Vidovdansko ogledalo” profesor Bojović je, između ostalog kazao: “Mjera dinamičnosti naše istorije možda se najbolje ogleda u činjenici da smo u prilici da tu istoriju dva puta mjerimo vremenom prije Kosova i poslije Kosova, što znači prije 1389. i posle 1389, ali i prije 1999. i poslije ove godine. Zato je svako današnje sjećanje na Vidovdan istovremeno sjećanje i na svaku njegovu repliku kakvih je bilo dosta u našem rodu”.

“Danas se”, smatra profesor Bojović, “ne može govoriti o Vidovdanu kao što se govorilo do prije 25 godina, odnosno ne može se prećutkivati ono što se desilo na kraju 20. vijeka. Drugo je pitanje koliko je to sjećanje danas poželjno, koliko zadire u stvaranje novih mitova koji treba da zamijene one stare i kako neki kažu ‘štetne’. A među njima je najnepoželjniji Kosovski mit ili Kosovski zavjet jer je on jedini okrenut budućnosti odnosno budućem vijeku”.

“Problem Kosovskog mita”, objasnio je u besjedi profesor Bojović, “nije što je okrenut prošlosti ,već zato što je kao svi eshatološki mitovi okrenut budućnosti, a u budućnosti nema mjesta za dva mita. Pored toga Kosovski mit je sazdan na onom temelju koji se ne može razrušiti, sazdan je na nebu i od neba. Nije poznato u istoriji čovječanstava da se išta moglo razrušiti čiji je temelj od neba sazdan, zato naše vrijeme postaje prepoznatljivo i po tom besomučnom nasrtaju na mit i nebo, a u stvari se jedan mit želi zamijeniti drugim, a novi Vavilon i nova kula streme da dotaknu nebo samoljublja i gordosti”.

Mit o Kosovu, navodi profesor, zamjenjuje se mitom o Sodomi: “Umjesto Vidovdanske etike, nameće se protestanska filozofija. Drvo se kalemi nerastom, jutro se oblači u sumrak, vojska kvaziljekara pokušava da nas ostavi bez naše duše i da nam transplantira novu dušu, a jedino im se u stvari duša može i oduprijeti. Ona duša koja se hrani vjerom, nadom i ljubavlju, ona duša koja stremi naručju jedinog našeg prijatelja, ona duša koja se naoružava trpljenjem čekajući život budućeg vijeka”.

Profesor Bojović je potom podsjetio na nekoliko takvih duša “koje su u najtežim vremenima bile naoružane ne samo trpljenjem već i vjerom, nadom i ljubavlju. Kosovo je za njih bilo i mit i mjesto njihovog ličnog svjedočenja Hrista. Ono je bilo i Golgota i nada u Vaskrsenje.Takva vjera i takvo trpljenje posvjedočeno i zapisano, moglo je biti samo u onim ljudima koji su se napajali Lazarevim podvigom i njegovom nadom u carstvo vječno”.

“Za sve je”, naveo je profesor Bojović, “potrebno ispunjenje vremena, ispunjenje vremena traži trpljenje, a trpljenje donosi spasenje. Dužni smo čekajući to da vaspitavamo naše vojnike tako da njihov san bude odlazak na Kosovo, a ne u Liban, jer je misija svake vojske da povrati ono što je izgubljeno i da čuva prije svega ono što je naše. Ako se nastavi sa forsiranjem neprimjerenih obrazovnih sadržaja, a sa zapostavljanjem nacionalne istorije i kulture, za neku godinu neće biti onih u školskim klupama koji će znati gdje su Peć i Dečani”.

“Naciju treba”, naveo je Bojović, “da naučimo pamćenju, a ne zaboravu. Ako se ne budemo sjećali 1389. i 1999 i ne budemo zahvalni onima  koji su časno branili otadžbinu, ostaćemo i bez otadžbine i bez  budućnosti, Zato zapamtiti treba da Sodoma nikada ne može biti Sion, a Kosovo će uvijek biti Jerusalim, jer ko god se popeo na goru vidio je pred sobom ne samo ono pod gorom, već i više od toga  kao u nekakvom ogledalu.

Srbima se ogledalo dogodilo na polju. Polje je njihov Olimp i njihov Sinaj. Polje je mjesto suočavanja sa istinom. Na njemu se kao u ogledalu vidi ko je vjera, a ko je nevjera. Ostavši na polju tog prvog Vidovdana, srpski je vojnik naše ogledalo usmjerio ka nebu. Zato se danas u Vidovdanskom ogledalu ogledaju i nebo i zemlja. To ogledalo miri vodu i vatru, svjetlost i tamu. U njemu se vidi i ono što je bilo i kad ogledalo nije postojalo. Najviše se vidi ono što će biti, uprkos mrziteljima ogledala”.

“Vojska kvazilingvista nas ostavlja bez jezika, a vojska kvaziučitelja bez učitelja. Odupire se srpski čovjek, ne oružjem već dušom, jer im se jedino duša može oduprijeti. Duša ne govori tuđim jezikom, ona ne poznaje tuđe učitelje, ne divi se lažnoj nauci. Ona duša koja se naoružava trpljenjem čekajući život budućeg vijeka, umjesto polja ona će nas sačekati pored Laba i Sitnice. Prostranija od polja, bistrija od izvora i od onog ogledala čistija, naše je novo ogledalo. Čovječe  koji srpskom zemljom hodaš, Vidovdan je ogledalo tvoje duše”, nadahnuto je završio besjedu prof. dr Dragiša Bojović.

