Akademska slikarka sa Cetinja, Jelena Vušurović, istakla je značaj ovakvih okupljanja. 

„Posebno želim da se zahvalim mom kolegi Vladimiru Iličkoviću na sjajnoj organizaciji. Apelujem na grad Bar, kao sjedište ‘Street in Arta’, da ovakvih okupljanja bude više, iako je i sada na visokom nivou – učestvuju akademski slikari, veoma talentovani ljudi i ljubitelji umjetnosti. Izložila sam deset radova, a tema je, naravno, Fenix. Mi umjetnici i jesmo kao feniks, mnogo puta nas ne razumiju, ali se uvijek iznova podižemo“, kazala je Vušurović.

Na manifestaciji je po prvi put učestvovala Nikolina Majić iz Herceg Novog, koja nije krila oduševljenje.

„Veoma mi je drago što sam ovdje. Imala sam sreću da studiram u Somboru i tamo upoznam svoju profesorku crtanja Svetlanu Zarić, sa kojom sam danas i došla. Jako mi se sviđa što je atmosfera ovdje opuštena, sa veoma prijatnim i kreativnim ljudima, pa je samim tim lako stvarati“, navela je Majić.

I njena profesorka Svetlana je srećna zbog dugogodišnje saradnje, a u razgovoru za Radio Bar i Bar Info otkrila je i planove.

„Dugo već izlažem na Street in Artu. Ove godine sam dovela i svoju učenicu Nikolinu, a planiramo i novu saradnju, tačnije, da umjetnici iz Bara gostuju kod nas. Ovoga puta sam se predstavila sa četiri male i dvije velike slike“, kazala je Zarić, dodajući da će nastaviti da dolazi i ubuduće .

Posebnu pažnju privukao je najmlađi učesnik, devetogodišnji Ali Omerović iz Sarajeva, koji je drugi put učestvovao na manifestaciji. Ovom prilikom je naslikao mapu država regiona.

Dugogodišnja učesnica, Seada Škrijelj iz Bara, istakla je da manifestacija iz godine u godinu raste.

„Volim da dođem kad god sam u prilici. Ovdje osjećam lijepu energiju i inspiraciju i uživam u druženju sa umjetnicima”, kazala je ona za naše medije.

Prema riječima PR-a manifestacije Neđeljka Necka Đurovića, događaj je, uprkos izazovima, ispunio očekivanja. „Iako vremenske prilike nijesu išle na ruku, idejni pokretač ‘Street in Arta ‘Vladimir Iličković i ja, uspjeli smo da organizujemo izložbu, a ujedno i održimo veoma uspješnu koloniju. Među 35 radova imali smo 15 aktivnih platana i oko 20 izlagača iz Crne Gore i regiona. Kao i obično, ovako veliki odziv nas veoma raduje. Nadamo se da smo još jednom uspjeli da ispromovišemo ovaj interesantni urbani kutak u kome se spajaju umjetnost, turizam, ugostiteljstvo, kao i dobra zabava i atmosfera“, naveo je Đurović.

Baranin David Husić podsjetio je na suštinu umjetnosti.

„Ovo ne treba doživljavati kao obavezu. Jer, ovo je generalno jedna dječja rekreacija. Kako bi Šiler rekao, ‘svaki umjetnik stvara kao dijete’, i tako treba da ostane“, poručio je Husić.

Najstariji učesnik, Radovan Šušter, izrazio je zadovoljstvo kvalitetom i raznolikošću radova.

„Kvalitet radova je sjajan. Zastupljene su različite tehnike i motivi, pejzaž, portret, mrtva priroda, akvarel, ulje na platnu… Izložio sam četiri likovna ostvarenja, jedan je još iz 1976. godine. Na toj slici je kuća u kojoj je sada muzej, u njoj se rodio Marko Miljanov. Lijepo je kada se ovako okupimo, sa ljubavlju i poštovanjem. Ovako i treba sarađivati – mi stariji i omladina“, istakao je Šušter.

Stiče se utisak da je „Street in Art“ i ovoga puta donio posebnu energiju i atmosferu u naš grad, spajajući umjetnost i druženje,  pretvarajući tako dio Bara u galeriju na otvorenom.

The post Prvi ovogodišnji Street in Art u bašti kafića Pascucci first appeared on BARinfo.

PR manifestacije Neđeljko Necko Đurović, kazao je da je ovogodišnja organizacija praćena određenim izazovima, prvenstveno kada je riječ o izboru lokacije.

„U okviru ovogodišnje Maslinijade, ‘Street in Art’ pod nazivom ‘Oliva’ imao je svoje mjesto. Nakon nekoliko peripetija oko određivanja lokacije, uz neke improvizacije i razumijevanje direktorice JU Kulturni centar Bar Aleksandre Grabež, kao i uz podršku upravnika Gorana Pajovića, odlučili smo da ekspoziciju realizujemo u amfiteatru Starog grada Bara“, kazao je Đurović.