U nastavku obilježavanja Vidovdanske večeri uslijedio je kulturno-umjetnički program. Nastupio je Hor Svetog Jovana Vladimira pod dirigentskom palicom profesorice Maje Basarab, KUD “Sveti Jovan Vladimir” je izveo igre iz Crne Gore, a dječiji hor barske vjeronauke predvođen profesorom Aleksandrom Basarabom kolaž rodoljubivih pjesama.

The post Vidovdansko veče: Vidovdansko ogledalo prof. dr Dragiše Bojovića first appeared on BARinfo.

Vidovdansku besjedu govoriće prof. dr Dragiša Bojović. Organizatori su najavili i bogat kulturno umjetnički program.

The post U petak je Vidovdansko veče first appeared on BARinfo.

Na početku večeri obratio se protojerej Nikola Radović, potom je Vidovdansku besjedu kazivao prof. dr Dušan Krcunović, redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Nikšiću.

 „Stojimo pred izborom pred kojim je bio i naš veliki knez Lazar – ‘kome li se prevoljeti carstvu, da li zemaljskom ili nebeskom? Ono što je tada Lazar učinio, to je ona vertikala za koju se mi držimo i koje se ne odričemo i koje se nećemo odreći do sudnjega dana. Jer, po toj vertikali, po toj njegovoj zavjetnoj odluci, mi pred Gospodom zadobijamo i carstvo nebesko”, kazao je protojerej Nikola Radović .

On je istakao i da “Kosovo i Metohija nije samo geografija, već je prisutno i ovdje gdje smo mi sabrani oko imena božijega, Svetog Lazara, Svetog Save, Svetog Jovana Vladimira, i na taj način pokazujemo da smo jedno sa tim stradalnim narodom na Kosovu i Metohiji”.

Ispričao je i da je nekoliko godina proveo u Kosovskoj Mitrovici oslikavajući Hram Svetog Dimitrija, te da su mu to neke od najljepših godina u životu.   

“Mnogo sam zahvalan Bogu na tom daru koji mi je podario, jer sam uspio iz prve ruke da se sretnem sa Kosovom i Metohijom, od vrha do dna obilazeći sve svetinje, upoznajući sve te ljude koji tamo žive, koji su ostali. To je jedno posebno iskustvo koje bih zaista svima vama poželio. Zato treba da se trudimo da svi obilazimo naše svetinje na Kosovu i Metohiji, ljude koji tamo žive… ne toliko što ćemo mi njima pomoći, (iako im je svaka podrška značajna), nego što ćemo sami sebi pomoći. Jer, odlaskom na Kosovo i Metohiju mi se vraćamo sebi, spoznajemo se sa svojim bićem istinski, tek onda možemo da spoznamo šta jesmo i ko smo”, poručio je protojerej.

U Vidovdanskoj besjedi prof. dr Dušan Krcunović je između ostalog kazao:

“Na Kosovskom zavjetu i čuvanju kosovskog opredeljenja, izgrađen etos srpskog naroda, dakle, karakter srpskog naroda kao zavedne i duhovne zajednice, koja je u vrtlozima istorijskog vremena viteški svjedočila Božiju istinu i pravdu i čudom, sve do dana današnjeg, a tako će biti i ubuduće, opstajala”.

“Vidovdan kao dan u kome se odigrala Kosovska bitka i kao dan u kome sveštenomučenik Lazar svojim opredjeljenjem za Nebesko carstvo, uspostavio Kosovski zavjet odredio je, kao što znamo, našu nacionalnu istoriju u borbi za oslobođenje i ujedinjenje i bio izvor stvaralačkog nadahnuća naše duhovne, književne i intelektualne kulture. To je ono što je opšte poznato i to je ono što manje više svi znamo. Ali tajna Vidovdanskog dana ne iscrpljuje se samo prigodnim prazničnim sjećanjem na žrtveni podvig Kneza Lazara i kosovskih vitezova, niti sjećanjem na veličanstvena pregnuća i nadahnuća kasnijih generacija nastavljača i čuvara junačkog kosovskog amaneta. Tajnu Vidovdanskog praznika se razumije u njegovoj punoći samo ako Kosovski zavjet u svom vlastitom vremenu doživimo kranje lično, kao najvlastitiju obavezu odgovora i najvlastitiju životnog svjedočenja”, poručio je prof.dr Krcunović.

U kulturno-umjetničkom programu učestovao je hor Hrama pod dirigentskim vođstvom prof. mr Maje Basarab kao i dječji hor, pod vođstvom prof. Saše Basaraba.

KUD “Sveti Jovan Vladimir” izveli su koreografiju “Metohijska žetva”.

Moderatorka programa bila je Anastasija Glavičić.

The post Održano Vidovdansko veče first appeared on BARinfo.

Vidovdansku besjedu govorio je protojerej Mirčeta Šljivančanin, starješina crkve Svetog Đorđa u Podgorici, nakon čega je uslijedio bogat kulturno umjetnički program u kojem su, kao i svih prethodnih godina, glavnu ulogu imali članovi KUD Sveti Jovan Vladimir.

Vidovdanskoj svečanosti prisustvovalo je više stotina vjernika.

The post Održano Vidovdansko veče first appeared on BARinfo.