On je za naše medije pojasnio da je u toku rekonstrukcija biletarnice u Starom Baru, zbog čega je kretanje kroz ovaj prostor drugačije nego ranije, te da zbog toga izložba nije mogla biti postavljena na Starobarskoj pijaci, kako je prvobitno planirano.

„Na zadovoljstvo organizatora, izlagača i građana, izložba je veoma interesantna. Predstavljeno je više od 40 radova. Ove godine imamo 16 izlagača, kao i šest, sedam umjetnika koji stvaraju svoja djela na licu mjesta“, istakao je Đurović, dodajući da je „Street in Art“ postao gotovo tradicionalni dio Maslinijade i da se očekuje njegov kontinuitet i u narednim godinama.

Đurović je podsjetio i na saradnju sa Međunarodnim udruženjem književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“, koje je i ove godine obezbijedilo prigodne poklone za sve učesnike i izlagače, u vidu časopisa za kulturu i umjetnost.

„Interesantna je koincidencija da se 16. broj časopisa ‘Nekazano’ poklapa sa 16. izdanjem ‘Street in Arta’. Ovaj broj je, za razliku od prethodnih koji su bili posvećeni preminulim pjesnicima, književnicima i umjetnicima, u potpunosti posvećen Staroj maslini“, kazao je on.

Tokom manifestacije, razgovarali smo sa umjetnicama koje su svoja djela stvarali na licu mjesta. Katarina Perić iz Ulcinja kazala je da joj učešće na „Street in Artu“ uvijek predstavlja posebno zadovoljstvo.

„Nije mi prvi put da izlažem na ‘Street in Artu’ i, kao i uvijek, radujem se prilici da izložim svoje radove i da se družim sa ostalim umjetnicima. Izložila sam tri rada na temu masline. Posebno me inspirišu ljepote Crne Gore pa, kada su ovakve i slične teme u pitanju, uvijek volim da učestvujem“, kazala je Perić.

Sličnog mišljenja je i umjetnica Seada Škrijelj, koja je istakla da već godinama učestvuje na ovoj manifestaciji.

„Nisam sigurna da li mi je ovo peti ili šesti put da učestvujem, a učesnik sam i mnogih drugih likovnih kolonija. Smatram da su ‘Street in Art’ i Maslinijada odlična kombinacija, a maslinu vrlo često slikam“, navela je Škrijelj.

Idejni utemeljivač „Street in Arta“, slikar Vladimir Vlado Iličković, kazao je da je ove godine broj učesnika nešto manji zbog promjene datuma održavanja manifestacije.

„Žao mi je što ove godine, zbog pomjeranja termina usljed lošeg vremena, dio umjetnika sa kojima smo ranije imali dogovor, nije mogao da prisustvuje. Riječ je o umjetnicima iz Sombora i Beograda, koji su bili naši gosti prethodnih godina. Ipak, ni 16 učesnika iz Bara, Ulcinja i Podgorice nije zanemarljiv broj. Zadovoljstvo je raditi u ovom predivnom ambijentu Starog Bara“, kazao je Iličković.

Izložba će biti otvorena i sjutra, od 11 do 16 sati, na istoj lokaciji.

The post Street in Art – Oliva u amfiteatru Starog grada Bara first appeared on BARinfo.

Arhiepiskopska palata i Gavadola bile su u znaku umjetnosti i kreativnosti, zahvaljujući pažljivo osmišljenom sadržaju koji je na jednom mjestu okupio velike i male stvaraoce. Čuveni slikari družili su se s talentovanim mališanima, budućim umjetnicima, dijeleći im savjete i podučavajući ih likovnim vještinama.

Iličković je izrazio zadovoljstvo što njegovi radovi, zajedno sa djelima kolege i prijatelja Muharema Muratovića, otvaraju jednu tako značajnu, već tradicionalnu manifestaciju – „Noć tvrđava“, posebno ističući prekrasan ambijent Arhiepiskopske palate koji, kako je kazao, budi poseban osjećaj u kojem se prepliću arheologija i slikarstvo, staro i moderno, što dokazuju i masline među kojima je ponikao.

„Maslina u svakoj mojoj slici ima dušu, vjerovatno zato što je slikam srcem. Počeo sam sa tušem, dugo radio u toj tehnici, ali sam kasnije prešao na suvi pastel, koji je bliži crtežu, i konačno na akrilik. Izloženo je jedanaest akrilika, pet crteža rađenih tušem i dva olovkom“, istakao je Iličković, posebno pohvalivši ideju organizatora da ovogodišnja „Noć tvrđava“ nosi epitet zelena, što je posebno izraženo kroz ekološku radionicu.

Izložbe Muratovića i Iličkovića biće otvorene do 15. maja.

Umjetnički atelje „DaliJas“ po treći put učestvuje u velikom međunarodnom projektu „Noć tvrđava“, što mu, prema riječima rukovodioca, akademskog slikara Dalibora Dada Ćetkovića, pruža mogućnost da priredi tematski likovni spektakl koji ove godine nosi naziv „Zelena likovna kreacija“.

„Pripreme su trajale mjesec dana, a ideje su rođene još ranije. Radimo s kombinovanim tehnikama koristeći papir, karton, plastiku, kao i ostale materijale koji se mogu lako reciklirati i ponovo upotrijebiti. Trudimo se da ambalažu koja je odbačena stilizujemo, na osnovu sopstvenih i ideja djece, i da je pretvorimo u nova umjetnička djela“, pojasnio je Ćetković.

„Plastične flaše, čaše, čepove, kao najveće zagađivače okoline preoblikujemo u saksije, ukrase, skulpture… koje će pronaći mjesto u domu, ali i u umjetničkim galerijama“, kazao je Dado Ćetković, zaključujući da su izložbe Muratovića i Iličkovića izuzetno inspirativne i da motivišu djecu da osmisle nova djela, uz, što je najznačajnije, upoznavanje i sklapanje prijateljstava sa velikim umjetnicima.

Filip Budimić napravio je dinosaurusa, jer je zaljubljenik u davno izumrle, najveće životinje koje su ikada postojale na Zemlji.

„Koristio sam uglavnom flaše od kisele vode, a za izradu očiju lijepak. Pomagao mi je očuh, ali mi je žao što je u transportu otpao nokat sa noge dinosaurusa. Zadovoljan sam njegovim proporcijama, jedino su noge deblje nego što bi trebalo da budu“, kazao je Filip.

Njegov drug Sergej Krasiljnikov kaže da je zadovoljan časovima u Ateljeu, a posebno radionicom u okviru „Noći tvrđava“.

„Napravio sam pejzaž – plažu, koristeći plastične čepove. Dodao sam malo otpada da bih istakao koliko je važno zaštititi more i obalu od zagađenja“.

Strahinja Gvozdenović ima samo pet godina, a četiri mjeseca je polaznik Umjetničkog ateljea „DaliJas“. Tokom radionice je napravio kasicu-prasicu.

„Koristio sam četiri čepa za noge, flašu od jogurta za tijelo, urolani papir za rep i karton za uši. Pomogli su mi mama i tata i veoma mi je drago što ovu kasu mogu da koristim za štednju novca“.

Zelena „Noć tvrđava“ u Starom gradu Baru opravdala je ovogodišnji predznak već uoči zvaničnog otvaranja, najavljenog za 19.30 časova, uz ekološku baletsku predstavu škole „Princeza Ksenija“ i koncert Filipa Pata.

The post Zelena Noć tvrđava: Umjetnost u srcu Starog Bara first appeared on BARinfo.

Zahvaljujući glavnom pokrovitelju, Turističkoj organizaciji Bar, učesnicima je obezbijeđen materijal za rad.

Vlado Iličković i Neđeljko Necko Đurović, idejni tvorci i organizatori „Street in arta“ danas nisu krili zadovoljstvo zbog prelijepe atmosfere i odziva stvaralaca iz Bara, Sombora, Podgorice, Nikšića i Rožaja.

Među učesnicima je i Svetlana Zarić, likovna umjetnica iz Sombora, koja je sa svojim prijateljima i kolegama doputovala u Stari Bar kako bi bili dio ove priče.

„Mi smo jedna neformalna grupa koja se zove ’Art nostra’, dosta izlažemo, čak smo imali baš danas jednu isplaniranu izložbu, ali smo se ipak odlučili da dođemo ovamo. Znate kako, mi smo u Vojvodini, kod nas je sve ravno, tako da je i nama lijepo da malo promijenimo. Bitno nam je da je lijepa atmosfera i da su ljudi dobri“ kazala je ona.

Pažnju posjetilaca privukli su i radovi akademske slikarke Milijane Vujović iz Podgorice, koja je za naše medije podijelila svoje utiske o manifestaciji.

„Prvi put sam na ovoj manifestaciji, i oduševljena sam. Za mene je ovo jedan mali barski ’Montmartre’. Ljudi su okupu, ima dosta posjetilaca, a ja sam izložila svoje radove na kojima su masline, šipkovi… Ako budem u prilici, u zavisnosti od obaveza, ponovo ću doći“ kazala je Vujović.

Ovaj kulturno umjetnički događaj koji već dvanaestu godinu zaredom okuplja stvaraoce različitih likovnih izraza, po prvi put se organizuje na ovoj istorijskoj lokaciji. Do sada je organizovan u Ulici Maršala Tita i na Šetalištu kralja Nikole, a nova lokacija čini ovaj događaj još autentičnijim.

Tema je Feniks, u znak sjećanja na obnovu grada nakon razornog zemljotresa iz 1979. godine, pa “Street in art”, osim što promoviše umjetnost na otvorenom, podsjeća i na snagu zajedništva i stvaralaštva koja se rađa iz ruševina.

Prvi ovogodišnji “Street in art” otvoren je jutros u 10 u Starom Baru, a trajaće do 19 časova.

The post U toku je prvi ovogodišnji Street in art first appeared on BARinfo.

Ali na platnima nije realistički prikaz masline, već se u kori ovog drevnog drveta može vidjeti čovjek – njegova spoljašnjost, ali i unutrašnjost.

Neobičan podatak vezan za ovu postavku je da je ovo Iličkovićeva jedanaesta samostalna izložba, dok je prva organizovana u decembru 1984. godine u Domu kulture u Baru. To znači, prije tačno četrdeset godina. Iličković je za “Pobjedu” kazao da se rado sjeća prve samostalne izložbe.

“Još nije ni postojala naša lijepa galerija u Baru, bio je Dom kulture. Od 1977. godine sam izlagao na kolektivnim izložbama. Bio sam na Višoj pedagoškoj školi i od profesora Nikole Gvozdenovića puno naučio, ali kada je došlo vrijeme da diplomiram, ja se oženim i zaboravim na diplomu. Takav je život”, istakao je Iličković.

Dobro se sjeća prve samostalne izložbe i kaže da je bila jako uspješna.

“Sačuvao sam tu izložbu. Nijesam htio, koliko god sam bio u krizi, podigao četvoro djece, da prodam nijednu sliku sa te izložbe. Sjećam se da mi je izložbu otvorio veliki konceptualni umjetnik Ilija Šoškić koji je kazao da je to ‘hiperrealizam, ali isključivo Vladov’. Ilija me je povezivao sa ruskim piscima koji su imali svoju šumu. Ja sam svoju šumu našao u maslinama”, kazao je Iličković.

Iličković je tokom 40 godina rada mijenjao svoje stvaralaštvo, ali je ipak ostajao prepoznatljiv, pa makar i po motivu.

“U svakom slučaju, motiv je ta najbitnija stvar. Vezao sam se za nešto božansko – za stablo masline. Rodio sam se kilometar od Stare masline. Starost ovog stabla procjenjuje se na više od 2.000 godina”, kazao je Iličković.

On smatra da je samim postojanjem masline Bog napravio vajarsko djelo.

“Bog mi je dao snagu i talenat da tu njegovu skulpturu dorađujem i prilagođavam ljudskom oku. Širim kvalitet samog drveta masline koja je naša majka. Uvijek uz tu maslinu ima neki detalj, dio ženskog tijela. Povezujem ženu i maslinu jer bi bez njih dvije svijet bio uskraćen. Zapravo, bez žene ne bi mogao da postoji. Ne bi imali tu trajnost i vječnost. Mi smo toliko sitni da smo samo tren, sekund u životu masline”, istakao je Iličković.

Na slikama Iličković povezuje realizam i apstrakciju.

“Čovjek vidi maslinu i njeno tijelo, ali ima tu i detalja koji polako idu ka apstrakciji. Zapravo, oni već postoje na slici, ali ih treba pronaći i vidjeti. Ušao sam u utrobu masline. To su toliko velika stabla da čovjek može da uđe u njih”, rekao je Iličković.

Umjetnik nam je pojasnio šta je toliko specifično kod masline.

“Maslina ima neko svoje ‘prokletstvo’. Dešava se to skoro svakoj maslini – kada napuni 50 godina ona počinje da puca u sredini. To je to njeno mrtvo tijelo. Ona se onda razvija okolo, ali je njena unutrašnjost mrtvo tijelo. Zanimljivo je da ona to mrtvo tijelo ne odbacuje, već ono ostaje unutra kao njena armatura. Ja uđem u te njene šupljine – to su vjekovi hladnoće, zime, snjegova, suše… To je nešto specifično. Baš sada radim tu njenu utrobu. Imam osjećaj kao da ona ima dušu. Ona za mene zapravo ima dušu”, kazao je Iličković.

Sjeća se Iličković da je još kao dijete prolazio pored maslina.

“Sad ću 70 godina, ali ne znam da li su se one i jedan milimetar proširile. Kad čovjek uđe u maslinjak i vidi koliko su one rastresite, izvajane i koliko je vremena prošlo kroz njih, onda shvati da su masline vječne. Opstaju, bore se i rađaju. Maslina je druga majka”, rekao je Iličković.

Umjetnik kaže da nikada nije stavio umjetnost ispred života i porodice.

“Mogao sam da se odvojim i odem u Pariz, da stvorim ili ne stvorim porodicu, da stvorim veliku umjetnost, da budem ime, ali porodičan život i četvoro djece koje mi je podarila moja pokojna žena je veći uspjeh. Gledao sam da to nekako uskladim, da to ide paralelno”, istakao je Iličković.

Zanimljiv podatak iz biografije Vlada Iličkovića je da je on utemeljivač “Street in art” manifestacije koja se održava u Baru.

“Godinama sam posjećivao izložbe i već mi je dosadilo da gledam kako većinom izlažu isti ljudi. Onda sam odlučio da momenat stvaranja podijelim sa običnim čovjekom. Manifestacija se održava u Ulici maršala Tita u Baru. Izložimo od 50 do 100 slika, od 20 do 40 autora. Tu sam dobio veliku podršku slikara iz Podgorice i Cetinja, čak imam i jednu grupu iz Sombora koje dođe o svom trošku. Imamo uvijek neko interaktivno platno koje postavimo i ‘natjeramo’ prolaznike koji dođu da nešto nacrtaju, a onda mi završimo sliku. Umjetnici rade slike uživo, pa posjetioci mogu da prate proces nastajanja djela”, istakao je Iličković.

Umjetnik je primijetio da dosta njegovih kolega kaže da se nijesu žrtvovali i pedeset godina radili na svom imenu i školovanju da bi izlagali na ulici.

“Vole galerijski prostor. Ja imam drugačiji pogled. Nije mi žao da izađem na ulicu da ljudi vide kako se stvara i šta mi to radimo, da li smo i koliko smo potrebni društvu, gdje je umjetniku mjesto. Umjetnost treba da je toliko široka da može da bude bilo gdje”, smatra Iličković.

Što se tiče crnogorske likovne scene, Vladimir Iličković smatra da rijetko koji umjetnik danas može da obezbijedi sebi atelje.

“Vjerovatno ga je neko dobio ovih godina, ali to je bio momenat nekog usklađivanja sa nekim partijskim idejama. Svako je vukao nekog na svoju stranu. Ja sam gledao da budem neutralan i da stvaram bez ičijeg uticaja ili pomoći. Fali nam podrška opština. Makar jedan atelje da se jednom dodijeli nekom umjetniku bila bi velika stvar”, poručio je Iličković.

The post Iličković: Povezujem ženu i maslinu jer bi bez njih dvije svijet bio uskraćen first appeared on BARinfo.

U katalogu koji prati izložbe, u tekstu koji potpisuje novinar i publicista, urednik Kulturne rubrike “Pobjede” Jovan Nikitović kaže se kako se “u susretu sa crtežima Vladimira Iličkovića nameće jedna misao, a to je da Iličković pokušava kroz stablo masline oslika istorijski treptaj civilizacije, beskrajne mijene čovjeka, od njegovog postanka do danas”.

“Maslina kao simbol snage, besmrtnosti ali i plodnosti, maslina kao simbol mira i vjere, strpljenja i izdržljivosti – budi u Iličkoviću impuls koji ga tjera da iznova istražuje brojne kvrge i zavoje na maslinovom stablu, pronalazeći isto takve ožiljke i u čovjeku. Stoga nije ni čudno što se nakon pažljivog zagledanja njegovih crteža stiče utisak da je na platnu združio ili objedinio i maslinu i čovjeka. Naime, na prvi pogled se čini da je to realistički prikaz jednog mitologijskog drveta, jednog obilježja Mediterana, ali dok okom budete pratili njegove bore, plitke udoline i jame kojima se dno ne nazire, uočićete anatomiju čovjeka. Ali to nijesu samo banalne konture ili spoljni obrisi čovjekova tijela, već je to i prikaz čovjeka izvrnutog iznutra. To je slika njegove duše koja se bjesomučno batrga u nemoćnim pokušajima da za života makar na kratko osjeti besmrtno, trajno i neprolazno. U takvom vrtlogu otkrivaju nam se i sve nakaznosti čovjekove ličnosti, svi njegovi strahovi i slabosti, kao i nemoć da zaustavi propadanje, čija izvjesnost mu stoji kao omča oko vrata, čini ga zarobljenikom spram slobode, prirodnosti i jednostavnosti života. Samim tim, veoma vješto djeluju potezi Iličkovića koji nam u konturama masline otkrivaju lica čovjeka, skupljena i omeđena jednim velikim krikom, lica koja hoće da probiju koru, da izađu iz stabla u koje im se pretvorilo sopstveno tijelo. Sa druge strane, u nešto blažim tonovima Vlado Iličković je u svoje crteže utkao i akt žene, koji vješto čuvaju i sakrivaju stoljetna stabla maslina, jer, kako sam autor jednom reče: ‘Materinstvo i plodnost žene svakako imaju veze sa maslinom. A bez žene i masline, čovjek ne može’.

Kao da Iličković želi da surovosti i mijenama života suprotstavi ljepotu žene, ljepotu i važnost nekoga ko na svijet donosi čovjeka. Na kraju se postavlja pitanje, da li autor objedinjavanjem masline i čovjeka, želi da makar na taj način zaustavi smrt u čovjeku, da ga uzvisi i postavi uz nešto što svojom postojanošću i izdržljivošću potire gotovo sve što su ljudi izgradili? Vjerovatno da ne, jer Iličković se ipak divi maslini a ne čovjeku, jer on čovjeka samo iznutra razgrađuje i pokazuje koliko je mali i nemoćan naspram prirode i smrti. Možda bi za ovu konstataciju i poređenje između masline i čovjeka, najbolje poslužile riječi samog autora koji je u jednom razgovoru za novine postavio sebi pitanje: ‘Šta je čovjek?’ – i odgovorio: ‘Samo tren u životu masline’”, napisao je Nikitović.

Vladimir Iličković je rođen 1955. godine u Baru, a studirao je Pedagošku akademiju u Nikšiću u klasi prof Nikole Gvozdenovića. Živi i stvara u Starom Baru. Imao je devet samostalnih izložbi. Kolektivno je od 1977. godine izlagao više puta u Crnoj Gori i inostranstvu. Jedan je od utemeljivača manifestacije “Street in Art”.

The post Getsemanski vrt Vlada Iličkovića od srijede u Bijelom Polju first appeared on BARinfo.

Labud N. Lončar, urednik izdanja i predsjednik udruženja Nekazano, istakao je da su ovim brojem časopisa “zaokružili godišnji ciklus kojim veličaju pisanu riječ i evociraju uspomene na preminule prijatelje i umjetnike”. Slikar Vladimir Vlado Iličković, čija su platna bila izložena, a koji je uradio korice knjige, istakao je značaj masline kao nepresušnog izvora stvaralaštva.

Ovaj broj časopisa posvećen je dr Blagoju Vujisiću, čija je porodica prisustvovala večeri.

Nagrada Udruženja “Nekazano” koje nosi ime pjesnika Božidara Fića Filipovića dodijljena je mladoj pjesnikinji iz Bara Enesi Sukić, kojoj je ova izudavačka kuća objavila knjigu “Moje drugo ja”.

Veče je završeno nastupima pjesnika zastupljenih u časopisu. Moderatorke su bile Anika Vuletić i Ana Ivančević.

The post U SEUŠ promovisan 14. broj časopisa Nekazano i dodijeljena nagrada Božidar Fićo Filipović first appeared on BARinfo.

U svojevrsnoj igri sa kišnim periodima, šesti po redu “Street in art”, koji je nosio ime “Summer time”, organizovan je u nekoliko segmenata. Umjetnička postavka od preko 60 likovnih radova, uz izuzetne umjetničke fotografije i nekoliko skulptura, održana je na raskrsnici Ulica maršala Tita i Popa Dukljanina od 9.00 do 11.00 h, a nakon što je počela kiša 20 umjetnika je radove preselilo u obližnji restoran “Gurman” i pretvorilo ga u mini galeriju.

Nakon podnevnog kišnog perioda, prolaznici u Ulici maršala Tita bili su u prilici da na mini platou ispred prodajnog objekta “Franca“ i restorana “Gurman” (koji je, uz TO Bar, od nastanka “Street in arta” velika podrška organizaciji ove manifestacije) posmatraju nastanak šest umjetničkih radova koje su na licu mjesta oslikali neki od učesnika u izložbenom dijelu.

Svoje radove na ovom “Street in artu” predstavili su Seada Škrijelj, Angelina Pajović, Kristina Pejović, Zana Bajraktarović, Katarina Perić, Nada i Svetozar Dedić, Danijela Drobnjak, Aja Milić, Nataša Petejčuk, David Husić, Irina Savić, Mirko Dragović i Vladimir Vlado Iličković, idejni pokretač manifestacije. Najstariji izlagač bio je Radovan Šušter, dok je najmlađi među slikarima bio Alen Januzi i jedan od organizatora manifestacije.

“Specijalni gost manifestacije bila je akademska umjetnica svjetskog renomea i učesnica u preko 330 selektovanih međunarodnih izložbi koje su održavane u preko 50 zemalja, mr Jelena Jovančov. Ova dobitnica 18 nagrada i velikog broja priznanja predstavila se sa tri rada, od kojih su dva bile grafičke minijature koje se nalaze u kolekciji Aleksandrijske biblioteke. Ova autorka 25 samostalnih izložbi, po nagovoru prijatelja manifestacije ‘Street in art’ i književnika Sava Markoča, poslije veoma dugog perioda ponovo je izlagala u svom rodnom Baru, koji očigledno ne vrednuje valjano njene umjetničke domete.

Prijatelji ove manifestacije bili su i osnivači ‘Strip art Bara’ Andrija Vujošević i Joko Lekić, dok su gosti ljetnjeg izdanja bili akademska slikarka Svetlana Zarić, koordinatorka likovne kolonije za djecu u Somboru i književnik Labud N. Lončar, predsjednik Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika ‘Nekazano’, koji je svim učesnicima događaja poklonio po primjerak svoje knjige poezije ‘Sidro noći’ i novi broj časopisa za kulturu i umjetnost ‘Nekazano’. Okupljene izlagače svojim stihovima pozdravio je i Rajko Joličić”, istakao je p.r. i organizator događaja Neđeljko Necko Đurović.

Organizatori manifestacije svim izlagačima poklonili su i knjige Miroslava Jovanovića Timotijeva, jednog od najistaknutijih stvaralaca crnogorske savremene poezije i iskrenog prijatelja “Street in arta”. Na ovaj način, podsjeća Đurović, “ manifestacija čuva sjećanje na ovog velikana pisane riječi i podsjeća na njegovu humanitarnu akciju ‘Mijenjao bih životnu priču’“.

Inicijator “Street in arta”, slikar Vladimir Vlado Iličković, nije krio zadovoljstvo zbog snage zajedništva i kreativnosti koja je tokom manifestacije bila najizraženija. Bio je, kaže, veoma srećan zbog svojih okupljenih prijatelja koji kistom uljepšavaju našu stvarnost i ne dozvoljavaju da umjetnost, i pored svih nepravdi i izazova, bude u zaplećku. Tokom ovog “Street in arta“ među okupljenima uspostavljen je i novi vid međusobne komunikacije, dok su i dogovorene nove forme održavanja ove manifestacije.

The post Uspješan Street in Art, uprkos kiši first appeared on BARinfo.

Performans kao sredstvo umjetničkog izražavanja odavno nije bio zastupljen na našoj najpoznatijoj kulturnoj manifestaciji, pa je postojala bojazan kako će Barani i njihovi gosti reagovati, odnosno da li će biti interesovanja, ali su nedoumice nestale još i prije početka samog akta. Brojne posjetioce privukle su tri čovjekolike figure smještene ispred balske sale Dvorca, napravljene od CD-ova, sa raznolikim svjetlosnim efektima, prijatnim za oko, naročito zanimljivim najmlađim posjetiocima.

Performans je, prema wikipediji, forma akcione umjetnosti nastala šezdesetih godina 20. vijeka, kao posljedica povezivanja bodi arta, hepeninga, određenih shvatanja pozorišta i rituala primitivnih civilizacija, sa ciljem prenošenja poruke, a u njegovom izvođenju učestvuje i publika sa sopstvenim reakcijama kao sastavni dio. Ako je suditi po prikazanom, ovaj je u potpunosti uspio.

U prvom dijelu performansa, bila je vidljiva interakcija djece koja su uz hipnotičku muziku benda “Jamiroquai” plesala ispred figurica, okupana raznobojnom svjetlošću.

Nakon ovoga, uslijedio je rečitativni dio – poruka: “Vremena nijesu ista, ali svjetlost naše civilizacije čeka svoj novi izlazak! Prvo je mudrost ustupila mjesto znanju! Znanje je ustuknulo pred informacijom! Informacija danas postoji bez razuma! Novi čovjek doživljava pomračenje, jer ono što mu je nekada omogućavalo spoznaju, sada odlazi u tamu zaborava! Više se ne sjećamo, jer imamo snimljeno! Ne liječimo našu dušu, jer vršimo reciklažu! Da li će buduće generacije znati šta je emocija? Razorimo digitalizovane čovječuljke da bi novom čovjeku udahnuli život! Pokažimo svjetlost budućim generacijama”.

U narednom koraku uslijedilo je, uz zvuke “Pink Floyda”, uništavanje “digitalizovanih čovječuljaka”. Prvi je stradao od ruke i štapa barskog slikara, Vladimira Iličkovića, na način koji je neodoljivo posjećao na kadrove iz filma “2001: Odiseja u svemiru”, a potom su Neđeljko Đurović knjigom, i Jerkov uz pomoć lap-topa, uništili preostala dva, na simboličan način puštajući svjetlost (koja se nalazila unutar figura) ponovo u ljudski život.

Kao post-festum urađenog, pojavili su se “kontrolori” događaja, šaljući poruku da nakon svega uvijek neko provjerava situaciju i uspostavlja kontrolu – selektori festivala Milun Lutovac i Željko Milović su “izvršili uviđaj” ostataka svjetlećih čovječuljaka.

Reakcije publike bile su različite, a sigurno je da ovaj događaj nikoga od prisutnih nije ostavio ravnodušnim.  

„Nadamo se da ćemo jednoga dana naći način da tu svjetlost biofotonikom unesemo u naše živote malo više. Mislim da smo posljednjih decenija pokazali da smo dosta kao društvo mračni, da nam treba dosta svjetlosti i da nam treba neka reciklaža duše“, kazao je nakon performansa za Radio Bar i Bar Info, Jovan Jerkov.

On je istakao kako se nada da će buduće generacije prepoznati pravu svjetlost i njene nosioce: „To je ono što mi zovemo luče. Mislim da će buduće generacije ipak, u tom čitavom bogatstvu nekih digitalnih informacija ipak prepoznati neku pravu svjetlost, pravu informaciju i pravu luču koja treba da se prenosi, a ne jednu hrpu informacija i hrpu doživljaja bez emocija. Hoćemo li u budućnosti uopšte moći djeci da kažemo šta je to emocija? Sad neke crno-bijele fotografije drugačije izgledaju iz naše perspektive nego onda kada su napravljene. Mislim da će u budućnosti biti itekako potrebno da se nađe neka nova, možda i tehnologija reciklaže duše. Da li će to stvarno biti duša, ili će biti digitalna verzija naša?“.

Jerkov smatra da će se u budućnosti naša civilizacija podijeliti u dvije sfere, na one koji pripadaju digitalnoj i one koje pripadaju biološkoj sferi, „a postojaće i treća verzija analognih ljudi koji će ostati zarobljena i nekako stalno vagati između te dvije sfere“. Po njegovom mišljenju, biološka sfera je najsavršenija – imamo je na dohvat ruke i nijedna druga nam ne treba.

Jovan Jerkov je rođen 1980. godine u Podgorici. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju, na odsjeku za grafiku, u klasi prof. mr Mirka Toljića. Dizajnom i marketingom se profesionalno bavi od 2006 god. Radio je kao dizajner, projekt menadžer u više dizajnerskih kuća i štamparija, kao i na poziciji direktora marketinga. Ima i iskustvo u radu sa djecom u školskom obrazovnom sistemu, kao i sa djecom posebnih potreba. Kreator je više portala i sajtova. Jedan je od osnivača “Smotre kratke video forme” (AVI-fest) koja je imala projekcije u Crnoj Gori i inostranstvu i festivala “Street in Art”. Realizovao je veliki broj samostalnih i bio učesnik brojnih domaćih i međunarodnih kolektivnih izložbi.

The post Performans Jerkova na Ljetopisu kao poruka modernom čovječanstvu first appeared on BARinfo.

Danijela Drobnjak, Jasmina Ćetković, Dalibor Ćetković, Radovan Šušter, Svetozar Dedić, Joko Lekić, Boris Bajić, Đulijan Ilić Đuz, kao i organizatori Jovan Jerkov i Vladimir Iličković, izložili su 45 umjetničkih slika, šest skulptura i dvije umjetničke instalacije. Uz navedeno, bila je je istaknuta i instalacija dr Miluna Lutovca, motivisana likom proslavljenog Uroša Toškovića, koja je poklonjena glavnom pokrovitelju manifestacije “Dublin Pubu”. Sa svoja četiri rada, kao najmlađi i nepunoljetni izlagači, bili su zastupljeni Marko Vukotić i Masimo Milović.

“Veliko interesovanje učesnika i prolaznika, kao i nevjerovatno stvaralačko izbijanje, pokazano je kroz radove jedine gošće iz Podgorice Nataše Petejčuk, zatim Tanje Sekulić i Davida Husića. Dvije slike nastale u interakciji sa građanima, koji su uzeli kičicu u ruke i slobodno povukli liniju na postavljenim platnima, u konačan izgled artefakta efektno su uobličili Petejčuk i Husić, dok je Sekulićka kroz prepoznatljivu vizuelizaciju animalizma od obične šahte napravila crnog labuda. Press konferencija, koja je održana na terasi lokala ‘Dublin Pub’, zahvaljujući partnerskoj ‘Antivari’ medijskoj organizaciji i Jovanu Jerkovu, uživo je prenošena i moguće je u sebi imala najviše interesantnosti. Nakon uvodnog obraćanja idejnog pokretača ‘Street in arta’ Vladimira Iličkovića i iskazanih impresija svih učesnika o ovoj manifestaciji i uslovima u kojima stvaraju barski likovnjaci, razgovor je otišao u pravcu svojevrsnog urbanog omnibusa o Ulici maršala Tita i njenih žitelja. I pisana riječ je našla svoje mjesto u ovom segmentu, jer je bilo svojevrsne mini promocije romana Sava Markoča ‘Priče sa zapadne strane’. Prisutnima su se obratili i direktor TO Bar Emil Kukalj, koji je najavio finansiranje 25 multifunkcionalnih štafelaja, kao i menadžer Opštine Bar Ćazim Alković”, istakao je Đurović.

Organizatori su još jednom apostrofirali zahvalnost glavnom pokrovitelju “Dublin Pubu”, ugostiteljskim objektima “Brick” i “Macchiato”, poslastičarnici „Tre sorelle“, kao i filijalama banaka NLB, CKB i Prve banke. Ukazano je na i logističku podršku Turističke organizacije Bara, kao i na odgovarajuće učešće Pivare “Trebjesa” AD Nikšić.

“Organizatori ne brinu za budućnost ove manifestacije i njenu vidljivost, jer je već sada trasirana njena forma i veoma izvjesni datum održavanja. Ideja voditelja pokretača ‘Street in arta’, Vlada Iličkovića jeste da ona, tokom aprila, bude prva značajnija manifestacija u agendi kulturnih dešavanja Bara i da simbolizuje obnovu nekada zemljotresom razorenog grada. Iskaz emotivnog naboja i kolegijalnog uvažavanja, kao i dimenziranje prekodecenijske želje pokretača da ‘Ulica u umjetnosti’ bude najstarija ulica na Topolici, najbolje je potvrđena kroz izjavu međunarodno afirmisanog akademskog slikara Dalibora Dada Ćetkovića: ‘Jedan je Vlado Iličković, i ponoviću sa velikim poštovanjem: Jedan je Vlado Iličković!’”, stoji u saopštenju organizatora manifestacije, kojeg potpisuje Neđeljko Đurović.

The post Neđeljko Đurović: Prvi Street in Art opravdao očekivanja učesnika i posjetilaca first appeared on BARinfo.